ࡱ> [*:bjbj ;ΐΐO!nnv'T{{{8D D9pOO___:::lllllll$1qsl9{:::::l{{__olXlXlX:N4{_{_llX:llXlX6(^d__a)JbN_l p09p$_@otUot8d_ot{d_ ::lX:::::lllW:::9p::::ot:::::::::n w:Slaven Ravli POLITI KE STRANKE I KORUPCIJA Uvod Kad se u devedesetim godinama proalog stoljea po elo viae raspravljati o politi koj korupciji, uobi ajeno se tvrdilo da je to bolest nerazvijenih, onih u treem svijetu, a ako se priznavala njezina prisutnost u Europi, ona se ograni ava na bivae socijalisti ke zemlje, koje se u procesu demokratske tranzicije nisu joa rijeaile komunisti kog nasljea. No niz politi kih skandala pokazao je da korupcija postaje ozbiljan problem ak i u razvijenim europskim zemljama, da je joa vei problem u zemljama ju~ne Europe, a daleko najvei u europskim tranzicijskim zemljama. Brojna su istra~ivanja pokazala da je u veini novih demokratskih zemlja korupcija zna ajno porasla, pa je, umjesto tradicionalne administrativne korupcije netr~ianih druatava, uspostavljena sistemska politi ka korupcija u kojoj su novac i mo uspostavili puno zajedniatvo, u kojemu novac poveava mogunost povlaatenog pristupa moi, a mo dopuata mogunost bogaenja (Mny i de Sousa, 2001., 2829.). Pri tome se upravo politi ke stranke smjeataju u srediate korupcije. Stranke su danas u paradoksalnom polo~aju. U stru noj se, politoloako-socioloakoj javnosti uvjerljivo tvrdi da su politi ke stranke sredianja institucija zapadnih sustava, da bez njih nije mogue funkcioniranje modernih demokracija, da su one jedan od najzna ajnijih izuma modernog svijeta. Kako bi se provodili izbori, kako bi djelovao parlament, kako bi se osigurala veza bira a i vlasti, kako bi se oblikovale politi ke elite, kako bi se uope organizirao politi ki ~ivot  retori ki se pitaju mnogi politi ki teoreti ari i istra~iva i. Iz takve se retorike lako upada u apologetsko prikrivanje negativnih tendencija ili zanemarivanje uznemirujuih znakova, pa ak i optu~ivanje kriti kih intelektualaca i medija za airenje antistrana kih osjeaja. No ak i intelektualne apologete stranaka trebali bi uznemiriti sve uo ljiviji znaci  krize stranaka i strana ke vlasti nepovjerenjem u stranke i gubitkom legitimnosti vodeih,  sistemskih stranaka, koji su vezani za negativni stav javnosti prema strankama, za njihovo ozna avanje glavnim izvorima korupcije, kao i za rast i lijevog i desnog populizma, osobito izra~en u rastu radikalno desnih,  antisistemskih stranaka u nizu europskih zemalja. U opoj javnosti i kod dijela kriti kih istra~iva a, stranke se gotovo jednozna no razmatraju kao instrumenti nedemokratskih i korupcijskih praksa. Iako nepovjerenje u stranke nije novi fenomen, danas je dobio univerzalni karakter. Jack Dennis je polovinom aezdesetih godina primijetio da su  antistrana ke norme i predod~be prisutne kao ~ivui dio politi ke kulture u mnogim zapadnim sustavima (Dennis, 1966., 613.). Svraetkom poslijeratnog rasta, na po etku sedamdesetih, poraslo je mnijenje o neu inkovitosti stranaka i strana kih politika. Neuspjesi zapadnih vlada da rjeaavaju klju ne nacionalne probleme djelovali su na negativnu percepciju stranaka, jer su ti neuspjesi povezani s glavnim strankama (Webb, 2005., 637.). Izazovi novih druatvenih pokreta poveali su antistrana ki osjeaj. Stranke su se po ele shvaati prijetnjom demokratskom sustavu, a strana ka demokracija degeneracijom demokratske vladavine. Slom Demokraanske stranke i kriza strana kog sustava u Italiji na po etku devedesetih inili su se tek jednim od simptoma sve dublje krize zapadnih stranaka i strana kih sustava. Rastui proces globalizacije smanjio je autonomiju odlu ivanja nacionalnih vlada, ato je dodatno oja alo svijest o nemoi stranaka, pa je, u uvjetima neuspjeha vladinih politika, ve prisutno nezadovoljstvo glavnim strankama preraslo u ope nezadovoljstvo strankama. U zapadnim se medijima stranke danas razmatraju uglavnom u negativnom kontekstu (financijski skandali, korupcija, klijentelizam, opadanje potpore graana). Mo~da najopasnije za budunost demokracije je identificiranje stranaka kao glavnog izvora politi ke korupcije, odnosno prepoznavanje strana ke korupcije kao najva~nijeg i najpogubnijeg oblika korupcije. Rastue nepovjerenje graana u stranke povezano je s njihovom percepcijom stranaka kao glavnog imbenika politi ke korupcije. Prema Global Corruption Barometer 2009 nevladine organizacije Transparency International, koji je obuhvatio 69 zemalja i teritorija, daleko najviae, ak 68% ispitanika smatra politi ke stranke najkorumpiranijim institucijama, 63% javnu upravu, 60% njih parlamente, dok polovica ispitanika takvima smatra privatni sektor i pravosue. Na pitanje koji od aest sektora (institucija) smatraju pojedina no najkorumpiranijom, ponovno su na prvom mjestu politi ke stranke s 29% odgovora. Naravn postoje i drugi pokazatelji da su politi ke stranke tijesno povezane s korupcijom u demokratskim zemljama. Je li korupcija imanentna strankama? Jesu li stranke neizbje~no ne samo oligarhijske organizacije (kao ato je tvrdio Michels) ve i korupcijske institucije? Ako jesu, ato je alternativa? Ako nisu, ako je politi ka korupcija samo bolest koja mo~e napasti svaku demokratsku instituciju, ato u initi da je obuzdamo ili sprije imo? Ako je shvatimo kao bolest, zaato su joj upravo politi ke stranke toliko sklone? I napokon, kako se ta bolest u strankama pojavila i kako su stranke izgubile imunitet za nju? U ovom se radu nastoji pokazati da je rast politi ke korupcije povezan s nastajanjem posebnog tipa stranke, koja danas prevladava, a u stru noj literaturi se naziva profesionalnom bira kom strankom, kartelskom strankom ili novom kadrovskom strankom. Taj je tip stranke izvorno nastao kao rezultat transformacije masovne stranke koju su u veoj ili manjoj mjeri proale europske politi ke stranke u sedamdesetim i osamdesetim godinama 20. stoljea. Transformacija modela masovne stranke u zapadnoeuropskim zemljama otvorila je dugoro ni problem polo~aja i uloge stranaka u modernim demokratskim druatvima, a politi ke stranke u inila institucijama sve viae sklonima politi koj korupciji, koja je u nekim zemljama dobila sistemski oblik. Istodobno, u zemljama koje su zapo ele demokratsku tranziciju u sedamdesetim (`panjolska, Portugal) ili u devedesetim (zemlje srednje i isto ne Europe), uglavnom nije postojala tradicija masovne stranke, nego su se novoosnovane stranke razvijale, u specifi nim oblicima, kao profesionalne bira ke stranke, koje su se pokazale glavnim institucionalnim izvorom politi ke korupcije. U prvom dijelu rada se rekonstruira transformacija masovne stranke u suvremenu bira ku stranku. U drugom dijelu se razmatra povezanost te transformacije s rastom strana ke korupcije u europskim zemljama. U treem dijelu se pokazuje odnos stranaka i korupcije u tranzicijskim zemljama u kojima nije bilo tradicije masovne stranke. 