Naslov
Dobno-spolna struktura stanovništva Hrvatske 2001. godine po narodnosnoj pripadnosti
(Sex and age structure of the Population of Croatia according to ethnicity)

Autori
Pokos, Nenad

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, ostalo

Skup
5. hrvatski geografski kongres - Geografija u suvremenom društvu

Mjesto i datum
Osijek, Hrvatska, 05.10.2011. - 08.10.2011

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Domaća recenzija

Ključne riječi
dobno-spolna struktura; nacionalne manjine; starenje
(sex and age structure; national minorities; population aging)

Sažetak
Dobno-spolna struktura stanovništva iz niza razloga je najvažnija demografska struktura stanovništva. Njezina važnost proizlazi ponajprije iz činjenice da ona predstavlja demografski okvir za formiranje reprodukcijskog (vitalnog) i radno-aktivnog (radne snage) potencijala populacije, te da tendencije u njezinom razvoju izravno determiniraju prirodno i mehaničko kretanje stanovništva, a time i ukupnu demografsku dinamiku na određenom području. Najvažniji proces u razvoju dobno-spolne strukture stanovništva Hrvatske, s dalekosežnim i teškim posljedicama po ukupan demografski i društveno-gospodarski razvoj jest ubrzani proces demografskog starenja i vrlo visoki stupanj ostarjelosti ukupnog stanovništva. K tome, ne radi se samo o starenju ukupnog stanovništva, nego i o parcijalnim procesima starenja, koji se sastoje u starenju pojedinih funkcionalnih dobnih kontingenata, primjerice, stanovništva u radno-sposobnoj dobi, fertilnog kontingenta stanovništva, radno-aktivnog stanovništva (radne snage) i slično. Dobno-spolna struktura stanovništva može biti i dobar pokazatelj daljnjeg kretanja broja pripadnika pojedine narodnosne skupine. Za pretpostaviti je da će narodnosne skupine sa starom dobnom strukturom smanjivati broj svojih pripadnika dok će skupine s izrazito mladom dobnom strukturom najvjerojatnije povećavati svoj broj. Naravno da će kod potonjih na daljnje kretanje broja pripadnika utjecati budući broj djece, moguća asimilacija djece na što uvelike utječe i nacionalna pripadnost (izvan)bračnog druga itd. Indeks starenja ukupnog stanovništva Hrvatske 2001. godine iznosio je 90, 7. Hrvati kao najbrojnija nacionalna skupina bili su tada relativno mlađi od hrvatskog prosjeka jer je kod njih indeks starenja iznosio 83, 4. Između 22 priznate nacionalne manjine mlađu dobnu strukturu od Hrvata imali su samo pripadnici dvaju nacionalnih manjina. Kod Albanaca je na 100 stanovnika do 19 godina starosti dolazilo 18, 3 stanovnika starih 60 godina i više, a kod Roma je indeks starenja iznosio 5, 5. Za razliku od Albanaca i Roma, ostale nacionalne manjine imale su stariju dobnu strukturu od hrvatskog prosjeka. Tako su pripadnici najbrojnije nacionalne manjine, tj. Srbi, imali indeks starenja 335, 4, Bošnjaci 105, 5, a primjerice Slovenci čak 1038, 2. Drugim riječima, kod Slovenaca je na 607 pripadnika između 0 i 19 godina dolazilo čak 6 302 osoba starih 60 godina i više. Pripadnici nacionalnih skupina u Hrvatskoj znatno se razlikuju i po spolnoj strukturi. Koeficijent feminiteta 2001. za ukupno stanovništvo iznosio je 1078 dok je taj pokazatelj kod stanovništva hrvatske narodnosti iznosio 1079. Manji broj žena od muškaraca imale su nacionalne manjine kod kojih je posljednjih nekoliko desetljeća u doseljavanju prevladavalo muško stanovništvo. Takva je situacija bila kod Bošnjaka i Crnogoraca te posebice kod Albanaca kod kojih je na 1000 muškaraca dolazilo svega 743 žena. S druge strane, nacionalne manjine sa starom dobnom strukturom bilježile su iznadprosječan broj žena ponajprije zbog njihovog duljeg životnog vijeka. Primjerice kod Čeha je koeficijent feminiteta iznosio 1132, kod Nijemaca 1314, a kod Slovenaca čak 2125.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Demografija

POVEZANOST RADA