Pretražite po imenu i prezimenu autora, mentora, urednika, prevoditelja

Napredna pretraga

Pregled bibliografske jedinice broj: 527826

Povratak Adama Parižanina


Lučin, Bratislav
Povratak Adama Parižanina // Splitska hagiografska baština: povijest, legenda, tekst
Split, Hrvatska, 2011. (predavanje, nije recenziran, neobjavljeni rad, znanstveni)


CROSBI ID: 527826 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca

Naslov
Povratak Adama Parižanina
(The Return of Adam of Paris)

Autori
Lučin, Bratislav

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, neobjavljeni rad, znanstveni

Skup
Splitska hagiografska baština: povijest, legenda, tekst

Mjesto i datum
Split, Hrvatska, 26.09.2011. - 27.09.2011

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Nije recenziran

Ključne riječi
Adam Parižanin; sv. Dujam; himni; rimovani oficij; rukopis
(Adam of Paris; S. Domnius; hymns; rhymed office; manuscript)

Sažetak
Prema dobro poznatoj vijesti Tome Arhiđakona, neki je Adam Parižanin na zamolbu splitskoga nadbiskupa Lovre stilski dotjerao stare legende sv. Dujma i sv. Staša ; osim toga, "sastavio je i himne, i što god se o svetom Dujmu glazbeno pjeva, napisao je metričkim govorom" (Historia Salonitana, 16, 3). Iz Acta sanctorum doznajemo da je "čitav taj crkveni oficij" Ivan Lučić u Rimu darovao Gottfriedu Henschenu, koji je iz njega objavio prozni život sv. Dujma: Vita S. Domnii episcopi ab Adamo Parisiensi saeculo XI illustrata (Acta Sanctorum Aprilis, II, Antwerpen 1675, str. 7-8). Ne mogavši doći do tog rukopisa, Daniele Farlati pretiskao je Adamov tekst iz Henschenova izdanja (Tertia vita S. Domnii, usp. Illiricum sacrum, I, Venetiis 1753, str. 406, 418-419), a tri "prastara himna o pohvalama sv. Dujma, kojima je auktor možda Adam Parižanin" uzeo je "iz starih pergamenskih psaltira splitske Crkve" (str. 502-3). Farlati, kao ni većina kasnijih proučavatelja, nije zapazio da auktorstvo triju himana potvrđuju njihovi akrostisi. Prvi od njih glasi ADAM PARISIVS, drugi LAVRENTIVS (prema Farlatijevu tekstu: LAARENTIVS), a treći ADAM. Akrostihe su zapazili tek Clemens Blume i Guido M. Dreves (usp. Analecta hymnica medii aevi, sv. 43, 1903, str. 118-120). No tekstove himana oni nisu objavili prema Farlatiju, nego prema jednom rukopisnom oficiju sv. Dujma (iz 14. ili 15. st.) koji se čuva u Vatikanskoj knjižnici. Oficij sadrži i druge stihove: antifone i responzorije u leoninskim heksametrima, u kojima se također čita akrostih ADAM (usp. AH, sv. 45a, 1904, str. 53-55). Svi Adamovi stihovi sastavljeni su po načelima kvantitativne versifikacije (tj., kako je Toma točno zabilježio, "metričkim govorom"). Naš uvid u taj vatikanski rukopis pokazao je da se u njemu ne nalazi život sv. Dujma objavljen u Acta sanctorum. Ni njegova kratka prozna čitanja nisu preuzeta iz Adamova teksta, nego se podudaraju s Farlatijevim četvrtim životom (u jednom slučaju s prvim, tj. s tekstom u Historia Salonitana maior). Očito je stoga da vatikanski rukopis nije onaj oficij što ga je Lučić dao Henschenu. Unatoč tomu, dobitak je višestruk: u rukama imamo u nas nepoznat, a dosad gotovo neproučen rimovani oficij sv. Dujma (o njemu je pisala jedino Christina Marshall 2006. g.) ; potvrđeno je Adamovo auktorstovo i proširen njegov opus (ujedno je potvrđena vjerodostojnost Tomine zabilješke) ; sada je moguće objaviti Adamove stihove prema najstarijem, rukopisnom izvoru (što je nužno jer izdanje u AH nije posve pouzdano).