2. Dva tipa europskih stranaka U svom klasi nom djelu o politi kim strankama iz 1951., Maurice Duverger je uo io da se po organizacijskoj strukturi, a to je za njega najva~niji element stranke, mogu razlikovati dva osnovna tipa politi kih stranaka: kadrovske i masovne (Duverger, 1963.). Ta dva tipa stranaka odgovaraju dvama razdobljima demokracije u Europi. Kadrovske stranke odgovaraju razdoblju politi ke borbe aristokracije i bur~oazije (konzervativne i liberalne stranke), kad je uskoa stranaka izra~avala uskou politi kog popriata i realnu prirodu demokracije iz koje je najvei dio naroda isklju en. Te su stranke orijentirane prema izborima i parlamentarnoj borbi, nemaju u pravom smislu lanstvo ni pravu organizaciju, veze meu pojedinim dijelovima stranke su labave, ne financiraju se lanarinom, imaju jako vodstvo, okupljene su oko nekoliko sna~nih li nosti, u njima postoji premo parlamentarne frakcije, doktrina i ideologija manje su va~ne, a pristupanje stranci je zasnovano na interesu i navici. Masovne stranke, kao europski izum, nastaju sa znatnim proairenjem prava glasa. One se ne ograni avaju na izbore, ve djeluju na obrazovanje i aktiviranje svoga lanstva, imaju razvijen unutarnji demokratski ~ivot, te se interesiraju ne samo za politi ka, nego i za ekonomska i socijalna pitanja. Obilje~ava ih razvijena organizacija, plaene voe i masovno lanstvo. Te su stranke naj eae centraliziranije, ideoloaki homogenije, discipliniranije i u njima je manji utjecaj zastupnika u parlamentu (tzv. parlamentarne frakcije). Masovne stranke predstavljaju interese i vrijednosti odreenih dijelova druatva i vezane su za njih. Prototip takvih stranaka su socijalisti ke i radni ke stranke, koje zastupaju interese radniatva te te~e uvoenju socijalnih prava i zaatiti radnika od kapitalisti ke eksploatacije. One nastaju izvan parlamenta iz razli itih udru~enja i sindikata te donose novi tip organizacije. Njihova je specifi nost bila i njihova nadnacionalna solidarnost i meunarodna povezanost (Socijalisti ka internacionala). No u prvoj polovini 20. stoljea oblikovale su se mone masovne organizacije povezane s Crkvom, koje su u nekim zemljama postale dominantne stranke. Polazei od kraanskih na ela i vrijednosti, te su se stranke zauzimale za druatvenu stabilnost i status quo, pa su postale konzervativna europska alternativa socijaldemokratskim strankama u nizu zemalja. Masovne stranke etablirale su se u Zapadnoj Europi nakon Drugog svjetskog rata kad je, nakon sloma faaisti kog totalitarizma, demokracija openito priznata kao najbolji politi ki sustav, a liberalna demokracija prevladala na Zapadu. U zapadnoeuropskim zemljama na vlasti se izmjenjuju umjereno desne, konzervativne, prete~no kraansko-demokratske stranke i umjereno lijeve, socijaldemokratske stranke, koje zastupaju interese razli itih socijalnih skupina, ali dijele zajedni ku privr~enost liberalnodemokratskim vrijednostima i institucijama. Etabliranju stranaka pridonijelo je nekoliko imbenika. Ubla~ena je tradicionalna liberalna antistrana ka retorika koja je stranke opisivala kao nositelje partikularizma i korporativizma, opasne za slobodu, politi ku raznolikost i upravlja ku kompetentnost. Liberalni model predstavniatva, posredstvom individualnih predstavnika, zamijenjen je modelom kolektivnog predstavniatva posredstvom stranaka  modelom tzv. odgovorne strana ke vlade, u kojem bira ko tijelo bira izmeu dvije ili viae stranaka na temelju njihovih programskih obeanja i postignua njihove politike (Birch, 1972.). Ti strana ki programi i politike, a i ponaaanje bira a, odreeni su trajnijim strukturama interesa koje stranke predstavljaju. Stranke su postale sredianjom institucijom civilnog druatva i moderne demokracije time ato su prihvaene kao legitimni posrednici izmeu druatva (graana, bira a) i dr~ave. U borbi za vlast one nastupaju kao predstavnici razli itih druatvenih interesa koje pretvaraju u politi ke interese. Masovne stranke ne zastupaju partikularne interese pojedinih skupina, nego artikuliraju one interese koji se mogu poopiti. Masovne stranke bile su  izum socijalista (Duverger, 1963.). Uspon masovne radni ke stranke zna io je prevlast reformisti ke politike u najbrojnijoj druatvenoj klasi te je bio presudan za konsolidaciju demokracije u europskim zemljama. Masovna radni ka stranka pokazala se zna ajnim mehanizmom politi ke socijalizacije i integracije druatva. Nakon proairenja prava glasa, u parlament je ulazila elita radni ke klase, koja je tamo gdje je dolazila na vlast (npr. skandinavske zemlje, Velika Britanija) provodila zna ajne reforme u radni kom interesu, a ostvarivala ih je postupno, mirnim i parlamentarnim sredstvima. Masovna radni ka stranka pomogla je da se u razvijenim zapadnim demokracijama smanji opasnost revolucije, jer je, provoenjem nu~nih reformi, sustav u inila prihvatljivim ni~im klasama. U uvjetima masovnog bira kog tijela, stranke osvjeatavaju i predstavljaju posebne druatvene interese, ali im daju oblik opeg interesa, kako bi ih u inile prihvatljivim ato veem broju graana. Time one  otupljuju njihovu klasnu usmjerenost i oatrinu, te obuzdavaju te~nju svake trajnije druatvene veine prema apsolutnoj vlasti (pa ih se ozna ava  smiriteljicama demokracije ). U uvjetima masovnog bira kog tijela, stranke su se pokazale nu~nim demokratskim instrumentom realnog utjecaja graana u politi kom procesu, odr~anja komunikacije izmeu politi ke elite i graana, te priskrbljivanja masovne potpore politi kom sustavu. U razdoblju do sedamdesetih godina, masovna stranka je bila dominantni tip politi ke stranke. To je doba velikog uspona zapadnoeuropskih zemalja, stvaranja socijalne dr~ave i stabilnog strana kog sustava. Socijaldemokratske i kraanskodemokratske stranke koristile su dr~avna sredstva kako bi pribavile koristi svojim temeljnim bira ima i s tom je svrhom rasla socijalna dr~ava. Idealni tip masovne stranke su socijaldemokratske i socijalisti ke stranke u Velikoj Britaniji, Njema koj i skandinavskim zemljama. Te su stranke razvile birokratske aparate, ali su se oslanjale na aktiviste, pa troakovi njihovih izbornih kampanja nisu bili veliki. Meutim, aezdesetih godina proalog stoljea, Otto Kirchheimer zapazio je raanje catch-all stranke (Kirchheimer, 1966.), koja se razvila iz masovne stranke, a obilje~ava je smanjivanje va~nosti ideologije, ja anje uloge vodstva, slabljenje utjecaja lanova, potiskivanje tradicionalne klasne vezanosti i okretanje bira ima iz svih dijelova stanovniatva te otvaranje razli itim interesnim skupinama i uspostavljanje posebnih veza s nekim velikim interesnim skupinama. Kao modelski tip takve stranke Kirchheimer je uzimao njema ku Kraansko-demokratsku uniju (CDU). Pojavom catch-all stranke (ili narodne stranke kako se uobi ajeno naziva; usp. Beyme, 2002., 22.) po inje se preoblikovati i smanjivati va~nost predstavni ke funkcije, jer stranke se ne javljaju samo u funkciji predstavljanja interesa i vrijednosti odreenih dijelova druatva, nego te~e privla enju raznovrsnih skupina bira a. Po etkom osamdesetih godina Angelo Panebianco zamijetio je nastanak profesionalne izborne stranke (Panebianco, 1988.), ije su glavne zna ajke: sredianja uloga profesionalnih eksperata u izbornoj mobilizaciji, slabe vertikalne veze sa socijalnim grupama i aire pozivanje na mnijenje bira kog tijela, prevlast javnih predstavnika i personaliziranog vodstva, financiranje preko interesnih grupa i javnih fondova, te naglaaavanje rezultata i vodstva. Taj je tip stranke kasnije podrobno opisan (usp. Beyme, 2002., 21. 