ࡱ> #`bjbj5G5G .W-W-.@&\KKK8KNpjOjO"OOOOOO'))))))$ hvMWOOWWMOO*WOO'W'O^O GK$@0pTO`QNR SaOOOMMOOOpWWWWD9BA BA Domagoj Vidovi Stanislav Vukorep MJESTOPIS I TOPONIMIJA DUBRAVE 1. Uvod Popovo, podru je u neposrednome dubrova kome zaleu (locus in retroterra Ragusii), sa sjeverne je strane zatvoreno visokim vapnena kim masivom, kroz Popovsko polje protje e rijeka Trebianjica zbog ijega je plavljenja sve do najnovijih vremena prijelaz sa sjevera na jug bio nemogu i do aest mjeseci, a s juga ga zatvara povijesna granica Dubrova ke Republike i Osmanlijskoga Carstva, tj. danaanja hrvatsko-bosanskohercegova ka granica, koja neprirodno razdvaja ju~ni dio Popova od susjednoga Dubrova kog primorja. Prodolina koja povezuje ta dva neprirodno razdvojena dijela hrvatskoga povijesnog prostora, koja je i predmetom obradbe ovoga rada i koja obuhvaa podru je sela Zavala i Orahovi Do, naziva se Dubrava. Spomenuta prodolina prostire se od Zavale do Pri[eke u Orahovu Dolu, a na nju se nastavlja prodolina Crno do Loznice. Ve je ime Dubrava za mjesno pu anstvo neprozirno. Dubravom su stari Slaveni ozna ivali listopadnu aumu koja je za njih imala i mitoloako zna enje. Dub je, naime, u slavenskoj mitologiji ozna en kao sveto drvo. Zanimljivo je da se na obodima Dubrave nahodi toponim Tratenik/Treatenik (osl. trskJ 'grom') koji upuuje na kult Peruna, Gromovnika, u koji se preto ilo atovanje sv. Vida, sv. Jurja, ali i sv. Mihajla/Mihovila. Upravo postojanje toponima Miljava/Miljeva crkva nad ulaskom u prodolinu Dubravu, na brdskome pristranku iznad Zavale, na kojoj je po predaji (koju arheoloaka istra~ivanja tek trebaju potvrditi) postojala katoli ka crkva sv. Mihajla/Mihovila, pokazuje snagu slavenske mitologije, i mo~da upravo na tome mjestu treba tra~iti prve znakove pokratavanja u naaim stranama (usp. Kati i 1987:42). Naselja su u Dubravi zbijenog tipa (osim Zavale), s uskim ulicama koje razdvajaju seoske cjeline (tzv. mahale), a kue se nalaze na osun anim brdskim pristrancima. Sva sela i zaseoci sa uvali su izvorni izraz popovsko-primorskoga tradicionalnog narodnog graditeljstava, koje u danaanje vrijeme ima iznimnu kulturno-povijesnu, spomeni ku i etnografsku vrijednost. U ovome se radu, neato skraenoga opsega zbog veoma kratkih rokova, iznosi mjestopis i toponimija Dubrave. Rad je nastao na temelju terenskoga i arhivskoga rada dvojice autora koji bi bio uzaludan da nije bilo pouzdanih i znanjem mjesne toponimije oboru~anih ispitanika. U prvome redu zahvaljujemo (abecednim redom) Marinku Kristiu (na podatcima o Orahovu Dolu), Mati Leti (na podatcima o ealjarima) i Andriji Lu iu (na podatcima o Zavali). Njihovo je znanje zapanjilo obojicu autora koji tijekom svojih terenskih istra~ivanja joa nisu naiali na toliko poznavanje mjesne toponimije. Zahvaljujemo na podatcima i Nikoli i Anici Kristi, Tihomiru i Tomislavu Andriu, Boaku Joviu, Ivi i Jeli Kre ak, Ivi Leti, Ivanu Potrebici, Ivi oriu, Stanku Pand~i te Peri i Ru~i Tomi iu. Upravo su nas oni uvjerili kako mjesna uzre ica da svaki kamen ima svoje ime nije mrtvo slovo na papiru. Naime, Filipovi i Mievi na podru ju su Zavale zabilje~ili 58, a Orahova Dola 39 toponima, dok su naai ispitanici u Zavali i ealjarima zabilje~ili ak 339 toponima, a u Orahovu Dolu 252, dakle gotovo aest puta viae nego ta dva vrsna poznavatelja narodne baatine. Neki su toponimi u meuvremenu ipak zagubljeni. Tako je danas stanovniatvu nepoznat toponim Boakovia do u Bjeljavama, no imamo li na umu da su ondje posjede imali Kristii i Tomi ii, potomci Boakovia, vjerojatno je rije  o toponimu koji je naknadno preimenovan. U ovome radu onomasti ki nisu obraeni svi toponimi, nego samo oni najzanimljiviji, a ostali e biti razmatrani u iduim onomasti kim i inim studijama dvojice autora. 2. Osvrt na demografske prilike u Dubravi U srednjovjekovnim dokumentima nema potpunoga popisa popovskih naselja. Prvi cjeloviti popis nahodimo na po etku osmanlijske vladavine 1475.  1477. Po tome su popisu u jugozapadnome Popovu naseljeni bili Cicrina, valjina, Ravno, Velja Mea, Veli Vaa (vjerojatno danaanja Velja Sela), Rahov Do (danas Orahovi Do), Ravno, Vrsenica (danaanja Dvrsnica) i Zavala. Meu mezrama (napuatenim naseljima) spominju se i Turkovii. Vjerojatno se meu naseljima koja nisu ubicirana nahode i neka napuatena naselja u Dubravi. Tako se u naselju Polji ani spominje toponim Nerazi do (Ali i 1985:493), a kako u zavalskome zaseoku ealjari bilje~im toponim Nereza, postoji mogunost da je Polji ani starije ime ealjara. Osim Polji ana u Dubravi se u tome popisu spominju joa i Zavala i Orahovi Do. Danaanja su popovska naselja uglavnom bila oblikovana ve u 17. st. te se popisi naselja koje su inili trebinjsko-mrkanski biskupi i ~upnici ne razlikuju mnogo od popisa naselja nastalih prema slu~benim popisima stanovniatva. U osmanlijskome popisu iz 1475.  1477. od danaanjih se naselja na podru ju Dubrave spominju sela Rahov Do (danaanji Orahovi Do; u kojemu su ~ivjele 23 obitelji), Zavala (u kojoj je ~ivjelo 15 obitelji i 2 ne~enje), a na podru ju se danaanjih ealjara prostiralo selo Polji ani (u kojemu je ~ivjelo 10 obitelji i 2 ne~enje; Ali i 1985:488, 492, 519). Na temelju demografskih pokazatelja procjenjujemo da je u tim dvama selima ~ivjelo oko 480 stanovnika. Rije  je o poprili no velikome broju koji je prije okupacije vjerojatno bio i mnogo vei. Na temelju velikoga porasta broja stanovnika Dubrova ke Republike u 15. st. i injenice da je u Donjoj Hercegovini po popisu iz 1475.  1477. zabilje~eno 35,2 % napuatenih naselja, logi no je zaklju iti da se dobar dio Popovaca iselio upravo na dubrova ko podru je (usp. Kreai 2010:120). Godine 1624. u popisu fra Bla~a Gra anina spominje se samo Orahovo s 19 katoli kih kua s oko 100 katolika, a 1639. u popisu fra Dominika Andrijaaevia spominju se naselja Orahovo (s 14 katoli kih obitelji) te engii (danaanja Zavala; s 4 katoli ke obitelji; Ja ov 1983:401). Po demografskim pokazateljima u Dubravi je 1639. moglo ~ivjeti oko 180 katolika. Godine 1733. sofijski nadbiskup i apostolski upravitelj Trebinjsko-mrkanske biskupije Marko Andrijaaevi u svojemu izvjeau donosi broj katolika i katoli kih obitelji po selima navedene biskupije te broj pravoslavnih i muslimanskih obitelji. Dubrava je tada pripadala ravanjskoj ~upi. Najnaseljenije je selo u Dubravi bilo Orahovo (danaanji Orahovi Do) sa 116 katolika u 16 obitelji, dok je u ealjarima ~ivjelo 35 katolika u 5 obitelji. Zavala nije bila zasebno popisana. Mo~da je bila popisana unutar valjine u kojoj su u 5 kuanstava ~ivjela 34 katolika uz 21 pravoslavnu te tri muslimanske obitelji (Kreai 2006:450). Po austrougarskome popisu iz 1879. (Popis 1895:118) u Dubravi je ~ivjelo 368 stanovnika, od ega 260 (70,65 %) katolika i 108 (29,35 %) pravoslavaca. U Orahovu Dolu (unutar kojega su se popisivali i Bjeljave te Grabovi Do) ~ivjeli su samo katolici (njih 180), a u Zavali (koja u slu~benim popisima obuhvaa i zaseoke Budim Do, ealjari i Muhareva Ljut) su veina bili pravoslavci (108 od 188, tj. 57,45 %; Popis 1879:118). Po popisu iz 1895. (Popis 1895:567 571) Orahovi Do imao je 191 stanovnika, od ega 186 (97,38 %) katolika i 5 (2,62 %) pravoslavaca, a Zavala 233 stanovnika, od ega 130 (56,03 %) pravoslavaca, 101 katolika (43,53 %) i 2 (0,86 %) muslimana. Ukupno je u Dubravi ~ivjelo 419 stanovnika, od ega 287 (68,50 %) katolika i 135 (32,22 % pravoslavaca). Po procjeni Ljube Mievia (Filipovi-Mievi 1959:72) godine 1938. u Orahovu Dolu ~ivjelo je 45 kuanstava, od ega 44 hrvatska (97,78) i 1 srpsko (2,22 %), a u Zavali 64 kuanstva, od ega 37 (57,81 %) srpskih, 26 hrvatskih (40,63 %) i 1 (1,56 %) muslimansko. Ukupno je u Dubravi 1938. ~ivjelo 109 kuanstava (oko 700 stanovnika), od ega 70 (64,22 %) hrvatskih i 38 (34,86 %) srpskih. Uo i Drugog svjetskoga rata u Dubravi je ~ivjelo oko 270 katolika, od kojih je u Drugome svjetskom ratu smrtno stradalo 87, tj. gotovo treina (42 u Orahovu Dolu, 35 u ealjarima, 8 u Zavali i 2 u Grabovu Dolu; usp. Pulji-Vukorep-Bender 2001:407). Napomenimo da su 1945. partizani ubili akripare Niku Radia iz Prhinja u Grabovu Dolu, a 1946. ubijeni su etko urasovia iz Koteza, Mijo }arak iz valjine i Vide }utac iz Ravnog koji su se skrivali u spilji Medvjedici izmeu Zatmorja i Grabova Dola. Sve do 1960-ih godina stanovniatvo Dubrave raste usprkos velikim ratnim stradanjima. Godine 1948. u Orahovu Dolu ~ivjelo je 309, a 1961. godine 288 stanovnika. U Zavali je pak 1948. ~ivjelo 280, a 1961. godine 331 stanovnik. Stanovniatvo po inje znatnije opadati 1971. (Orahovi Do tada je imao 236, a Zavala 302 stanovnika), a demografski ga uniatava ukidanje ~eljezni ke pruge 1976. Ve po popisu iz 1981. Orahovi Do ima samo 149 stanovnika, a 1991. tek 42 ( ak sedam puta manje nego 1948., a aest puta manje nego 1475.). U Zavali je u istome razdoblju broj stanovnika pao sa 212 na 105 (tri puta manje nego 1948.). Narodnosni je sastav velikim valom iseljavanja posve poremeen. Tako je u Orahovu Dolu 1981. ~ivjelo 149 stanovnika, od ega 137 (91,95 %) Hrvata, 7 (4,70 %) Srba i 5 (3,35 %) Jugoslavena, a u Zavali 212 stanovnika, od ega 137 (64,62 %) Srba, 45 (21,22 %) Hrvata i ak 28 (18,79 %) Jugoslavena. U Dubravi je, dakle, 1981. ~ivio 361 stanovnik, od ega 182 (50,42 %) Hrvata, 144 (39,89 %) Srbina i 33 (9,14 %) Jugoslavena. Godine 1991. naziru se ve obrisi posvemaanje demografske katastrofe. Po popisu iz te godine u Orahovu Dolu ~ivjela su samo 42 stanovnika, od ega 38 (90,48 %) Hrvata i 4 (9,52 %) Srbina, a u Zavali 105 stanovnika, od ega 88 (83,81 %) Srba, 13 (12,38 %) Hrvata i 4 (3,81 %) Jugoslavena. U Dubravi je, dakle, 1991. ~ivjelo 147 stanovnika, od ega 92 (62,59 %) Srba, 51 (34,69 %) Hrvat i 4 (2,72 %) Jugoslavena. Hrvati su tako pred Domovinski rat postali manjina na podru ju u kojemu su uo i osmanlijskih osvajanja bili isklju ivi narod te u kojem su od 1733. do Drugoga svjetskoga rata inili 2/3 stanovniatva, a joa 1981. bili natpolovi na veina. Osim ratnih stradanja uzrok tome valja tra~iti i u obilnome iseljavanju nakon 1945. uvjetovanom nemogunoau zapoaljavanja i politi kim pritiskom. Posljednja je svadba u Orahovu Dolu odr~ana tako 19. sije nja 1991., a najmlai Orovac ima neato viae od 40 godina. Po slu~benim je podatcima 1991. u Republici Hrvatskoj ~ivjelo 289 Hrvata roenih u Orahovu Dolu (189) i Zavali (80). Uo i srpskih osvajanja ealjare je 1. listopada 1991. napustilo 9 posljednjih stanovnika, a 17 Orovaca srpsko-crnogorske su postrojbe dr~ale u kunome pritvoru. U Zavali je itavo razdoblje okupacije ostala jedna dvo lana obitelj. Danas u Orahovu Dolu ~ivi 18 stanovnika, u Zavali (ne ra unajui kaluere) 3 stanovnika, a Bjeljave, ealjari i Grabovi Do postali su vikendaaka naselja. Vidjevai veliki trud, upornost i veliku graditeljsku umjeanost Popovaca u svim selima (posebno u Bjeljavama do kojih je jako teako i doi, a kamoli dovla iti graevinski materijal), dopuatamo si jednu dozu optimizma i vjere u bolje dane za ove krajeve u kojima danas ~ivi 20 puta manje stanovnika nego 1475. 3. Naselja u Dubravi 3.1. Zavala Selo se Zavala (aualla) u povijesnim vrelima spominje od 1372. Dokument spominje Bo~itka (Bositchum) i Bogdana Pribiaia (Bogdanum Pribissich) te Pribinu Gojkovia (Pribignam Goycouich; DAD 1/41). U dokumentima se iz 15. st. u selu spominju i Bogdanovii. Pu ka etimologija ime sela dovodi u svezu s polo~ajem sela  za popovskom valom , no srednjovjekovni mleta ki apelativ vala koji odgovara hrvatskim apelativima do, prodol(ina), uvala, pa ak i polje, a koji je prenesen iz obalne toponimije, razmjerno je kasno potvren u isto noj Hercegovini, pa je ojkonim uputnije izvoditi od apelativa zavala 'udolina omeena visokim uzvisinama' jer on veoma dobro opisuje polo~aj sela smjeatenoga izmeu brda Ostroga i Klisure. Zavala je popovsko selo s najobilnijim izvorima ~ive vode. U Popovskom polju tako nahodimo vrela Bovan i Pokrivenik, a u brdu su ~ive vode: Bitomialje, Crnjava, Bjeluaica, Orlica i Piatet. Lokva Zakr~je nalazi se iza Gradca. Zavala je bila srednjovjekovno popovsko upravno srediate: ondje se nalazio srednjovjekovni Popovski grad, a na stara utvrena zdanja upuuju i toponimi Grad, Gradac i Ostrog. U Zavali postoji spomen na 15 zavoskih knezova. Posljednji zavoski knez Marin Radulovi preselio se iz Dubrovika u Italiju na prijelazu iz 15. u 16. st. Njegov unuk Nikola roen je 1627. u Polignanu, bio je nadbiskup u Chietiju, a kardinalom ga je 1699. imenovao Inocent XII. Umro je 1702. u Rimu (Vrutak 7/2002:48). Prezime su Radulovi neko nosili Potrebice. Toponim pak Bogiaina dolina (gdje se danas nalazi kua Tomislava Andria) mogao bi biti spomen na popovske knezove Bogaainovie (Fermend~in 1892:560) koje se takoer povezuje s Potrebicama. Zavala je bila i duhovno srediate svekolikog Popova. Naime, u Zavali nahodimo nekropolu s 45 steaka (Patsch 2005/2006:180), a nahodimo i ostatke predromani ke crkve nedaleko od koje je podignut pravoslavni manastir Vavedenja Presvete Bogorodice koji se u povijesnim vrelima spominje 1514. (orovi 1999:160) Na lokalitetu Petkovica nalazila se katoli ka crkva svetoga Petra koja se u povijesnim vrelima spominje 1525. kada ju je pohodio franjevac Siksto iz obli~njega Slanog i koja je predmetom viaestoljetnoga sporenja izmeu mjesnoga pravoslavnoga i katoli koga puka, a koju, ponajprije zbog motiva pletera, pojedini povjesni ari datiraju u razdoblje 8.  10. st. (orovi 1999:173) Nedaleko od ruaevine te crkve nalaze se i ostatci crkve sv. Petke. Na lokalitetu Miljava/Miljeva crkva ili Crkvina kod Andria i Jovia kua (to je ujedno i najstariji dio sela Zavala) donedavno se nalazio kameni prag, ostatak katoli ke crkve sv. Mihajla/Mihovila, a nedaleko su se od nje pokapali i stariji pravoslavni rodovi Srba i Kora. Zanimljivo je da se crkva posveena istome svetcu nalazila i u Ravnome (usp. toponim Miholja crkva), a sveti je Mihajlo/Mihovil zaatitnik Trebinjsko-mrkanske biskupije. I to je jedan od dokaza kako je Popovo u ranome srednjem vijeku bilo srce navedene biskupije i katoliatva u isto noj Hercegovini. Selo se kadato u 17. st. nazivalo i engii po uglednome muslimanskom rodu koji je gospodario velikim dijelom Popova. Po predaji zabilje~enoj u Neretvanskoj krajini upravo su od engia Kadijevii kupili danaanju Kadijevia kulu u Zavali, koju su nakon preseljenja Kadijevia u zaselak Kremena u ~upi Slivno Ravno kod Opuzena, preuzeli ljubinjski muslimani Serdarevii koji su povremeno boravili u zavoskoj Ljubini (Ljubinu su od njih kupili Korai). Koncem 19. st. kulu je kupio trgovac Marko Jeli iz Slanoga (koji je u Zavali otvorio pogon za proizvodnju rakije klekova e), a od njih Sopii i na koncu Turanjani iz Grmljana, koji su domazeti u izumrlih Sopia. Starosjedila ki su katoli ki rodovi u Zavali Andri i Jovi, 1922. privremeno se doselio ~eljezni ar Mate Primorac iz Kruevia, a u selu i danas ~ivi obitelj Andrije Lu ia, roenoga 1936. na Golubincu. U povijesnim se vrelima spominju i katoli ke obitelji Baai, Bra/Zec, Buterin, Kruni i osi (obitelj je imala posjede i u Orahovu Dolu). Sudei po toponimiji u Zavali su ~ivjeli i etkovii, Periaii, Sko e i Tucakovii. Navodno je na predjelu Lipovci ~ivio rod Lipovac, a danas su na lokalitetu vidljivi ostatci suhozida. Obitelji Andri i Jovi ~ivjele su na predjelu Viti kuk, a Lu ii i danas ~ive na Rogeta i. Od pravoslavnih rodova u selu su meu starijima Korai (~ivjeli su pored lokaliteta Stari vrt; kuu navodno kupili od muslimana Serdarevia iz Ljubinja), alaci (~ivjeli u `ip inama), Srbe (~ivjeli uz Sopie kod lokaliteta Srbi, lokaliteta u kojemu je ua uvana hidronimna osnova *srb- < *srbati 'srkati'), Sopii (na njihovo su se imanje doselili Turanjani) i Mrakii, a neko i Blanii. I danas u selu ~ive Vukanovii na predjelu Sko im/Sko in do (motiviranom vjerojatno prezimenom Sko e). Posjede u Zavali imali su Kre ci. Dio su prodali Jeliu, a zemljiate na kojemu je izgraena akola otkupila je Austro-Ugarska. I orii iz ealjara takoer imaju posjede u Zavali. Od imena lokava, vrela i zdenaca izdvajamo vrelo Bitomialje (usp. Vitomisal). Zavali pripadaju i tri zaseoka od kojih su dva, smjeatena u udolinama na obroncima popovskih brda, nastanjena isklju ivo srpskim stanovniatvom (Budim/Budin Do i Muhareva/Mareva Ljut), a jedan hrvatskim ( ealjari). Sva su tri ojkonima antroponimnoga postanja. Kako Budin Do i Muhareva Ljut ne pripadaju Dubravi, posvetit emo im samo po nekoliko re enica. Selo se Budin Do (< Budin < Budimir/Budislav) spominje 1694. pri dodjeli zemljiata mleta kim zaslu~nicima u Popovu i Za~ablju (Hrabak 1985:33). Pridjevski sufiks -in esto je u hercegova koj antroponimiji prelazio u sufiks -im (usp. Radim, Rotim), najvjerojatnije kako bi se izbjeglo mijeaanje posvojnoga pridjeva i antroponima tvorenoga sufiksom -in (sli no je i s nastavkom -i  koji je nastao kako bi se antroponimi tvoreni nastavkom -i razjedna ili od hipokoristika te pridjevaka i prezimena; usp. Rai  < Rai). Po predaji je pak selo Muhareva/Mareva Ljut (mjesno stanovniatvo danas spominje samo potonji lik) neko nastanjivao rod Muharica (< Muharem). U povijesnim se vrelima selo spominje 1694. (Hrabak 