Naslov
Načini izražavanja imperativnosti
(Means of Expressing Directives)

Autori
Pranjković, Ivo ; Badurina, Lada

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u zbornicima skupova, cjeloviti rad (in extenso), znanstveni

Izvornik
Bosanskohercegovački slavistički kongres I, Zbornik radova 1, Lingvistika / Halilović, Senahid ; Omerović, Mirela - Sarajevo : Slavistički komitet Hrvatskoga filološkog društva, 2012, 619-628

Skup
Prvi bosanskohercegovački slavistički kongres

Mjesto i datum
Sarajevo, Bosna i Hercegovina, 26.05.2011. - 28.05.2011

Vrsta sudjelovanja
Plenarno

Vrsta recenzije
Međunarodna recenzija

Ključne riječi
kategorija imperativnosti; imperativ; govorni čin; kategorija drugog lica; performativni glagoli
(category of directives; imperative; speech act; category of the second person; performative verbs)

Sažetak
U uvodnom dijelu priloga riječ je o naravi kategorije imperativnosti, koja je izrazito vezana za govorni čin i pripada (uz obraćanje, tj. vokativnu konstrukciju, pitanja, uzvike, neke čestice i sl.) tzv. kategorijama drugoga lica. Zato sam oblik imperativa i nije način (modus) u najstrožem smislu riječi, ali je u temeljima toga oblika ipak volja govornika da se vrši kakva radnja, pa je po tome u tijesnoj vezi (i) s kategorijom modalnosti, i to tzv. subjektivne modalnosti. U središnjem dijelu priloga raspravlja se o načinima izražavanja imperativnih značenja u hrvatskome jeziku. Konstatira se, između ostaloga, da se imperativnost izražava oblicima imperativa (koji su primarna odnosno prototipna gramatikalizacija kategorije imperativnosti), infinitivom (npr. Ne pisati prije nego što svi prepišu zadatke), futurom prvim (npt. Otići ćete u knjižnicu i pretplatiti se), konstrukcijom da + prezent (npr. Da to odmah vratiš) ili da + perfekt (npr. Da si to odmah vratio), imperativnim česticama i/ili defektivnim glagolima, npr. nemoj, hajde, dede(r), neka (posebna se pozornost s tim u vezi posvećuje „čestičnim oblicima“ tipa hajde, hajdemo itd.), „imperativiziranim“ oblicima glagola ići ili dati i sl.) i napokon raznolikim vrstama manje ili više reduciranih imperativnih konstrukcija, npr. Svi u učionicu!, Sendvič sa šunkom!, Ni riječi!, Tišina!, Tiho!, Tiše!, Brže!, Dalje!, Nazad!, U pomoć!, Svom snagom naprijed!, Bez dogovaranja!, Do kraja!, Još!, Sada!, Gotovo!, Ho-ruk!, Marš!, Stop!, Iš!, Pst! itd. Kako je kategorija imperativnosti usko povezana s govornim činom, bit će osvijetljena i sa stajališta teorije govornih činova, pa će se u tom smislu posebna pozornost posvetiti tzv. peformativnim glagolima (npr. dopuštati, zabranjivati, zahtijevati, naređivati, određivati, moliti, tražiti, pozivati, predlagati itd.), kojima se imperativnost izražava leksički, tj. bez ekspliciranja imperativnoga značenja u predikatu. To pogotovo dolazi do izražaja u onim konstrukcijama u kojima se takvi glagoli upotrebljavaju u prvome licu, npr. Zahtijevam da se raziđete, Ne dopuštamo da se puši i sl.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Filologija

POVEZANOST RADA