Naslov
Je li multikulturalizam stvarno mrtav?!
(Is Multiculturalism really dead?!)

Autori
Previšić, Vlatko

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, pp prezentacija, znanstveni

Skup
Međunarodni znanstveni kolokvij "Interkulturalni kurikulum i obrazovanje na manjinskim jezicima"

Mjesto i datum
Pitomača, Hrvatska; Virovitica, Hrvatska; Zagreb, Hrvatska, 09.06.2011. - 12.06.2011

Vrsta sudjelovanja
Plenarno

Vrsta recenzije
Međunarodna recenzija

Ključne riječi
multikulturalizam; migranti; globalizacija; interkulturalizam
(multiculturalism; migrants; globalisation; interculturalism)

Sažetak
Ovo nije samo retoričko pitanje nego ozbiljna dilema, čak tvrdnja, koju su javno izrekli, prije nešto više od pola godine, najprije kancelarka SR Njemačke gospođa Angela Merkel, a nedugo iza nje i premijer Engleske gospodin David Cameron. U tim izjavama ima puno simbolike – i to ne samo političke - budući dolaze od prvih osoba dviju razvijenih i jednih od vodećim svjetskim zemljama.Poruke su ozbiljnije jer se u njima krije pitanje kako tko shvaća multikulturalizam, a istodobno upućuju na potrebu propitivanja jednog društvenog fenomena koji ima šire i dublje, osim političkog, značenje. Važnost pojačava činjenica da je riječ o dvije zemlje koje su, svaka na svoj način, značajno vezane za multikulturalizam sa povijesnog i suvremenog gledišta. Za pedagoški, pak, tremtan multikulturalizma presudno je znati ovaj društveni kontekst. Engleska je stoljećima multikulturalno prisutna širom svijeta kao kolonijalna, imperijalna i commonwealthska sila, dakle, duboko utisnuta u strukturu društva mnogih zemalja s kojima je vežu, prije svega, različiti ekonomski i upravljački interesi. Na tim vezama gradila je svoje „imperijalno carstvo“ i to uvijek opravdavala, uz ostalo, pomaganjem siromašnima, te širenjem kulture i civilizacije među nerazvijene. S druge strane, njemački doprinos multikuluturalizmu je paradigmatski novijeg datuma i karaktera jer se multikulturalnost događala na njezinu tlu, osobito šezdesetih godina prošloga stoljeća, kada je eksodus radnika i njihovih obitelji iz rubnih država Europe nahrlio u tu zemlju, koja ih je primala kao dobrodošlu radnu snagu. Ali, već tada, dakle na početku tih novoeuropskih migracijskih kretanja, glasoviti književnik Max Frisch znakovito je pisao i upozoravao“ da je zvana radna snaga, a došli su ljudi“, jasno ukazujući da se multikuluralna struktura društva ne može svoditi samo na korištenje radnika za izgradnju domaće privrede i podizanje blagostanja domaćeg stanovništva, ukoliko se tim istim ljudima, a osobito mlađim članovima njihovih obitelji, ne osigura zadovoljenje i nekih drugih prirodnih potreba, želja i motiva, misleći pritom na obrazovanje, kulturu, životni standard i građanska prava. Jednako tako i Englezima je počelo ponestajati gostoprimstva za prekomorske useljenike iz britanske Zajednice naroda, a osobito nakon novijih napetosti domaćeg i pridošlog stanovništva, te aktualnih terorističkih prijetnji nekih skupina iz zemalja porijekla tih došljaka, koji su tradicionalno zapostavljani na društvenoj ljestvici i hijerarhiji. Te je skupine, uz ostalo, mučila i svjetsku distribuciju moći te vlastiti zanemarujući položaj u tome u odnosu na svoju mnogoljudnost i prirodna bogatstva. Suvremeni se svijet globalizacijskim procesima još više, nego prije, otvorio čime su do izražaja došli zahtjevi onih koji su se nekada zadovoljavali samo sigurnim radom i plaćom. Traže se, tako, šira i veća ljudska prava, ravnopravni demokratski i građanskih odnosi, što nerijetko izaziva većinu i pruža otpor takvim zahtjevima. Politički odgovori zemalja imigracije da se migranti teško integriraju u dotična društva samo je djelomično točan, jer je to često puta uvjetovano svojevrsnom asimilacijom i gubljenjem identiteta, koje svakako proturječi pojmu i filozofiji interkulturalizma kao praksi suradnje, dijaloga, razumijevanja i međusobnog uvažavanja. Današnji je svijet otvoren, umrežen i toliko međuovisan, da je naprosto nemoguće pitanjem sa početka ovoga osvrta dovesti uopće u nedoumicu multikulturalnost kao društvenu strukturu. Dapače, suvremeni, moderni i sutrašnji multuikulturalizam otvara potrebe i vidike novih interkulturalnih sadržaja, veza i oblika suradnje bez kojih bi svijet bio nefunkcionalan i nezamisliv. Neke vrlo suptilne teme svakodnevnice postaju tako značajno aktualne kao što su osjetljivost za različite dimenzije humanih odnosa prema pojedincima, skupinama, rodnim i spolnim razlikama, ljudskih vrijednostima, civilizacijskim obzirima i slično. To nadilazi samo interesni i poslovni pragmatizam te najavljuju nove modele multi i interkulturalne komunikacije.U tome se naziru i nalažu novi sadržaji multikulturnog odgoja i jedne nove didaktike inter i trans-kulturalne socijalizacije.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Pedagogija

POVEZANOST RADA