1985:40) Kulturno-povijesno naslijee Zavale Na lokalitetu Gradac iznad Orlice nalazi se prapovijesna ilirska utvrda nad ulazom u Dubravu. Nekoliko gomila (tumula) nalazi se poviae Doca u Vratlu na granici Zavale i ealjara. Srednjovjekovni Popovski grad ili Grad Hercega Stjepana bio je upravno srediate srednjovjekovne ~upe Popovo. Spominje se u povelji napuljsko-aragonskog kralja Alfonza V. od 19. velja e 1444. godine kao Pohost, castello con contato. U povelji se potvruju posjedi Stjepana Vuk ia. Grad se nalazi u Klisuri poviae Zavale, prema Beleniima. O uvana je etvrtasta kula zidana od lijepo kresanog kamena u kr enoj ~buci, visine oko 20 m s etiri kata. (Red~i 2009: 166) Na Crkvinama su bile dvije crkve: jedna posveene svetome Petru (koja se spominje 1525. i kod koje nalazimo i tragove starije crkve iz ranoga srednjovjekovlja), a druga svetoj Petki. Na Crkvinama (ili Petkovici) nalazi se nekropola s 28 steaka (18 plo a i 9 sanduka te 1 stup). Kroz nekropolu je proala cesta Zavala  Slano. Tri se steka nalaze u temelju crkve, a od pravoslavnoga je groblja razdvaja seoska cesta. Lokalitet ima status Nacionalnoga spomenika BiH. Pravoslavni manastir sv. Vavedenja Presvete Bogorodice prvi se put spominje 1514. Unutraanjost manastira ukrasio je Georgij Mitrofanovia 1619. Manastir takoer ima status Nacionalnoga spomenika BiH (Bealagi 1971:395). Crkva sv. Petra Apostola u Zavali blagoslovljena je 2006. godine u novome katoli kom groblju na izlazu iz Zavale prema Orahovu Dolu. Napuateno je Blania kuiate s guvnom povraine oko 10 x 5 m koje se nalazi u Dolovima. Poviae Gornjeg vratla bila je zajedni ka mlinica Jovia i Koraa iz Zavale. Vodu je dobivala iz Bitomialja i iz Vi[ela te se slijevala niz litice na to ak mlinice da bi nakon 300  400 metara uvirala u akripove prije Jariata u Vratlu. Povie mlinice nalazi se spremnik za vodu, pa je mlinica mogla raditi neprestano 24 sata od prestanka dotoka vode s izvora. Radila je neto malo iza 1962., kada je proradila motorna mlinica u Zavali. U to su doba prestale raditi i mlinice na koritu Trebinjice od Ravnoga do Poljica. Postupno je prestalo mljevenje u ~rvnjima kojih je samo u ealjarima bilo desetak. Prije Drugoga svjetskog rata ispod navedene mlinice braa Marko i Andrija Andri iz ealjara po eli su graditi novu mlinicu (Marko se nakon zavraetka rata odselio u Grgurie kod Slanoga i ondje umro, a Andrija je poginuo u ratu). Bivaa ~eljezni ka postaja Zavala Zavala se nalazi na trasi bivae uskotra ne ~eljezni ke pruge Gabela  Zelenika  Dubrovnik. Prugu je gradila Austro-Ugarska monarhija od 1898 do 1901. godine. Navedimo jedno sjeanje: Kad su me proveli (kao mladu) u usjeku na Zavali stotinu radnika i majstora radi, ru no probijaju kamen, a do ekala sam i ukidanje pruge. Pruga je sve ano puatana u promet 15. srpnja 1901. godine, a prvi sve ani vlak okien cvijeem u Zavali je do ekalo mnoatvo naroda. Taj povijesni trenutak ostao je zabilje~en na fotografiji. Po nekim podatcima ini se da je Austro-Ugarska isprva ~eljela ~eljezni ku prugu provesti kroz Dubravu do Slanoga, ali se od toga odustalo. }eljeznica je za narod ovoga kraja bila najvei civilizacijski doseg, nova veza sa svijetom. Prometovala je narodna atreka do 30. svibnja 1976. godine, kada Donja Hercegovina ostaje u dubokoj izolaciji koja je izazvala nezaustavljivo otjecanje stanovniatva. Ostala su sjeanja i ~al za ~eljeznicom, ostala je trasa (donji stroj) kao graditeljsko naslijee i spomenik uskotra noj ~eljeznici. Trasa dijelom slu~i za promet vozila. Prijamna zgrada (stanica) Zavala spomenik je spaaen od propadanja pretvaranjem u ugostiteljski objekt  Motel . Donosimo opis stani nog prostora postaje Zavala i dijela samog naselja uz ~eljezni ku postaju. }eljezni ka postaja Zavala nalazi se na 266 metara nadmorske visine, 54,4 kilometra od Gabele, na 227. kilometru pruge od Sarajeva. Imala je status stanice II. kategorije s otpravnikom vlakova, a kasnije je svedena na stani no otpremniatvo. Postaja je imala tri stani na kolosijeka i robno skladiate (tzv. magacin). U Zavali su stajali svi lokalni, putni ki i brzi vlakovi radi  skele s vlaka na more u Slano. Tek pri kraju ~ivota pruge brzi se vlakovi zaustavljaju u Ravnom jer je u Ravno preaao aef stanice. Poala Mara iz ealjara na rani vlak da se preveze u Ravno. Ne bilo tada puno zvonarina (satova), pa poala po pijevcima. Doala u stanicu u Zavalu, a vlak kree iz stanice. Ugledala otpravnika vlakova pa e iza glasa:  Zaustavi ga, Crvenkapica! Zaustavi ga, Crvenkapica! Otpravnici su, naime, nosili crvene kape. Stani na zgrada (prijamna) sli na je onima na Hutovu i Sutorini. Primala je putnike iz airokog zalea i Dubrova koga primorja (Vrutak 3/2001:43). Zapaljena je bila u Drugome svjetskom ratu, pa je ured otpremnika bio u robnom skladiatu pored stanice dok nije obnovljena i pokrivena. Ponovno je zapaljena i u Domovinskome ratu, a sada je u fazi obnove i prenamjene u ugostiteljski objekt  Motel . Na ulazu na stani ni prostor iz pravca Ravnog bio je pomoni vodospremnik za napajanje lokomotiva vodom preko napojnika (grana) u posebnim prilikama. U vodospremnik (rezervoar) pumpa na ugalj izbacivala je vodu iz ~eljezni kih cisterna. Uz prijemnu zgradu (stanicu) nalazi se atrnja punjena vodom s oluka i izvorskom vodom s vrela Bitomialje, visoko u brdu uz cestu Zavala  Belenii. Izvor je uredila Austrija kada je gradila prugu (1898.  1901.) da bi napajala lokomotive vodom, ali je u ljetnim mjesecima ipak znao presuaiti. Uo i Prvoga svjetskog rata zapo ela je izgradnja vodovoda s Bitomialja u Zavalu za potrebe ~eljeznice (napajanja parnih lokomotiva). S izbijanjem rata propalo je i to ulaganje. Iza stanice uz stepenice izlazilo se do male kuice  Befel u kojoj je pok. Ljubo Mievi dr~ao pie i novine, pa bi ljudi govorili:  U Befelu kod Mievia . Kuica  Befel poruaena je kada je graena partizanska spomen-kosturnica. U naselju poviae stanice radilo je i nekoliko prodavaonica mjeaovite robe u kojima se moglo kupiti svega, od konjskih plo a do rakije. Jedno vrijeme radile su i dvije kova nice, a bojad~inica je otvorena 1938. godine. Povrh ceste bili su osnovna akola i ugostiteljski objekt  Motel (od 1963./1964.), koji su radili do 1991. godine. Nije Zavala imala prolazni kolosijek u pravac, a stani ni kolosijeci su u du~oj polukrivini izgraeni na airokome visokom nasipu. Za strojovoe (maainovoe) problem je bio izvui optereen teretni vlak iz Zavale u Ravno. Tu je uspon iznosio 12 promila. Posebno umijee tra~ile su i krivine (tzv. osmice) u Opeai i krivina Ljuljevac kroz Planijerku pred Ravnim. Strojovoe su tu dionicu pruge do Ravnog zvali uz malu Dubravicu radi uspona i krivina osmica. Velika Dubravica obuhvaa podru je od Varde do visoravni Dubravica, gdje se nalazila stanica Sjekose. Ako je vlak s lokomotivom serije 85 i optereenjem od 215 tona iz Huma, pa je u Zavali bio prolaz s ulazom u skretanje i izlazom u pravac, tada je vlak iaao samo s voznom lokomotivom. Ako je morao stajati radi ukratavanja ili uzimanja vode, trebala je potiskivalica radi kratkog uspona od 12 promila prema Ravnome (Vrutak 7/2002:43). Kako u Zavali nije bila predviena dodatna vu a (zaprega) ili potiskalica, strojovoe su s otpravnikom vlakova na Humu dogovarale rastavljanje teretnih vlakova u Zavali uz re enicu: Ako mi osiguraa prolazak u pravac, neu rastavljat! Uistinu, ako bi se osigurao prolaz bez zaustavljanja u Zavali, izvla ili bi u Ravno bez rastavljanja bruta. Bilo je sposobnih strojovoa, a vjerojatno su upravljali i dobrim lokomotivama pa su mogli ( ak i kad bi imali zaustavljanje u Zavali) izvui vlak bez rastavljanja u Ravno. Strojovoe nisu smjeli zaustavljati vlak na otvorenoj pruzi bez vee sile, ali su pojedinci bili sposobni prekinuti vakuum (zra nu ko nicu) pa bi vlak automatski stao. Od Zavale do Huma imali smo kidanja vakuuma. Stanemo uzeti vodu, usko e u vlak i gdje trebaju izai prekinu vakuum. Stani ni prostor izgraen je na visokoj polukru~noj podzidi koja premoauje duboku uvalu koju je zalijevala voda Trebianjice. Teren je nasut graevnim materijalom i na injen je prostor za kolosijeke i stani ne objekte. Koliko je to bilo zahtjevno, svjedo i zgoda po kojoj se Be  pitalo: Gradi li se pruga? Mo~e li kilo kamena, kilo zlata? Iz Be a je stigao odgovor: Mo~e! Gradite. Stani ni prostor je izgraen i plaen zlatom. Rubom visokog nasipa postavljena je ~eljezna ograda koja za udo i danas stoji. Ispod nasipa bio je propust/podvo~njak kroz koji je iaao put u polje. Natovareni konji i konji s kolima prolazili su kroz podvo~njak. Voda rijeke Trebianjice zimi je ulazila u propust. Podvo~njak je zatvoren i zasut graevnim materijalom (dovo~eni su teretni vlakovi puni aljake) 1946. da se dobije prostor za partizansku spomen-kosturnicu. Posao su odradile radne brigade. Poslije se tu nalazio opasni prijelaz s konjima i stokom preko pruge na ulaznim skretnicama od Ravnog. Pruga od Zavale do Huma u horizontali je prilijepljena na plastiku terena, pa je potroanja tra nica i habanje gornjega stroja bilo minimalno. Zbog toga na toj dionici nije obavljen remont pruge 1962.  1965. godine. Od stanice Zavala trasa se pruge svija nalijevo ispred peine Vjetrenice te ispod Muhareve/Mareve Ljuti u koju se preko pruge prelazilo uz zidanu prijelaznu rampu (s upozorenjem Pazi na voz). Iza rampe je pruga prelazila preko visokoga dugog zidanog nasipa s propustom, koji je miniran u Domovinskom ratu (tu je danaanja granica izmeu dvaju bosanskohercegova kih entiteta). Trasa se nastavlja ispod Budim Dola i preko est visokih zidanih podzida do lokaliteta Drme, gdje se svija desno brdom iznad polja prema stajalitu Grmljani. Od Zavale do ulaza u bivu stanicu Hum trasa je bive pruge asfaltirana i s izlaznih skretnica na Humu do stajalita Zaplanik. Asfalt je postavljen i preko kolodvora stanice u Uskoplju. Vezu Zavale s morem i Slanim poboljaavala je makadamska cesta (izgraena 1901.) koju je narod prozvao Cestom Franje Josipa. Izgradnja ceste pripisuje se trgovcu Marku Jeliu iz Slanoga, koji je imao  nekoga u Be u. Sama se trasa djelomi no poklapa s trasom staroga Solanskoga ili Kirid~ijskog puta kojim se sol iz primorja prevozila u Bosnu. Zavala je vrlo zanimljivo turisti ko odrediate. Uz apilja Vjetrenica koja se nalazi s desne stranu pruge iza izlaznih skretnica iz bivae stanice Zavala. Prolaskom se vlaka ispred vrata apilje na prozorima vagona osjetilo puhanje jakog vjetra iz Vjetrenice. Zanimljivo je spomenuti da je do 1991. godine iz Dubrovnika za Zavalu u ljetnoj sezoni u popodnevnim satima svaki dan vozio po jedan turisti ki putni ki vlak. Turisti su iali u posjet jednoj od najljepaih apilja u Europi. O tome bilje~imo jedno svjedo anstvo: Vozili smo motorni vlak iz Dubrovnika i uvijek je bio pun turista.  Turisti uz Vjetrenicu mogu posjetiti i Petkovicu, pravoslavni manastir te Popovski grad, a na prostoru bivaega ~eljezni kog kolodvora nalazi se i partizanska spomen-kosturnica. 3.2. ealjari U podno~ju brda Vjen anik, na tristotinjak metara nadmorske visine smjestio se zavoski zaselak ealjari. Ime je zaseoka spomen na rod ealjari (< ealjar 'osoba koja izrauje ealjeve'). Selo se nalazi na putu od Zavale prema Orahovu Dolu. Rod se ealjari 1719. spominje u Orahovu Dolu, a dvorje no prezime ealjari Nikoli od 1721. nosili su mnogi iseljenici iz Popova (u ealjarima je 1732. roen bogoslov Ivan Nikoli) u Dubrovniku (Sivri 2003:218, 272, 368). Iz navedenoga je razvidno da je rod ealjari nastao raslojavanjem roda Nikoli. Osim prema Dubrovniku pripadnici su se toga roda selili i prema Stocu u kojemu se spominju 1721. (Mk~g:22) Nikolii su ina e bili srednjovjekovni popovski velikaai, tako da je selo bilo jama no nastanjeno mnogo prije 1694. kad se spominje u povijesnim vrelima (Hrabak 1985:44). Po popisu iz 1733. selo je nastanjivalo 35 katolika (Kreai 2006:450), a nakon posljednjih je ratnih zbivanja posve napuateno. Sudei po povijesnoj toponimiji, mogue je da se na podru ju ealjara ili neato ju~nije prema Orahovu Dolu nalazilo srednjovjekovno naselje Polji ani. U zaseoku se nalazi crkva sv. Ante ozidana 1927., a obnovljena nakon osloboenja sela 1992. Tijekom osmanlijske vladavine bogoslu~je se obavljalo pod dubovima. Na mogue dolaske slanskih franjevaca mogao bi pak upuivati toponim Patarska sopra (vjerojatno od pratarski 'fratarski' + sopra 'gozba'). Zanimljiv je i toponim Vara koji bi mogao biti znakom atovanja sv. Barbare. Na podru ju su sela postavljena i dva zavjetna kri~a: jedan iznad Piateta gdje se zavjetovalo svetomu Martinu, a drugi u Krivoj vlaci, gdje se odr~avala sveta misa na blagdan sv. Ilije, u znak zavjeta protiv grada i nevremena. U selu su se nalazile i dvije kule iz osmanlijskoga vremena. U jednu su se naknadno naselili orii, a druga je Joviima slu~ila kao ostava za sijeno. U ealjarima su do 1991. stanovali rodovi ori, Jovi, Kre ak i Leto. Po povijesnim dokumentima razvidno je da su u ealjarima stanovali joa i Benii, Brenjii, Boakovii, Martinovii, Petrovii i Radulovii (od kojih bi mogli potjecati Kre ci koji su se zabilje~eni pod dvorje nim prezimenom Radulovi Kre ak; usp. Kriste 1999:225 226). U svjetlu migracija iz Popova u Dalmaciju te  seljenja toponima zanimljiv je podatak da se u vlasniatvu Kre aka u ealjarima nalazi Radonjin do (po jednoj od predaja Radonji je starije prezime Kre aka), a da su Kre ci odselili u Radonjie kod `ibenika. U toponimiji se ealjara uva spomen na rodove Dadi, Dragi, uri, Kralj i Suaac. U selu se nalazi 21 atrnja. }ivu vodu nalazimo u Piatetu poviae sela. Ondje nalazimo i veliko ograeno pojilo. Spomenuto vrelo izbacuje vodu itavu zimu i proljee. Vodu s vrela Bitomialja ealjari dijele sa Zavalom. U lokvi Otine (< otina 'pregrada') vodu nalazimo samo poslije kiae. Lokvu Sitnicu (< sita '~ukva) ealjari dijele s Parauniima. Vrlo razvijeni sustav puhaljki u polju sela ealjari pokojni prof. dr. Pero Marijanovi smatrao je udom prirode koje zavreuje meunarodnu pozornost. Rije  je o jedinstvenom prirodnom, geoloakom vodostanu nastalom na su elju podzemnih vodotoka, koji kod nagloga podizanja razine izaziva i dinami ki u inak koji se neutralizira u sustavu puhaljki. Vrlo bi vjerojatno i graditelj umjetnih vodostana na sustavima hidroelektrana imao ato od prirode nau iti. Sustav djeluje u nekoliko odjelitih faza: ispuhivanje zraka iz podzemlja uz bilje~it zvu ni u inak, ispuhivanje zraka i vode, izbacivanje vode i zemlje crvenice (stvaranje krti njaka po polju), izbacivanje vode pod pritiskom koji stalno slabi kako raste voda u polju te, na kraju, gutanje te iste vode. Kulturno-povijesna baatina ealjara Gomile (tumuli) nalaze se na lokalitetu Velika gomila pod Oglavkom, jednu gomilu nalazimo i na Bijeloj vlaki. Na groblju pod selom nalazi se crkvica sv. Ante Padovanskog, ozidana 1927. godine. Dobrano je oateena u Domovinskome ratu 1992. Krov i zvonik bili su poruaeni, a zvono ukradeno. Nakon zavraetka rata mjeatani su crkvicu popravili i postavili novo zvono uz pomo ~upnika don Pere Pavlovia i donatora. Po predaji se moi sv. Ante Padovanskog nalaze u stijeni kod crkve, gdje je bio i drveni kri~. Misa se dr~ala pod dubom. Narod je postavio i dva zavjetna kri~a: kri~ poviae Piateta (sv. Martin) i kri~ u Krivoj vlaci, gdje se dr~ala misa o sv. Iliji, u znak zavjeta protiv grada i nevremena. Na sv. Antu (13. lipnja), zaatitnika sela, govori se sveta misa. Tada ealjarci dou u svoje selo, uglavnom iz Dubrovnika, gdje ih se najviae iselilo. Misa za umrle govori se na Svi Svete. U selu su dvije kule iz vremena osmanlijske okupacije. Kule su na dva kata (boja), a u njima je i tamnica za neposluane, poslije koriatena kao podrum (izba). Na katu iznad tamnice nalazi se prostorija za smjeataj ~ita skupljenog od haka (hara a), a na drugom je katu bio stan za skuplja a haka. U jednoj su kuli poslije propasti begluka stanovali orii, a drugom su se Jovii slu~ili kao ostavom za sijeno. Bron anu esmu postavio je pok. Mato Leto prije 100 godina u kominu (stojaoj kui), a vodu je imao iz atrnje. Na isto je mjesto Matin unuk Miho postavio novu esmu pri obnovi kue prije desetak godina. Kova nicu je pak dr~ao Bo~o Leto, a kovao je i njegov sin Miho. Prirodni fenomeni Poselje (polje ispod sela) nekada potone od podzemnih voda koje pod velikim pritiskom izbijaju (klju aju) iz zemlje na stotinama mjesta. Kada zapuau ju~ni vjetrovi, a padaju velike kiae i u podzemlje se slije velika koli ina vode, iz zemlje, zbog pritiska, po nu hu ati (puhati) vjetrovi na otvorima, tzv. oduacima. Prva propuha je u Puhaljki, a huk se vjetra uje do sela. Nedaleko od Puhaljke nalazi se velika jama Zaboralja. Kada voda po ne klju ati iz zemlje i izbacivati vodoskoke, Poselje potone. To je jedinstven dogaaj koji se ponavlja svakih desetak godina. Najvea razina vode bila je do Oglavaka i zida seoskoga groblja (groblje nikada nije potonulo), na jugu do Cilja, s istoka do iznad Doca, a sa zapada se jednom spojila s Andrijinom vodom, gotovo do pod Orahovi Do. Zna potonuti sve od Vratla do Orovskoga polja u du~ini od oko 3 kilometara, airine nekih 400 metara, a dubina dna Poselja dosi~e tada i do 25 metara. Kako brzo Poselje potone, tako se brzo voda s njega i povu e. Posljednji je put Poselje potonulo 2004. Kada puhne krivi vjetar, jugo s Krive vlake, to je znak da e Poselje potonuti.  