25.). Obilje~ava ih potpuna usredoto enost na izbore, profesionalizacija vodstva, gubljenje lanstva, niveliranje socijalnog sastava stranaka, podr~avljenje financiranja, "amerikanizacija" (komercijalizacija izbornih borbi i medijska orijentacija). U tim je strankama predstavni ka funkcija izgubila va~nost. Posljedice te transformacije stranaka o ituju se na razli itim razinama: od promjene u socijalnim obilje~jima lanova parlamenta do odnosa stranaka prema dr~avi. Proces transformacije politi kih stranaka povezan je s procesom transformacije politi ke elite. Istra~ivanja procesa popunjavanja parlamenta i promjena socijalnih obilje~ja parlamentarne elite tijekom 19. i 20. stoljea pokazala su da je taj proces u vezi s nastankom i transformacijom politi kih stranaka. Od polovine 19. stoljea, u razdoblju djelovanja elitne (kadrovske) stranke u parlamentu, dominiraju tradicionalne viae klase. Demokratizacijom prava glasa, potkraj 19. stoljea, koja dovodi do razvoja mnogih novih stranaka, znatno opada broj zemljoposjednika i lanova plemstva u parlamentima. Od dvadesetih do aezdesetih godina proalog stoljea, nastavlja se trend airenja socijalnog i ekonomskog predstavniatva, ato je prije svega rezultat prevlasti masovnih stranaka, koje zamjenjuju tradicionalne socijalne organizacije u pribavljanju i razvoju parlamentarnih kandidata. Meutim, od aezdesetih stranke postupno mijenjaju svoje ciljeve i organizaciju te privla e sve vei broj visokoobrazovanih osoba iz javnog sektora kao svoje parlamentarne kandidate. To vodi stvaranju profesionalnih zastupnika, ali na ra un airine socijalnog predstavniatva. `iri se parlamentarni profesionalizam. Veina lanova parlamenta ima sveu iliano obrazovanje i rade u sektoru usluga, posebno u javnom sektoru. Veliki dio njih zauzimao je ni~e politi ke polo~aje u nacionalnim vodstvima ili vodee pozicije u lokalnim vodstvima svojih stranaka. Nekada su radnici, industrijalci i samostalne profesije (uglavnom odvjetnici) inili veinu parlamentaraca, a sada su postali opadajua manjina. U veini europskih parlamenata socijalno predstavniatvo zamijenjeno je politi kim profesionalcima, lanovima koji imaju relevantno profesionalno i politi ko znanje i iskustvo. Taj je proces profesionalizacije parlamentarnih zastupnika unaprijedio u inkovitost procesa odlu ivanja, te omoguio mnogo u inkovitiji nadzor nad upravom i izvranom vlaau, jer zastupnici viae nisu bili inferiorni u stru nim znanjima i politi kom iskustvu. Meutim, iako je donijela nu~ne vjeatine za u inkovito predstavniatvo, profesionalizacija ga nije oja ala. Karijerni politi ari, koji su proiziali iz profesionalizacije, oslabili su predstavni ke veze i socijalno predstavniatvo. Profesionalizacija se razvila na atetu demokratizacije i predstavniatva (Cotta i Best, 2000., 507. 522.). To je dovelo do su~avanja politi koga dnevnog reda i neostvarivanja predstavni ke funkcije politi kih stranaka i parlamenata, jer u politi kim strankama u parlamentima europskih zemalja nema predstavnika zna ajnih socijalnih perspektiva. S profesionalnom bira kom strankom kao da se zatvorio krug koji je po eo elitnom (kadrovskom) strankom. Neki istra~iva i zato i govore o nastanku  moderne kadrovske stranke ili o  ponovnom nastanku kadrovske stranke (Koole, 1994., Grabow, 2001.). Koji su uzroci takve transformacije i koje su njezine posljedice? U poznatom lanku iz 1995. Richard Katz i Peter Mair (Katz i Mair, 1995.), bit transformacije vide u kartelizaciji strana kog sustava i nastajanju kartelske stranke. Taj se tip stranke po eo razvijati iz narodne stranke u sedamdesetim i rezultat je simbioze stranaka i dr~ave, pretvaranja stranaka iz posrednika izmeu dr~ave i civilnog druatva u dio dr~ave i njezina agenta, pa se zapravo stranke "podr~avljuju", a dr~ava "postran uje". Stranke se pretvaraju u "skupine voa koje se natje u za mogunost zauzimanja polo~aja u vlasti i preuzimaju odgovornost za rezultate vlade u sljedeim izborima" (Katz i Mair, 1995., 21.). Strana ke elite se profesionaliziraju, proces odlu ivanja centralizira, upravlja ka i specijalizirana znanja izdvajaju pojedince u hijerahiji, a lanstvo postaje sve razbijenije. Stranke su postale  partnerstva profesionalaca, a ne udruge graana i za graane (Mair, 1997., 115.). Isprepletenost stranke i dr~ave postignuta je suradnjom glavnih stranaka. One meusobno dijele dr~avne resurse  financijska sredstva i polo~aje, zajedni ki ograni avaju nastanak novih politi kih snaga i njihov ulazak u upravlja ki sustav, zakonski sebi osiguravaju medijski prostor, kako bi oblikovale politi ki dnevni red i perpetuirale probleme koji ne mogu ugroziti njihovu reputaciju. U procesu kartelizacije politi kog ~ivota, glavne stranke oligopoliziraju (je li mo~da: 'oligopolitiziraju'?) politi ki prostor, prikazujui se kao jedini ozbiljan izbor bira ima. Kartelske su stranke krajnje udaljene od druatva, njihove su predstavni ke funkcije zamrle, programski se vrlo malo razlikuju, a u svakodnevnom funkcioniranju uglavnom se oslanjaju na dr~avne izvore. Kod Katza i Maira mogu se uo iti tri dimenzije kartelizacije: 1. organizacijska dimenzija  prevlast  stranke na javnom polo~aju (nositelji javnih polo~aja dominiraju u strana kim izvranim organima i unutarstrana kom odlu ivanju, strana ki aktivisti imaju marginalan utjecaj, izborne kampanje organiziraju profesionalni stru njaci) i vertikalna stratarhija (autonomija nacionalne strana ke razine u svim nacionalnim pitanjima, a lokalne razine u njezinu podru ju); 2. funkcionalna dimenzija  uklju enost u izvrane funkcije vlasti i slabljenje vezanosti uz druatvene skupine, 3. kompeticijska dimenzija  promijenjeni odnosi meu suparni kim strankama voeni zajedni kom potrebom za o uvanjem dotoka dr~avnih resursa (shvaanje o zajedni kom interesu  politi ke klase kao temelju kolektivnog djelovanja, smanjivanje konkurencije zajedni kim sudjelovanjem u podjeli dr~avnih sredstava i polo~aja, sprje avanje pristupa novim akterima). Kartelizacija je povezana sa stvaranjem nove organizacije i unutarnje strukture politi ke stranke, sa sve veim udaljavanjem stranaka od druatva i njihovim  uklapanjem u dr~avu, te s meustrana kom suradnjom i tajnim sporazumijevanjem kartelskih stranaka radi isklju enja novih stranaka. Kartelske stranke izgubile su sposobnost za obavljanje predstavni ke funkcije u druatvu, jer su preusmjeravanjem djelovanja na obnaaanje izvrane vlasti i oslanjanjem na dr~avne izvore, znatno smanjile uklju enost strana kog lanstva i sa strankama povijesno povezanih socijalnih skupina u strana kim aktivnostima. Mair je nazvao paradoksom odnos izmeu predstavni ke uloge stranaka i njihova rastueg ukorjenjivanja u dr~avi radi koriatenja njezinih resursa i organizacijskog pre~ivljavanja. Prema njemu, politi ke stranke su sa stajaliata predstavni ke uloge, "postale sve manje relevantne i izgubile su neke od svojih klju nih funkcija", ali su u javnoj slu~bi, na temelju svoje povezanosti s dr~avom, postale "povlaatenije nego ikad". Ta kombinacija javne povlastice i smanjivanja funkcionalne va~nosti, prema Mairu, poti e popularno nepovjerenje i neraspolo~enje prema strankama. (Mair, 1995., 54.). Naime, kartelizacija strana kog sustava smanjivanjem konkurencije i ograni avanjem pristupa novim strankama mo~e izazvati dalekose~an problem za zapadne strana ke demokracije jer graanima prije i izbor realne politi ke alternative i time otvara mogunost da se populisti ke stranke s politi ke desnice za dio bira