Naslov
Srednji paleolitik na području južno od Ražanca
(Middle Palaeolithic South of Ražanac area)

Autori
Vujević, Dario

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, magistarski rad

Fakultet
Odjel za arheologiju

Mjesto
Zadar

Datum
24.09

Godina
2007

Stranica
181

Mentor
Marijanović, Brunislav

Ključne riječi
Srednji paleolitik; musterijen; Ražanac; Zadar
(Middle Palaeolithic; Mousterian; Ražanac; Zadar)

Sažetak
Srednji paleolitik na području zadarskoga zaleđa u literaturi koja se bavi paleolitikom je već duže vrijeme poznato pod uopćenim nazivom Ražanac, premda je riječ o dvadesetak nalazišta na mnogo širem području. Sva pripadaju kategoriji nalazišta na otvorenome, gdje su nalazi prikupljeni u nesustavnim istraživanjima, bez vođenja dokumentacije, čime je onemogućeno donošenje konačnih zaključaka. Prostor zadarskoga zaleđa imao je sve preduvjete za naseljavanje, pa u određenim trenutcima vjerojatno i za duži smještaj. U geološkom smislu to je krški teren oblikovan brojnim dolinama s blagim uzvišenjima, čiji su slojevi bogati oblutcima rožnjaka, koji je, premda lošije kvalitete i manjih dimenzija, pružao skupinama vrijedan izvor materijala za izradu oruđa. Upravo u blizini takvog sirovinskog materijala nastala su nalazišta s vrlo sličnim značajkama. Kada ih rasporedimo u prostoru, dobijemo gustu mrežu nalazišta u trokutu Ljubač-Poljica-Slivnica, koja se, umjesto da se promatra kao niz zasebnih nalazišta, može sagledati kao jedan sustav ili nekoliko njih, sa kampovima za lov, kampovima za nabavu sirovine te glavnim staništima. U prilog tome ide i relativno mala udaljenost između nalazišta, gdje se ona nalaze u krugu od nekoliko kilometara. S obzirom na konfiguraciju terena, to su udaljenosti koje se mogu prijeći tijekom jednog dana, što u paleolitskim uvjetima predstavlja relativno male udaljenosti. Bez sustavnih istraživanja nemoguće je odrediti koja od ovih nalazišta predstavljaju glavno stanište, iz kojih su se skupine kretale. Prema modelima s drugih područja Europe pretpostavlja se da je ono postavljeno na zaštićenom mjestu, u pećini. Na prostoru južno od Ražanca do sada nije istraženo ni jedno pećinsko stanište, ali pronalazak Velike pećine u Kličevici kod Nadina ukazuje i na to da ta vrsta nalazišta postoji na području zadarskoga zaleđa (I. KARAVANIĆ - N. ĆONDIĆ, 2006.). Sirovina za izradu predmeta na ovom se području nalazi u velikim količinama, no najčešće je malih dimenzija i lošije kvalitete, a udio kvalitetne sirovine u proizvodnji oruđa je samo 1-2 posto. Sva sirovina je lokalnog porijekla i nalazi se na uskom području oko većine nalazišta. Najčešće se koriste oblutci iz riječnih korita manjih dimenzija, ili veće rožnjačke stijene uslojene u vapnenačku matičnu stijenu. Tipološki dominiraju razne vrste strugala, sa postotkom koji se na pojedinim nalazištima penje i do 75 posto. Osim strugala, na pojedinim nalazištima velik je broj udubaka i nazubaka, iako je nazubljenost jednog dijela predmeta posljedica prije svega loše kvalitete sirovine i tehnologije koja se primjenjivala, nego stvarne namjere da se predmet nazubi. Tehnološki najznačajnija karakteristika su alatke manjih dimenzija, koji pripadaju tzv. mikromusterijenu, što odgovara općem stanju srednjopaleolitskih nalazišta jadranske obale. Nalaze ove vrste karakterizira, osim malih dimenzija, i sačuvana okorina na jezgrama i česta izrada alata na prvotnim i drugotnim odbojcima. Po nalazima jezgri primjećuje se da je ona ponekad bila toliko malena da je i nije bilo moguće osloboditi okorine, nego se jedna strana s nekoliko udaraca dotjerivala u željeni oblik. Razlog tomu je dostupnost sirovinskog materijala, ponajprije malih oblutaka, ali i općenito loša kvaliteta sirovine, gdje je i od većih komada teško napraviti veće primjerke alata. Na kraju, iako ne spadaju u temu ove radnje treba spomenuti i nalazišta na otocima, prije svega ona s Dugog otoka i Molata. Kako nalazi prema odabiru sirovine, tipološkim i tehnološkim značajkama odgovaraju onima s područja Ražanca, a i nalazišta imaju isti karakter (nalazišta na otvorenome vezana uz izvor sirovinskog materijala), dobiva se jedno šire područje na kojemu su se kretale srednjopaleolitske skupine. Udaljenosti nisu velike, i poklapaju se sa drugim europskim područjima gdje se skupine premještaju i do 50 km udaljene položaje, što je uzrokovano i kretanjima stada (J. FEBLOT-AUGUSTINS, 1992., 243-248.). No ono što je važnije je da su ona morala nastati u vrijeme kada je morska razina bila niža, čime razina mora postaje kronološka odrednica. Dolazi se do zaključka da su ti prostori mogli biti povezani sa kopnom tek nakon što je razina mora pala ispod 45 m današnje dubine. Ako izuzmemo dva kraća razdoblja niže razine mora, između 120.000 i 100.000 god. prije sadašnjosti, tek od 65.000 god. prije sadašnjosti počinje dugo razdoblje kada razina mora pada ispod 45 m, pa se može uzeti da su nalazišta nastala upravo nakon tog razdoblja. Tome u prilog idu i usporedbe sa drugim europskim područjima, te značajke samih nalaza, koje sa svojim malim dimenzijama, dominacijom strugala i nazubljenošću predmeta također ukazuju na završne faze musterijena.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Arheologija

POVEZANOST RADA