Pregled bibliografske jedinice broj: 52950
Vođenje odgojno-obrazovne djelatnosti u školi
Vođenje odgojno-obrazovne djelatnosti u školi, 2000., doktorska disertacija, Filozofski fakultet, Rijeka
CROSBI ID: 52950 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Vođenje odgojno-obrazovne djelatnosti u školi
(Leadership in the School)
Autori
Staničić, Stjepan
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, doktorska disertacija
Fakultet
Filozofski fakultet
Mjesto
Rijeka
Datum
21.12
Godina
2000
Stranica
497
Mentor
Mušanović, Marko
Ključne riječi
Vođenje; rukovođenje; upravljanje; školski menadžment; školska administracija; organizacija; razvojna
(Management; administration; management in educational institution; personnel management; administrator; headmaster; principal; leadership; organization; development of school; guidance officer; school counselor; educational leaders; model of school leaders)
Sažetak
Vođenje, kao jedna od temeljnih funkcija rukovođenja, sve je relevantniji čimbenik funkcioniranja
suvremene škole i optimalnih rezultata odgojno-obrazovnog procesa koji se u njoj ostvaruje. Nasuprot
tome stoji činjenica da se taj fenomen u školstvu nedovoljno istražuje, te da se spoznaje do kojih se
dolazi, ne apliciraju u školsku praksu. Potaknuti tim saznanjem pristupili smo istraživanju s ciljem da
ponudimo optimalni model vođenja odgojno-obrazovne djelatnosti u školi temeljen na
kompetencijskom profilu subjekata procesa vođenja. Pod subjektima se u ovom istraživanju misli na
ravnatelje i školske pedagoge, čiji se kompetencijski profil smatra ključnim za optimalno vođenje
odgojno-obrazovnog rada u školi. Ostvarenju naznačene svrhe pristupljeno je kroz dva metodološki povezana i
međusobno uvjetovana dijela. U prvom, teorijskom dijelu radnje analizirana je škola kao organizacija,
upravljanje školskim sustavom, rukovođenje školom i nositelji rukovodnih funkcija te, teorije i koncepcije
vođenja. Na osnovi teorijskih spoznaja navedenih elemenata konstituiran je hipotetički model optimalnog
vođenja škole koji je bio polazište za pristup empirijskom istraživanju. Empirijskim je istraživanjem utvrđena
kvalifikacijska struktura ravnatelja i stručnih suradnika osnovnih i srednjih škola (N=1882), kompetencije
idealnih i stvarnih ravnatelja te idealnih pedagoga (N=107). Potom je ispitana važnost pojedinih kompetencija,
njihova uvjetovanost i međusobna povezanost. Sintezom teorijskog i empirijskog dijela istraživanja došlo se do
zaključka da se brojne karakteristike i znanja koje ravnatelji i školski pedagozi trebaju imati za uspješno
vođenje mogu integrirati u model od pet kompetencija: osobnu, razvojnu, stručnu, međuljudsku i akcijsku.
Najrelevantnijom se pokazala razvojna kompetencija, na koju se vezuje kompetencija u području međuljudskih
odnosa. Optimalno bi se vođenje moglo ukratko izraziti kao vođenje s jasnom vizijom i trajnim uvođenjem
pozitivnih promjena da bi se ta vizija ostvarila. Ono uključuje poznavanje rada s ljudima na ostvarenju
zajedničkog cilja i uspješno rješavanje konflikata koji ometaju njezino ostvarenje. Uz to, podrazumijeva
iskrenost i povjerenje u ljude s kojima se radi te intenzivnu predanost zadacima koje treba ostvariti. Uspješno
vođenje uključ2uje dobro poznavanje načela na kojima je utemeljen odgojno-obrazovni proces u cjelini, kao i
didaktička načela na kojima se odvija nastava kao temeljni dio toga procesa. Napokon, dobro vođenje
podrazumijeva otvorenost za suradnju i sustavno stvaranje optimalnih uvjeta za rad.
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Pedagogija