a pojave kao njihovi stvarni predstavnici, a da se sve vei broj bira a smatra nepredstavljivim i apstinira. Stalno se poveava jaz izmeu bira a i politi ara te postaje sve te~e osiguravati legitimnost politi kim odlukama, ime se ugro~avaju sami temelji demokracije. Zastupnici kartelske teorije ne iscrpljuju se u kriti kim opisima kartelske stranke, ve se usmjeravaju na su~avanje prostora politike na kojemu se stranke natje u, te na potrebu stranaka da rijeae probleme koordinacije koji su im endogeni u kontekstu egzogenih imbenika (promjena u obliku stranke, sistemskih promjena u svjetskoj ekonomiji i promijenjenih ideja o pravoj ulozi i funkciji vlade). Kartelska je stranka odgovor na probleme catch-all politike, stvarnost globalizacije i rizik profesionalnih politi ara da u slu aju izbornog neuspjeha izgube posao od kojeg ~ive. Uspostava strana kog kartela, u kojem se sudionici preautno sporazumijevaju o ograni enju natjecanja politika, dobila je kredibilnost kroz eksternalizaciju odgovornosti (privatizacija usluga, neovisna sredianja banka, ja anje EU), a poduprta je ideoloakim priklanjanjem neoliberalnoj ekonomiji i retorici globalizacije, ato je omoguilo strankama da smanje o ekivanja izbornog tijela i oslobode se ovisnosti o svojim tradicionalnim bira ima, te da izborno natjecanje preorijentiraju na pitanja menad~erske kompetentnosti (Blyth i Katz, 2005.). Ti uvidi korespondiraju s analizama onih socijalnih znanstvenika koji upuuju na duboku transformaciju modernih druatava. Naime, istra~iva i su, s razli itim teorijskim polaziatima, uo ili da se moderna industrijska druatva transformiraju u postindustrijska te da ta transformacija izaziva promjene u politi kim vrijednostima, institucijama i akterima. Rije  je o dubokim promjenama u tehnologiji i strukturi rada, napose u razvoju sustava masovnih komunikacija, koje su izazvale promjene u socijalnoj strukturi i strukturi vrijednosti suvremenih druatava te utjecale na djelovanju razli itih socijalnih i politi kih aktera. Znatno se smanjio udjel industrije, a narastao uslu~ni sektor. Opao je broj manualnih radnika, a porastao je broj pripadnika novih srednjih klasa. Te su promjene djelovale na strukture druatvenih rascjepa, ubla~avajui jedne, a poja avajui druge. Dominantni moderni rascjep, koji je odreivao europske stranke do aezdesetih, rascjep rada i kapitala (radnika i poduzetni ko-menad~erske elite) znatno je oslabljen, te ubla~en presijecanjem nekim drugim rascjepima. Pripadnici novih srednjih klasa nisu ja e vezani ni za jednu stranku du~ toga rascjepa, a mogu odlu ujue utjecati na ishod izbora, pa su se sve glavne stranke usmjerile prema njima. Proces globalizacije poja ao je te trendove. On je utjecao na razaranje socijalnih veza meu pojedincima te oslabio dotad mone interesne grupe, osobito sindikate. Fragmentacija i individualizacija suvremenih druatava dovele su do znatnog slabljenja svih kolektivnih vrijednosti i ideologija, a poduprle prevlast neoliberalne ideologije slobodnog tr~iata, ali i otvorile prostor drugim ideologijama i pokretima. Te su promjene utjecale na politi ke stranke i njihov odnos prema sve heterogenijem bira kom tijelu. Potaknule su transformaciju prema novom tipu stranke koju obilje~ava: profesionalizacija i birokratizacija stranaka, oslanjanje na eksperte te vezivanje uz dr~avu i kartelizacija strana kog sustava. Meutim, nova, kartelska ili profesionalna izborna stranka suo ava se s nekoliko velikih izazova. Smanjivanjem ukorijenjenosti stranaka u druatvu, artikulaciju druatvenih zahtjeva preuzele su razli ite interesne organizacije. Neke su od njih, zbog svoje uloge u gospodarstvu i obilja resursa, osigurale izravan pristup dr~avnim upravlja ima kroz neokorporativisti ke kanale, te su ugrozile sposobnost stranaka da kontroliraju politi ki proces. Uz to, zajedno s procesom individualizacije druatva doalo je do politizacije nekih druatvenih pitanja (identitet, ekologija, rodne i spolne razlike), a time i do proairenja i diversifikacije politi kog tr~iata, pa pojedinci imaju na raspolaganju razli ite oblike izra~avanja svojih mialjenja i zahtjeva i viae ne ovise o politi kim strankama kao predstavni kim institucijama. Nadalje, s nastojanjem kartelskih stranaka da monopoliziraju politi ki prostor i onemogue konkurente, raste otpor  prljavoj strana koj politici u obliku razli itih novih populisti kih  antistrana kih stranaka , a tu situaciju sve uspjeanije koriste stranke krajnje desnice. Napokon, stalno poveanje troakova strana ke politike  kao posljedica poveane uporabe skupih masovnih medija i oslanjanja na visokoplaene eksperte te unutarnje profesionalizacije stranaka i smanjivanja financijskih doprinosa i volonterskog rada lanova i pristalica  poveava ovisnost stranaka o dr~avnim resursima, te ih kao  javna dobra (javna poduzea), koja su podlo~na zloporabi, izla~e dr~avnoj regulaciji i javnom nadzoru. Time se strankama ograni ava autonomija i poveava izravni ili neizravni utjecaj razli itih druatvenih aktera (masovnih medija, korporacija, interesnih grupa) na njihovu politiku. Istodobno, ostajui bez vrstog socijalnog temelja, stranke su postale osjetljivije na druatvenu kritiku, a njihova se potreba za legitimnoau poveala (usp. Katz i Mair, 1995., Yishai, 2001., Biezen, 2004.). Slabljenjem, ak razaranjem tradicionalnih rascjepa, politi ke stranke viae nisu povezane s posebnim socijalnim skupinama ili zajednicama  druatvenim klasama, religijskim denominacijama, regionalnim ili etni kim povezanostima. Moderne politi ke stranke, prije svega one glavne, sve se viae bore za glasove vrlo heterogenih blokova pristaaa i zadatak agregiranja i politi kog predstavljanja toliko raznovrsnih interesa ini se gotovo nemogu. Jedna od posljedica je da suvremene stranke sve viae prema takvim bira ima dolaze s catch-all programima, koji im onemoguuju smislene izbore. Istodobno, pokazuje se da interesne skupine ili medijski akteri mogu biti jednako u inkoviti, ili ak u inkovitiji, u artikulaciji posebnih zahtjeva i stavljanju pitanja na politi ki dnevni red. U suvremenoj demokraciji nestrana ki kanali predstavljanja sve se viae osamostaljuju od stranaka, pa se izra~avanje druatvenih interesa i zahtjeva uglavnom zbiva izvan strana koga svijeta, a stranke se viae svode na  hvatanje socijalnih signala koji se aire posvuda. Iako strana ka organizacija esto dominira unutar institucija vlasti, u airem se druatvu strana ka prisutnost pretvorila u profesionalni stroj za provoenje izbornih kampanja. Nastojei dosei ato airi raspon bira a, njihove veze s tim bira ima postaju kontingentne, instrumentalne i kratkoro ne (Katz i Mair, 2009., 760.). Time su stranke postale ranjive i ovisne o resursima koji su potencijalno izvan njihove kontrole. Njihova ranjivost dodatno ih otuuje od druatva i potkopava javno povjerenje u demokratske institucije, a istodobno ih ini izvorom procesa opasnih za demokraciju, od kojih je politi ka korupcija najrazornija. 