Moja eco,  govorila bi pokojna Anica Kre ak  potonut e Poselje, puhnulo je s Krive vlake. Vrelo Bitomialje, koje je davalo vodu mlinici i  Motelu (izgraen 1963. ili 1964.) u Zavali, presuailo je, kako se pamti, samo 1952., kada za Badnji dan nije bilo vode ni na Lukavcu, ni na Pokriveniku ispod Muhareve Ljuti. U vinu se mijesilo kruh. Na Badnju je no pala velika kiaa i sve su se atrnje napunile. 3.3. Orahovi Do Pod imenom se Orahovec (Oraxouech) selo Orahovi Do, smjeateno u uvali izmeu Zavale i Slanoga kojom je prolazio srednjovjekovni karavanski put ( iji je smjer vidljiv i dan-danas), spominje u jednome sudskome spisu iz 1284. kada jedan Orovac prijavljuje atetu na dubrova kome sudu (J. Lu i 1988:64). Selo se spominje i u nekoliko dokumenata iz 15. st. U dokumentu iz 1405. spominje se Novak Grguri (Nouach Gergurich), ovjek vojvode Sandalja, iz Horahina Dola (Horachindol; Aneli 1999:190), 1408. spominje se isti Novak Grguri iz Orahova (Orachouo), sad ovjek Pokrajca Novakovia (Pocraize Nouachouich; Dad 36/10) iz istoga mjesta, a 1414. Radonja Pripkovi (Radogna Pripchouich) iz Orahova Dola (Oracouodol), ovjek Dobroslava Medvjedovia (Dobroslaui Meduiedouich; Dad 40/88). Godine 1468. u Orahovu Dolu spominje se i Ivan Tasov i (1999:97), a 1475. selo se naziva Rahov Do i nastanjuju ga 23 obitelji (Ali i 1985:519). Obitelji se Novakovi (bilje~imo toponim Novakovo guvno) i Medvjedovi (mo~da spomen na njih uvaju toponimi koji sadr~avaju antroponim Medi) spominju i poslije u povijesnim vrelima. Obitelj Maslarevi iz Orahova Dola (bilje~imo toponim Maslaruaa) spominje se joa 1718. (Sivri 2003:255), a danaanji su Maslai iz Donje Hercegovine (koji su nosili i prezimena Maslarevi i Maslarda) potomci Novakovia. Istaknutiji su lanovi obitelji Medvjedovi sveenici Tomo Medvjedovi, barski biskup i primas Srbije (1599.  1608.), te ljeaki biskup Benedikt Medvjedovi (imenovan 1621.; Pand~i 1988:95 99). Sa srednjovjekovnim rodom Pokraj i Boakovie pak povezuje Marijan Sivri (2003:203) koji navodi da je prvi upis Boakovia u Orahovu Dolu zabilje~en 1642. Orahov Do spalili su 1687. Osmanlije, a 1692. uskoci su tijekom mise ondje ubili don Iliju Boakovia (Kriste 1999:37). Obiteljska kua Nikole Boakovia, Ruerova oca, i danas je o uvana. Izravni su potomci Boakovia Kristii i Tomi ii, a potomcima su Boakovia (po vlastitoj predaji) navodno i Pand~e. Stanovnici su okolnih sela (ponajprije Kijeva Dola) selo nazivali i Horahovi Do (usp. Halilovi 1996:97), a u povijesnim je vrelima zabilje~eno i lik Horahovo te potalijan eno ime Valle de Nucis. Slu~beno je ime sela Orahov Do iako ga njegovi stanovnici nikada tako ne nazivlju, nego ga naj eae nazivaju Orovi Do. Ojkonimi su motivirani apelativom orah u Popovu (Oraaje) i na trebinjskome podru ju (Orah, Orahovac i Oraaje) veoma esti te je izvoenje od toga apelativa gotovo sigurno, iako mjesna predaja ka~e da je selo nazvano po orlovima koji su se gnijezdili po obli~njim brdima (postoji i toponim Orlica). Selo se dijeli na mahale nazvane po nositeljima pojedinih prezimena (Kristia, Buruma, Pirjaa, Tomi ia, Brkia, Peria, Jer ia i Pand~a). Donekle je iz sela izdvojen zaselak Pirjai smjeaten prema Pri[eci. Dijelovi se sela kadato zovu i po gospodarskim ili stambenim objektima (Pola a < dalm. * rom. paltia, Ublina < ubao 'zdenac'). Od rodova koji su neko nastanjivali selo ~iva je uspomena na Pavlovie (navodno su se odselili u }ukovice), `tekie, Kova evie (navodno potje u od Pavlovia te su se preselili u Grgurie), Durmiaovie, Grkovie (ubio Tur ina i odselio se u Trsteno), Jelie (iz Trnove) i }dralovie (navodno se odselili u srednju Bosnu). Filipovi i Mievi (1959:153) spominju joa i osie, Burine te `trcale, a Kriste (1999:225) Ajduke (bilje~ili se i kao Topali), Miletie, Miloaevie i Pekie na koje se nije ua uvao spomen. U maticama se spominju i Gad~ii i Gakii, a u toponimiji i urii, Sladii i Ivanovii (danas Zvone). S Golubinca su se pak u Orahovi Do doselili Balije. Na manastirske zemlje Na strnama, u kojima je vikendicu imao solunski borac uro Vladi i, doselila se 1925. obitelj `eaelj nakon diobe roda u Muharevoj Ljuti. U kui je ~ivio i Nikola `eaelj, otac danaanjega haakog uznika Vojislava `eaelja, a obitelj `eaelj napustila je svoje ognjiate 1992. Kua `eaeljevih bila je okru~ena vinogradima, potpuno izdvojena od ostalih zbijenih orovskih mahala, smjeatena na padini zapadno od ceste prema ealjarima, pa je mjeatani ni ne smatraju dijelom sela. S obzirom na injenicu da su Orovci obraivali zemlje zavalskoga manastira (dvije treina prinosa ostajale su unutar kuanstva, a treina je davana manastiru), upravo je nevjerojatno kako je selo tijekom itave svoje povijesti ostalo isklju ivo katoli ko. Uzroke u tome valja tra~iti u snazi vjere mjesnoga pu anstva, ali i njegovoj sna~noj povezanosti sa susjednim Dubrova kim primorjem te gospodarskoj razvijenosti. Upravo je to jedna od poveznica s drugim popovskim selom u kojemu je katoliatvo opstalo unato  velikim pritiscima okolnih pravoslavaca  Dubljanima. Osim toga, Orahovi Do uz Dubljane ima najveu brdsku granicu u Popovu, koja se protezala od Majkova do Trn ine te od ealjara do Trnove. Veza je izmeu Orahova Dola i Dubljana, kao dvaju iznimno bogatih sela, bila veoma sna~na, pa su i ~enidbe izmeu Orovaca i Dubljanaca bile este. Na slavama su Dubljanci u Orahovu Dolu ostajali po tri dana. Posebno su rado dolazili na sv. Martina. Orovci slave sv. Martina, titular je crkve sv. Ivan (slavi se i ljetni i zimski Ivan te se tada aste sve koji se zateknu u selu), a zavjetna kapelica sv. Jakova nalazi se iznad sela, na lokalitetu Jakovo. Jama Andrijina voda izbacuje vodu iz zemlje te tada tone Poselje od Vratla do Pri[eke. Najvea je razina vode zabilje~ena 1944., kada se voda popela do usred Pri[eke. U Crnom se prema granici nalazi nekoliko lokava: jedna na Pri[eci, a jedna manja (danas zatrpana) ispod ceste, izmeu glavica Medarice i urlina. U Crnom se kod Rupa nalazi i seoska atrnja. U Crnom se u Dubokom dolu nalazi i mjesno nogometno igraliate. Orahovu Dolu pripadaju i zaseoci Bjeljave i Grabovi Do koji se nalaze iza brdskoga masiva koji se prostire prema Trn ini. Kulturno-povijesno naslijee Orahova Dola Prapovijesne utvrde Mala i Velika gradina nalaze se na ulazu u selo od strane Slanoga. U selu se nalazi nekoliko gomila (tumula). Uz gomile koje su ve opisane u literaturi spomenimo i joa jednu uz put na Loku~ama u Crnom. Tumul Za gomilom  raznesen je kao i gomila nasuprot Karaule (grani ni prijelaz). Ta dva tumula na prijevoju brda obilje~avaju prastaru prometnicu koja je poslije nazvana Solanskim (Kirid~ijskim) putom. Navedeni je put vodio od mora (Slanoga) na Loznicu, kroz prodolinu Crno i niz Pri[eku (su~eni ulaz u selo pod gradinama) te se spuatao u Orovsko polje i valom Dubravom iaao do Zavale i dalje za Bosnu. Tom je prometnicom progonjeno po 300 tovara soli iz Trnove za Bosnu. Prometan je bio sve do izgradnje novoga makadamskog puta 1901. Tu prastaru prometnicu presijeca i mjestimi no je prati nova cesta izgraena 1901. (tzv. Cesta Franje Josipa) za potrebe ~eljeznice i veze Zavale s oko 16 km udaljenim primorskim gradiem Slano. S Torine u Crnom skretao je put za Trnovu preko Vjetrenog. Na arheoloakom lokalitetu Rupe lijevo od ulaza u selo, uz asfaltirani put s desne strane, pedesetak metara udaljena od crkve sv. Ivana, nalazi se ovea grudina (obrasla hrastovom aumom). Po kazivanju Tomi ia, vlasnika zemljiata, u grudini se na lokalitetu Na grebu nalaze grobovi u kojima je bilo kostiju. Ponukani tim kazivanjem posjetili smo lokalitet i na grudini pronaali komade rimskog crijepa i manje komade vapnaste ~buke. Na rubovima gomile i u okolnim zidovima vide se tragovi obraenoga kamena. Komadi rimskog crijepa i obraeni kamen upuuju na to da je tu postojao objekt joa u rimsko doba. Na lokalitetu su se kasnije ukopavali seljani, a bio je i zatrpavan kamenom pri iaenju oranica. U podno~ju gomile s ju~ne strane nalazi se jedna manja rusti na plo a steak. U dnu polja na lokalitetu Grebuai nalazi se nekropola s 5 steaka (4 plo e i 1 izvrnuti sljemenjak). Dje je groblje smjeateno je ispod crkve sv. Ivana na Starcu. Burumova staja zidana u suhozid smjeatena je desno uz put prije Zagomile. U Kristia njivama Za gomilom s lijeve strane puta prije granice zanimljiv je lokalitet Crna plo a. Rije  je o oveoj potpeini s ju~ne strane, ograenoj dvostrukim visokim zidom. Potpeina je slu~ila kao torina. Karaula (omeina) nalazi se na Granici. Za turskog se vakta govorilo: Ko je preao preko Karaule u Loznicu, spasio se! Crkva svetoga Ivana Krstitelja spominje se u biskupskim izvjeaima iz 1622. Rije  je vjerojatno o srednjovjekovnoj crkvi koja je u tome razdoblju obnovljena. Uz crkvu je i seosko groblje te spomenik ~rtvama Drugoga svjetskog rata i poraa. Preko puta crkve ureuje se mjesto na kojemu e biti postavljen kip sv. Ivana. 3.4. Bjeljave/Plitki Do Nedaleko od Orahova Dola, iza Ilijina Brda, nalazi se selo Bjeljave, ljetno obitavaliate gotovo svih Orovaca koji su u njemu boravili od lipnja do konca rujna, a trajno su u njemu donedavno stanovali Jovii. S obzirom na to da se nedaleko od Orahova Dola nahode toponimi Ilino brdo (u ije se atovanje dijelom preto io Perunov kult) i toponim Crno (mogui spomenak Crniboga) te s obzirom na postojanje viae sli nih  sakralnih sklopova u Popovu na koje upozorava Ivo Lu i (2009:351 352), ini se moguim ojkonim Bjeljave smatrati pre~itkom pretkraanske slavenske duhovnosti. Zaselak se naziva i Plitki Do prema imenu udoline u kojoj je smjeaten. U Bjeljavama se nalazi viae lokava. Lokva se Kruaeva nalazi uz stazu prema Orlici, a lokva Kuna lijevo od Jovia kua. S potonje se lokve nosila voda za pie. Kulturno-povijesno naslijee Bjeljava Crkvica u Bjeljavama posveena je sv. Martinu. Blagoslovljena je 2010. Bjeljave su bile ispasiate Orovaca. Postoji i seosko groblje. Ondje su imali 10  15 kuerica za smjeataj obana na Vianjici i Alijinoj dolini. Bilo ih je pokrivenih i crijepom (kupa Kaboga). Sada su kuerice u ruaevnom stanju. Obnovljen je dio Jovia kua. Nekropola te veih i manjih tumula (gomila) pobrojili smo oko 20. U Maloj gomilici nalazi se grob s kri~em ozidanim od kamena. Monumentalna gomila nalazi se na prijevoju na ulazu u Bjeljave. 3.5. Grabovi Do Isto no od puta Cicrina  Zatmorje ( itava je prodolina od Grabova Dola prema Zatmorju danas posve zarasla) smjestio se zaselak Grabovi Do koji se spominje 1738. kad se udaje Ivana, ki Vide Kojia iz Grabova Dola. U zaseoku su ~ivjeli Radii i Kojii. Radii su se s Planjaka doselili u Cicrinu, a otud u Prhinje i Grabovi Do, a Kojii su pristigli iz Ravnoga (Kriste 1999:177 179). Zaselak danas pohode tek vikendaai. Nedaleko od sela neko su ~ivjeli i Marii. Zanimljivo je da se iz sela vidi Mljet. Mjesto je nazvano po drvetu grabu. Naime, od bijeloga se graba neko pr~io kvalitetan ugalj za kova ke vatre, od mladica se graba izraivala u~ad za vezanje snopova ~ita, a grabov je auaanj slu~io kao prostirka stoci da bi se na koncu pretvarao u stajsko gnojivo, stoga su u Popovu i Za~ablju esti toponimi motivirani tim fitonimijskim nazivom. Po usmenoj predaji Kojii su u Ravnome nosili prezime ili obiteljski nadimak Grabovac te je po njima nazvan zaselak. Prednost ipak dajemo izvoenju od apelativa grab. Grabovi Dio jedno je od rijetkih popovskih naselja u kojemu se  sastavljalo kruh s kruhom , tj. bilo je dovoljno ~ita za jednogodianje razdoblje. U selu ima i zlatne paprati, koja slu~i za skidanje masnoa. Kulturno-povijesno naslijee Grabova Dola Kue su u zaseoku zidane kresanim kamenom u ~buku. Najzanimljivija je kua Mihe i Nikole Kojia izgraena 1926. u ijemu se prizemlju nalazi atrnja s vanjskom esmom. Ispred kue se vidi Mljet. Bilo je kua pokrivenih kamenim plo ama (sa uvana samo jedna), ali su uruaene nakon potresa 1995. Ispred sela je u strani smjeateno seosko groblje Kojia i Radia. U groblju je 1930-ih godina zapo eta gradnja kapelice koju su mjeatani mislili posvetiti sv. Andriji. Iz Grabova Dola pjeaa ke su staze iale u viae smjerova. Spomenut emo stazu koja preko Bjeljava i Gaica vodi u Ravno. Rodovi iz Orahova Dola ondje su imali imanja, pa je stalni promet bio do Grabova Dola i obratno preko }ivaljeva dola, Meteriza i Bijelog kamena u Orahovi Do. 4. Zna enjska razredba toponima 4.1.1.1. toponomasti ki nazivi: Bre, Br~ine, Brijg (< brijeg 'uzvisina s blagim padinama'), Dca, Dlac, Dlina, Dline, D lovi, Gz, Glvica, Glvice, Hde (< hada 'otok' < tur. ada), Hmac (< hum 'omanji brijeg pod travom'), Jma, Jmine, Klu~e, Ko, Klnac, KnM (< kono 'prokop, jarak' < tal. canale), Krito, Ksa (< kosa 'padina/strana brda'), Krj (< kraj 'predio izmeu korita rijeke i gorskoga vijenca'), Lku~e (usp. Lokva), L kva, Lka (< luka 'vodoplavno zemljiate'), Ljbina (< *ljub- 'blato, kal'), Mjdan (< majdan 'livada'), M ilo, Nklo (< naklo 'mokrina ), toci, tok, P lje, Pratak (< ratak < rt/ratac 'po etak kose'), Prnslo (< preslo 'uleknue izmeu dvaju brda'), Pr dM, R vina (< rivina 'potok, korito'), Rdina (< rudina 'zelena zaravan u krau'), Samgrad (< samograd 'oatra uzvisina okru~ena dolinama'), Slp, Strne, Strga (< struga 'jaruga, prokop'), Strge, Srdup (usp. tur. surduk 'klanac'), T ilo, Vla (< mlet. valle), VUsta (< vrsta 'istaknuti brijeg'), Vr ac, Zvala (usp. zavalje 'podru je omeeno visokim uzvisinama), Zemn krita (< zemun 'prokop' + korito) Unutar skupine toponima koja obuhvaa toponimijske apelative i njihove izvedenice najviae je toponima koji se odnose na morfoloake oblike kraa te odraza hidronimijskih apelativa. U toponimiji su jugozapadnoga dijela Popova tako ua uvani hrvatski apelativi do, dola, dolac, dolina, jama, polje, prodo, rudina i zavala, srednjovjekovni mleta ki apelativ vale koji odgovara hrvatskim apelativima do, prodol(ina), uvala, pa ak i polje, a koji je prenesen iz obalne toponimije te dvo lani sinonimni niz apelativa klanac  surdup (prvi je hrvatskoga, a drugi adstratnoga, najvjerojatnije turskoga postanja). Apelativ kraj u Neretvanskoj krajini i Popovu ozna uje predio izmeu korita rijeke (u ovome slu aju Trebianjice) i gorskoga vijenca (visokih brdskih vapnena kih masiva koji omeuju sjeverni i ju~ni dio Popovskoga polja). Veliki broj odraza hidronimijskih naziva nahodimo uglavnom u bezvodnijemu brdskom dijelu Popova. Ondje nahodimo uglavnom odraze naziva blatiata. U popovskoj su se toponimiji odrazili hrvatski nazivi bara (koji u Donjoj Hercegovini esto ozna uju i plodne njive, a ne samo vodoplavno podru je), kalu~a, kao, luka, *ljub- ili naklo. Nazivima su vreliata motivirani pak toponimi Slap i Vru ac (usp. vrutak), zbiraliata vode Loku~a, Lokva i Mo ilo (< mo ilo 'mala lokva') te voda, proto nih (povremenih i stalnih) voda apelativi korito, rijeka (usp. u skupini toponima antroponimnoga postanja toponim Beg rijeka) i rivina te sinonimni hrvatski i romanski naziv za pokope nastale djelovanjem prirodnih sila zemun i kono, vodotoke nastale ljudskim djelovanjem apelativ struga, a mjesta na kojima se prelazi preko vode apelativom gaz (drugdje po Popovu i brod). Zemljiata se u Popovskome polju okru~ena vodom nazivaju otocima, a u toponimiji bilje~imo i apelativ hada (< tur. ada). Odrazi su oronimijskih apelativa znatno rjei nego u susjednome Za~ablju (bilje~imo apelative brijeg, glavica, humac, kosa i strana te apelativ vrsta 'istaknuti brijeg'). Neko je u Popovu morao biti ~iv i apelativ rat 'po etak kose' koji je nestao iz svakodnevnoga govora. Razmjerno su rijetki i odrazi apelativnih osnova koji upuuju na prisutnost ili odsutnost biljnoga pokrova (izdvajamo apelativ turskoga podrijetla majdan ijom se toponimizacijom imenuju livade). 4.1.1.2. toponomasti ke metafore: Bvn (usp. balvan 'golem kamen'), Jdra, Knd~ilo (< kond~a 'dio izme koji ide od stopala uz nogu'; tur. kon), K tli, K tM, Kotra a (< kotora a 'propust kroz koji te e voda'), K! aga, Kk, Lce, Lavra a, Lpr, Ml+ zzubak, Meu rgima, Motv+lje (usp. motovilo 'sprava za motanje niti kod tkanja'), N zdri (< nozdri 'tjesnac' < nozdrve), glavak (< oglavak 'povodanj za volove), Pokrivn+k, Prpanova lstva (< propanj 'polo~aj tijeka konja kad se propne na zadnje noge'), Rogta a, St~ine (< sto~ina 'veliki komad drveta posred stoga'), Stp (< stup), Zdalo, Vlik+ bbreg (< bubreg 'ailjak'), V ganj (< viganj 'mijeh kojim se puae da bi se raspirila kova ka vatra'), Vrtlo (< vratilo < vrata) Izvori su toponimijskih metafora veoma raznoliki. U popovskoj toponimiji tako nahodimo odraze kuanskih predmeta (koto 'kotao', kr ag, lavor i lopar). Bilje~imo i odraze naziva koji su u uporabi u poljodjelstvu (sto~ina), sto arstvu i konjogojstvu (oglavak, [edalo), pomorstvu (jedro), graditeljstvu (stup, vrata) te u obrtniatvu (motovilo, viganj 'kova ki mijeh'). Naziv za poklopac na zdencu (pokrivenik) izvor je motivacije pojedinih hidronima. est su izvor metaforizacije i nazivi dijelova ljudskoga tijela (kuk, lice, nozdrve, pazua 'pazuha', zub te apelativ bubreg koji u Popovu, Za~ablju i na dubrova kome podru ju, ozna uje ailjasta brda) i ~ivotinjskoga tijela (rep, rog), a rjee i dijelovi odjee (kond~ilo). 