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Filologija

Napomena
IL RITORNO DI ADAMO PARIGINO. In base alla ben conosciuta notizia di Tommaso Arcidiacono, un certo Adamo Parigino fu richiesto dall'arcivescovo di Spalato, Lorenzo, di perfezionare stilisticamente le antiche leggende di San Doimo e Sant'Anastasio. Inoltre „ha compilato gli inni e scrisse in metri quanto altro fu cantato musicalmente di San Doimo“ ("Historia Salonitana", 16, 3). Gli "Acta sanctorum" riportano che Giovanni Lucio a Roma diede in dono „tutto quell'uffizio ecclesiastico“ a Gottfried Henschen, che ne pubblicò la vita di San Doimo in prosa: "Vita S. Domnii episcopi ab Adamo Parisiensi saeculo XI illustrata" ("Acta Sanctorum Aprilis", II, Antwerpen 1675, pp. 7-8). Daniele Farlati, non avendo accesso a questo manoscritto, ha ristampato il testo scritto da Adamo dall'edizione di Henschen ("Tertia vita S. Domnii", cfr. "Illyricum sacrum", I, Venetiis 1753, pp. 406, 418-419), mentre „i tre antichissimi inni in gloria di San Doimo, di cui auttore è forse Adamo Parigino“ li prese „dagli antichi salteri della Chiesa spalatina scritti in pergamena" (pp. 502-3). Farlati, come la maggior parte degli studiosi successivi, non si accorse che l'attribuzione dei tre inni è confermata dai loro acrostici ; il primo è ADAM PARISIVS, il secondo LAVRENTIVS (nel testo di Farlati: LAARENTIVS), e il terzo ADAM. I primi che si accorsero degli acrostici sono stati Clemens Blume e Guido M. Dreves (cfr. "Analecta hymnica medii aevi", vol. 43, 1903, pp. 118-120). I due, tuttavia, non riportano i testi degli inni da Farlati, bensì da un uffizio manoscritto di San Doimo (risalente al XIV oppure XV secolo), custodito nella Biblioteca Vaticana. L'uffizio contiene anche altri versi: le antifone e i responsori scritti in esametro leonino che rivelano anch'essi l'acrostico ADAM (cfr. AH, vol. 45a, 1904, pp. 53-55). Tutti i versi di Adamo obbediscono alle regole della metrica quantitativa (Tommaso li definisce, giustamente, „recitazione metrica“). Il nostro esame del manoscritto vaticano ha rilevato che esso non contiene la vita di San Doimo pubblicata negli "Acta Sanctorum". Le brevi lezioni dell'uffizio non sono state prese nemmeno esse dal testo di Adamo ; coincidono invece con la quarta vita nell'opera di Farlati (e una lezione nel manoscritto vaticano coincide con il testo della "Historia Salonitana maior"). Risulta chiaro quindi che il manoscritto vaticano non è quell'uffizio che Lucio diede a Henschen. Ciò nonostante, diversi sono i risultati ottenuti: abbiamo tra le mani un uffizio rimato di San Doimo, da noi sconosciuto e finora quasi per niente oggetto di studio (l'ha trattato soltanto Christina Marshall nel 2006) ; si è confermata l'attribuzione di Adamo ed è stata ampliata la sua opera (affermando nello stesso tempo la veridicità della nota di Tommaso) ; adesso risulta possibile pubblicare i versi di Adamo attingendo alla fonte piu antica e manoscritta (non essendo l'edizione di AH del tutto attendibile).



POVEZANOST RADA


Profili:

Avatar Url Bratislav Lučin (autor)


Citiraj ovu publikaciju:

Lučin, Bratislav
Povratak Adama Parižanina // Splitska hagiografska baština: povijest, legenda, tekst
Split, Hrvatska, 2011. (predavanje, nije recenziran, neobjavljeni rad, znanstveni)
Lučin, B. (2011) Povratak Adama Parižanina. U: Splitska hagiografska baština: povijest, legenda, tekst.
@article{article, author = {Lu\v{c}in, Bratislav}, year = {2011}, keywords = {Adam Pari\v{z}anin, sv. Dujam, himni, rimovani oficij, rukopis}, title = {Povratak Adama Pari\v{z}anina}, keyword = {Adam Pari\v{z}anin, sv. Dujam, himni, rimovani oficij, rukopis}, publisherplace = {Split, Hrvatska} }
@article{article, author = {Lu\v{c}in, Bratislav}, year = {2011}, keywords = {Adam of Paris, S. Domnius, hymns, rhymed office, manuscript}, title = {The Return of Adam of Paris}, keyword = {Adam of Paris, S. Domnius, hymns, rhymed office, manuscript}, publisherplace = {Split, Hrvatska} }




Contrast
Increase Font
Decrease Font
Dyslexic Font