Naslov
Musterijenska kultura na istočnoj obali Jadrana
(Mousterian culture in the eastern Adriatic)

Autori
Vujević, Dario

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, doktorska disertacija

Fakultet
Odjel za arheologiju

Mjesto
Zadar

Datum
28.04

Godina
2011

Stranica
311

Mentor
Marijanović, Brunislav

Ključne riječi
Musterijen; neandertalci; Jadran
(Mousterian; Neanderthal; Adriatic)

Sažetak
Podatci obrađeni u ovom radu potječu iz dvije skupine nalazišta: iz pećina i nalazišta na otvorenom. Posljednja su daleko brojnija i dala su veći broj artefakata, ali su trenutno pećine glavni izvor podataka vezanih uz klimu i okoliš. Nažalost na području istočnog Jadrana malo ih je u istraženih, a među njima izdvajaju se Crvena stijena i Mujina pećina. Prema apsolutnim datumima i nizom usporedbi može se zaključiti da većina nalazišta na Jadranu ukazuju na kasni musterijen, tj. razdoblje poslije 60.000 godina prije sadašnjosti. Za razdoblja starija od 60.000 godina dokaza je malo. Za rješavanje ovog problema morat ćemo pričekati još neko vrijeme, dok se ne pronađe nekoliko nalazišta sa sigurno datiranim kontekstom i dok se ne završe revizijska istraživanja Crvene stijene. Nalazišta su koncentrirana uz obalu ili blizu dolina na malim nadmorskim visinama. Primjećuje se grupiranje na samo određenim geografskim područjima (Istra, zadarsko područje, trogirsko područje, itd.). Ovakav raspored je posljedica topografije. Izuzev područja Crvene stijene, navedeni prostori predstavljaju izolirane površine između planinskih lanaca i mora. Njihove ravnice omogućuju boravak životinjskih stada, rijeke i pritoci osiguravaju vodu, a to su ipak glavni razlozi boravka i kretanja musterijenskih skupina. Ostatak obale je strm i naglo pada prema moru, tako da unatoč postojanju pećina, ne pruža ostale uvjete za život. U obzir treba uzeti i da je u vrijeme niske razine mora, nizinski prostor između današnjih otoka, ali i između dvije obale Jadrana pružao idealne pozicije za naseljavanje, tako da nije bilo potrebe stanište tražiti u višim predjelima. Pećine se nalaze se na zaštićenim dijelovima danas manjih rijeka ili uz sezonska jezera i močvara gdje imaju pristup vodi, sirovinama i hrani. S tih se mjesta lako dolazi do položaja koja omogućuju nadzor nad najlogičnijim putovima kretanja životinjskih stada. S druge strane kod nalazišta na otvorenom primjećuje se njihova koncentracija na eksploataciju lokalnog kamena i smještaj na mjestima s najboljom sirovinom Svi resursi potrebni zajednici dobavljaju se lokalno. Čak i mali postotak kremene sirovine koji potječe s udaljenijih mjesta najvjerojatnije predstavlja sirovinu prikupljenu prilikom kretanja, dakle u trenutku kada ona predstavlja lokalnu sirovinu. Postoji razlika u sirovinskom materijalu s nalazišta na otvorenom i iz pećina. Sirovina s nalazišta na otvorenom većinom spada u kategoriju sirovine lošije ili osrednje kvalitete ili je pak malih dimenzija, ali je stanovnicima bila odmah dostupna i koristili su je u velikim količinama. S druge strane u pećinama se javlja veći postotak kvalitetnijeg materijala, ali je i veći postotak iskoristivosti sirovine (veći je postotak alata unutar cjelokupnog inventara). U pećinama se nalazi manje jezgri, što znači da se sirovina tek u manjoj količini donosi u stanište u obliku oblutaka, jer se priprema sirovine ili čak i izrada alata u najvećoj mjeri odvija na mjestu njenog pronalaska. Nalazišta na istočnom Jadrana pokazuju mala odstupanja u tipologiji i tehnologiji, a i ona su više posljedica odabira sirovine i možda funkcije mjesta, a manje ovise o okolišu. Strugala su dominantna na gotovo svima nalazištima. Najčešće je riječ o jednostavnim podtipovima među kojima dominiraju jednostrana i poprečna strugala. Kako je riječ o različitim vrstama nalazišta, sa nizom različitih funkcija, nameće se zaključak da većina tipova služi kao višenamjenski alat kojim se mogu obavljati sve radnje potrebne za preživljavanje zajednice. Djelomična specijalizacija alata prema određenim radnjama može se vidjeti tek na manjem broju tipova i predmeta, među kojima prednjače pojedini musterijenski šiljci i gornjopaleolitski tipovi, s time da su gornjopaleolitski tipovi često u kombinaciji s drugim tipovima, čime oruđe opet dobiva višenamjensku ulogu. Obala istočnog Jadrana sa svojim nalazištima ne može dati konačni odgovor na pitanje varijabilnosti, ali može ukazati na manjkavosti, kao i pozitivne strane već donesenih modela. Nije bilo potrebe za stvaranjem novog modela, jer jednostavno nije moguće stvoriti univerzalni model. Ne mogu se postaviti opća i jedinstvena pravila koja će objasniti varijabilnost nalaza na svim nalazištima i regijama. Varijabilnost je vjerojatno posljedica svih navedenih utjecaja, od sirovinskog materijala, sposobnosti izrađivača i stupnja redukcije, do klime, ili čak slučajnog odabira izrađivača. Ona je jedinstvena za skupine nalazišta koja potječu iz istog vremena i koja su posljedica kretanja jedne skupine. Neprecizna kronologija i mali broj nalazišta sprječavaju razjašnjenje ovog problema.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Arheologija

POVEZANOST RADA