4.1.2. toponimi s obzirom na razmjeataj, oblik i izgled tla ili vode 4.1.2.1. toponimi prema smjeataju zemljopisnog objekta: lina, Lkorij , Neprbi, NgM, sinj nj va (< osinj 'osjen'), soje, Pdbre~nica, P gld, Pkrjnica, Pkrjnice, Prijlaz, Prsoje, Prdorina (: prodrijeti), VjtrenM, Zb%e, Zljetnica (< zaletjeti se) Osim toponima kod kojih se smjeataj zemljopisnoga objekta odreuje prefiksom (pod-) ili je njegov smjeataj vidljiv ve iz okamenjenoga naziva koji se toponimizirao (npr. nugo), vei je dio toponima iz ove skupine motiviran (ne)izlo~enoau zemljopisnoga objekta Sun evim zrakama ( eline, Osinja njiva, Osoje, Prisoje) i (ne)izlo~enoau zemljopisnoga objekta udarima vjetra (Neprobi, Prodorina, Vjetreno, Zaljetnica). Slo~enica lukorije  ozna uje plodne njive smjeatene uz vodotok. 4.1.2.2. toponimi koji ozna uju oblik i povrainska svojstva tla ili vode (izravni i metafori ni): Bijl grda, Bijl+ kmn, Bjljave, CnM, C!njava, kljine (< akljast 'ra vast' < aklja 'kuka'), Dbel grda, D ljke (< dilji 'duga ak'), Dg dlina, Kr v vlka, Kr v+ klnac, Kr vodM, Mdrinj dline, atr glvica, atr+ kk, Rpe, Tr  bline, Trvrh, V [ela (: visjeti) Veina je toponima iz ove skupine pridjevskoga postanja s tim da neki pridjevi u toponimiji poprimaju posebna zna enja, primjerice: bijel (u hidronimiji ozna uje svijetle i iste vode, a u oronimiji brda okrenuta Suncu), crn (antonim pridjeva bijel), modar (u hidronimiji proziran), debeo 'airok', dilji 'izdu~en', kriv 'lijevi, nepogodan za obradu' i oatar 'strm i kamenit'. U istaknutim toponimima motiviranima pridjevima bijel i crn mogue je tra~iti pre~itke atovanja slavenskih bo~anstava Bjeloboga i Crnoboga, osobito u hidronimiji. Na to se treba osobito osvrnuti u hidronimiji jer imena vrela motivirana pridjevom crn upuuju na kovitlace. 4.1.2.3. toponimi koji se odnose na sastav i osobitosti tla ili vode: Cn pl  e, Cnica, C!ven p, Crvnice, erjnice, rjnje,  st strna, Dvoljica, Gl ice (< gla ica 'plo a'), Gl njiate, Gl glvica, GlM bdo, Grnj niata (< uniate 'obradiva zaravan'), Grde (< gruda 'okruglast grumen'), Grh (usp. grot 'gorhot, kamenito tlo'), Kmn, Klsura, Ljt (ljut '~ivac-kamen', 'litica'), M kr dlina, M kr glvica, M kr+ d, Nreza (usp. nerzJ 'pustopoljina, neobradivo zemljiate'), Nrezina, NvMljne nj ve, lknj pda (< olun 'stipsa, kocelj' < rom. alumen; Sk 1:30), peaa (usp. plia 'ogoljeno podru je'), Patet, Pja ina, Pjaivac, Pjatitev dlina, Pltk+ d, Pl  a, P dmil je (< mil 'pijesak'), Pr~nta (< pr~ina 'pijesak'), Rstac (< hrust 'kamenjar' < lat. frustum), S ava (< si ati 'piatati'), S!bi (< srbati 'srkati, soptati'), `nica (< aena 'stijena'), `krpine (< akrip 'pukotina meu stijenama' < dalm. scrkpu), Zlen glvica, Zlen+ dci, }dn glva Najvei se dio toponima iz ove skupine odnosi na nazive na razli ite vrste stijena i stjenovitih podru ja. Tako su se u toponimiji jugozapadnoga dijela Popova odrazili apelativi greda, gruda, gruh, (h)rust, kamen, klisura, ljut, aena 'stijena' i akrip 'pukotina meu stijenama'. Usporedno postoje apelativi kojima se ozna uju zemljopisni objekti na kojima se nahode glatke stijene: hrvatski gla ica i dalmatski plo a. Apelativi mil (< mlJ), pijesak i pr~ina odnose se na pjeskovita tla, a apelativ glina na glinovita, nazivima su tala nepogodnih za obradbu uvjetovani toponimi Nevoljne njive te toponimi Nereza i Nerezina, u kojemu je ua uvan danas neprozirni apelativ nerzJ kojim se ozna ivalo pustopoljinu (njima su antonimimni toponimi Raevice usporedivi s toponimima koji sadr~avaju apelativ rzJ (koji u prvome redu ozna uje vinograd), nepogodnima su se smatrala i plitka tla (usp. toponim Plitki do), a pogodnima tla u kojima je ua uvan pridjev dovoljan (Dovoljica). Odsutnoau su ili prisutnoau biljnoga pokrova uvjetovani toponimi kao ato su ista strana, Gola glavica i Golo brdo (< gol 'ogoljen'), Gornja uniata (uniata su obradiva zemljiata), Opeaa, Pjeaivac (< pjeaiv < pljeaiv 'ogoljen') ili Zelena glavica i Zeleni doci (< zelen 'pokriven vegetacijom'). I u ovoj skupini toponima nahodimo brojne pre~itke hidronimnih osnova kojima su imenovana povremena zbiraliata vode (Mokra glavica), nahodimo hidronime onomatopejskoga postanja (Piatet, Si ava, Srba), a ozna ena su i izrazito bezvodna mjesta (}edna glava). Vrstom su tla motivirani toponimi koji sadr~avaju pridjeve crn i crven s tim da je posebno zanimljiva ua uvana suglasni ka skupina * Lr-, ato je veoma rijetko zabilje~eno u atokavskim govorima, a ato zorno govori o dubinskoj srodnosti popovskih govora sa susjednim akavskim i aakavskim govorima, bilje~itima za povijesni hrvatski narodni prostor. Toponim Olunja poda podsjea na jednu od rijetkih ruda koju nahodimo u Popovu. Naime, olun 'alaunit' jedno je od prvih dezinfekcijskih sredstava i prirodnih dezodoransa koji je slu~io kao sredstvo za zatvaranje manjih posjekotina nakon brijanja, za umirivanje herpesa, ubla~avanje svrbe~a, uklanjanje mirisa luka ili ribe te za zamirivanje priateva, a od njega se mogla dobiti i boja. 4.1.3. toponimi odreeni polo~ajem/odnosom prema drugim toponimima: trnja na Kku, trnja C%nMm, trnja Plo i, Dlina u Vrtlu, Dnj gra, Dnj grdina, Dnj grda, Dnj Ptkovica, Dnj dline, Dnj slo, Dnj vrtlo, Dbok Sln dlina, Dnj+ brijg, Gmila u Lku~am, Gmiline, Grnj grda, Grnj Ptkovica, Grnj vrtlo, Grnj dline, Grnj+ brijg, Grnj+ d, Grdac, Iznad Ptkrjn+c, Jma Burkm, Krito u Ljti, MlM jzero, Mice, Na Ogranicam, Nd lokvMm, Ndno d la, Np, Nvr St ~+n, N v ma, tok dnj+ tok grnj+, P d Brijg, Pd Dkb, Pod gmile, Pd lokvMm, Pd ogradam, Pd Veli nim, Pd Vinogrd, Pod line, PdMrlice, Podaca, Podtine, Podvoljica, Podmnje, Pgre, Potpina, Potpja ina, Ptpod, Potpla a, Potpr[eka, Pzgon (< Podzgon), Pr slp, Srdnj+ d o, Srdnj+ dli, Str, Str ma, Str+ vt, Starna, kraju, Vlik nj ve, Vlik+ tr, VlikM jzero, Vlj grdina, Za KsMm, Za St~ine, Zaborlja, Zc%kva, Zdaanjica, Zadlina, Zad~rd+n, Zograde, Zameina, Zrupe, Zaslpa a Dvorje ni se odnosni toponimi naj eae tvore od pridjeva i imenice (npr. Donja Petkovica), pri emu se odnos meu samim toponimima naj eae iskazuje antonimnim parovima pridjeva, pri emu antonimni par gornji  donji izra~ava prostorne, mali  veliki (rjee velji) kvalitativne, a stari  novi vremenske odnose. Antonimni su nizovi maksimalno tro lani (mali  srednji  veliki) zbog znatnog ograni enja mogunosti stupnjevanja antonima u toponimiji (Fran i-Mihaljevi 1997 1998:88). Postoje i toponimi kod kojih antonimna sastavnica izostaje (tj. ona je ). Kod dvo lanih se toponima tvorenih od prijedloga i imenice antonimija iskazuje antonimnim prijedlozima (npr. Nad lokvom i Pod lokvom). U Popovu je, kao i na Bra u, u tvorbi toponima naju estaliji prijedlog pod koji ozna uje mjesto pod proplankom koje je pogodno za obradu (usp. `imunovi 2004:203). Veliko slovo na drugome lanu toponimijske sintagme (bila ona dvorje na ili viaerje na) znak je da je u mjesnoj toponimiji ua uvan i toponim kojima su antonimni toponimi motivirani (npr. Petkovica, Gornja Petkovica i Donja Petkovica). Prostorni se odnosi u jednorje nim istokorijenskim toponimima iskazuju prefiksima nad-, pod- i pro- 'preko' (Natpe, Potpe i Proslap). 4.1.4. toponimi motivirani nazivima biljaka te biljnih zajednica i plodova: Bbov+ d, Brstica (< brijest 'Ulmus campetris'), Brijstac, Batan (< bratan 'braljan, Hedera helix L.'), Dr eve nj ve, Dr uaa, Db (< dub 'hrast'), Dba (CI), Dbrava (< dubrava 'bjelogori na auma'), Gj (< gaj 'uzgojena auma'), Grbove dline (< grab  Carpinus orientalis ), Grbove grade, Grbov+ D, Grhovac, Jbukov+ d, Jsn (< jasen 'Oleaceae Fraxinus'), Klijn (< klijen 'Acer campestre'), Kraeva, Kraevica (< kruaka 'Pyrus'), Kpinova lzina, Lniate, L nenin d (usp. alb. lidxi 'lea'), Lkovice (< luk), raaac (< orah 'Juglans'),DH 8 . .6FF2XdrHznZh\ VXĸĸĭĢĖĢĸĸĎĸĎĎĂĢĢĎĭĭq!jh{hP>0JUmHsHhV}2hP>:mHsHhV}2mHsHh{h=a6mHsHh{h=amHsHh{h|CmHsHh{hP>6mHsHh{hP>mHsHh{hP>5mHsHh{hP>5CJaJmHsHhBmHsHhBhB6mHsH, DFH X$$%,~3L6*;.A"HNX]]]]] $`a$gdB$a$gdB$a$gdBgdBP !"("*"$%H&&'T'''l)~)))**,,,,v--~///01p1X3d3v355H6J6J:::;헏헏yh,mHsHjh,0JUmHsHhlmHsHhlhP>:mHsHh{hP>5mHsHh&hP>:mHsHh{h=a5mHsHh{hP>OJQJmHsHh{hP>6mHsHh{h=amHsHh{hP>mHsHhV}2mHsH,;;&;r;|;>>?@@fAA6DLD*EREEEEF&F(F.GnGpKKLMnMpMVWJXLX]]^^^^,^.^0^^^^^^^ƾݾݲݾݾݡݡݲݕ{݇{{{h{hP>6mHsHh{hP>56mHsHhlhP>6mHsH!jh{hP>0JUmHsHh{hP>5mHsHhlmHsHh{h mHsHhlhP>:mHsHh{hP>mHsHh{h=amHsHhlh=a:mHsH0^^_F_H_J_p_r_t_z__`~````a>aBaDa\a`ajaza|aaaaabbeeffffffff gggh(h.hThi$iiiiiiiijJjjjjҾҾҾҨhlh8+k:mHsHh{h8+kmHsHh{hmHsHh{h 6mHsHhlmHsHh{h mHsHhlhP>:mHsHh{hP>6mHsHh{hP>mHsH=]ded*2ȍʍЎ~$Ȗ>xzBإ֪خJb< $`a$gdB$a$gdB $`a$gdBjjjkXk|kkkmmm^mlmPp`prptpqBqLqZqqqssuu"wbwwxjxxxxyy.{J{Z{X}¶{ph{h|CmHsHh{h6mHsHh?7hP>6mHsHhlhP>6mHsHh{hmHsHh{hP>6mHsHh{hP>H*mHsH jh{hP>H*UmHsHhlhP>:mHsHh{h mHsHh{hP>mHsHh{h8+kmHsH(X}~.~<~D~~~~ *:p,>܀$,BDLPƁҁԁցVZh|֣˘֍vh{h6mHsHh?7h|CmHsHh{h|CmHsHh?7h`F$mHsHh?7hmHsH jh{hP>H*UmHsHh{h`F$6mHsHh{h`F$mHsHh{hmHsHh{hP>6mHsHh{hP>mHsHh^mHsH, \`Ƅ̄؄(<J\`bʆ̆Ά :LR(4nv "˴˨瘉}h?7hP>:mHsHh{hP>OJQJmHsHh{hP>6OJQJmHsHh{h6mHsHh{h?5mHsHh{h^mHsHh{hP>mHsHh?7mHsHh?76mHsHh{hP>6mHsHh{h?6mHsH1,`"2:Hʍ:<Ў>~J "$drԓؓ&tȔ 4Zjh?7hP>6mHsHh?7mHsHh{h?mHsHh{h|CmHsHh{hP>5mHsHh{hP>56mHsHh?7hP>:mHsHh{hP>6mHsHh{h6mHsHh{hmHsHh{hP>mHsH.ڙܙ$>^|ԟx,<>¦ЦЪҪ tЮҮخDFf~HTjT^ĵ<ƻƻƭݡݡݡݐݡݡݐݡݻݡݡݡhQh`F$:mHsH!jh{hP>0JUmHsHh{hP>6mHsHh{hP>56mHsHh{hmHsHh{h?mHsHh{hP>5mHsHh{hP>mHsHh{h`F$mHsHh{h`F$5mHsH4\[hp np`N*Fx     $`a$gdB$a$gdB $`a$gdB<>~6:FHV0 Ttxt4rzflnpzh{hMmHsHh{h`F$mHsHh{hPmHsHhQhP:mHsH!jh{hP>0JUmHsHh{hP>6mHsHh{hP>mHsHhQmHsH;p2L`lxV4Hdnpr^ʷ֣֣֣֣֯֯֯h{hP>6OJQJmHsHh{hMmHsHhQ:mHsHhQhP>:mHsHhQmHsH$jh{h`F$0J5UmHsHh{hP>5mHsHh{hP>mHsHh{hP>6mHsH$jh{hP>0J6UmHsH/N$&P^b(z$.6BN*FP㭡zlah{h|CmHsHh{hP>56mHsHhQ6mHsHh{h?mHsHh^mHsHh{h'mHsHh{h'6mHsHh{hP>6mHsHhQmHsHhQhSA:mHsHh{hSAmHsHh{hMmHsHh{hP>mHsH!jh{hM0JUmHsH&Pv x     Xr0\ln (*,bx|Zh,OhP>:mHsH!jh{hP>0JUmHsHhQhP>:mHsHhk.hk.:mHsHh{hP>6OJQJmHsHh{hP>5mHsHh{hP>6mHsHh{hP>56mHsHh{hSAmHsHh{hP>mHsH. 0,7L?4D(E*E~EhMSLTTZUWWtZvZZ`` $`a$gdB$a$gdB $`a$gdB $`a$gdBBV\rx  *!6!""##0$L$$$%%'''''''(~(((()))Պzh{hP>6OJQJmHsH,jh{hP>0J6OJQJUmHsHh{hSAmHsH!jh{hP>0JUmHsHh{hSA6mHsHh,OhP>:mHsHh{hP>6mHsHh{hP>mHsHh,Oh,O:mHsHh,OmHsH0)) ****6*r*z*|**** ,,,,B,P,----P.^.|......F1X1^1l11112H22Z3\33&4<4>4@47~777(<B< ==?@@@@@@h{hP>5mHsH!jh{hP>0JUmHsHh{hPmHsHh^mHsHh,OhP>:mHsHh{hSAmHsHh{hP>mHsHh{hP>6mHsH=@ AAAAAA6B8BvDDDD$E*E~E\FxFHG^GGG8IvIjKlKKLLjOzOOOOOR RSSSS@TBT UJUVWWWXWjWܵܟܓܓܟܟܟ܋ܟ܀h{h<mHsHhym{mHsHh,OhP>6mHsHh,OmHsHh{hP>56mHsHh{hP>6OJQJmHsHh{hP>5mHsHh{hSAmHsHh{hP>mHsHh{hP>6mHsHh{hSA6mHsH2jWnWzWWW0X2X.Y0YtZvZZ[,[T]^]]]D^V^^^P_b_d____``l`t```Ba~aaaaVexexfffLhXhii^mfm~h{h nmHsHh,OhP>mHsHh{hP>56mHsHh{hP>6OJQJmHsHh,OhP>:mHsHh{hP>5mHsHh{hP>5CJaJmHsHh{hP>CJaJmHsHh{hP>6mHsHh{hP>mHsH1`BaLbcTeVexeo o^oqr"u$udufu~&ԏ֏HJԛ֛ $`a$gdB$a$gdBfmmo o^opp6rr"u$udufuhuuuuuuuuuuuuu$v,v.v:v>vJvLvZv^v`vbvjvlvpvrvtvxvvvvvvvvvvvh{h16OJQJmHsHh{h16mHsHh{h1mHsHh{h n5mHsHh{h nmHsHh{hmHsHh{hP>56mHsHh{hP>5mHsHh{hP>mHsHh,OmHsH4vvvvvv2w4w6w:wyFyRypy~yyy޲޲޲޲h{h16OJQJmHsHh{hR6OJQJmHsHh{hR6mHsHh{h16mHsHh{h1mHsHh{hRmHsHAyyyyyyyyyyyyyz z zzzz(z.z8z:zPztzzzzzzzzzzzzz{*{8{>{L{{{{{{{{{||| |||||$|˞h{ho/mHsHh{ho/6mHsH!jh{h10JUmHsHh{h16OJQJmHsHh{h1mHsHh{hRmHsHh{h16mHsH$jh{h10J6UmHsH:$|2|X|^|`|d|f|v||||||||||||||} }6}B}F}H}J}T}`}p}}}}}}~~~$(26BFNP\^jnzԀހ&躮h{ho/6mHsHh{ho/mHsHh{h7n6mHsHh{h7nmHsH$jh{h10J6UmHsHh{h16OJQJmHsHh{h1mHsHh{h16mHsH;&*,DHRbdhrtvʁ.܂BІ҆ކx҇އ.6>V2FNZ\ ~źźh{hVmHsHh{hV6mHsHh{ho/6mHsHh{ho/mHsHh{h1mHsHh{h16mHsHI~(026  "$&("0HT֍܍HJ46r֏؏&2>ݵݵݵݵݵݵݵݵݵݵݪݵݪh{hP>6mHsHh{hP>mHsHh{h nmHsHh{h16mHsHhF'mHsHhF'6mHsHh{hRmHsHh{h1mHsHh{ho/mHsHh{ho/6mHsH4>@bdfln  *,2Dȑ̑ΑБ"4ȒΒޒ 48׻h{hRmHsHh{hR6mHsHh{hP>6OJQJmHsHh{hP>6mHsHh{hP>mHsH!jh{hP>0JUmHsH@8NPZ`pܓ`dfjpxz”ؔڔܔfhn|ĖΖN\̱̞̱̱̞̱!jh{hP>0JUmHsH$jh{hP>0J6UmHsHh{hP>6OJQJmHsHh{hP>mHsHh{hP>6mHsHh{hVmHsHh{hV6OJQJmHsHh{hV6mHsH7җܗ <LN^И̙Ιܙ2BHLԛ؛FRVXZhl|̜֜ڜ04DFVZnph{hP>6OJQJmHsHh{h nmHsHh{hP>mHsHh{hP>6mHsHQȝΝ@H&*BFPTb֠(BVv|~¢ĢƢʢ΢ТҢܢ $2D\`bdltȣʣΣ!jh{hP>0JUmHsHh{h nmHsHh{hP>mHsHh{hP>6OJQJmHsHh{hP>6mHsHJ©68j 8<<h>AA2BCCpCrCCCGLL $`a$gdB $`a$gdB$a$gdBΣңԣ8<JLNRTVZ^bdrv¥hp$.nz ĩNPR\^bdhjrvxzؼh{h nmHsH!jh{hP>0JUmHsHh{hP>mHsHh{hP>6OJQJmHsHh{hP>6mHsHJȪʪΪЪ$8<>JLfjvx|ګޫ$(*.:Dvxzެ(*.<HVh{hRmHsHh{hR6mHsHh{hP>6OJQJmHsHh{hP>mHsHh{hP>6mHsHLέЭԭح0<R`lv®Ʈ֮ڮ $&(:@HZ`prx 246>DRz~····!jh{hP>0JUmHsHh{hmmHsHh{hm6mHsHh{hVmHsHh{hP>6OJQJmHsHh{hP>6mHsHh{hP>mHsH@Ȱΰڰ*0LP`bfjln  ,0>@JNZr~ƴ޴ lx (@NRbdf¶ζPbfhjֻh*mHsHh{h nmHsHh{hP>6OJQJmHsHh{hP>mHsHh{hP>6mHsH$jh{hP>0J6UmHsHDķ̷ηз"Ĺܹ 8Tܺ4:Fb|ܼ^tpr鿳霑h{hmmHsHh{hm6mHsHh{hRmHsHh{hR6mHsHh{hP>mHsHh{hwM6mHsH$jh{hP>0J6UmHsHh{hP>6mHsHh{hwMmHsH6D\6:"$DH\`z~ 04HJLPprh{h16mHsHh{hP>6OJQJmHsHh{hP>6mHsHh{hP>mHsHh{h nmHsHL"248DFjnpr "$(*04BDLPRTbdz|$(@DVZlp~h{hP>6OJQJmHsHh{hP>mHsHh{hP>6mHsHU*,BFTZhnrt|~(*.246BDFJLNZ\dfjl,0BFRVhh{hP>6OJQJmHsHh{hP>mHsHh{hP>6mHsHUhj@BFNT`bdr|~2`lt ֪h{h n6CJaJmHsHhj'hP>:CJaJmHsH,jh{hP>0J6CJUaJmHsH)jh{hP>0JCJUaJmHsHh{hP>6CJaJmHsHh{hP>CJaJmHsHh{hP>mHsH6 "&(28FBDFJPX| "$(*:<@Bοޮ!jh{hP>0JUmHsHh{hP>OJQJmHsHh{hP>6OJQJmHsHh{hP>6mHsHh{hP>mHsHh{h nmHsHDBDLR\^$BFHJTVZ\ln44404Z4v4|444444444444554585:5H5N5`555U$jh{hP>0J6UmHsHh{hP>mHsHh{hP>6mHsHh{hP>6OJQJmHsHK skrkanica (< oskoruaa 'Sorbus domestica'), Pd krijavMm (< krijeava 'treanja, Cerasus' < vlat. ceresea), P dbori, Rstovice (< rast < hrast 'Quercus'), S ljevac (< silj/ailj 'vrsta divljega ~ita, Seselis'), Rpn dlina (< repa), S tnj+ ko (< sita '~ukva; Junceus' + kao  blato ), Sl va (< sliva 'aljiva, Prunus'), Smrijk (< smrijek 'Juniperus oxidendrus'), ` p ine (< aipak 'Punica granatum'), `plj kraka, Trijnsl+/Trijnslov vh (< trensla 'raaeljka, Prunus mahaleb L.'), T!nov+ d (< trn 'Prunus spinosa'), Zdrijnje (< drijen 'Cornus mas'), Zlnje, Zvin db (< zova 'bazga' + dub 'hrast') U toponimiji su se Dubrave odrazili mnogobrojni apelativi koji upuuju na postojanje raznorodnih vrsta stablaaica (drijen, dub, grab, hrast, jabuka, jasen, kljen, krijeava 'treanja', kruaka, lipa, orah, oskoruaa, smokva i smreka), a znatno je manje odraza naziva grmolikih biljaka (brijest, braljan, dra a, kupina, paprat, sita '~ukva', trijensla 'raaeljka', trn, zelenika i zova), mahunarki (bob, alb. lidxi 'lea' i grah) i ~itarica (silj). Biljnim su zajednicama motivirani pak toponimi Dubrava i Gaj. 4.1.5. toponimi motivirani nazivima ~ivotinja i ~ivotinjskih staniata: Bjeluaice, B!(g)ljezine, Gve lstva, Gbavice (< gubavica 'vrsta ~abe'), Kn, M aj lstva, Mravnjk, rlica, Orlovi, Z j vlka, Zm nice Najvei je dio toponima iz ove skupine motiviran nazivima gmazova i vodenih nametnika (bjelouaka, gubavica i zmija), divljih ~ivotinja (kuna, zec) i ptica (brglijez 'brgljez' i orao), a rjee i domaih ~ivotinja (govedo). Nazivima staniata kukaca uvjetovan je toponim Mravinjak. Dio bi toponima iz ove skupine (osobito motiviranih nazivima ptica te ~ivotinjskim nazivima zec) mogao biti i antroponimnoga postanja. 4.2. zemljopisna imena od drugih toponima: Lka e, Lkavac, Pltk+ D U ovoj su se skupini toponima odrazili mikrotoponimi Luke i Plitki do (po kojemu je prozvan istoimeni zaselak). 4.3. toponimi motivirani ljudskom djelatnoau 4.3.1. toponimi prema izgraenim objektima, zdanjima 4.3.1.1. gospodarski objekti: trnja (< atrnja < psl. * LtJrnja < lat. cisterna), Gstijrna, Gvnine, Gvno, Kmenica, Kmenice, Kl ina (< kla ina 'vapnenica, mjesto na kojemu se gasi klak' < dalm. calcaina), Kparice (< kupa 'crijep'), Pltara (< plitara 'vea kamenica'; plitara 'plitka zdjela'), P ina (< pu ina 'predio s viae pu eva' < pu  'zdenac' < dalm. puteu < lat. puteus 'zdenac, studenac; zbiraliate vode, kalju~a'), Stniata, blina (< ubao 'zdenac') U ovoj skupini toponima prete~u odrazi hidronimskih apelativa. Uglavnom je rije  o apelativima kojima se imenuju ograena i ureena vrela hrvatskoga (kamenica, plitara i ubao) i latinskoga ili romanskoga postanja ( atrnja i pu ). Apelativ kamenica u Popovu eae ozna uje zdenac nego prirodno udubljenje u kamenu u kojemu se skuplja kianica. Na podru ju Donje Hercegovine apelativ plitara ozna uje vee kamenice. U mjesnoj se toponimiji odrazio i graditeljski apelativ kla ina 'vapnenica', a u pu kome govoru njegova hrvatska metafori na ina ica pe ena rupa. Poljoprivrednim su apelativima i nazivima povremenih ratarskih nastamba uvjetovani toponimi Guvna i Kuerice, a sto arskih Staniata. 4.3.1.2. vojni i obrambeni objekti: Grd, Grdac, Grdina, Karula, Ksr (usp. kasarna 'vojarna'), Kla (< kula 'utvrda' < tur. kule), Metriz (< meteriz 'opkop od zemlje, rov' < tur. meteris 'rov'), strog (< ostrog 'utvrda'), Vrden pl  a (< varda 'stra~iate'; usp. alb. vardh ' uvar' < lat. guarda ' uvaj se' + plo a) Na temelju jezi nih podataka mogue je odrediti i vremenski slijed gradnje utvrda u Popovu. Utvrde su iz ilirskoga razdoblja motivirane slavenskim apelativom gradina, stra~benice iz istoga razdoblja romanskim apelativom varda 'utvrda', srednjovjekovne hrvatske utvrde slavenskim apelativima grad(ac) i ostrog, a pre~itak su gotovo etiristogodianje osmanlijske vladavine toponimi Karaula, Kula i Meteriz. 