Naslov
Vođenje odgojno-obrazovne djelatnosti u školi
(Leadership in the School)

Autori
Staničić, Stjepan

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, doktorska disertacija

Fakultet
Filozofski fakultet

Mjesto
Rijeka

Datum
21.12

Godina
2000

Stranica
497

Mentor
Mušanović, Marko

Ključne riječi
Vođenje; rukovođenje; upravljanje; školski menadžment; školska administracija; organizacija; razvojna
(Management; administration; management in educational institution; personnel management; administrator; headmaster; principal; leadership; organization; development of school; guidance officer; school counselor; educational leaders; model of school leaders)

Sažetak
Vođenje, kao jedna od temeljnih funkcija rukovođenja, sve je relevantniji čimbenik funkcioniranja suvremene škole i optimalnih rezultata odgojno-obrazovnog procesa koji se u njoj ostvaruje. Nasuprot tome stoji činjenica da se taj fenomen u školstvu nedovoljno istražuje, te da se spoznaje do kojih se dolazi, ne apliciraju u školsku praksu. Potaknuti tim saznanjem pristupili smo istraživanju s ciljem da ponudimo optimalni model vođenja odgojno-obrazovne djelatnosti u školi temeljen na kompetencijskom profilu subjekata procesa vođenja. Pod subjektima se u ovom istraživanju misli na ravnatelje i školske pedagoge, čiji se kompetencijski profil smatra ključnim za optimalno vođenje odgojno-obrazovnog rada u školi. Ostvarenju naznačene svrhe pristupljeno je kroz dva metodološki povezana i međusobno uvjetovana dijela. U prvom, teorijskom dijelu radnje analizirana je škola kao organizacija, upravljanje školskim sustavom, rukovođenje školom i nositelji rukovodnih funkcija te, teorije i koncepcije vođenja. Na osnovi teorijskih spoznaja navedenih elemenata konstituiran je hipotetički model optimalnog vođenja škole koji je bio polazište za pristup empirijskom istraživanju. Empirijskim je istraživanjem utvrđena kvalifikacijska struktura ravnatelja i stručnih suradnika osnovnih i srednjih škola (N=1882), kompetencije idealnih i stvarnih ravnatelja te idealnih pedagoga (N=107). Potom je ispitana važnost pojedinih kompetencija, njihova uvjetovanost i međusobna povezanost. Sintezom teorijskog i empirijskog dijela istraživanja došlo se do zaključka da se brojne karakteristike i znanja koje ravnatelji i školski pedagozi trebaju imati za uspješno vođenje mogu integrirati u model od pet kompetencija: osobnu, razvojnu, stručnu, međuljudsku i akcijsku. Najrelevantnijom se pokazala razvojna kompetencija, na koju se vezuje kompetencija u području međuljudskih odnosa. Optimalno bi se vođenje moglo ukratko izraziti kao vođenje s jasnom vizijom i trajnim uvođenjem pozitivnih promjena da bi se ta vizija ostvarila. Ono uključuje poznavanje rada s ljudima na ostvarenju zajedničkog cilja i uspješno rješavanje konflikata koji ometaju njezino ostvarenje. Uz to, podrazumijeva iskrenost i povjerenje u ljude s kojima se radi te intenzivnu predanost zadacima koje treba ostvariti. Uspješno vođenje uključ2uje dobro poznavanje načela na kojima je utemeljen odgojno-obrazovni proces u cjelini, kao i didaktička načela na kojima se odvija nastava kao temeljni dio toga procesa. Napokon, dobro vođenje podrazumijeva otvorenost za suradnju i sustavno stvaranje optimalnih uvjeta za rad.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Pedagogija

POVEZANOST RADA