3. Od masovne stranke prema korupciji Politi ka korupcija postala je u devedesetim jedna od najzna ajnijih tema medija i socijalne znanosti i va~an nacionalni i svjetski problem. Po razli itim izvjeatajima, ona ima golem zamah, ini se da napreduje geometrijskom progresijom. Od po etka devedesetih suo eni smo s brojnim korupcijskim skandalima koji su doveli do sloma sustava, smjenjivanja predsjednika dr~ava i vlada, masovne ostavke EU povjerenika. U brojnim istra~ivanjima i analizama utvreni su njezini negativni u inci na ekonomski rast, ekonomske i politi ke nejednakosti, vladavinu prava i politi ku stabilnost. Iako se u zadnjih petnaest godina umno~avaju analize i istra~ivanja korupcije, joa nema opeprihvaene definicije tog fenomena. Naj eae se primjenjuje definicija Svjetske banke:  Korupcija je zloupotreba javnih ovlasti u privatnu korist (World Bank, 1997., 8.). Obi no se razlikuje administrativna korupcija, koja se odnosi na zaposlenike javne uprave koji provode odluke i propise i politi ka korupcija, koja se odnosi na politi are koji donose odluke ili sudjeluju u procesu njihova donoaenju. Prva se ozna ava sitnom korupcijom, a druga krupnom (visokom) korupcijom. Naj eai oblici politi ke korupcije su podmiivanje, pronevjera, iznuivanje, trgovanje utjecajem, sukob interesa te nepotizam (odnosno u airem smislu pristranost u dodjeljivanju poslova ili beneficija). No ponekad se u politi ku korupciju ubrajaju i djelatnosti koje same po sebi nisu korupcija, iako mogu poticati korupciju ili biti povezane s njom. Jedna od takvih je politi ki klijentelizam. Politi ki klijentelizam je sustav razmjene uzajamnih koristi izmeu politi kih patrona i klijenata. U modernom dobu to je sustav razmjene izmeu politi ara i bira a i ponajviae se vezuje uz politi ke stranke. Temeljna je zna ajka politi kog klijentelizma da pervertira bit politike koja se sastoji u tome da se javna vlast i slu~ba koriste za javnu (zajedni ku) korist.  Klijentelizam se dr~i negativnim jer je njegova intencija da proizvede  privatni prihod za patrone i klijente i da kao rezultat opstruira  javni prihod za lanove ope zajednice koji nisu dio patron-klijent aran~mana. (Kobayashi, 2006., 4.). U emu je razlika u odnosu na politi ku korupciju? Bitna razlika je u tome ato se kod klijentelizma politi ke odluke mijenjaju za politi ku potporu, a u slu aju korupcije odluke se  prodaju za novac (ili za dobra i povlastice koje imaju materijalnu vrijednost). No i klijentelizam i korupcija te~i privatnom prihodu koji nastaje u opstrukciji javnih interesa. To je obilje~je o itije u slu aju politi ke korupcije negoli u slu aju politi kog klijentelizma.  Politi ka korupcija je povreda javnih interesa ili javnog dobra privatnom zloupotrebom slu~benog polo~aja (slu~bene ovlasti) za privatne interese. (Kobayashi, 2006., 9.). Srediate politi ke korupcije u modernom dobu je u posredni kim organizacijama kao ato su politi ke stranke, pa je strana ka politi ka korupcija va~an oblik politi ke korupcije.  U strana koj korupciji korumpirane stranke imaju sredianju ulogu u upravljanju korupcijskom razmjenom. One socijaliziraju svoje upravlja e na pravila korupcije, organiziraju korupcijske razmjene i osna~uju njihova pravila izopenjem drugih. Temeljni resurs je kontrola stranke. (Della Porta i Vannucci, 2006., 30.). U sustavima strana ke korupcije, stranke ne samo da socijaliziraju u nedopuatenim praksama, reducirajui moralne troakove korupcije, one takoer uvaju neku vrstu kontinuiteta korupcijske igre kroz njezino airenje u sva geografska podru ja, u razli ita javna tijela i u razli ite sektore javne uprave: tko god poatuje nezakonite sporazume mo~e nastaviti poslovati s javnom upravom, ali onaj koji bi se u nekom trenutku povukao iz igre bio bi stalno isklju en s tr~iata javnih radova. Kontrolirajui imenovanja u javnim tijelima i karijere politi kih aktera, stranke mogu poopiti korupcijsku praksu, transformirajui korupciju iz iznimke u ustaljenu praksu s prihvaenim normama. Istodobno, one jam e kontinuitet sustava unato  promjenama u politi kom osoblju javne uprave. Na primjeru Italije, Della Porta i Vannucci razlikuju joa tri oblika korupcijske razmjene: klansku, gangstersku i poduzetni ku korupciju. Klanska korupcija razvija se kontrolom strana ki imenovanih menad~era nad upravnim tijelima i slabim politi kim strankama. Njezina centrifugalna priroda objaanjava este krize, ali klanska korupcija mo~e se ponovno javiti u javnim tijelima gdje novi bosovi zamjenjuju stare, nalazei spremne mre~e birokrata kao i poduzetnika koji su  socijalizirani na politi ku korupciju. Taj se tip korupcije razvija kad postoji airoka rasprostranjenost strana kog zauzimanja javnih i polujavnih tijela, ali su stranke organizacijski slabe. Takva je korupcija sna~no prisutna u Italiji i Japanu (Della Porta i Vannucci, 2006., 35.-36.) Dok su strana ka i klanska korupcija usmjerene na javni sektor, prema akterima koordinacije korupcijskih poslova (strana ki blagajnici, du~nosnici i visoki slu~benici te aefovi javnih tijela), gangsterska i poduzetni ka korupcija ima aktersko ishodiate koordinacije u privatnom sektoru (mafijaaki bosovi te poduzetnici s jakim vezama u javnom sektoru i posrednici). I gangstersku i poduzetni ku korupciju omoguuju odreeni uvjeti. Gangsterska korupcija razvija se kad su politi ke stranke unutarnje podijeljene i opskrba resursima zastraaivanja prisutna je na podru ju, zbog tradicije organiziranog kriminala, esto u povezanostima s politi kim strankama. Taj tip korupcije posebno je raairen u ju~noj Italiji. Poduzetni ka korupcija razvija se tamo gdje postoji monopolisti ka kontrola relevantnih tr~iata koja omoguuje uspon poduzetnika koji su sposobni za kontrolu javnih odluka. Za ovaj tip korupcije uvjet je odsutnost pravne zapreke monopolu i sukobu interesa, a osigurava je politi ko pokroviteljstvo politi ara koji olakaavaju uspostavu i djelovanje poduzetni kog kartela u dobivanju i podjeli ugovora za javne poslove. (Della Porta i Vannucci, 2006., 36.-40.). Ako postoji jedinstven zaklju ak iz brojnih studija o politi koj korupciji koje od devedesetih bujaju u politoloakoj i socioloakoj literaturi, on se mo~e svesti na stav da korupcija nije ni u jednoj od europskih zemalja danaanja pojava, da ona ima svoju povijest, koja je razli ita po opsegu i intenzitetu u pojedinim zemljama, pa i regijama, ali da se ona u osamdesetim bitno poveala u veini europskih demokratskih zemalja, pa je ak i u zemljama s dugom tradicijom klijentelizma i korupcije u tim godinama do~ivjela toliko airenje da je na po etku devedesetih izazvala politi ku krizu i slom strana kog sustava (Italija). Kako se to dogodilo? Koji su faktori bili odlu ujui za njezin razmah? Jedan od najva~nijih, dakako ne jedini, bio je proces transformacije masovne stranke. Masovna politi ka stranka bila je proizvod demokratizacije, ulaska ni~ih klasa u politi ki ~ivot. Nova stranka mogla se oslanjati samo na vlastite unutarnje resurse i svoje isto ideoloako-programske apele, jer nije imala pristup dr~avnim resursima. Nakon proairenja prava glasa, prisutnost takve masovne ideoloako-programske stranke sprje avala je airenje klijentelisti ke prakse, ak i tamo gdje proces profesionalizacije dr~avne uprave nije bio dovraen. Tamo gdje se takva stranka etablirala, primjerice u Velikoj Britaniji i skandinavskim zemljama, tradicionalni oblici klijentelisti ke razmjene, bili su suzbijani i dokidani. Natjecanje stranaka zasnovano je na ideoloako-programskim razlikama, razvijen je model odgovorne strana ke vlade. Oblikovanje novog modela stranke bio je