4.3.2. toponimi prema obitavaliatima te javnim prostorima i putovima: Kolvoa, Ks (< krst 'raskrsnica'), Mlsk (< Mahalska) trnja, Ha (usp. ohoe 'konjski put'), pke, Pclje, Pod cstMm, Pslje, Rskrsnice, Slo, Skalnja a, Stza, Za kUstom Veina je toponima iz ove skupine motivirana nazivima putova i staza (cesta, kolovaa 'put za kola', put, skalinja a 'skalinada', staza, ulica 'put kroz selo') te raskri~ja (krs < krst i raskrsnica). Na tipove se naselja odnose apelativi mahala 'zaselak nastanjen pripadnicima jednoga roda' i selo. Na temelju povijesnih vrela razvidno je da je apelativ selo u Popovu i susjednome Za~ablju isprva (kao i u zapadnijim dijelovima hrvatskoga povijesnog prostora) ozna ivao imanje. 4.3.3. toponimi prema gospodarskoj djelatnosti 4.3.3.1. toponimi u svezi s poljoprivrednom djelatnoau 4.3.3.1.1. toponimi u svezi s uzgojem kulture i tipovima obradivog zemljiata: Ba a ( < baa a < tur. bahe 'vrt'), D~rd+n (< d~ardin 'vrt' < tal. giardino), La (< laa 'uskopani prostor'), grade, Psine (usp. Pod). P d (< pod 'obradiva povraina na viae razina'), Puz (usp. pouznica 'duga ka mladica'; Kriste 2007:225), Sdovi, Vlka (< vlaka 'zavu ena duga njiva'), Vtovi Nazivima su zemljianih estica motivirani toponimi Laa, Lastva, Njiva, Ograda, Pasine, Pod(ina) i Vlaka te sinonimni nizovi toponima raznojezi noga postanja  toponim Baa e turskoga podrijetla, D~ardin talijanskoga te Vrtovi dalmatskoga (< dalm. hortu). Zna enja apelativa baa a, d~ardin i vrt ipak se donekle razlikuju. Baa a se obi no nalazi bli~e, a vrt neato dalje od kue, dok je d~ardin bolje ureen vrt, a u obli~njemu Za~ablju kadato ozna uje ak i gaj, novouzgojenu aumu. U mjesnim govorima postoji i stariji apelativ vrtal (< dalm. hortulu). Na lokalitetu Sadovi neko se nalazio rasadnik. 4.3.3.1.2. toponimi u svezi s veli inom i granicom obradivoga zemljiata: C lj (< cilj 'meaa' < njem. das Ziel), Me, Pl~ine Nazivi su za mjesta razgrani enja zemljianih estica cilj i mea. Toponim Plu~ine najvjerojatnije je pre~itak starih slavenskih mjera za povrainu koje su se temeljile na du~ini brazde koju su volovi mogli uzorati bez predaha. 4.3.3.1.3. toponimi u svezi s privoenjem tla kulturi: K! evine, Lzina, Laztine, Pr[eka, Revice, RzbMjne (usp. rum. rzboi 'novoiskr ena zemlja'; Sk 1:163), Zenkosi Veina se toponima iz ove skupine odnosi na kr evine, a zbog njihove brojnosti meu njima nahodimo odraze hrvatskih (kr evina, lazina, pri[eka, po~ar) i mlaih romanskih (razboj) apelativa. Na inom obradbe poljoprivrednoga zemljiata motiviran je toponim Zenokosi. 4.3.3.1.4. toponimi koji se odnose na vinogradarstvo: Lznica, Pod lzMm, Trp (< trap 'mladi vinograd'), Trpiate, V nogrd 4.3.3.2. toponimi u svezi s uzgojem ~ivotinja 4.3.3.2.1. toponimi u svezi sa sto arstvom i obitavaliatima za stoku: Grbala (< grebaliate 'mjesto na kojemu se grebena vuna'), Gnjice, Jriate (< jara 'ograeni prostor pred torom' < tal. ara < lat. hara), K zodr, Obr+nje, tine (usp. *o-tJnL 'pregrada'), Po vala, Pjila, Pju~ilovina (: ju~ina 'u~ina'), Tork, Trina, Zhare (usp. Jariate), Zg n (< zgon 'ograeno mjesto na kojemu se okuplja stoka') Veoma su esti nazivi za ograena mjesta na kojima boravi ili se zagoni stoka: goveak, jara, obor, otina i tor te dio toponima motiviranih apelativom gradac koji u Popovu ne ozna uje samo razvaline utvrda nego i tor. Na sto arske preraevine upuuje toponimi Grebala, a na odmoriata za pastire toponimi Poju~ilovina i Po ivala. U Popovu je, kao i u itavoj Donjoj Hercegovini, bilo razvijeno bisesilno sto arstvo, tzv. planiatarenje, o emu biljeake nahodimo u osmanlijskim poimeni nim popisima stanovniatva Hercegovine koncem 15. st. Zimovalo se Humnini (Donjoj Hercegovini), ljetovalo Planini (u vrletima Gornje Hercegovina), a jeseniata su se nalazila u podno~jima planina, u `klju (u primorju od poluotoka Kleka do Bosanke) ili Prijko (uz Deransko i Hutovo blato; Pulji 2010:51, 59). Zanimljivo je da se bisesilno sto arstvo, ije korijene  mo~emo pratiti sve do prethistorijskih gradiata na dinarskim kosama okrenutim prema jugoistoku (Guai 1974:87), u Popovu i Bobanima u veoj mjeri odr~alo u predjelima naseljenima Hrvatima (kao izrazito sto arska sela isti u se Kijev Do, Belenii, Golubinac, Orahovi Do, Cicrina, Trn ina i Trebimlja; Filipovi-Mievi 1959:124). Sto arskom je odjeom motiviran pak toponim Gunjice. 4.3.3.2.2. toponimi u svezi s drugim gospodarskim djelatnostima: linjk, Knjkanica, aca (< oaca 'zamka za ptice'), maaci (< ma~a 'vunena vrea'), Pomgnja nj ve Iz ove je skupine toponima vidljivo da se stanovniatvo bavilo p elarstvom, a na obrtniatvo i uslu~ne djelatnosti upuuje toponimi Konjuanica. Na zajedni ke javne radove upuuje toponim Pomaganja njiva. U Popovu su se, dok je bilo pod vodom, lovile patke i druge ptice, o emu je (kao i o ribolovu, vraidbi ~ita i jematvi u tom kraju) 1570.  1574. pisao Jakov Sorko evi (I. Lu i 2009:77). 4.3.4. kulturnopovijesna uvjetovanost toponima 4.3.4.1. toponimi u svezi s vojnom, upravnom i sudskom vlaau: Crine, Crin+k, tluk (< itluk 'feudalni posjed' < tur. iflik), Hsa (< has 'feudalni posjed sultana, visokih dostojanstvenika i namjesnika pokrajina' < tur. has), Kne~ci, Kolvn+ (usp. kolovna 'kolona, skupina vojnika') Pograni ni polo~aj Popova ogleda se u velikome broju toponima koji se odnose na carinarnice i mjesta s kojih se nadgledala granica. U popovskoj su toponimiji ua uvani uglavnom turski ( iflik i Hasa), ali i njema ki (Carine) i mleta ki (Kolovni) nazivi. 4.3.4.2. toponimi u svezi s mjesnom povijeau i mjesnim predajama: Gbv eva p, Krvvica (usp. krvavac 'krvni osvetnik'), Pomrikue, Vjen n+k Toponim Krvavica te dio toponima motiviranih apelativom mejdan upuuju na mjesta negdaanjih bojeva, a brojne se predaje s motivom napada na svatove ogleda u toponimima tvorenih od glagola vjen avati. Uspomene na epidemijama i ratovima poharana podru ja zrcali se u toponimu Pomorikue. 4.3.5. toponimi uvjetovani duhovnim i vjerskim ~ivotom zajednice 4.3.5.1. toponimi motivirani imenima kraanskih svetaca po vjerskim zajednicama te crkvenim graevinama i posjedima: C!kvina, C!kvine, Ckviate,  kM grblje (< ak 'u enik vjerske akole, akon'), lijino bdo, Jkovo, Kluer, Kluersk grada, Kluersk+ d, Mholj ckva, Patrsk s pra (< pratar 'fratar' + sopra 'gozba'), Ptkovica, Ptrov d, Ppova dlina (< pop 'sveenik'), Strac, Strci (< starac 'predstojnik krstjanske hi~e'), Vra Na mnogobrojne poruaene srednjovjekovne crkve, o ijim ruaevinama 1610. govori trebinjsko-mrkanski biskup Gu eti (Pand~i 1959:109), upuuju toponimi Crkvina, Crkvine i Crkviate, a na nekropole steaka u njihovoj blizini u drugim dijelovima Popova i toponim Desetci. Brojem se deset u Donjoj Hercegovini ozna uje mnoatvo, obilje ega. Valja pripomenuti da je dio toponima koje sam svrstao u ovu skupinu mogao nastati i od kraanskoga imena, a ne prema titularu crkve. Kako nam nisu poznati titulari veine razruaenih popovskih srednjovjekovnih crkava, veinu sam ipak uvrstio u ovu skupinu, a jesam li kod svakoga pojedina noga toponima bio u pravu, pokazat e budua arheoloaka istra~ivanja. Toponim Patarska sopra mogao bi upuivati na povremene dolaske slanskih franjevaca u Popovo, od kojih je najpoznatiji pohod Siksta koji je u 1525. predvodio bogoslu~je na Petrovdan u Zavali. Na krstjansku nazo nost u Popovu kojoj je podlegao i dio mjesnih vlastelina Pavlovia i Radinovia (usp. Pulji 1988:74) upuuje toponim Starac. U mjesnoj su toponimiji trag ostavile poruaene crkve sv. Petra i sv. Petke u Zavali. U predaji je ostao spomen na crkvu sv. Mihajla u Zavali, a u svjetlu je veoma slo~enih odnosa pravoslavaca i katolika u Popovu zanimljivi i toponimi Ivanja crkva kod danaanje pravoslavne crkve Soaestvija svetog Duha u Ravnome, a mo~da i Ivanoviina u valjini nedaleko od danas pravoslavne crkve sv. Jovana, koji, uz brojne sli ne primjere koje navode povjesni ari, rje ito govori o airenju pravoslavlja na neko isklju ivo katoli ku isto nu Hercegovinu. U Ravnome bilje~imo i toponim Staz koji bi se mogao povezati s homonimnim antroponimom. Iako nema arheoloakih potvrda da se u Ravnu nalazila crkva sv. Anastazija, u selu se nalazi srednjovjekovna crkva sv. Mitra, a postoje zapisi i predaje o postojanju viae crkava koje su Osmanlije poruaili kad su ovladali tim prostorom. Nedaleko od Plo a u Neretvanskoj krajini nalazi se naselje Staevica prozvano po svetome Staau (Anastaziju), solinskome mu eniku. Zidovi se starokraanske bazilike iz 5. st. posveene tomu svetcu nalaze u blizini Jezera (M. Vidovi 2004:46), tako da je kult sv. Staaa o ito bio raairen u meurije ju Neretve i Rijeke dubrova ke. Toponim Vara mogao bi se povezati sa atovanjem sv. Barbare, zaatitnice rudara. Na zavjet sv. Jakovu upuuje toponim Jakovo, a toponimi a ko groblje i Kaluer odraz su utjecaj pravoslavnoga manastira iji su se posjedi razasuli Dubravom. 4.3.5.2. pre~itci pretkraanskih vjerovanja: griate, MatlMz dline (< mataloz 'lud'), Nklt+ dlac, Trskavac (< psl. trskJ 'grom'), Traten+k (usp. Treskavac), V liata, Vr~ij pina U toponimima Treskavac i Treatenik ua uvan je spomen na slavensko bo~anstvo munje i groma Peruna u koji se na ovim prostorima dijelom preto io kult svetoga Jurja/ura i svetoga Ilije (usp. toponim Ilijino brdo). Na atovanje Svantevidova, slavenskoga bo~anstva obilja i plodnosti, upuuju i toponimi motivirani apelativom dub. Pod dubom su se, naime, kao svetim stablom donedavna odr~avali seoski zborovi, a u doba osmanlijske okupacije ondje se odr~avalo i bogoslu~je. Treba spomenuti i to da je puk crvene mrlje na stijenama u ponorima tuma io kao krv koju je prolio avao kojega je ubio sveti Petar. U Popovu takve mrlje nahodimo u ponoru Crnulji (a crkvu svetoga Petra nahodimo u obli~njim selima Glumini i Turkoviima) te u vrletima Ilijina brda iznad Orahova Dola. Toponimi Nakleti dolac i Vra~ija peina upuuju na postojanje nekratenih bia koji se u drugim krajevima nazivaju maciima ili macarolima. Raairenost vjerovanja u vile odrazila se u toponimu Viliata. Igriata su po itavoj isto noj Hercegovini duhovna srediata sela, a ozna uju mjesta na kojima po noi igraju vile. Na mogue ~rtve vilinjega  igranja upuuje toponim Mataloz doline. 4.3.5.3. ostali elementi duhovne kulture: B~ieviate, Dj j grblje, Gmila (< gomila 'hrpa nabacana kamenja' < psl. mogyla 'grobni humak'), Grbuaa, Na grbu, Zkr+~je, Zpisne stijne 4.4. toponimi antroponimnoga postanja: Najviae je toponima antroponimnoga postanja tvoreno od pridjevaka, rodnih imena i prezimena. U toponimiji su se jugozapadnoga dijela Popova odrazili sljedei pridjevci, rodna imena i prezimena: Andri ( ealjari, Orahovi Do i Zavala), Balija (doseljenici s Golubinca u Orahovi Do), Blani (izumrli; ~ivjeli u Zavali i valjini), Bogaainovi (mo~da danaanji Potrebice; Zavala), Boroje (danaanji Brkii i Jer ii; Orahovi Do), Boakovi (raslojili se na Kristie i Tomi ie; Orahovi Do), Burum (Orahovi Do), Buterin (rod izumro u Zavali; preselili se u Ravne kotare), alak (Zavala), ealjari (negdaanji Nikolii; izumrli rod u Zavali), ori ( ealjari), Dragi ( ealjari), uri (rod je nastanjivao Orahov Do, Ravno i ealjare), Gad~i (izumrli rod u Orahovu Dolu), Gaki (izumrli rod u Orahovu Dolu; preselili se dijelom u Brotnju, odakle je jedna obitelj doala u Trn inu), Ivanovi (starije prezime Zvona; toponim zabilje~en u Orahovu Dolu), Jovi (Bjeljave, ealjari i Zavala), Kadijevi (izumrli u Zavali i preselili se u Slivno u Neretvanskoj krajini), Koji (Grabovi Do), Kora (Zavala), Kova evi (izumrli rod u Orahovu Dolu; navodno su se ranije prezivali Pavlovi), Kre ak ( ealjari), Kristi (Orahovi Do), Kruni (izumrli rod u Zavali), Ku~e (izumrli rod u Ravnome, iseljen na Moaevie; sudei po toponimiji ~ivjeli su i u Grabovu Dolu), Maslarevi (izumrli rod u Orahovu Dolu), Medi (iz Orahova Dola i Ravna iseljeni u Gluminu i potom u Dobranje u dalmatinskome dijelu Za~ablja), Mili (starije prezime Balija), Muharica (izumrli muslimanski rod u Zavali), Novakovi (stariji pridjevak ili prezime Maslarevia), Pand~a (Orahovi Do), Pavlovi (izumrli u Orahovu Dolu i odseljeni u }ukovice), Peki (rod sa Zagorca i Orahova Dola iseljen u Konjic), Peri (Orahovi Do), Sinanovi (izumrli muslimanski rod doseljen iz Ljubinja u Zavalu), Tomi i (Orahovi Do), Vuki (~ive u Ravnome, a sudei po toponimiji nastanjivali i ealjare) i Zec (izumrli rod u Zavali). U mjesnoj su se toponimiji odrazili pridjevci, rodna imena i prezimena iji nositelji ~ive u susjedstvu: engi (muslimanski posjednici u Popovu), etkovi (rod s Belenia i Golubinca koji je posjede imao i u Zavali), osi (izumrli rod iz Orahova Dola), Dadi (rod na Beleniima u susjednim Bobanima; imali posjede i u ealjarima), (H)romi (muslimanski rod u Ljubinju i Stocu, posjednici u Orahovu Dolu; Romii katolici ~ivjeli su pak u valjini i na Trebimlji), Jeli (doali za trgovinom iz Slanoga, rodom iz Trnove), Kokot(ovi) (pridjevak se spominje u Gradcu), Kralj (katoli ki rod na Golubincu, a pravoslavni u Ravnu), Periai (rod koji nastanjuje Grmljane u jugoisto nome te Dra evo i Drijenjane u sjeveroisto nome dijelu Popova; spominju se u Zavali, Sko e (spominju se na Zelenikovcu odakle su se odselili u Ravne kotare; mo~da su ondje stigli iz Zavale), Sladi (spominju se u Orahovu Dolu), Suaac (izumrli rod u napuatenome selu Suaci u Trn ini; spominju se u ealjarima), Tucak(ovi) (rod je nastanjivao Dodanovie, a potom se odselio u Tucakovinu u Gornjemu Hrasnu i u Konjic) i Zor(i) i (spominju se u Grabovu Dolu). Razmjerno je velik i udio toponima motiviranih osobnim imenima. U mjesnoj su se toponimiji odrazila sljedea narodna imena: Bilin (< Bile < Biloslav), Bo~o (< Bo~idar), Brnko (< Branimir/Branislav), Budi (< Budo < Budimir/Budislav), etko (usp. Cvjetko < Cvjeto < Cvjetomir), Grdan, Muao (< Muao < Mutislav; Ivanova 2006:311), Radoje (< Rade < Radomir/Radoslav), Rade (< Radomir/Radoslav), Radua (< Rade < Radomir/Radoslav), Ru~a i Vuk. Znatno je manji udio toponima tvorenih kraanskim (Andrija, Antun, Barle i Baro < Bartul, Grgo < Grgur, Ilija, Martin, Vranota < Vrane 'Frane' te Vice i Viko < Vicencije) i muslimanskim (Alija, erota < ero < erasim i Zuko < Zulfikar) imenima. Izdvojimo i tri toponima nastalo od veoma rijetkih osobnih imena. Hibridnim je osobnim imenom Bitomisal (< Bito 'Vido' + -slav) motiviran toponim Bitomialje. Toponim Trublja najvjerojatnije je nastao premetanjem od antroponimne osnove Turb-. Naime, ARj bilje~i osobno ime Turbe, kao podanik se humskoga kneza Andrije spominje Hrvoje Turbi, a u Vidonjama u dalmatinskome dijelu Za~ablja postoji zaselak Trubino brdo (D. Vidovi 2009a:178). Toponim Semelja izvodi se pak prema biblijskomu imenu Semeo (< Simej; ARj 14:843). U mjesnoj su se toponimiji odrazili i sljedei nadimci: Beg, Bula (< bula 'muslimanka'), evi, Klobu ar (nadimak oria u ealjarima), Meatrak (usp. meatar 'majstor'), Mrkonja, `are (usp. aarovit 'nepredvidiv), `kraba a i Vrdan (< vrdati 'izbjegavati'). 4.4.1. viae lani toponimi antroponimnoga postanja 4.4.1.1. toponimi od antroponima i zemljopisnog naziva: lijina dlina, ndrijina vda, Beg rijka, B lina pina, Bgiaina dlina, Brnkova dlina, Bdim/Bdin D, Bli ina grda, tkova dlina, tkova vda, ria dlina, Drgia pr dM, rotin dlac, vanovia vda, K kotova dlina, Kov evia dlac, Mtijeve dline, Mdia d, M!konj dlac, M!konj jma, Muhreva/Mreva Ljt, Maj dla, Pnd~ina glvica, Pod Mdia dcem, Rdonjin d, R~nj+ dlac (< Ru~nji 'Ru~in'), Sk  im/Sk  in d, Sldova dlina, `rina glvica, Vcncova rpa, Vrnotina pr dM, V!danova ljt, Vkova dlina, Vkove strge (< struga 'jaruga'), Zr eva pina, Zkina jma, }ivljev d U ovoj skupini toponima ua uvano je najviae apelativa koji se odnose na geomorfologiju kraa: dolina (apelativ sadr~ava 9 toponima), dolac (5), do (5), jama (2), ljut (2), peina (2), prodo (2), dola (1) i rupa (1). esti su i odrazi hidronimskih osnova: voda (3) te rijeka (1) i struga (1). Neato je manje odraza oronimskih osnova: glavica (2) i greda (1). 4.4.1.2. toponimi od antroponima i fitonima: Matrkova dbrava Rije  je o razmjerno maloj skupini toponima u kojoj je ua uvan naziv biljne zajednice dubrava. 