odgovor na probleme i donosio probleme. etiri se zna ajke toga procesa esto naglaaavaju (Pujas i Rhodes, 2002., 744.): prvo, rastua birokratizacija strana kih organizacija, pri emu dr~avno financiranje stranaka nije samo poja alo oligarhijske tendencije u njima nego i njihovu sposobnost da se odupru novim izazovima; drugo, poveani troakovi kampanja, dijelom proiziali iz nove i proairene uloge medija, koji su, prije svega televizija, stvorili uvjete koji su omoguili ili prisilili stranke da aalju ope apele bira ima; tree, promjena naravi politi kog natjecanja, jer je vea upotreba medija utjecala na stvaranje novih pravila strana kog natjecanja, zasnovanog na liderskoj borbi, koja je oslabila tradicionalni karakter stranaka i poveala troakove politike; etvrto, opadanje tradicionalnih na ina strana kog financiranja ( lanarine, dobrovoljni prilozi, strana ka lutrija), kao i priloga od sektora biznisa i rada, navelo je stranke da tra~e alternativne, esto ilegalne izvore sredstava. U osnovi, sve te zna ajke pokazuju da se gubljenje socijalne ukorijenjenosti stranaka kompenzira rastuom upotrebom dr~avne moi. U odsustvu dobrovoljnog rada i stalnih priloga masovnog lanstva koji su odr~avali masovnu stranku, moderne kadrovske stranke sve viae ovise o masovnim medijima za prenoaenje svoje politi ke poruke (Katz, Mair, 1995., 20.). S tim naglaaavanjem kapitalno intenzivnih na ina izbornog provoenja kampanja, strana ke financijske potrebe dramati no rastu, pa obimne potpore koje osigurava javno financiranje mogu biti nedovoljne. Korupcija je prirodni odgovor, ako su privatni interesi spremni financirati stranke u zamjenu za dr~avnu naklonost (Hopkin, 1997.). No nema niata neizbje~no u tome da ovisnost kartelskih stranaka o dr~avnim sredstvima proizvodi korupciju. Istra~ivanja i analize procesa kartelizacije i njegovih posljedica u pojedinim zemljama i regijama Europe pokazuju da je proces kartelizacije neravnomjerno razvijen te da ima razli ita ishodiata i oblike u pojedinim zemljama. Neki mu uvjeti pogoduju, a drugi ga ograni avaju. Razli ite politi ke tradicije i politi ka kultura, razli iti izborni sustavi i politi ki re~imi djeluju u smjeru ubrzanja ili usporavanja toga procesa. Uo eno je tako da je u Njema koj i Danskoj znatno poraslo oslanjanje glavnih stranaka na dr~avne izvore potpore, oslabile su veze s referentnim druatvenim skupinama, ak se poveavaju sukobi izmeu nekadaanjih saveznika, ali ipak joa postoje utjecajna sindikalna krila unutar obiju njema kih stranaka i joa utjecajnija poslovna skupina unutar CDU, dok su u Danskoj sindikati ostali utjecajni partneri socijaldemokratima, a poslovne skupine imaju povlaaten pristup konzervativcima. U Britaniji nije poraslo financijsko oslanjanje na dr~avne izvore; Laburisti ka je stranka prekinula ovisnost o financijskoj potpori sindikata, osobito rastom donacija iz poslovnog sektora, ali je ostala organizacijski i financijski povezana sa sindikatima, dok je parlamentarna strana ka elita poveala svoju politi ku autonomiju ograni avajui utjecaj voa sindikata i strana kih aktivista na politiku (Detterbeck, 2005., 183. 185.). Openito, organizacijske veze s druatvom posredstvom strana kog lanstva i interesnih grupa postale su slabije, ali nisu posve razorene, a osobito su sna~ne u Danskoj, u kojoj postoji visoka razina strana ke konkurencije na ideoloako-programskoj osnovi i koja je, zahvaljujui jakim, iako oslabjelim socijaldemokratima (vodea stranka do 1982., te 1993.-2001.), unato  desnim koalicijskim vladama (1982.-1993. i od 2001.), koje su smanjile socijalna prava, zadr~ala visoku razinu socijalne dr~ave. Sve tri zemlje ne pripadaju u zemlje u kojima je korupacija endemska ili sistemska. Naprotiv, joa se percipiraju kao izrazito nekorumpirane na ljestvici korupcije. Danska je stalno na prvom ili drugom mjestu nekorumpiranih zemalja, prema indeksu percepcije korupcije (CPI) Transparency Internationala, a Njema ka i Velika Britanija su meu prvih dvadeset. Ipak, meu njima postoje znatne razlike. Dok se korupcija u Danskoj viae vezuje za privatni sektor, a politi ke stranke se ne smatraju izlo~enima njoj, u Velikoj Britaniji, koja se od njih tri smatra najizlo~enijom korupciji, politi ke stranke se percipiraju kao glavni izvor korupcije. Uz to, i za Njema ku i za Veliku Britaniju, vezuje se niz korupcijskih skandala te se uo ava trend znatnog poveanja korupcije. Velika Britanija se redovito percipira kao zemlja u kojoj nema endemske politi ke korupcije. Jedan od faktora koji je tome pridonio je rana institucionalizacija britanskih politi kih stranaka i strana kog sustava, odvojena od profesionalne upravne strukture. No tendencija gubljenja lanstva (britanske su stranke, poput talijanskih i francuskih, u deset godina u devedesetima, izgubile gotovo polovicu lanstva), gubljenje ideoloakog identiteta stranke i smanjivanje uloge lanstva te sve vea orijentacija na medijsku izbornu politiku, znatno su poveale troakove i upuivale stranke da djeluju na ilegalnom tr~iatu korupcije. I tu se, prvo u Konzervativnoj, a potom i u Laburisti koj stranci, pojavio novi tip aktera   poslovni politi ar , koji je bio toliko karakteristi an za zemlje visoke politi ke korupcije, kao ato je Italija (Della Porta i Vannucci, 1999.). Niz politi kih afera konzervativnih vlada, slijedile su afere Blairove vlade. Po percepciji javnosti i relevantnim istra~iva kim uvidima, Velika Britanija je postala zemlja rastue politi ke korupcije. Pojava ilegalnog strana kog financiranja CDU u Njema koj se~e u osamdesete godine. Tada se pojavljuju prvi politi ki skandali, kao ato je poznata afera Flick. U devedesetim godinama izbili su politi ki skandali, prvenstveno vezani za CDU i Helmuta Kohla. Izvor korupcije je u uspostavljenim dugotrajnim odnosima politi ke zaatite izmeu nekih velikih poduzea i politi kih stranaka, gdje se novac usmjeravao kroz goleme godianje doprinose ili  donacije . Taj je na in slu~io da ograni i rizike povezane s izravnim podmiivanjem za posebne politi ke potpore ili odluke. Dugoro na strategija financiranja, koju su vodile korporacije bila je usmjerena na  kultiviranje politi ke scene na takav na in da ini nezakonitu korupciju nepotrebnom. Taj je tip korupcije zahtijevao izvjestan stupanj centralizacije politi ke stranke s priznatim vodstvom (Blankenburg, Staudhammer, Steinert, 1989., 922.-924., Della Porta i Vanucci, 2006., 31.-32.). Politi ki klijentelizam u Francuskoj ima dugu tradiciju, ali e postati problem tek s profesionalnim bira kim strankama, kad se povezuje sa strana kom korupcijom. U uvjetima kad su bira i bili viae povezani ideoloakim ili identitetskim vezama, poticani su viae univerzalisti ki na ini alokacije resursa, kao ato su potpore udrugama socijalne skrbi, te obrazovnim i kulturnim udrugama. Ti viae univerzalisti ki tipovi klijentelisti ke alokacije bili su legitimniji u o ima javnosti i u inkovitiji u osiguranju lojalnosti bira a. S transformacijom stranaka i prihvaanjem partikularisti kih na ina alokacije, koji su bili manje legitimni i u inkoviti u lojalizaciji bira a, klijentelizam izaziva veu javnu kriti nost i pojavu politi kih skandala (Nakayama, 2006.). Istodobno, politi ka i strana ka korupcija dobila je vei zamah. Ilegalno strana ko financiranje razvilo se kao odgovor na transformaciju masovne stranke u uvjetima kad je (do 1988.) izravno javno financiranje bilo nedostupno, a donacije strankama ak su bile i zabranjene. Tijekom devedesetih izbilo je mnoatvo politi kih skandala koji su diskreditirali glavne stranke i njihove lidere (najvei je bio 1994.