4.4.1.3. toponimi od antroponima i gospodarskih naziva: ndr+a vti, Antnova laztina, Blijino gvno, Brovo gvno, Bjlovo gvno, Brumova stja, tkov sd, ria grade, sina lzina, via l~e (usp. lozje), Gd~ia laztina, GUgina trnja, Jlia vnogrd, Jvia grade, Krljeva laztina, Krstia gvno, Krstia kpija, Krstia ms (Kristi + most), Mria gvno Mdia gvno, N vkovo gvno, Pvlovia gvno, Pvlovia revice, Pria gvno, Pria laztina, Rdin tr, Sakova trina, Tmi ia gvno, Vcina laztina, Vkova trina, Vkia grada Najviae toponima iz ove skupine uz antroponim sadr~ava gospodarske nazive povezanima s poljodjelstvom i vinogradarstvom: guvno (9), lazetina (5), lazina (1), lo~e (1), raevica (1), sad (1), vinograd (1) i vrt (1). Uz sto arstvo su povezani apelativi torina (2), tor (1) i staja (1). Apelativ ograda (3) mogu biti povezani i sa sto arstvom (mogu ozna ivati tor) i s ratarstvom (mogu ozna ivati ograene njive). Od gospodarskih naziva motiviranih zbiraliatima vode ua uvani su atrnja (osnovni apelativ za zdenac). U mjesnoj su se toponimiji odrazili i graditeljski apelativi kapija i most. 4.4.1.4. toponimi od antroponima i naziva uvjetovanih duhovnim i vjerskim ~ivotom zajednice: lkovo grblje, Jvia grblje 4.4.1.5. toponimi tvoreni od antroponima i naziva kulturnopovijesnoga postanja: (H)rmia kla, Kdijevia kla, Kov evia kla Uz Romia kulu (toponim se danas izgovara isklju ivo tako) vezana je sljedea predaja koju je Ani Brki ispripovjedio Nikola Brki Haga: Brkii su neko bili Borojevii iz Ravnoga. }ivjeli u Orahovu majka Anica i sin Ivan (bio dosta runjav). Beg skupi 25 Turaka i poaalje ih u Orahovi Do da trape za loze na njivi kod crkve Borojevia. Svrate dvojica da ka~u Anici da e trapit. Upitaae iji je to sin Ivan. Anica se naljuti, zatvori vrata i zove susjedu Jelu:  Daj mi glamlju (s ognjiata) da zapalim krov na kui da izgore Turci. Oni se prepadnu i obeaju da nee trapit ako ih pusti. Tako i bilo. Poslije Ivan ode u Ljubinje, plati 30 nekih novaca i promijeni prezime u Brki. 4.4.1.6. toponimi tvoreni od antroponima i naziva za obitavaliata, javne prostore i putove: Brnkov lz (< laz 'uski put'), Jvia lica, Kr kova lica Uz antroponim naj eae dolaze naziv putova unutar sela. 4.4.1.7. od antroponima i toponima: Mlia Rdka 4.4.2. jedno lani toponimi antroponimnoga postanja 4.4.2.1. toponimi od posvojnoga pridjeva: Btom+alja, G!dan, Kaelj, Trblja Hidronim Bitomialja (usp. osobno ime Vitomisal) sadr~ava kraanskom ime Vid. Te potvrde sveta kog imena Vid s betacizmom nisu navedene u radu `imunovi-Lukenda 1995., ali Petar Skok (3:585) navodi osobno ime Bitoie koje dovodi u svezu s lat. Vitus, a na stola kome podru ju postoji naselje Btunja nastalo najvjerojatnije pokraivanjem dvorje ne toponimine sintagme *Bitunja Vas. Zanimljiv je i toponim Kuaelj koji bi se mogao dovesti u vezu s antroponimom Kuae (< Kuzma), no vjerojatnijim bi se ini da je rije  o spomenu na rod Ku~e koji je ~ivio u Ravnome i odnud se preselio u Moaevie. 4.4.2.2. toponimi antroponimnoga postanja s toponomasti kim sufiksima: Brkovac, Butrina, etnica, Daduaa, Gkuaa, Gkovina, Kov uaa, Krnievina, Maslruaa, Medrice, Priaievina, `krba a, Vcevina, Z evina, }drlovina Veina sufiksa kojima su tvoreni toponimi iz ove skupine ozna uju pripadnost (-a a, -ac, -ica, -ina, -ovac/-evac, -ovica/-evica, -ovina/-evina, -ulja, -uaa). 4.4.2.3. antroponimi u funkciji toponima: BUkii, Brumi, ng+i, aljri, J(r) ii, Krstii, Pnd~e, Prii, Pirji, Rdka, Tmi ii, Tck Uzimanje osobnih imena za imenovanje nije odlika slavenskih jezika nego je pojava mlaega postanja, no u Dubravi ipak nahodimo jedan primjer (Tucak). Veina je toponima iz ove skupine nastala pluralizacijom od rodnih imena ili prezimena: Brki (< brk), Burum (usp. buluma  '~itko zamijeaano braano kojim hljebari podmazuju hljeb kad je upola pe en'; Sk 1:234), engi (< engija 'kavanska plesa ica i pjeva ica'), ealjari (< ealjar 'obrtnik koji izrauje ealjeve'), Jer i (< Jelka < Jela), Kristi (< Kriste < Kristofor), Pand~a (< pand~a), Peri (< Pero < Petar), Pirja (< Pirja < Piro < Petar) i Tomi i (< Tomica < Toma). Osobno ime Piro, nastalo prema kraanskomu imenu Petar, potvreno je u 13. i 14. stoljeu u Dubrovniku, a u 15. stoljeu ondje nahodimo i osobno ime Pirko koje Petar Skok (Sk 2:650) dr~i moguim dalmatskim pre~itkom. Boako Pirija (< Pirija < Piro) iz Stoca spominje se pak 1637. tako da je mogue da su Pirii sa stola koga podru ja pristigli iz Orahova Dola. Sufiks -a ua uvan je i u prezimenu Masla. 4.5. toponimi etni koga ili etnonimskoga postanja: Cgnjka, Golbina kM p lje, G k gmile, G kM grblje, rovskM p lje, Ttarica, ZvMsk grdina, ZvMskM pslje Ktetik gr ki odnosi se u Popovu na starinu objekta i na graditeljsko umijee zidara ili klesara koji ju je izgradio, a ne na vjersku pripadnost (tuma enje prema pridjevu gr ki nahodimo samo u pravoslavnom puku i mo~emo ga smatrati pu kom etimologijom). `toviae, na srednjovjekovnome katoli kom groblju u Ravnu na viae  gr kih grobova stoji titula proto kojom se ozna uje protomajstora. U pu koj predaji Grcima se smatraju prastanovnici Popova,  svojevrsna su metafora predaka (I. Lu i 2009:353). Spomenimo i ktetik rimji 'rimski' (zabilje~en u Ravnome u toponimima Rimice i Rimje doline) koji se odnose na posjede ravanjske ~upe. U dubravskoj su toponimiji ua uvan je i etnonim Ciganin. Naime, na padaliatima su svoje aatore obi avali prostrijeti Romi (bilo im je zabranjeno ulaziti u sela) koji su za sitan novac kositrom za epali rupe na loncima (kaljisali; isto su u Gradcu inili starosjedioci Sentii) te otuda esti toponimi motivirani etnonimom Ciganin. Posebno je zanimljiv toponim Tatarica. Naime, u Osmanlijskome Carstvu Tatari su na konjima raznosili poatu iz Carigrada u razli ite dijelove Carstva (`kalji 1979:63). Pouzdano se zna da je poata za vrijeme osmanlijske vladavine dolazila na Gornji Zelenikovac. U mjesnoj su toponimiji ua uvani i pridjevi golubina ki, orovski i zavoski. 4.6. toponimi nejasna postanja ili motivacije: Brzeni d, Borlja, rzovica, Drkkp, Grm  lz ( grumac 'kapra, Capparis spinosa'), Kselj vt 5. Zaklju ak U radu se, na temelju terenskoga i arhivskoga istra~ivanja, donosi opis naselja u Dubravi te se obrauje viae od 600 toponima u tome dijelu Popova. U prvome se dijelu rada iznosi osvrt na demografske prilike u Dubravi. Navedeno je podru je bilo izlo~eno velikim migracijama stanovniatva zbog kojih ondje danas ~ivi dvadeset puta manje stanovnika nego koncem 15. st. U drugome se dijelu rada iznosi etnografsko-demografski opis sela, iznose se podatci o rodovima koji nastanjuju ili su nastanjivali Dubravu, bogato kulturno-povijesno naslijee (s novim podatcima prikupljenim terenskim istra~ivanjem) toga kraja te se opisuju prirodni fenomeni. Selo se Zavala spominju u povijesnim vrelima od 1372. te je pred osmanlijsku najezdu bila upravno i duhovno srediate Popova. Po brdima u okolici Zavale nalazimo ostatke utvrda, a u starome srediatu sela (u dijelu sela u kojemu su danaanje kue Andria i Jovia) i u njegovu podselju nalazile su se srednjovjekovne crkve. Selo je ealjari baatina srednjovjekovnih velikaaa Nikolia. Na temelju povijesne toponimije pretpostavljamo da se ondje nalazilo srednjovjekovno naselja Polji ani. Osim izvorne graditeljske arhitekture ealjari su iznimni i po jedinstvenome prirodnome fenomenu, tzv. sustavu puhaljki, zgog ega ealjarsko Poselje zna potonuti. Orahovi Do spominje se pak od 1284. Rodno je mjesto Nikole Boakovia (oca Ruera Boakovia) te glasovite obitelji Medvjedovi iz koje potje u dva biskupa. Usprkos injenici da se nalazi u neposrednoj blizini pravoslavnoga manastira, ije posjede Orovci obrauju, selo je tijekom itave svoje povijesti ostalo katoli ko. Osim srednjovjekovnih ostataka (ponajprije crkve sv. Ivana) tijekom ovoga smo istra~ivanja na lokalitetu Rupe naiali na ulomke rimskoga crijepa. Orahovu Dolu pripadaju i zaseoci Bjeljave/Plitki Do i Grabovi Do, orovska ispasiata. U Bjeljavama smo pobrojili dvadestak gomila i jednu monumentalnu gomilu na samome ulazu u zaselak, a u Grabovu Dolu posebno je zanimljiva kua Mihe i Nikole Kojia kod koje je atrnja s vanjskom esmom. Trei se dio rada odnosi na mjesnu toponimiju u kojoj se ogleda reljefna, biljna i ~ivotinjska raznolikost Dubrave, gospodarska djelatnost puka te va~nost mjesta na kojima se nalazi voda (osobito u brdskim predjelima). U mjesnoj su toponimiji vidljivi tragovi predrimskoga (Rustac) i dalmatskoga supstrata ( atrnja, Gustijerna, Kla ina, Plo a, Pola a, Pu ina, `kripine). Od adstratnih je slojeva najzastupljeniji je turski koji se ponajviae odrazio u vojno-upravnim toponimima ( itluk, Hasa, Karaula, Kula, Meteriz), ali i u zemljopisnome nazivlju (ada 'rije ni otok', bubreg 'ailjato brdo', surdup 'klanac'). U skupini toponima nastalih prema antroponimima razmjerno je malo toponima nastalih prema muslimanskim osobnim imenima i prezimenima, ato pokazuje da islamizacija nije imala osobito velikoga uspjeha u Popovu. Razmjerno je dobro zastupljen i mleta ki sloj koji se odrazio ak i u drugome imenu makrotoponima Dubrava  Vala, ali i u gospodarskim toponimima (D~ardin, Jariate, Kuparice, Umaaci). Odraz je migracija albanskih sto ara toponim Linenin do, a vlaake nazo nosti toponim Razbojne. Njema ki se jezi ni sloj odrazio u apelativu carina, a drugdje po Popovu u toponimima uvjetovanim ~eljezni arskim nazivljem. Danaanjemu su puku neprozirni toponimi tvoreni hrvatskim apelativima humac 'omanji brijeg', lo~e 'lozje', ljub 'blato, lokva', mil 'pijesak' motovilo 'sprava za motanje niti kod tkanja', naklo 'mokrina', nerez 'pustopoljina', ostrog 'utvrda', srb 'vrelo', ubo 'zdenac' ili zemun 'prokop'. Toponimija nam otkriva i mjesta negdaanjih slavenska poganskih svetiata koja su se prometnula u kraanska oltariata i bogomolje (arheoloaka bi istra~ivanja mogla potvrditi postojanje crkava posveenih sv. Anti, Mihovilu i sv. Barbari). Ostatci su slavenske mitologije i kraanstva najrazvidnije u Igriatima, srediatima popovskih sela u kojima su neko igrale vile. Saznajemo iz nje i imena izumrlih rodova te osobna imena koja su danas posve ia ezla iz uporabe (Bilin, Muao, Semelj, Slado). Veliko je bogatstvo dubravskoga naslijea i toponimije te znanje ono malo preostalih ljudi u ovome kraju, sve po izbor ljudi, dostojnih nasljednika slavnih predaka. Upravo na toj injenici te ustrajnosti i graditeljskoj umjeanosti Popovaca temeljimo nadu u bolje dane za ove danas poprili no opustjele krajeve. Neka oni koji odlu uju barem ne smetaju ako ve ne ~ele pomoi. Literatura Ali i, Ahmed S. 1985. Poimeni ni popis sand~aka vilajeta Hercegovine. Sarajevo: Orijentalni institut u Sarajevu. Aneli, Pavao 1999. Srednjovjekovna ~upa Popovo. Srednjovjekovne humske ~upe, Mostar, 13 25. Aneli, Tomislav 1999. Srednjovjekovna humska ~upa Dubrave. Srednjovjekovne humske ~upe, Mostar, 189 208. ARj = Rje nik hrvatskoga ili srpskog jezika. 1881.  1976. Zagreb: JAZU. Bealagi, `erif 1971. Steci  kataloako-topografski pregled. Sarajevo: Veselin Masleaa. Bezlaj, France 2003a. Zbrani jezikoslovni spisi I. Ljubljana: Zalo~ba ZRC, ZRC SAZU. Bezlaj, France 2003b. Zbrani jezikoslovni spisi II. Ljubljana: Zalo~ba ZRC, ZRC SAZU. Brozovi Ron evi, Dunja 1987. Tragovi poganskih, kraanskih i islamskih kultova u toponimiji, Zbornik 6. jugoslovenske onomasti ke konferencije, Odeljenje jezika i knji~evnosti SANU, 7, Beograd, 117 124. Brozovi Ron evi, Dunja 1997. Hidronimi s motivom vreliata na povijesnome hrvatskom prostoru, Folia onomastica Croatica, 6, Zagreb, 7 40. Brozovi Ron evi, Dunja 1999. Nazivi za blatiata i njihovi odrazi u hrvatskoj toponimiji, Folia onomastica Croatica, 8, Zagreb, 1 40. Brozovi Ron evi, Dunja 2003. Inojezi ni elememti u hrvatskome zemljopisnom nazivlju. Hrvatski dijalektoloaki zbornik, 12, Zagreb, 3 14. orovi, Vladimir 1999. Srpski manastiri u Hercegovini. Beograd: Zavod za ud~benike. DAD = Dr~avni arhiv Dubrovnik. Dedijer, Jevto 1909. Hercegovina. Srpski etnografski zbornik, 12, Beograd. Dini, Mihajlo 1967. Humsko-trebinjska vlastela. Beograd. Draganovi, Krunoslav 1937. Massenuebertritte von Katholiken zur  Orthodoxie im kroatischen Sprachgebiet zur Zeit der Tuerkenherrschaft. Rim. ESSJ = Etimoloaki slovar slovenskega jezika, sv. 1., 1976. Ljubljana: Mladinska knjiga. Filipovi, Milenko S.; Mievi, Ljubo 1959. Popovo u Hercegovini. Djela odjeljenja istorisko-filoloakih nauka nau noga druatva NR Bosne i Hercegovine, 15 (11), Sarajevo. Fran i, Anela; Mihaljevi, Milica 1997  1998. Antonimija u hrvatskoj ojkonimiji. Rasprave Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, 23  24, Zagreb, 77 102. Fermend~in, Euzebije 1892. Acta Bosnae potissimum ecclesiastica cum insertis editorum documentorum regestis : ab anno 925 usque ad annum 1752. JAZU: Zagreb. Gluhak, Alemko 1993. Hrvatski etimoloaki rje nik. Zagreb: August Cesarec. Goluai, Antun 1991. Rodovi Slanskog primorja. Prilozi povijesti stanovniatva Dubrovnika i okolice, knjiga 2, Dubrovnik: Zavod za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku. Grkovi, Milica 1983. Imena u De anskim hrisovuljama. Novi Sad: Institut za ju~noslovenske jezike Filozofskoga fakulteta u Novome Sadu. Guai, Marijana 1974. Etnoloaka struktura transhumantnog sto arstva na tlu Jugoslavije. Rad 21. Kongresa Saveza udru~enja folklorista Jugoslavije, apljina, 85 101. Halilovi, Senahid 1996. Govorni tipovi u meurije ju Neretve i Rijeke dubrova ke. Bosanskohercegova ki zbornik, 7, Sarajevo. Hasandedi, Hivzija 1990. Muslimanska baatina u isto noj Hercegovini. Sarajevo: Meaihat islamske zajednice. HER = Hrvatski enciklopedijski rje nik (urednici: R. Matasovi i Lj. Joji) 2002. Zagreb: Novi liber. Hrabak, Bogumil 1983. Napadi senjskih uskoka na Za~ablje, Popovo i Trebinje. Tribunia, 7, Trebinje, 101 129. Hrabak, Bogumil 1985. Zemljiane parcele feudalaca i muslimanskih seljaka u Popovu, Za~ablju i Trebinju po etkom Morejskog rata. Tribunia, 9, Trebinje, 31  46. Ja ov, Marko 1983. Spisi tajnoga vatikanskog arhiva veka XVI  XVIII veka. Beograd: SANU. Jire ek, Konstantin 1892. Spomenici srpski 11. Beograd: Srpska kraljevska akademija. Jire ek, Konstantin 1962. Romani u gradovima Dalmacije tokom srednjeg veka. Zbornik Konstantina Jire eka, 2, Beograd. Kati i, Radoslav 1987. Od Konstantina Porfirogeneta do Povaljske listine. Bra ki zbornik, 15, Supetar, 29 44. Kati i, Radoslav 1998. Litterarum studia. Zagreb: Matica hrvatska. Kati i, Radoslav 2008. Bo~anski boj. Zagreb: Ibis grafika, Matica hrvatska, Katedra akavskoga sabora Opine Moaeni ka draga. Kati i, Radoslav 2010. Zeleni lug. Zagreb: Ibis grafika, Matica hrvatska, Katedra akavskoga sabora Opine Moaeni ka draga. Kati, Slavko 2009. Vegetacija na prostoru ~upe Gradac. }upa Gradac: Humski zbornik, 12, Gradac, 425 444. Komadina, Ante 1988. Interkonfesionalni odnosi na podru ju Trebinjske biskupije. Tisuu godina Trebinjske biskupije, Sarajevo, 125 134. Kreai, Milenko 2006. Katolici Trebinjsko-mrkanske biskupije prema popisu nadbiskupa Marka Andrijaaevia 1733. godine. Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru, 48, Zadar, 439 452. Kreai, Milenko 2010. Depopulacija jugoisto ne Hercegovine izazvana turskim osvajanjem. Povijesni prilozi, 48, Zadar, 107 124. Kriste, uro 1999. }upa Trebinja. Dubrovnik: }upa sv. Petra (Dubrave Hrid). Kriste, uro 2007. MORA`nica. Slike jednog vremena. Dubrovnik: PGM Ragusa. Kukurika, Ivan 2006. Iz povijesti Dubljana. Dubljani: Humski zbornik, 10, Gradac, 147 154. Kuliai, `piro 1979. Stara slovenska religija u svjetlu novijih istra~ivanja, posebno balkanoloakih. Djela ANUBiH, 56, Sarajevo. Ligorio, Orsat 2011. Joa neato o akcentu naaih romanizama (uru ak). Lu i, Ivo 2009. Povijest dinarskog kraa na primjeru Popova polja (doktorat). Nova Gorica: Univerza v Novi Gorici Fakulteta za podiplomski atudiji. Lu i, Josip 1988. Spisi dubrova ke kancelarije: Zapisi notara Tomazina de Savere 1284.  1286.; Diversa cancellariae II (1284.  1286.); Zapisi notara Aca de Titullo 1295.  1297.; Diversa cancellariae III (1295.  1297.), knjiga 3., Zagreb: Razred za druatvene znanosti JAZU, Zavod za hrvatsku povijest Filozofskoga fakulteta u Zagrebu. Marijanovi, Pero 2004. Znanstveno-istra~iva ki projekt Morfoloake posebnosti i legende rijeke Neretve. Mostar: Graevinski fakultet Sveu iliata u Mostaru. MK}G = Matice kratenih ~upe Gradac 1708.  1845. MK}L = Matice kratenih ~upe Lisac 1653.  1704. (izvadci Ivice Puljia) MV}G = Matice vjen anih ~upe Gradac 1720.  1830. Pand~i, Bazilije 1959. De Diocesi Tribuniensi et Mercanensi. Rim. Pand~i, Bazilije 1988. Trebinjska biskupija u tursko doba. Tisuu godina Trebinjske biskupije, Sarajevo, 91 124. Patsch, Carl 2005./2006. Prilozi za etnologiju isto ne Europe  Nekadaanja gustoa naselja ilirskoga kraa. Status, 8, 156 180. Peco, Asim 1986. Ikavskoatokavski govori Zapadne Hercegovine. Djela ANUBiH, 56, Sarajevo. Popis 1879 = Orstschafts und Statistiks von Bosnien und Herzegovina / `tatistika miesta i pu anstva Bosne i Hercegovine. Sarajevo: K. u. k. Regierungsdrckerei. Popis 1895 = Hauptresultate des Volkszhlung in Bosnien und der Herzegovina vom 22. April 1895. Sarajevo: Statistische Departement der Landesregierung. Puji, Savo 2003. Iz trebinjske toponimije: Porijeklo toponima. Tribunia, 10, Trebinje, 131 186. Pulji, Ivica 1988. Prva stoljea Trebinjske biskupije. Tisuu godina Trebinjske biskupije, Sarajevo, 47 82. Pulji, Ivica 1994. }ivot i okru~je. Hutovo: Humski zbornik, 4, Biblioteka Crkva na kamenu, 33, Mostar, 371 450. Pulji, Ivica 1995. Neum  povijesna domovina Hrvata. Neum  zavi aj i zemlja Hrvata: Humski zbornik, 1, Neum, 11 109. Pulji, Ivica 1997. Stariji sakralni objekti na podru ju Popova. Ravno, Popovo  etiri slike iz povijesti kraja: Humski zbornik, 3, Ravno  Zagreb, 141 162. Pulji, Ivica 2008. Popisi izbjeglica iz Donje Hercegovine u Dubrova ko primorje 1875.  1878. godine, Humski zbornik, 11, Neum. Pulji, Ivica 2009. Kroz proalost ~upe Gradac. }upa Gradac: Humski zbornik, 12, Gradac, 13 74. Pulji, Ivica 2010. Planiatarenje: zaato i kako? Mu eniatvo Petra Milanovia. Biblioteka Crkve na kamenu, 117, Mostar, 47 60. Pulji, Ivica; `kegro, Ante 2006. Sarsenterska biskupija. Povijesni prilozi, 30, Zagreb, 7 50. Pulji, Ivica; Vukorep, Stanislav; Bender, uro 2001. Stradanja Hrvata tijekom Drugog svjetskog rata i poraa u isto noj Hercegovini. Humski zbornik, 5, Zagreb. Red~i, Husref 2009. Srednjovjekovni gradovi u Bosni i Hercegovini. Sarajevo: Sarajevo Publishing. SBiH = Stanovniatvo Bosne i Hercegovine: narodnosni sastav po naseljima. Zagreb: Dr~avni zavod za statistiku. Pulji, Ivica; Bender, uro; Vukorep, Stanislav 2001. Stradanja Hrvata tijekom Drugog svjetskog rata i poraa u isto noj Hercegovini : Humski zbornik, 5, Zagreb. Ragu~, Jakaa 2003. Zlo in u Kijevu Dolu  prvi akt genocida nad Hrvatima BiH. Motriata, 3, Mostar. RSKNJ = Re nik srpskohrvatskog knji~evnog i narodnog jezika, I.  XVII. 1959.  2006. Beograd: Institut za srpskohrvatski jezik. Sivri, Marijan 1999. Srednjovjekovna humska ~upa Luka. Srednjovjekovne humske ~upe, Mostar, 71 117. Sivri, Marijan 2003. Migracije iz Hercegovine na dubrova ko podru je (1667.  1808.): Humski zbornik, 6, Dubrovnik  Mostar. Sk = Skok, Petar 1971.  1974. Etimologijski rje nik hrvatskoga ili srpskog jezika, I  IV. Zagreb: JAZU. SSKJ = Slovar slovenskega knji~nega 1970.  1991. Ljubljana: SAZU, Znanstvenoraziskovalni center SAZU, Inatitut za slovenski jezik. Stankovska, Ljubica 1992. Antroponimskata baza Hot-/HJt- zastapena vo makedonskata toponimija. Folia onomastica Croatica, 1, Zagreb, 55 81. Superanskaja, Aleksandra Vasiljevna 1969. Struktura imeni sobstvennogo : fonologija i morfologija. Moskva: Nauka. `abanovi, Hazim 1950. Turski diplomati ki izvori za istoriju naaih naroda. Prilozi za orijentalnu filologiju, 1, Sarajevo, 117 149. `imunovi, Petar 1976. Toponimija Istarskog razvoda. Onomastica Jugoslavica, 6, Zagreb, 3 34. `imunovi, Petar 1992. Buzetska toponimija, Buzetski zbornik, 10, Buzet, 43 64. `imunovi, Petar 2004. Bra ka toponimija. Zagreb: Golden marketing  Tehni ka knjiga. `imunovi, Petar 2005. Toponimija isto nojadranskoga prostora. Zagreb: Golden maketing  Tehni ka knjiga. `imunovi, Petar 2006. Hrvatska prezimena. Zagreb: Golden marketing  Tehni ka knjiga. `imunovi, Petar 2009. Uvod u hrvatsko imenoslovlje. Zagreb: Golden marketing  Tehni ka knjiga. `iai, Ferdo 1928. Letopis Popa Dukljanina. Beograd  Zagreb: SKA. `kalji, Abdulah 1979. Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku. Sarajevo: Svjetlost. `kobalj, Ante 1970. Obredne gomile. Sveti Kri~ na iovu. Torkar, Silvo 2007. O neprepoznanih ali napa no prepoznanih slovenskih antroponimih v slovenskih zemljepisnih imenih. Folia onomastica Croatica, 16, Zagreb (u tisku). Vajs, Nada 2003. Hrvatska povijesna fitonimija. Zagreb: Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje. Vego, Marko 1957. Naselja bosanske srednjovjekovne dr~ave. Sarajevo: Svjetlost. Vego, Marko 1982. Izvori o Trebinju i okolini u srednjem vijeku. Tribunia, 6, Trebinje, 115 138. Vidovi, Domagoj, 2008. Toponimija sela Dubljani u Popovu. Rasprave Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, 34, Zagreb, 431 448. Vidovi, Domagoj 2009a. Grada ka toponimija. Folia onomastica Croatica, 18, Zagreb, 171 222. Vidovi, Domagoj 2009b. Grada ki rodovi. }upa Gradac: Humski zbornik, 12, Gradac, 197 238. Vidovi, Mile 2004. Splitsko-makarska nadbiskupija  ~upe i ustanove. Split: Splitsko-makarska nadbiskupija, Crkva u svijetu. Vinja = Jadranske etimologije: Jadranske dopune Skokovu etimologijskom rje niku, I  III. 1998  2004. Zagreb: HAZU, `kolska knjiga. Vrutak 1999  2007. Hutovo:  Druatvo prijatelja starina Hutovo Vukorep, Stanislav 1994. Staro neumsko pu anstvo. Neum  zavi aj i zemlja Hrvata: Humski zbornik, 1, Neum, 11 109. Vukorep, Stanislav 1996. Prilog prou avanju podrijetla hrvatskog pu anstva Po iteljskoga kraja. Povijest hrvatskog Po itelja, Zbornik znanstvenog simpozija Povijest hrvatskog Po itelja, apljina, Zagreb. Vukorep, Stanislav 2009. Naaa sela  proalost i sadaanjost. }upa Gradac: Humski zbornik, 12, Gradac, 293 372. Vukorep, Stanislav 2011. Kraljica Katarina na putu za Ston kroz Donju Hercegovinu i Neretvanski krajinu. Hrvatski neretvanski zbornik, 3, Zagreb, 71 90. }eleznjak, I. M. 1969. O erk serbohorvatskogo antroponimi eskogo slovoobrazovanija. Kijev: Naukova dumka.  Zbog kratkih se rokova ne straai viae samo djecu dumama, nego i autore lanaka u zbornicima.  Navedeni su podatci u potpunome nesuglasju s Hasandedievom tvrdnjom da u Popovu 1624. ima oko 800 muslimanskih kua. Uostalom, Popovo je 8.000 stanovnika dosegnulo tek u 20. st., a trebinjsko-mrkanski biskupi i popovski ~upnici u 15., 16. i 17. st. gotovo uope ne govore o islamizaciji, nego samo o popravoslavljivanju svojega vjerni kog puka.  Toga je dana, na svadbi Marinka Kristia, posljednja hrvatska trobojnica proala kroz Ljubinje.  Izra un na injen prema SBiH 256, 257, 260, 261.  Na temelju je tih arheoloakih ostataka Srpska pravoslavna crkva neargumentirano pomicala izgradnju manastira na rani srednji vijek.  Da je rije  o veli anstvenoj graevini, svjedo io je i Ljubo Mievi koji je na Petkovici naiaao na dvadesetak  gr kih plo a (Filipovi-Mievi 1959:148).  Rije  je o potomcima Ivana Jelia koji se preselio iz Trnove u Slano te koji 1835. ondje osniva svoju trgovinu da bi 1842. od Austrije otkupio Kne~ev dvor u Slanome (koji su 1806. spalili Crnogorci; Goluai 1991:33).  U toj osnovi valja tra~iti i tuma enje prezimena Srba. U Orahovu Dolu zabilje~ili smo i zoonim SUbo (ime psu) te je o ito da su antroponimi motivirani osnovom *srb- nadima koga, a ne etnonimskoga postanja. Etimologiju toponima tvorenih osnovom *srb- navodi `imunovi (2009:293) te njome tuma i hidronime (lokve i vrela) Srb u Lici i S(o)rbar u Istri te povijesni toponim Srbica u Biogradu.  Kazivala Anica Kristi Dupka (ro. oko 1878., udala se 1900.). Do ekala je da se ukine pruga, umrla je 1978. godine.  Ovo je izvadak iz istra~iva kog rada koji e biti objavljen u knjizi Stanislava Vukorepa o uskotra nim prugama od apljine (Gabele) do Dubrovnika, Zelenike i Podgorice u Crnoj Gori.  Priopio tialer Andrija Lu i iz Zavale.  Priopio Mato Leto iz iba e u }upi dubrova koj i povremeni stanovnik rodnih ealjara.  Priopio Mato Matiji, umirovljeni nadzornik pregleda a vagona iz apljine.  Priopio dipl. ing. strojarstva Ante Martinovi, aef lo~ione u Dretelju, koji danas ~ivi u apljini.  Priopio Pero Bo~i, umirovljeni strojovoa iz apljine.  Priopio Andrija Lu i iz Zavale. U njegovoj kui stanovao je 1924.  1938. Mate Primorac, uvar pruge.  Priopio Drago Alilovi, umirovljeni strojovoa iz apljine.  Opairan opis ealjara, na temelju kojega je napisano i ovo poglavlje, iznijeli su Mato Leto i Stanislav Vukorep u asopisu Vrutak (11/2007:58 61).  Usp. sofra 'trpeza; zaokru~ena u injena ko~a na ijemu su rubu povezane duge petlje takoer od ko~e koja slu~i za odnoaenje hrane te~acima na njivi' (`kalji 1979:568). U Popovu je pak zabilje~en apelativ sofra u zna enju gozba (Kriste 2007:227).  Na Zelenom docu prema Zavali jedan je od oria imao kavanu. Slabo je radila, gazda bio pred bankrotom. Jedan dan navrati u kavanu skupina putnika. Naru e kavu, a nema vlasnik nego tri zrna. Tu e on ta tri zrna i misli kako li e samo zadovoljiti goste. Ipak, pristavi kavu i skuha im je. Njih se dojmilo koliko je on pripremao kavu i mislili su da se posebno potrudio za njih. Dobro su ga platili, spasili ga bankrota, pa je nastavio raditi.  S obzirom na esto preseljavanje puka iz jugozapadnoga dijela Popova i Bobana u Slansko primorje, dr~imo moguim da je rodnim imenom Grguri motiviran ojkonim Grgrii kod Slanoga.  Zanimljivo je da se osobno ime Pokrajac spominje u Orahovu Dolu 1475., a u svjetlu je raznoraznih predaja o podrijetlu Boakovia spomenuti i da dio crnogorskih Boakovia ima predaju da su iz Orahova Dola i da su bili katolici. Treba napomenuti da su i hutovski i mrkonjiki Boakovii rodom iz Orahova Dola. Obje grane Boakovia nose obiteljski nadimak Kd+, s tim da su mrkonjiki Boakovii pod utjecajem pravoslavne veine popravoslavljeni.  U Popovu i susjednim Dubravama u hrvatskim se govorima razvilo sekundarno h, koje je esto  u krajevima gdje proces gubljenja toga zadnjonep anog konstriktiva nije bio dosljedan (Peco 1986:96), i to u temeljnome hrvatskom leksiku (hudvica < psl. *vLdova, h!a < psl. *rJdja, h!vat se < psl. *rJvati, hzat < psl. *rJzati), posuenicama iz turskoga (hdet < tur. det, ht < tur. at), pa ak i u antroponimijskome (neslu~bene ina ice sveta koga imena Ante/Anto i Ilija te osobni nadimak Nikole Brkia Haga: Hnto < lat. Antonius, Hlija < lat. Elias, Hga < tur. aga) i toponimiji (Hrahov+ D : orah).  Orovci su granicu prema Majkovima pomaknuli u svoju korist zahvaljujui mudrosti svojih predaka. Orovci i Majkovci dogovorili su se da predstavnici sela krenu u isto doba te da granica bude ondje gdje se susretnu. Orovci su krenuli ranije i tako pomaknuli granicu u svoju korist.  Uz nastanak i povijest kapelice vezana je sljedea pri a: Obio grad lozu u petak. Zavjetovali se svi svetome Jakovu i napravili kapelicu na brdu poviae sela. Otada niko ne ide u lozu petkom. Partizani 1944. pucali topovima u kapelicu i oatetili je. Iziala peterica kod kapelice, trojicu ubi grom, a dvojicu oaamuti.  Iako apelativ majdan obi no ozna uje negdaanje bojno polje, a u Za~ablju i grobiate, u popovskoj toponimiji apelativ mejdan naj eae ozna uje obi nu livadu.  S obzirom na to da u mjesnim govorima ne postoji apelativ rt/rat, pu ka etimologija tome doska e na na in da mijenja lik toponima Poratak, Poredak ili Poretak ('prvi vrh u gorskom vijencu'). Mogue je da se i u Popovu neko rabio apelativ red 'kamen ~ivac', pa je doalo do ukratanja apelativa rt/rat i red.  U Vojvodini se pak apelativ surduk izvodi od maarskoga szurdok 'provalija, klanac' (Brozovi Ron evi 2003:11), pa ne treba posve odbaciti ni tu mogunost. Kako toponim nije potvren u starijim razdobljima, ipak dajem prednost tuma enju od turskoga apelativa.  Rije  balvan doala je iz turkijskoga balbal 'nadgrobni stup' i u praslavenski je najvjerojatnije uala iz avarskog jezika (Sk 1:103). Na ju~noslavenskim prostorima u ranijima razdobljima apelativ obi no ozna uje idola ili mjesto na kojemu se idola atuje (Ivanova 1982:44), no kasnije je mogla nastati i metaforizacijom koju sam ve naveo.  U Hercegovini je stup 'obradivo zemljiate u vlasniatvu jednoga vlasnika', ato je pre~itak rodovskoga druatva kada se na zemljiate postavljao stup kao znak zauzetosti zemljiata (`imunovi 2004:192).  Apelativ bubreg zabilje~en je samo u isto noslavenskim i ju~noslavenskim jezicima te se dr~i posuenicom iz nekoga turkijskoga jezika, najvjerojatnije bulgarskoga. Na podru ju izmeu Neretve i Rijeke dubrova ke apelativ se toponimizirao te ozna uje brda sa ailjastim vrhom, a u Popovu mu odgovara toponimizirani apelativ turskoga postanja per in (usp. oronim Pr in u Dobrome Dolu).  Na Bra u apelativ viganj ozna uje 'blagi pristranak' (`imunovi 2004:227).  Za apelativ aklja Petar Skok (Sk 1:251) dr~i da je mogue da je rije  avarskoga postanja.  Pridjev kriv mo~e zna iti 'lijevi', ali mo~e nositi i pejorativno zna enje, pa bi toponim Kriva vlaka mogao ozna ivati i mjesto nepogodno za uzgoj poljoprivrednih kultura.  Vrela i zdenci po esto su mjesta oko kojih se ve~u predaje i ispredaju pri e. U krajevima isto no od Neretve este su pri e o utapanju djevojaka u pojedinim vrelima. Uz zdenac je pak Dubo aj u Dubljanima vezana pri a po kojoj se u njemu utopio bogataa kojemu su novci ispali u zdenac i za kojima je ronio dok se u svojoj pohlepi nije utopio. Apelativ dubo aj ozna uje i 'halapljiva, nezasitna ovjeka' (D. Vidovi 2008:445).  Petar Skok (3:176) dr~i da je rije  o predrimskoj rije i.  Za ojkonim `enica u Bobanima zabilje~en je lik Sjenica ( ak i po etkom 20. st.). Lako je mogue da je lik Sjenica bio neproziran novodoseljenom vlaakom stanovniatvu te da su ga zamijenili sebi razumljivijim imenom.  Da je osnova nerzJ neko mjesnome pu anstvu bila prozirna potvruje i injenica da se na podru ju danaanjega zaseoka Nerae u Gradcu nalazi mikrotoponim Nerezine. Osnove su nerzJ i nerae istozna ne, s tim da je potonja mlaa. Mo~da je i u toponimima kao ato su Hr~iate mogue tra~iti apelativ rzJ.  Antonimni par gornji  donji susreemo kod dvo lanih toponima (npr. Donje doline i Gornje doline). U ojkonimiji pridjev gornji ne ozna uje uvijek polo~aj na viaoj nadmorskoj visini, a u Popovskome polju ozna uje apelativ donji ozna uje podru je bli~e Zablatku.  Primjerice, Malo jezero/Veliko jezero.  Primjerice, Nova mea/Stara mea.  Tako je, primjerice, u odnosu Selo i Donje selo. Ne nahodimo toponim *Gornje selo.  U Trebimlji bilje~im i apelativ (sic!) brstica 'pojilo' (potvreno i u Kriste 2007:215). Apelativ je nastao prema imenu pojila. Brijest je u pu kome vjerovanju (kao i drijen) simbol zdravlja, a obi no se brestova stabla nahode uz lokve i druga manja zbiraliata vode.  Jasenovina je slu~ila za ispitivanje je li voda pitka. U lokvu ili kamenicu stavljala se jasenova grana i ako bi pustila boju, to je zna ilo da je voda zdrava. Od crnog se pak jasena dobivala crna boja kojom se bojilo vunene kabanice i preu.  U starim su kljenovim deblima p elari smjeatali uliata.  Ne isklju ujemo ni mogunost da je toponim motiviran apelativom repa 'kamenjar'.  Dio je toponima koji sadra~avaju naziv biljke trn vjerojatno motiviran pu kim vjerovanjem da se crni trn (ili trnjina, Prunus spinosa) puata da raste u blizini kua kako bi se zli duhovi na njih naboli.  Rije  je o izravnoj posuenici iz latinskoga u kasni praslavenski (Gluhak 1995:164).  U kui je stanovao trgovac Jeli iz Slanoga.  Na istome mjestu Petar Skok navodi usporedne toponime Razbojine, Razbojna (draga) i Razbojno.  Apelativ trap ujedno ozna uje i iskopanu zemlju u koju se stavljaju loza, voke ili krumpir da prezime.  Po tuma enju mjesnoga stanovniatva Grebaliate je mjesto na koje su se dovodili volovi i odakle se u Popovu ulo njihovo mukanje, no kako na airemu podru ju nalazimo toponime aljri (< ealjar 'onaj koji ealja vunu'; zaselak sela Zavala u Popovu) i Gorgaae (< gargaae 'greben, orue za grebenanje vune'; selo u Bobanima), ini mi se vjerojatnijim toponim povezivati s ov arstvom i djelatnostima povezanima s ov arstvom. Mogue je da je i prezime Pcr (Pucari danas ~ive u Gluacima kod Metkovia i u Metkoviu) motivirano nekim zanimanjem u svezi s preradom vune. Naime, glagoli pcati i pucrati u mjesnim govorima zna e ' istiti, grebenati vunu'.  Bezlaj (2003a:47) ojkonim Hotanj u Hercegovini dovodi u svezu s *o-tJnL 'pregrada', ne odbacujui posve mogunost da je motiviran pridjevom *Hotan izvedenim od nepotvrenog antroponima. Osobno ime Hotilo nalazimo u De anskoj hrisovulji iz 14. st. (Grkovi 1983:210), u bjeloruskome i eakom antroponimijskom sustavu zabilje~eno je osobno ime Hoten, a u poljskome Hotko (}eleznjak 1969:16, 46). Stankovska (1992:71) pak sli ne toponime u Makedonije ubraja u skupinu toponima antroponimnoga postanja. Tako toponim Tetovo dr~i elipti nim toponimom s posvojnim zna enjem te ga izvodi od atributne sintagme *Httova (VLsL)/*Httova (Selo). Osobno mi se ini da je u donjohercegova koj ojkonimiji vjerojatnije izvoenje od antroponima, a u anojkonimiji izvoenje prema sto arskome nazivu koji navodi Bezlaj.  Iako su i Hrvati i Srbi u Bobanima uglavnom uzgajali koze, samo su Hrvati bili planiatari.  Na Trebimlji postoji uzre ica: L kva Trebnja  Cvanj planna.  U ealjarima je zabilje~ena predaja da su se sreli svatovi na starome karavanskom putu u blizini sadaanjega katoli kog groblja ispod Oglavaka. I jedni i drugi htjeli su da se oni drugi sklone s puta dok prou. Rije  po rije , vjerojatno dobrano pod utjecajem pia, i tu se potuku. Poubijaae se izmeu sebe pa su, kako narod pripovijeda, poginule i obje mlade. Svi su svatovi na tom mjestu pokopani i grobovi su im i danas obilje~eni na seoskom groblju. Ostala je u narodu iz tih vremena uzre ica: Ne valja da se svatovi sretnu.  Usp. sofra 'trpeza; zaokru~ena u injena ko~a na ijemu su rubu povezane duge petlje takoer od ko~e koja slu~i za odnoaenje hrane te~acima na njivi' (`kalji 1979:568). U Popovu je pak zabilje~en apelativ sofra u zna enju gozba (Kriste 2007:227).  Na podatku zahvaljujem pok. Peri Marijanoviu.  Filipovi i Mievi (1957:157) navode tako da se pravoslavna crkva Soaestvija sv. Duha koju  katolici zovu Ivanja crkva u povijesnim vrelima spominje 1664., a na sljedeoj stranici tvrde da je pravoslavna crkva izgraena 1898. O ito se na mjestu danaanje pravoslavne crkve neko nalazila katoli ka crkva.  U Popovu postoji uzre ica: Gromom bije Gromovnik Ilija, vatrom pali Ognjena Marija, poma~e im sveti Pantelija. (Kriste 2007:213)  Upravo su pri e o vilama koje su naj~ivlji ostatci pretkraanskih slavenskih vjerovanja. Po pu kome je vjerovanju izmeu }abe i Vele~a postojalo u~e, pri vraeno eli nim alkama, s pomou kojega su vile prelazile sa }abe na Vele~ i obrnuto. Vile su pozitivna bia za razliku od stuha koje stvaraju kovitlace i vremenske neprilike. U Popovu se pak vjeruje da su vile ~ivjele u Bilinoj peini poviae ealjara i da su se prestale pokazivati zbog bezakonja koja su ljudi po eli po injati. (usp. Marijanovi 2004:65 67)  Apelativ gomila u mjesnome govoru naj eae ozna uje grobni humak, neovisno o tome iz kojega je povijesnog razdoblja (tako primjerice mo~e ozna ivati i ilirsko grobiate). Na Bra u pak gomila ozna uje 'hrpu kamenja nastalu trijebljenjem kamenja' (`imunovi 2004:218). Apelativ kadato ima navedeno zna enje i u Popovu, ali se u Hercegovini eae u istome zna enju rabi apelativ grudina.  