-1995., skandal Elf, s korporacijom koja je dotad  bila izvor fondova za politi ke kampanje francuskih stranaka , Heilbrunn, 2005., 289.). Politi ke stranke su ve u osamdesetim postale glavni dobavlja  insajderskih informacija i nametanja korupcijskih praksa, ali i glavni korisnik podmiivanja. Razli ite udruge, koje je esto financirala dr~ava, razvile su veze sa strankama koje su im dopuatale da skupljaju novac i da istodobno izbjegavaju zakonske propise (Della Porta i Vanucci, 2006., 31.). Italija je danas krajnje korumpirana zemlja, pa je tako po indeksu percepcije korupcije (CPI) na 63. mjestu, u druatvu s Kubom, Turskom, Saudijskom Arabijom i Tunisom. Tom neslavnom mjestu najvei pojedina ni doprinos dale su politi ke stranke, koje se, prema Global Corruption Barometer 2009, izdvajaju kao najkorumpiranije institucije u Italiji. U Italiji postoji duga tradicija politi kog klijentelizma, koji je na specifi an na in u vraen nakon Drugog svjetskog rata, kad je u strahu od jake Komunisti ke stranke, izgraena neka vrsta  konsocijacijske demokracije (Pujas i Rhodes, 2002., 743.) s meustrana kim konsenzusom pod hegemonijom Demokraanske stranke, koja se oslanjala na dr~avne resurse da se izgradi i odr~i taj konsenzus. Uspon Bettina Craxija i njegove Socijalisti ke stranke, od polovine sedamdesetih, pokazuje kako se ve raairena korupcija pretvarala u korupcijski sustav. Kao elitna (kadrovska) stranka s malim lanstvom, Socijalisti ka stranka je proairila koruptivne prakse u simbiozi s dr~avom, a na jugu i vezama s kriminalnim organizacijama. Svojim izazovom hegemoniji Demokraanske stranke stvarala je intenzivniji i otrovniji oblik strana kog natjecanja i tajnog sporazumijevanja, i u vidljivo-legalnim i u nevidljivo-ilegalnim podru jima moi. Time se airio jaz izmeu dr~avne stranke i civilnog druatva. Gubei sposobnost da prenosi zahtjeve grupa i klasa, sve fragmentiranije stranke su svoj uspjeh gradile na artikulaciji partikularnih interesa. A u nastojanju da konsolidiraju svoje partikularisti ke veze, strana ke frakcije su proairile svoju kolonizaciju dr~ave. (Pujas i Rhodes, 2002., 746.) U tim se uvjetima pojavio novi tip aktera   poslovni politi ar koji je postao klju ni posrednik u strana koj korupcijskoj aktivnosti, organizirajui podjelu  plijena izmeu stranaka (Della Porta i Vannucci, 1999., 3. poglavlje). Kad se ugovarao bilo kakav vei javni projekt, poduzetnici su plaali prethodno utvreni postotak od vrijednosti projekta  mito, koji se dijelio strankama. Prevlast takve prakse doveo je do pojave profesionalnih posrednika na tr~iatu nedopuatenog financiranja koji potiskuje profesionalne strana ke du~nosnike. Uspon takvih figura ide zajedno s degradacijom strana kih sekcija i isklju enjem strana kih aktivista iz utjecaja na stranku. Najekstremniji slu aj degeneracije bila je Craxijeva Socijalisti ka stranka. Sam Craxi je, prema svjedo enjima, identificirao oko dvadeset glavnih talijanskih tvrtki koje su se, ako su ~eljele pre~ivjeti u biznisu, morale obvezati na redovite gotovinske isplate u iznosu od pribli~no dvije milijarde godianje Socijalisti koj stranci. Strana ki blagajnici glavnih stranaka radili su zajedno kako bi koordinirali napore za uspostavom korupcijskog sustava. (Della Porta i Vannucci, 2006., 31.).  XZ\fhz* N R ` d V r & ( * ,   0 @ D , Ϸ}rrrrrrghqyhk]CJaJhqyh CCJaJ!jhqyhvP0JCJUaJhqyhMGCJaJh{DCJaJhqyh CJaJhqyhCJaJhh5CJaJh4QhT5CJaJh4Qh5CJaJh4QhCL5CJaJh4QhP5CJaJh4Qh5CJaJ(Z\fhd(0F<H<<<>DO(\hl{L $`a$gd:3 $`a$gdTgdz $`a$gdTgdT $`a$gdluZgd & F gd{Dgd4Q X gd4Q, 8 @ F V \ ^ :<nJzzm`m`hqyh2aJmHsHhqyhluZaJmHsHhqyh CCJaJhqyhluZCJaJh?iCJaJh{DCJaJhqyh+dCJaJhqyhbCJaJhqyh }CJaJhqyh5CJaJhnj[CJaJhqyh~NCJaJhqyhCJaJhqyhk]CJaJhqyh sCJaJ%j \tvrv(0>@T\^&RTl ~ *,l¸ܮܮܠܮܮܮ܉h?iaJmHsHh4aJmHsHhqyhluZaJmHsHhyhF*5aJmHsHhaJmHsHh)aJmHsHhqyhj@aJmHsHhqyh aJmHsHhqyhF*aJmHsHhqyh2aJmHsHhy/aJmHsH1l!!~%%%p&r&v&f'h'j''''((&(8(b(d(p(r((黮ȊȊ}peYMhqhq6CJaJhqh46CJaJhqyh!CJaJhqyh2aJmHsHhqyhluZaJmHsHh&aJmHsHhqyh4aJmHsHhqyh''aJmHsHhqyh aJmHsHhqyhj@aJmHsHhqyhoaJmHsHhr=aJmHsHh?iaJmHsHhqyhF*aJmHsHhaJmHsH((()))")()4):)j)l)n)))))***$*(*0*L*P*R*v******* ,,",$,&,>, ----t-ԫwhCJaJhqyh''CJaJ!jhqyh0JCJUaJh&CJaJh6CJaJhqyhHQCJaJhqyh&CJaJhqCJaJhqyhCJaJhqyhluZCJaJhqyh.CJaJhqyh04CJaJhqyh4CJaJ+t--. .B./0\0^0v0000001D1F1v1x111\2`2n2r2222222222L3f3333zzododohNhF*mHsHhNhmHsHh mHsHh&mHsHh&h&mHsHh&hmHsHh&hTtmHsHh&htcmHsHh&hF*mHsHhqyhRdCJaJhqyhTtCJaJhqyhluZCJaJhCJaJhqyh''CJaJhqyhi6<CJaJ'3344\4r4t4v4x4z444444444444444445555"5$5(5*585:5B5D5J5L5N5P5Z5\5l5n5p5r555555555555555555Ы hqyhF*hhF*mHsHhhmHsHhhhmHsH hqyh%jhNhf(0JUaJmHsHhNhmHsHhNhF*mHsH@555566666666*6,686:6@6B6T6X6^6`6b6f6h6j6l6v6x66666666666666666666667777 7476787:7R7X7j7n7~7777ܿhhh ImHsH hqyh Ihhj@mHsHhh)mHsH hqyh)hhF*mHsH hqyhF* hqyhhhmHsHB7777777777777777777788888.808>8@8N8R8Z8\8`8b8f8h888888888888888888899 9 999&9(9,9.92949D9F9T9V9v9x9999999hhmHsHhh ImHsH hqyh IhhmHsHhhmHsH hqyhN9999p:r: ;F;j;p;B<D<F<H<J<N<P<V<^<`<t<<<<ƻ{ocZc{cNFhCJaJhhRd5CJaJhN5CJaJhh5CJaJhh~5CJaJh5CJaJh[#5CJaJh CJaJhh mHsHh^0mHsHhmHsHhhmHsHhh7YmHsHhhTtmHsH hqyhTthzhTtmHsHhhzmHsHhh ImHsH hqyh I<<<<<=====>b>>>>>??A&B.C:CpCCCCD\D^D`DDDDDDDDDE E:FGCJaJhqyhCCCJaJhqyh@nCJaJ0hLvLMMOO\O^O`OOOVPPVSXSjSlSnSSSTvTxTTTTVUZUUUUUVVWWX0[(\*\H\X\~\\\\v]ϿǴힴ힖uhqyh +9CJaJhqyh CJaJhqyhl9CJaJh.`CJaJhqyhPCJaJhqyh^CJaJhqyh9CJaJh \CJaJh&CJaJhqyhwCJaJhqyh7NCJaJh?oCJaJhqyhzCJaJh4CJaJ.v]]L^aabbbbbbzc|cNeeee\ggggggghxiiiRjflhlzllll mm,mRmTmp߿߿߿߷߬{{og{hVgCJaJhqyhP6CJaJhCJaJhqyhGCJaJhqyhqCJaJhqyhACJaJhm~HCJaJhqyh)CJaJh:3CJaJhpCJaJhxmCJaJhJCJaJh.`CJaJhqyhPCJaJhqyh +9CJaJhqyhr&CJaJ(ppppqqqqq:ssDtFtHtXwZwbwdwjwlwpwrw{{,~.~~~2(*ށ$Ћҋ"$RT^`hj }}hvCJaJh}RCJaJhyZCJaJhCJaJhqyhF CJaJhXCJaJ!jhqyhP0JCJUaJhC~CJaJhA[CJaJh}SCJaJhVgCJaJhqyhP6CJaJhqyhPCJaJhxCJaJ. J܏68>HZ‘ "PRTVFʘؘ̘֘<>^|~ĜzlzhRz5B*CJaJph hRzhRz5B*CJaJphhRzhPB*CJaJphhCJaJhP_CJaJ!jhqyhP0JCJUaJhqyhP5CJaJhqyhwCJaJhox2CJaJhHCJaJh}RCJaJhqyhPCJaJhqyhdCJaJ*ĜƜ6ا6>TVfh֬جvx686HNb宦{ogghZCJaJh6EKhp6CJaJh:CJaJhqyh CJaJhyuCJaJh6EKCJaJhGpCJaJh4CJaJhO CJaJhqyhaCJaJhqyhpCJaJ!jhqyhz#{0JCJUaJhHCJaJhqyhPCJaJhRzhRzB*CJaJph&Lܼ\~^# 2p@vFN,V $`a$gd%8R $`a$gdz#{ $`a$gdT $`a$gd ! $`a$gdTtgd$a$gdT $`a$gdT $`a$gddbdԼּܼ $`fн*,>BDF2B,<>68:TVZϼǴϼϼϼϼǼ~v~v~h%CJaJhgCJaJhqyhqCJaJhu;CJaJhqyhlCJaJh:CJaJh&"CJaJhRjCJaJhqyhPCJaJh4pCJaJhqyh*CJaJhqyh^CJaJh_CJaJhqyhpCJaJh=CJaJ.Z<z$2rt*0D~(":xz|~ưưtttlh7NCJaJhqyh,CJaJhqyh@nCJaJhqyh#CJaJhVCJaJhTCJaJhqyh CJaJhqyhHGCJaJhqyhACJaJhy-CJaJhW{VCJaJho hP6CJaJhqyhr&CJaJho CJaJhqyhPCJaJ&"@VJXZ04@x >TV`n,\^ʿʯʯʤʤʤʤʤʤʤʤ~h@ CJaJh-)CJaJhqyh:CJaJhqyhOCJaJhqyh_3CJaJhW{VCJaJh:CJaJhqyhW{VCJaJhqyhTtCJaJhhs5CJaJhh5CJaJh5CJaJh[#5CJaJ.