Jedan rod iz Zavale doaao na maj ino u Pand~a 1941./1942.  Vukadin Blani spominje se 1718. Obitelj Blani isprva je ~ivjela u Zavali, potom se preselila u valjinu da bi se na koncu preselila u Nevesinje (Filipovi-Mievi 1959:150).  Rod je stanovao na Dubravici kod neumskoga Gradca gdje se spominje od 1731. Po predaji su stanovali i na Gornjim Moaeviima (D. Vidovi 2009b:216). Po migracijskim kretanjima i po podatcima iz mjesne toponimije veoma je vjerojatno da su podrijetlom iz Zavale.  etvorica brae uri dobili su u Ravnu 1695. zemlje kao mleta ki nadarenici (Hrabak 1985:42).  Gad~i je ujedno bio i obiteljski nadimak dijela Pa~ina. Zbog migracijskih kretanja ne smije se odbaciti mogunost da su se i Pa~ini iz Orahova Dola preselili u Gluminu te se onda raairili po Dubravama.  Prezime se dovodi u svezu s apelativom ku~e 'psi'.  Podrijetlom su od Braa koji su se i Zavale preselili u Cicrinu.  Filipovi i Mievia navode da je Ivan osi 1817. manastirske zemlje u Orahovu Dolu (Filipovi-Mievi 1959:153). U ealjarima smo zabilje~ili osobni toponim osina dolina kao spomen na taj rod.  Kralji na Golubincu potje u od Botica. Zanimljivo da u Otoku kod Sinja i danas ~ive hercegova ki doseljenici Botice s obiteljskim nadimkom Kralj. Na podatku zahvaljujemo dr. sc. Ivanu Botici. Za Kralje pak u Ravnu dr~i se da su rodom od katolika `imunovia te da su na pravoslavlje preali po ~enskoj liniji.  Zbog rijetkih odraza osobnoga imena Bjeloslav, postavlja se pitanje jesu li Bjelosavljevii (od kojih potje u Pavlovii s Hotnja) ondje pristigli iz ealjara (D. Vidovi 2009b:211).  Prema izvoenju Ivanove (2006:311). Osobno ime Muao potvreno je 1475. u Orahovu Dolu. Od toga osobnoga imena valja izvoditi i ojkonim Moaevii (u ranijim zapisima Muaovii).  Postoji i selo Semeljci kod akova.  Rod `krbi potekao od Dobroslavia spominje se u Radetiima 1729. (D. Vidovi 2009b:232)  ARj (21:443) bilje~i i prezime Vrdeli te zoonim Vrdeaa (ime koze) tvorene od glagola vrdati. U Sedlarima pak bilje~imo toponim V!deain vrt.  Mihajlo Kokotovi iz Gradca spominje se kao jedan od usko kih vodi a tijekom napada na Ravno i Trebinju (Hrabak 1983:105).  U jamu je upao Zuko Sinanovi (Sinanovii su se u Zavalu doselili iz Ljubinja koncem 19. st.) po kojemu se jama prozvala. Jednom zgodom jedan se od alaka ponapio te je u luku obilazio jamu  da se ne bi prezvala .  Apelativ lo~e zabilje~en je u ARj (6:179).  Zanimljivo je da je u Gornjem polju (ponajprije u Dubljanima) eai apelativ gstijrna (D. Vidovi 2008:445).  Pridjev grd u toponimiji Istarskoga razvoda nosio je zna enje golem (usp. Grdoselo; `imunovi 1976:23). S obzirom na injenicu da je Gra kraka draga, ne treba posve odbaciti ni tu motivaciju.  Po predaji su Jer ii nastali od Borojevia, a prozvani su isprva Jel iima jer se jedan od Borojevia o~enio Jelkom Grkovi.  Vjerojatno je rije  o antroponimu.  Mo~da od naziva biljke grumac 'kapra, Capparis spinosa'.  Vjerojatno je rije  o toponimu antroponimnoga postanja. Prezime Drakup nahodimo meu hrvatskim iseljenicima.     PAGE  PAGE 16 55555555555555 6(6:6@6B6H6N6Z6~6666666666666"7$7&74767<7>7l7n7r7x7777777777778(8,8<8Z8h8l8z8|8888حhj'mHsHh{hP>6OJQJmHsH$jh{hP>0J6UmHsHh{hP>mHsHh{hP>6mHsHhj'hP>6OJQJmHsHD8889999999999999:::.:::>:F:J:R:T:f:j:v:|:::::;;;;";$;2;4;B;F;P;b;v;;;;;;;;;;;;<< <(<0<<<<<<<B=V=X=\=d=r=t=======h{hP>6OJQJmHsHh{h,-WmHsHh{hP>6mHsHh{hP>mHsHQ===========>>>>&>*>:>>>@>B>T>X>\>^>f>?(?,?>?B?L?x????????@@@@NATAAAAB BBBBB.B0B2BBBBBCCrCtCCCDDD*D0D@DPDfDpDDh{h,-WmHsHh{hP>6OJQJmHsHh{hP>mHsHh{hP>6mHsHMDDDDDDDDDDDDDDDDDDDDDDDEtEEEEEEEEEEEE FF>FLFRF`FFFFFFF@GRGVGXGdGjGtGHHHHHH6IFIJIPIhIzIJJ4KDKKKKLL־hj'mHsHh{hP>6OJQJmHsHh{hP>6mHsHh{hP>mHsH$jh{hP>0J6UmHsHKLLLLLLLL>MBMDMFMJMVMZMhMlMzM|MMMMMMMMMMMNNNN.NjNzNNNNNNNNNNNO*OJOXOrO|O~OOPP:QFQQQQQQQzRRRhj'mHsH$jh{hP>0J6UmHsHh{hP>6OJQJmHsHh{h,-WmHsHh{h,-W6mHsHh{hP>6mHsHh{hP>mHsHBLORRThXjXXX:YYYYYYZZ"Z2Zh{hP>6OJQJmHsHh{h,-WmHsHh{hP>mHsHh{hP>6mHsHQ2Z8ZHZbZrZvZxZzZ|ZZZZZZZZZZZZZZZZZ[[R[\[h[z[[[[[[[[[[[["\$\&\.\\\\\\\\\\\\\\]]]]]]]h{h,-WmHsHh{h,-W6OJQJmHsHh{h,-W6mHsHhj'hP>:mHsHh{hP>6OJQJmHsHh{hP>6mHsHh{hP>mHsHA] ^*^V^`^d^t^x^^^^^^`_f_R`^`p`~```````xa|a~aaaaaaaaaaaaRb\b`blb|bbccdd d,d0d0JUmHsHhj'hP>:mHsHh{hP>6OJQJmHsHh{h,-WmHsHh{hP>6mHsHh{hP>mHsHFffffff$f&f2f^fjfgggggggggggggggghhhhhhthxhiii,i.i0iziiiiiiiiiijjjjj(j*j0JUmHsHh{h,-WmHsHh{hP>6OJQJmHsHh{hP>6mHsHh{hP>mHsHJjk kk&k4k8k>k@kBkJkTkkkPl^lbljlnlvlzllllllmmmmn,n0n@no pNpbpqqvq~qqqqqs(s4t6tttttLu^u`ubuuuu vvvvh{h,-WmHsHh{h,-W6mHsH!jh{hP>0JUmHsHhj'hP>:mHsHh{hP>6OJQJmHsHh{hP>mHsHh{hP>6mHsH@v(vNv\vbvlvvvvvww"xFxyyyyy"z&zzzzzzzzzzzzzzz{${*{4{:{B{{{{|||"|2|}}}}~~~&~,~.~B~R~T~V~f~l~~~~  h{h,-WmHsHhj'hP>:mHsHhj'hj':mHsHh{hP>6OJQJmHsHh{hP>mHsHh{hP>6mHsHGvyy"z$zh|h~j~́΁PRԅd*,.$ `a$gdB $`a$gdB$a$gdB  ,<bvx́΁ЁPT<>@JLPR\`bdptvxރ24>@Z\^`rtzɾ󮟮h{hP>OJQJmHsHh{hP>6OJQJmHsHh{h,-WmHsHh{h,-W6mHsH$jh{hP>0J6UmHsHh{hP>mHsHh{hP>6mHsH>z~ƄЄ҄Ԅ06>X\^dflnv|ƅʅ҅ԅȆ$(8ڇ rtvRp!jh{hP>0JUmHsHhN.-hP>:mHsHhN.-mHsHh{h,-W6mHsHh{h,-WmHsH$jh{hP>0J6UmHsHh{hP>6OJQJmHsHh{hP>6mHsHh{hP>mHsH6pҍЏNPhXb*4DNҗ(B^bprlnz~™ęƙܙ$(*8DV\^`jlҚLN2ݵݥݥݥݥh{hP>6OJQJmHsHh{h,-W6mHsHh{h,-WmHsH!jh{hP>0JUmHsHh{hP>6mHsHhN.-hP>:mHsHh{hP>mHsHA2f4 Ƞz$& x$&468>JȤ̤ܤޤ  ":HXf$jh{hP>0J6UmHsHh{hP>6OJQJmHsHh{h,-WmHsH!jh{hP>0JUmHsHhN.-mHsHh{hP>6mHsHh{hP>mHsH@ʨ0<XhЩܩ\h(^`fr@Rʬ֬(֭ ή(024 FR Tf±*FXƲ*6Rfس!jh{hP>0JUmHsH$jh{hP>0J6UmHsHh{hP>mHsHh{hP>6mHsHMжܶl~nt@JLNȹĺкLX^ryhN.-mHsHh{hBF6mHsHh{hBFmHsHh^mHsHh^6mHsHh{h1mHsHh{h16mHsHh{hEq/mHsHh{h'mHsH$jh{hP>0J6UmHsHh{hP>6mHsHh{hP>mHsH/ؾھ޾ <@NTؿ޿ DTZ 󦛦h{hmHsHh{h6mHsH$jh{hP>0J6UmHsHh{hP>6OJQJmHsHh{hP>mHsH$jh{hP0J6UmHsHh{hP>6mHsH= 0>@FPT^bt 2JZj0:8Rt 8HJVdxzh{h'mHsHh{h'6mHsH$jh{hP>0J6UmHsHh,mHsHh{hP>mHsHh{hP>6mHsHC *,0R "@BX\^`vx "6:TXܐܐܐܐܐܐܐܐh{hP>6OJQJmHsHh{hEq/mHsH$jh{hm0J6UmHsHh{hmmHsH$jh{hP>0J6UmHsHh{hP>6mHsHh{hP>mHsHh{hm6mHsH8.TJL~VX\$a$gdB $`a$gdB$a$gdBXlnrv.0268LNRTbdhl ,2@RTX󹩹h{h16mHsHh{h'mHsHh{h'6OJQJmHsHh{h'6mHsH$jh{hP>0J6UmHsHh{hP>mHsHh{hP>6OJQJmHsHh{hP>6mHsH9XZfhrtvx|~26J϶ϮϢ{k{k{`{h{hmmHsHh{hm6OJQJmHsHh{hm6mHsHh{hP>6OJQJmHsHh{hP>mHsHh{hP>6mHsHh^mHsHh{h^6mHsHh^6OJQJmHsHh^6mHsHh{h1mHsHh{h16mHsHh{h16OJQJmHsH%JLRXf| (6@LV`hlv̼̱ṯth{hmmHsHh{hm6mHsHh{h'mHsHh^mHsH$jh{hP>0J6UmHsHh{hBFmHsHh{hBF6OJQJmHsHh{hBF6mHsHh{hP>mHsHh{hP>6mHsHh{hP>6OJQJmHsH-hzLRdfjl   "&46@D^brt|$jh{hP>0J6UmHsHh^6OJQJmHsHh^6mHsHhN.-mHsHh{hP>6OJQJmHsHh{hEq/mHsHh{hP>6mHsHh{hP>mHsH>@D`b8<>@`b|~48FHTfHTX^pz̼h{hBFmHsHhN.-mHsHh{hBF6OJQJmHsHh{hBF6mHsHh{hP>6OJQJmHsHh{hP>mHsHh{hP>6mHsHBN\fnz VXJLN "*DR󥙥h{h9od6mHsHh{h9odmHsHh{hP>6OJQJmHsHh{hEq/mHsHh{hEq/6mHsH!jh{hP>0JUmHsHh{hP>mHsHh{hP>6mHsH6CJaJmHsHh{hP>CJaJmHsHh{hmHsHh{h6mHsH$jh{hP>0J6UmHsHh{h,6OJQJmHsHh{h,6mHsHh{hEq/mHsHh{h9odmHsHh{hP>mHsHh{hP>6mHsHh{hP>6OJQJmHsH$08|DN>TV tdtth{hP>6OJQJmHsHh{hP>6mHsHh{hP>mHsHh{h9odmHsHh{h9odCJaJmHsHhCCJaJmHsHh{h6CJaJmHsHh{hCJaJmHsHhChP>:CJaJmHsHh{hP>CJaJmHsHh{hP>6CJaJmHsH',0BFVXrvfntxz ^jlz|h{h,6mHsHh{h9odmHsHh{hP>6OJQJmHsHh{hP>mHsHh{hP>6mHsHJ .JL<#&&&&'h(>))*,+ $`a$gdB$a$gdB   $&,LV $&*46BR&hl~  㚵㚎㚵㚵{㚵$jh{hnO0J6UmHsHhCh,:mHsHh{h,mHsHh{hP>6OJQJmHsHh{hP>mHsHh{hP>6mHsHh{hmHsHh{h6mHsHh{h,6mHsHh{h,6OJQJmHsH0 &JLP\^dprv 8@LXz~:HLNƺƺƺѺƺƺƺƺƺƮƺƺƺƺݣё#h{hP>6OJQJ^JmHsHh{h9odmHsHhFhnO:mHsHh{hnO6mHsHh{hnOmHsHh{hP>6mHsHh{hP>mHsHh{h,mHsHh{h,6mHsH9  "&8:@BFHTVZ\vx|~T^Z\`j 68:VDX&`tR`(Źh{h9odmHsHhFhP>:mHsHhFmHsHhFhF:mHsHh{hP>6OJQJmHsHh{hP>6mHsHh{hP>mHsH@(:<>@NRfjnptvxz|{kkXkX$jh{hP>0J6UmHsHh{hP>6OJQJmHsHh{hmHsH$jh{h0J6UmHsHh{h6mHsHh{h,6OJQJmHsHh{h,6mHsHh{hP>mHsHh{hP>6mHsHh{h,-WmHsHh{h,-W6OJQJmHsHh{h,-W6mHsH:zf~ <> n  |>2\r0646BDFxļ̬̬̤ܔ܌zzzzh6mHsHhj'6mHsHhj'mHsHh6=mHsHh*mHsHh9mHsHh>.ymHsHhmHsHhFmHsHhmHsHh|mHsHh{mHsHh{h{mHsHh{hnO5mHsHh{hnO6mHsH0<NT $&^fRZǿޯ榯Ǧҷh{h6mHsHh{hmHsHh6=6mHsHh6=mHsHh|mHsHh{mHsHh{h{mHsHh{h{6mHsHhj'mHsHhj'6mHsHh6mHsHhmHsH8DZjl,.:\hz(>Jjxb  d!!:"L"""#######ƻƲƲƲƲƲƲƲƲƲƲƪΪh6=6mHsHh6=h6=6mHsHh9mHsHh{mHsHh6=mHsHhF'6mHsHh{h{mHsHhF'mHsHh|mHsHhN.-mHsHhj'6mHsHhj'mHsHh6mHsHhmHsH4##R$$$&&&&&&&V'(F(f(h(()J)))*****X++++,,0.b.>/p/B00011 2R2223333"445h667ȼțțțțțȐțțțțțțțțțțțțțțțțh{h'mHsHh{hP>6mHsHh{h&5mHsHhP>5mHsHh{hP>5mHsHh{hP>mHsHh6=h6=mHsHh|mHsHh9mHsHh6=mHsHh6=6mHsH7,++r-./0T11(223j457@88$:4;~<z=R>??8AABC`D $ a$gdB$a$gdB7<7$8@8j88809P::;V<$=\=P>R>^>>??@A^AA BHB.CfCCD4D6D8D`DDDE4EF0FTGGGGZHHIJJKhKKL>LLLLLM NRNNN4OHOLOOQST(TzTTU>Uǻǻh{hwM6mHsHh{hwMmHsHh{hP>6mHsHh{hP>mHsHh{h 6mHsHh{h mHsHJ`DDEFGHDJBKKpL&M(NNORSTTUUzVxW,XnYZ`[<\] $7$8$H$a$gdB$a$gdB>UU VPVPW\WW X,XFXYY*ZZ[.[[\\\]]]]^ ___p_``2`````jaaxbbbccd.ddddZeffffggg&h>h@h"iXii(j*jFjjkllmDmmƺh{h'6mHsHh{h'mHsHh{h=a6mHsHh{h=amHsHh{hP>mHsHh{hP>6mHsHG] ^H_J`abbddefgh|ixjLkTllmPnZoppdq8rrs.tt $7$8$H$a$gdB$a$gdBmm.nn*oZooopnpppqqqfrrsLsst\tttu*v\vvvPwTwxwwvxx,yyzNzz{{{Z{{>||||||8}D}}~X~\~x~~˿֢֮h{h mHsHh{h 6mHsH h{hP>CJOJQJmHsHh{hBF6mHsHh{hBFmHsHh{hP>mHsHh{hP>6mHsH$h{hP>CJOJQJaJmHsH:t>uvTwwxy|z2{.|8}}~6D؃RˆĎ$a$gd,$a$gdnOgdB$a$gdB~~~~~~~~~~~~   $&248:NPZ^np"&26 r÷÷÷÷÷çh=ah{5CJaJmHsHh{hP>6mHsHh{hP>mHsHhV}2h,6mHsHhh,6 hh,hV}2h,mHsHh,hP>mHsH?؃ڃRTˆĈĉvT̍8>RbŽĎƎ&(<H~02̒Βfh㷮˷h?7h*mHsHh?7h*6mHsHh*6mHsHh*mHsHh,h*6mHsHh?7h*:mHsHhlh*:mHsHh,h*mHsH!jh,h*0JUmHsH;&~0̒fnاT BD޷J½$a$gdnO$a$gdnOhN`lnpΗ.:^jBTnp2<T\nz|΢ܢ&8DĄĄh,h*6OJQJmHsHh,Oh*:mHsHh,h*CJaJmHsH)jh,h*0JCJUaJmHsHh,h*6mHsH!jh,h*0JUmHsHhQh*:mHsHh*mHsHh,h*mHsH4DHJLTbpģ̣Уңԣأ(*tؤ .8<JTZzاڧTVtBFP h6mHsHh,h*CJaJmHsH)jh,h*0JCJUaJmHsH!jh,h*0JUmHsHh,h*6OJQJmHsHh,h*6mHsHh,h*mHsH=ĬҬt|8Fpή  (Xf ز*BDXf"b"DFlzƷܷ޷ $PffvƼh*mHsHhF'h*:mHsHh&h*:mHsHh,Oh*:mHsH!jh,h*0JUmHsHh,h*6mHsHh,h*mHsHDƼ2FJLNb½Ľܽ&6vxb|68R~ (*zDF.0hj'h*:mHsHh,h*6mHsHh&h*:mHsH!jh,h*0JUmHsHhF'h*:mHsHh*mHsHh,h*mHsHD½v6~(D.H(PB  $a$gdnO$a$gdnO0&0HJ`rv6: ~  "(:&40<T~Rh&h*:mHsHhj'h*:mHsHh,h*6OJQJmHsHh*mHsHh,h*6mHsH!jh,h*0JUmHsHh,h*mHsHBR\|Z  $(*JPR^j*BD覗{rh*:mHsHhN.-h*:mHsHh,h*6CJaJmHsHh,h*CJaJmHsH)jh,h*0JCJUaJmHsHh,h*6OJQJmHsH!jh,h*0JUmHsHhj'h*:mHsHh,h*mHsHh,h*6mHsH) FBL$2@  " dfXZ,PR",Ļh*6mHsHh,h*6mHsH!jh,h*0JUmHsHh,h*mHsHhN.-h*:mHsHh*mHsHJdXP"n$B<H*pNPTVZ\`$a$gdnO, "$np $&fv(*,>BD$<>HJ*,>F8B*:prNPhy)hCh*:mHsHh&h*:mHsHh,h*6OJQJmHsHhN.-h*:mHsH!jh,h*0JUmHsHh,h*6mHsHh,h*mHsHNormalCJ_HaJmH sH tH DA@D Default Paragraph FontRiR  Table Normal4 l4a (k(No List4 @4 Footer  p#.)@.  Page Number@&@@ P>Footnote ReferenceH*>@"> P> Footnote TextCJaJn$'%(2948<MQST](`ae"mmYst(jU&BRe7  g G !1#s#$*%P%9')*F, //344569L=BI\QiQQ  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTU_NrMN2@|& s * E_<qxbmT.^e !" #D##e$$$K%%D(h++,./E/y00344q5w667788::;;<<==>>K???+@@@"#$CDL,\]z& '(*****.>@BBB ChCCEdGAHHI`LaLLMOQSTUVBWiXYR[].`aacehijk'mmmmw-y$|%|I||^jk}:stH67aVcȦO$ܩݩCȭLM^&'Qv34TUtFGyzc=>W()st*+YZea>?wx%-.yP Q       i)*m!n!+","S"x.637484j4k4 7o8p8899K;==>>>FAGAABBLBMBBBB E!EFFF8GFKGKKQQQQQ?RSY_abbccwcc@ddd7eeZfflggKhjhhh~iij$kk ll;mm^nn0oo=pppbqqrrs}sttBuuu4vvvwx}yyy(zkzz]{{X||Q}}0~~E%ty_݄G˅WɆNSu@Kߌ:=}*Ð-.J|{|4`nTXsˤj©CF\5C8rŴyr5IBs*/ MI3?EyY000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@000@@000@000@000@000000000@0@00 0B00$ MOQSTUVBWYR[].`aacijk'mHQvTUzc>WYZ%.yx.6374k4 7p889K;MBBB!EFcwccKhjhhh~ipbqu4vvwx˅WɆN@-{00{00{00{00{00{00{00{00{00{00{00{00{00{00{00{00{00{0000'00=200<00:000000000000005\200400+00*00(0000'000000 00 A000000 0 00 0!)0 00 00 00 00)0 0)00 00 00 0 0 00 00 00 0000000 0#0$0#00#000 00 0A0B(30A000 00 00 00 000;0 <L20;0 0;0 0>0 00 0000 00 00 00 0 %%%(;^jX}<P)@jWfmvy$|&~>8ΣhB58=DLR2Z]fjv zp2XXJR(#7>Um~hDƼ0R,P           !"$%&'()*+-/1346789;<=?@] `Lv.,+`D]t½`#,.025:>A !(!!!4@t!!!!!!!!!Ĵ!D!ij!!A @ !!?IJRSZ[bwPQRWX^_abfgmnst{"%Vbx % r z     l v   / 7 ! +  ! P X [ c .:T[]ens"+ ?G  nvxIV%&,^hiq2<%\d PUVcdk   &'126;CSZ~!!!!!!''>(F(((i)q)s){))) **++Q+X+Z+c+o+x+z++++++++++++++++T,c,d,l,m,u,,,,,*-1---2.7.:.D.].g.i.p.r.{.}......Y/_///////////0(0=0E0i0p000000000@1L1N1X1Y1b1c1g1~1111c2l222222222L3R3(4/404:4;4C4D4F444444455556$6%6-66666m7t7u777777 88 8+8I8Q8R8Y8[8b8u8{8889 99"9&9.9L9R99999V:[:]:a:g:n:p:v:y:~:::::::::x;};;;;;B<M<Q<Y<\<b<n<w<<<<<<<<<<< =)=-=4=@=G=]=g={====================>$>0>6>:>B>f>k>l>r>t>y>z>{>>>>>>>S?[?\?b?}????????1@8@9@A@r@~@@@@@@@A AAAAAAAB B BBBB0B8B9B?BBBBBBBBB$C*CyCCCCCCCCLDVD^DeDDDDDDDDDDDEEEEEEEEEEEEEEEEEEEE F1F3F4F5F:F;FAFBFGF[FdF}GGGGGG-H5HHH.I4IPIVIYI_IIIIIIIJJKKGKOK`KjKKKL&LLLNNOORRRRSSTTUUHUNUVVWWWWXXPYUYbYeYmYtYYYYYYYZZ[[[[[[[[v\y\\\\\\\\\#],]B]G]U]^]y]]^^^^__#`(`0b7bmbxbddgg gg|hhhh:iBiui}i&j,jQjUjWj[j\j^j_jdjejojpjwjxjyjjjjjll l l ll#l*l+l1l2l3lNmWmmmmn8n?n@nGnHnPnonxn|nnnn ooo'o(o/oaokooooooop pMpRpnpwpxppppqqXq^qqqqqqqqqqqrrs&s's,sDKT&>EgnopqwŤehinoq}ƦȦΦϦ֦ EMOPQYŧΧ -4Z_08Zaê bjīǫȫͫȬά:BMW߭AGRZBJnux#SY~ȰΰrzòɲW^_bchiklnv~ ^luyѷ׷ٷܷ;?AGIOQTV\^bfj 9@EIŹʹܹ $bjnvκԺֺܺ޺ =CEKMPRYһ޻ESakҼ׼zֽkv". #).ekmp{)IO !)*,-3456;=FGI%*kz"')-/7;Cfjloquw2<>GHNY_ w} *3;C "$.0:<DOXiqsvwy{.;=@BF  ,6CL &KPRX\a{JT#(6A !(,3>G\`io %/4579?ADFLt| )+-24>BERZqw{+/17QUW\]b$(-1INaj 5@JRS]^_`j*37;t~%.3BHSZ\dmrtz{ )./35:<@AHJNmp $&,.79CEKOVY`bijmovw{} #%.08:CEKMVW`[`.z| %/knpy %|~CFx +0ELNVWY[^`ceju} 18<DHLMQhosxy &.289?AJKUVY]dpvw~ R[BLSZciksZh UY[cfn &0LRVZ CNPQRST[\bcjks@DFL`ehk #&)+.06FL >CHKcimuw~CK`jlus{ wx5 6 > @     o q v w     JRSXMVYcehjpqyz|-6KP3;W^`gry krsuv{|S"g"u"""""""#%#m#s#############$$"$*$9$>$M$T$$$$$$$$$$$$$$$$$"%*%.%4%T%Y%%%%%%%& & &&&&+&4&x&}&&&&&&&&&&&''''^'f'r'|'''''''(( (((+(0(x((((((((((()6);)J)S)y))))))))))*#*-*6*r*x******* +++!+.+6+J+T+Z+_+s+{+~++++++++++,, ,),},,,,,,-$-m-s-----------------..%./.;.A.V.Y.g.h.i.p...../ ///#/)/B/G/R/Y/Z/b/e/j/l/o/q/x/{///////////////0000#0u0z0000000000000011 111111111111 222"2%2v2|2222222222233"3'3)3,3F3P333333333333333 4444R4`444444444555 5 555555 5'50575>5D5M5T5U5Z5\5c5k5t5{55555555555555555555555666666%6&6(6*606:6@6B6G6K6Q6R6X6Y6[6]6d6m6s6}66666666666666666666666667777777C8M88888888888R9V9X9`9a9i9k9s9t9y9{9999999999999999999999999999999999::::::!:':(:.:0:8:9:A:C:K:L:Q:S:[:d:l:m:p:r:y::::::::::::::::::::::::::::::::::; ;;;;;#;$;,;.;4;=;C;D;J;T;\;];_;`;c;;;;;;; ==`=j==>> > >>>>N>a>o>u>v>z>|>>>>>>>>>>>???&?,?;?E???t@{@~@FAAAAAAAB>BBBBBBBBBBBBBBBBB?CIC_CpC|CCCCCCCCCCCCCCCC!D*D+D5D@DGDdDjDDDDDDDEEEEEE3EAEME\EhEpErEzE|EEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEFUFXF`FcFlFpFrFvFyF~FFFFFFFFFFFFFFFFFFGGGGG!G&G(G0G2G7GGGGH'H,H6H;H=H@HBHIHHHHHHHHHII)I0I:I`JaJgJhJGKzKKKKKKKKKcMpMMMMMMMMM'N-N0N5NXNaNxNNNN)O1OuO|OOOJPQPPPPPPPPPPQ5QTFTGTHTITSTTT[T\T^T_TcTeTgThTjTkToTpT{T|TTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTUUU U U UUUUUUU"U#U*U+U,U-U4U5U6U7U8U9U@UAUIUJURUSUUUVUXUYUhUiUnUpUtUuUwUxUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUVV V VVVVV!V"V.V/V:V;VCVDVFVGVNVOVPVQVSVTVaVbVlVmVuVwVzV|VVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVWW W WWWWW!W"W*W+W6W7W9W:W>W?WFWGWJWKWRWTW[W\WeWfWhWiWkWlWrWsWtWuWWWWWWWWWWWWWWWWWWWWWWWWWWWWWWWWWWWXXXX#X$X)X*X,X.X4X5X^?^@^A^K^L^W^X^g^h^q^s^}^~^^^^^^^^^^^^^^^^^^^^^^^^^^^^^^^^^__ _ _______!_"_%_&_-_/_4_5_>_@_E_F_T_V_\_]_e_g_j_k_r_t_w_x___________________`q`r```cahajanapavaxa}aaaaaaaaaaaaaab bbbbb$b&b,b-b/b0b3b4b=b>b@bAbLbMbNbOb\b]bgbhbpbqbzb{bbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbcc c cc@dCddddddddddd e'e7e=e?eEeve}eeeeeeffff(fcfkfyffffffffff4g>g@gEgFgPgQgYgug}gggggjhqhshxhhhhhhh iii i!i+i,i/i1i;i@iKiLiXiYi\i]iaifiwiiiiiiiiiii)j2jjjjjjj$k.k0k8kDkJkKkUkVkckdkgkhkpkqkykzkkkkkkkkkkkkkk ll'l/llllllll m5m9m;m@memsmmmmm^nhnjnqnno o ooo)o.o0o6o`ohoso{o}ooooooooop ppp%p*p2p=pBpqpuppppppp2q6qLqTqkqsqqqqqqqqqqqr&rCrGrrrrrrrs ssssssssst ttt%t/t0t8tatntttttZubuuuuuuvv v4v;vvvvvvvvvTw\wxwwwwwwwwwwwx%x(x,x3xCxJxKxWxxxyy(z/z1z9zCzJzKzVzZzdzkzrztz|zzzzzzzzz]{a{c{g{n{~{{{{{{{{{{{{{{|||C|V|e|s|t|w|x||||||||||||||||}}}}0}8}>}F}Q}W}s}}}}}}}}}0~6~D~H~f~j~~~~~EK%+9Fgqŀр#%+ tz"_e݄߄NTU`aj˅Յ (*/0:;CWcpzɆ҆ԆنNWeȯև%/5S\jtuƈ;GQWuzȉډ@FHMVchop{ƊNJϊ KO܋$,Ȍߌ:AQWu{} &'01:;HINPXYbclnuvÏŏΏ*13<Ð̐ڐߐ%&+.agʑEOPXϒ @HcgAHT]ÔipՕەܕ"-ru~ΖҖ!#&×͗Η֗?Eptx~ɘИHP&.ckŚ (/:ABJyV^ak͟ןˠϠ  "%*7:=CEJMPSYv{  (*08=R\^fgiu{֢ܢߢKQ .8BH æ٦̧ͧӧ"$MU7B[f$*nx{T[^h3:kqԯگ fm9B^f2<FOܴ>DEL QZ\dow'+15=tz9?KTU_lsʺϺߺN\ϻֻػܻ߻ &R^"%+9CPU[^equ~  BG"&/PXw!(is9?CJ[cv{4: ox26  '58T[_efl#+-3PTU^`j "'8;y  7=FNOVz!$BDKL+,[]y{%&  &('(******..>>@@BBBBC CgChCCCEEcGdG@HBHHHII_LaLLLMMOOQQSSTTTVUVAWBWhXiXYYQ[R[]]-`.`aaaacceehh~iijjkk"m'mmmmmww,y-y#|%|H|I|||]^ik|}9:rtGH57`aUVbcǦȦNO#$۩ݩBCǭȭKM]^%'PQuv24SUsuEGxzbd<>VW')rt)+XZdf`b=?vx$%,.xzO Q         hi(*l!n!*","R"S"w.y.53636484i4k47 7n8p88899J;L;==>>>>EAGAAABBKBMBBBBBE!EFFFF7G9GEKGKKKQQQQQQ>R?RSSYY__aabbccvcwccc?d@ddddd6e7eeeYfZfffkglgggJhKhihjhhhhh}i~iiijj#k$kkk l lll:m;mmm]n^nnn/o0oooADGx{ X[3"$DBxxxx-ycc-.JKTˤjFysw;A<$¦æVWTTVVWWNYOYYYZYYYH[K[[[ \ \ \\\\d]o]V^W^__aacc-.KȚњؚٚؠؠCDѪҪ.D}?>o/MF$%,O1 B`F$j'y),N.-Eq/V}2?7SAiC|CBFwMnOQ,-W9od8+km n>.yym{&?g^=ak. '7nP>|*:9{1R<'lF'P,6=CV.@II,qII  "(+08;<=ABCFGIJ$K$R$V$X$[$^$`$c$e$f$g$hijkmnsvx|@@@@@@"@&@*@>@@@D@F@H@L@X@^@h@x@~@@@@@@@@@8@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@*@,@.@4@<@D@F@J@R@X@^@`@b@f@v@x@z@|@~@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@4UnknownGz Times New Roman5Symbol3& z Arial5j00IHJJ;{(00 ZRCola7&  VerdanaO& k9?Lucida Sans Unicode"1 bF+s ;NU;NU4dbb2qHP ?P>2MJESTOPIS I TOPONIMIJA DUBRAVEnamenameOh+'0  ( H T ` lx MJESTOPIS I TOPONIMIJA DUBRAVEnameNormalname19Microsoft Office Word@vWI@B@x@@G;NU՜.+,0  hp  IHJJb MJESTOPIS I TOPONIMIJA DUBRAVE Title  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~Root Entry F"G1TableCWordDocument.SummaryInformation(DocumentSummaryInformation8CompObjq  FMicrosoft Office Word Document MSWordDocWord.Document.89q