^BJ:^`fhj(:JNb ,>B2TXnpjlnɹ߮ߣ߮q!jhqyhH)0JCJUaJhqyh CJaJhqyh4CJaJhqyhwkCJaJhqyhH)CJaJhqyh[aCJaJh8gCJaJhWCJaJhqyh&CJaJhqyh KCJaJhqyh1FCJaJhqyhOCJaJhqyhXCJaJ,nFj<RXV~ "&dNl߾ɫԓ}}rgrgrghqyh2cCJaJhqyhOCJaJhqyhSCJaJhqyh/CJaJh/CJaJh]CJaJh_+CJaJhqyh UCJaJhWCJaJhqyhB4CJaJhqyhyCJaJhqyh !CJaJhqyh7~CJaJhqyh1FCJaJhqyh CJaJ(PR,L̫̫☐tlaVahqyh2cCJaJhqyh%CJaJhWCJaJhqyh=CJaJ!jhqyhwk0JCJUaJh/CJaJhqyh/CJaJhsCJaJhqyh0SjCJaJhqyh>CJaJhqyh !CJaJhqyhIZCJaJhqyhkqCJaJh/CJaJhqyhSCJaJhqyhOCJaJ djl(*2fغزاvk`hqyh !CJaJhqyh<CJaJhqyhWCJaJhY]CJaJhWCJaJhqyh&7CJaJhqyhKjCJaJhqyh2CJaJh@ACJaJhACJaJhqyh"CJaJhqyh<CJaJhqyh8dCJaJhqyhmFCJaJ!jhqyh2c0JCJUaJ%6 b f |       L R ~          @ N P R n p      X^bdz|𷬷ڷhqyhY]CJaJhqyh{gCJaJhwPCJaJh.CJaJhqyh<CJaJhqyhpCJaJh^IOCJaJhCCJaJh;pCJaJhqyh"CJaJhqyh^CJaJhY]CJaJhACJaJ40JZt*rTVd"x bf~̼̩̩ױ׈}rrhqyh%8RCJaJhqyh"CJaJhqyh<CJaJhqyhcTCJaJhqyhFCJaJh.CJaJhqyhydCJaJhCCJaJh;pCJaJhqyhVoCJaJhqyh CJaJhqyh{gCJaJhqyhY]CJaJhY]CJaJ+bt,.Zf  ""# #<#N#l####$$$ļ̼ıⓞhR|CJaJhqyhCJaJh}@FCJaJhqyhmLxCJaJhqyh@CJaJhCCJaJhcICJaJhqyh?-CJaJhqyh}CJaJhqyhxCJaJhqyh%8RCJaJhpCJaJ3$$$$$$$%%&&~&&&&B'X'r''''(\(b($)&)D)V)+ +<+>+H+J++j-....r///////d0f0*1,1212 2ϼϱϱDZDZDZDZDZDZڛ훦hqyhJCJaJhJCJaJhqyhDCJaJhqyhCCJaJhqyhMCJaJhqyhOi~CJaJhCJaJhqyh%^CJaJhqPCJaJhqyhCJaJhXCJaJhqyhZ&CJaJ5 23b5D6\647@7n<p<z<|<<<====>>>>>>?8?:?L?N?X?Z?\?n?????????????????????n@p@ZAlAABBºº²ª¢¢¢ꗺhqyh%0CJaJhJCJaJhO79CJaJh)4CJaJhCJaJh#CJaJhMCJaJhSCJaJhXCJaJhA8sCJaJhqyh#?CJaJhqyhz#{CJaJ;BBB8CDCXCdCCC.DPP⛱hpCJaJhqyhW+CJaJh5CJaJhqyhCJaJhqyh?-CJaJhqyhLCJaJh/CJaJhqyh%0CJaJhqyhuICJaJhuICJaJh@CJaJhqyhCJaJhqyhC:CJaJ0PPPP~QQQQ^RSSTTT,UjUUUUUUUUUVVVV"V$V*V,VBV\VvVVVVVVVVWWWE VFco`x $`a$gdx $`a$gdrd $`a$gdX $`a$gd"t $`a$gdUrgd$a$gd^0 $`a$gd% $`a$gdTcccc2e4eBeeeeff4fJfgggggggritiviiiiiiiiijjj,j:jjjLk\kl llƻƠƨƕwwwwhqyhpCJaJhqyhLCJaJhr`nCJaJhqyhCJaJh4UCJaJhN.CJaJhqyhZ&CJaJhqyh<CJaJhqyhmLxCJaJhqj;CJaJhqj;h%6CJaJh{CJaJhqyh%CJaJhL1CJaJ+lll mmooooooooooppqlqnqqqqqqqBrHrRrXr|rrrrsssssssuuϿϴ塬崙ϴxhqyh$NCJaJhqyh9kWCJaJhqyhqbCJaJhdI1CJaJhqyhuICJaJhuICJaJhqyh LCJaJhr`nCJaJh.CJaJhqyhe&CJaJhqyhZ&CJaJh{_ICJaJh)4CJaJhqyhCJaJ*uuuuuvvvCJaJhqyh! yCJaJhUCJaJh[CJaJhqyhZ&CJaJhqyh<CJaJhqyh&CJaJhdI1CJaJhqyh+CJaJ*dj&dfvxz $,.024:<>@ Bd(4DF@FZbdhnprtJVhqyhdCJaJh!CJaJhqyhZ&CJaJhqyh"CJaJhqyho]+CJaJhqyhZCJaJhqyh[dCJaJhZCJaJhqyh CJaJhW^CJaJ:VZt HL,>HD02<>@&"46zꮒ|q|hR%Sh CJaJhR%ShdCJaJhqyhsCJaJhz.h6CJaJhz.CJaJh CJaJhqyhCJaJhtdCJaJhZCJaJhqyhdSCJaJhqyh=eCJaJhqyh> CJaJhqyh CJaJhqyhmZCJaJ(24 <>BHJLpNP "$(>(FVXױשמ}uju}uuubh9QCJaJhqyhePICJaJh^0CJaJhqyh3]CJaJhqyh}CJaJhqyh%CJaJhqyh:CJaJhkCJaJhCJaJhePICJaJhqyh-CJaJhqyhZ&CJaJhqyhUrCJaJhgCJaJhqyh CJaJhqyhdCJaJ&XZ\^`ztHFHTd^b"vxĹxpxxxxhRCJaJh E2CJaJhx!CJaJhqyhUrCJaJhkCJaJhqyhCCJaJh?9CJaJhqyh:CJaJhqyh^0CJaJhh^05CJaJhh5CJaJh[#5CJaJh^0CJaJh}CJaJhqyhZCJaJ,  ,| "$*dfldfprv&8$bhu%CJaJhgCJaJh=CJaJh9QCJaJhhSCJaJh/BCJaJhVJ5CJaJhqyhT/CJaJhS CJaJhkCJaJhT/CJaJh E2CJaJh6CJaJhqyhUrCJaJ6bd0>D\|~ . 2  X Z l     > T   ~ͧ{hqyhlCJaJhqyh^CJaJhqyhPCJaJhqyhdCJaJhqyh"tCJaJh\hCJaJhqyhCCJaJhCJaJhkCJaJh4CJaJh CJaJhUCJaJhqyhUrCJaJhVJ5CJaJ0jl&(24!!###d$h$$$6%F%L% &&,&0&H&~&'B'ڱڠژڐڐڐڈڈڈ}}}uhfCJaJhqyh7CJaJhV)\CJaJh CJaJhzCJaJ!jhqyhP0JCJUaJ!jhqyhHB30JCJUaJh(CJaJhhCJaJh}CJaJhqyhPCJaJhqyhlCJaJh9CJaJh\hCJaJ.B'''8)r))))))))))))*@*,,,,---.(...P.R........ʿyynfnfnf^hCJaJhgCJaJhqyhncCJaJhdKPCJaJhqyhLICJaJhqyh0@CJaJhqyh TCJaJh]36CJaJh]3huzA6CJaJh]3CJaJhqyhuzACJaJhqyh7CJaJh1@CJaJhpCJaJh%uCJaJhV)\CJaJhqyhPCJaJ$.//////////.000z0000111,1>11111111111 2P2223234363D3H3J3R3T3X3n3ʿڷڤڤ홤펙~h\CJaJhCJaJhqyhNhCJaJhqyhPCJaJhqyhWCJaJh<CJaJhjCCJaJhqyh\rCJaJhdKPCJaJhgCJaJhqyh'CJaJh%uCJaJh1CJaJhqyhncCJaJ.n3r3t3~333333333333 44&4R4V444\5d555X6^6666666666666777F7J79`:b:௺պyhBCJaJhqyhu%vCJaJh[~CJaJh\CJaJhqyh@0CJaJhJCJaJhqyh\CJaJhC CJaJhCJaJhqyh? CJaJhqyhPCJaJh\CJaJh1=CJaJh? CJaJh\mCJaJ/b: <<<<<d=f=x=z===> >>">>>>>?2?8?N?b?d?t???$A&A(AAXCEEEFF4F6FF߶궮yqqhT#[CJaJ!jhqyh)k0JCJUaJhqyhr#CJaJ!jhqyhr#0JCJUaJhCJaJh[~CJaJhqyh)kCJaJhqyhH#CJaJh\CJaJhqyh\CJaJhqyhPCJaJhqyh@0CJaJhqyhu%vCJaJ)FFrHtHHHPPbQdQQQ.S0S8S:S@SBSTSVSSSRTTTUUTU V VZZ\_^_```PbbDcFcdDddd2e··݌yh%CJaJhrdhM)CJaJhA#cCJaJh=CJaJh$CJaJhrdhPCJaJhrdCJaJhqyhMCJaJhqyh9kWCJaJh>MCJaJhh,\CJaJhkCJaJh^CJaJhqyhPCJaJhcCJaJ-2e4e:eeeeeeee g"g$gFggggggghhhhiiii,iZiiiiiiijk"m.m>nxnoo@pVp\pŬŬŬŤ휉~shqyh:ZCJaJhqyh7YCJaJhqyh2CJaJho#CJaJhq4CJaJh@CJaJh<CJaJ!jhrdh,eZ0JCJUaJhqCJaJhICJaJhLCCJaJh:CJaJh%CJaJhrdhPCJaJhtCJaJ-\pnrtFtdtftltntptrtttuuuu\v^vxvvvfwwwZx\x^x`xlx׼wl[Phqyh CJaJ!jhqyh( 0JCJUaJhqyh( CJaJhqyhocCJaJhqyhsCJaJhqyhxCJaJ!jhqyhd-0JCJUaJhXCJaJhqyh:ZCJaJhqyh2CJaJho~aCJaJh`CJaJhqyh+CJaJh18CJaJhqyhGCJaJhqyh7YCJaJlxxyyyyyyyz*z,z.zLzTzVzzzz {D{F{T{{4|8|D|F|||||||}"}6}D}}}>~F~~~~ ">Щ홎탎{hxCJaJhqyhsCJaJhqyh9CJaJh18CJaJhCJaJhqyh` CJaJ!jhqyh 0JCJUaJhqyhHCJaJhxCJaJ h18h18jh%0JCJUaJhqyh CJaJhsKCJaJ0>PR| ",.68:<L ,.00@΂巬uh^T^T^ThyaJmHsHh aJmHsHhqyhe0aJmHsHhqyh}CJaJhh5CJaJhh}5CJaJh[#5CJaJhqyhCJaJhqyhHCJaJhqyhXCJaJht@CJaJhohCJaJh3CJaJhqyhsCJaJhqyh9CJaJhCJaJhxCJaJ `x.0 ƚ̠$̫$a$gd_ $`a$gd) $`a$gdX $`a$gd $`a$gdZgd pgd$a$gdT $`a$gdH΂҂Ԃ؂(*Njlz|Ѓ҃xĄƄȄD΅҅ԅօLN`Lz|~\駚龚||hJx8aJmHsHhqaJmHsHh)aJmHsHhqyhv aJmHsHhqyh 6aJmHsHh) <aJmHsHha]aJmHsHhqyh paJmHsHha]aJmHsHhyaJmHsHhaJmHsHhqyhe0aJmHsH0\^ʊ 2@ƌ"^z|~Zv &24LВԒ鴪韔yqyfhqyhhCJaJhU CJaJhqyhJsCJaJh,-CJaJhS^2CJaJhqyh pCJaJhqyh 6CJaJhHaJmHsHhqyh paJmHsHh4aJmHsHhocaJmHsHhaJmHsHhj=#aJmHsHhqyh 6aJmHsHh'aJmHsH&$(TV`“ē .0h|~Д  48DFTbPhx~ȖԖޖ*.<>B|—ėļ⴬ĔĔĔČh37CJaJhCCJaJhv CJaJhJCJaJhS>CJaJh|>CJaJhqCJaJhqyhQLBCJaJhU CJaJhqyhJsCJaJhqyh"nRCJaJhqyhhCJaJh:CJaJ3ėƗʗ^tvȘ  8:<>ƙĚƚҚrЛ8>FPRTnp|Μԝڝ6Bڼڴڴڬ呁呤hCJaJhS>CJaJhqyhzSCJaJhXCJaJhv CJaJhl9CJaJh:CJaJhBCJaJhqyhQLBCJaJhqyhJsCJaJhqyhhCJaJhCCJaJh37CJaJh37h37CJaJ2BR`bxhjlvz Ġʠ̠РNPXZ`bȢآ>@pr||qih) CJaJhqyhCJaJhqyh.)CJaJhU CJaJh4CJaJhB"CJaJhqyhUCJaJhXCJaJhqyh+CJaJh|CJaJh^xCJaJh V,CJaJhv CJaJh37CJaJha]CJaJhCCJaJhqyhzSCJaJ)<ܤޤ26ħļĴwfWKWKWKWKh_B*CJaJph333hB"h_B*CJaJph333 hmh_6B*CJaJph333hB"h_CJaJh_h_5CJaJh_CJaJhqyh) CJaJhB"CJaJhqyh"nRCJaJhXCJaJh) CJaJh^xCJaJhqyhzSCJaJhqyh9qCJaJhqyhrCJaJhU CJaJhqyhCJaJ"Hhvx`vxȫ̫6^`bln~RʭҭԭNzگ(6<>HJLrvT`dtz|hLuh_6CJaJh<h_6CJaJh3Nh_6CJaJhmh_6CJaJh_CJaJhB"h_CJaJhB"h_B*CJaJph333DPL:^,&vd|zL~gd_$a$gd_̲ҲԲ 8\&@HNRT46prz~D̹ҹֹع" ,@D &BFмؼڼtLbftz|hL.,h_6CJaJhLuh_CJaJhLuh_6CJaJhB"h_CJaJh_CJaJP|Ⱦd|vzl,.0^djlvxzxLh$h_6CJaJh/*h_6CJaJhah*h_6CJaJh$oh_6CJaJh_CJaJhFh_6CJaJhB"h_CJaJFX $&(*8>@z ( "$.px|~^8vxz%h Ih_B*CJOJQJ^JphTh Ih_6CJaJh Ih_CJaJhB"h_CJ\aJh$h_6CJ\aJh$h_6CJaJh_CJaJhB"h_CJaJ>8xfV6JlnHRgd_$a$gd_dgd_@z(*268RVHBbhjltvܹܮhb?Uh_CJaJhh_6CJaJhh_CJaJhCh_6CJaJhB"h_CJaJh_CJaJh_B*CJOJQJ^JphTC.:>BLRXZfzpt|~^ >tv 68DFRTVl$(046XZ\024@h_CJaJhB"h_CJaJhDWh_6CJaJXfNz 468DjFj DFHRTV^`l.>@hs~h_6CJaJh=h_6CJaJh!Ph_CJaJh!Ph_6CJaJhB"h_CJaJh_CJaJKTZ^`jln~ "&.2:<H`d DLPHJTX< Ƚh4Qhy/CJaJh4Qh}UCJaJ!jh4Qh}U0JCJUaJh3CJaJh8h_6CJaJhB"h_CJaJh_CJaJFRX$ r@^ ~ vL!`#*+.367F9999dgd%$a$gd4o$a$gd_$&&( "nrt*,8:@BX Z \      ^ `   ` b $ & ( L N R v x ~  h4QhRzCJaJh4QhHCJaJh4QhJDCJaJh4Qh}RCJaJh4QhCJaJh4Qh}U6CJaJ!jh4Qh}U0JCJUaJh4Qhy/CJaJh4Qh?iCJaJh4Qh}UCJaJ4  vxPRZ\`l\rlnxz h4Qh6CJaJh4QhfCJaJh4Qh}U6CJaJh4QhoHCJaJh4Qh pCJaJh4QhCJaJh4Qhl7CJaJ!jh4Qh}U0JCJUaJh4QhnCJaJh4Qh}UCJaJh4QhtCJaJ2 "   L!N!!!!!!! """"$"&"R"T"^"`"""""##V#X#`#b#&&&&&&''x)z))))))**********++8+΢h4Qh'*OCJaJh4Qh~tCJaJh4Qhh,\CJaJh4Qh@CJaJ!jh4Qh}U0JCJUaJh4Qh6CJaJh4Qh}UCJaJh4Qh6XCJaJ;8+x+++,X,v------....Z/\///.3034444p5|56 67777774969>9@9F9H9999uh4Qh07CJaJh4Qh"mCJaJh4Qh4QCJaJh4QhCJaJ!jh4Qh}U0JCJUaJh4Qh%LCJaJh4QhCCJaJh4Qh6CJaJh4Qh<CJaJh4Qh}U6CJaJh4Qh}UCJaJh4QhdCJaJ,999999::: : :::: :":&:(:*:h3CJaJh}U h}U0Jjh}U0JUjhUh9999::: ::: :":$:&:(:*:$a$gd4oh]hgdg@ &`#$gdI29 0&P 1h:pQ%K. A!"#$S% ^ 2 0@P`p2( 0@P`p 0@P`p 0@P`p 0@P`p 0@P`p 0@P`p8XV~_HmHnHsHtHB`B PNormaldHCJ_HmHsHtHLL Rd Heading 1$@&`6CJmH sH RR Rd Heading 2$$@&`a$6CJmH sH DA`D Default Paragraph FontRiR  Table Normal4 l4a (k (No List R@R P Footnote Text$dpa$CJaJhtH @&@@ PFootnote ReferenceH*VC@V RdBody Text Indent$`a$ CJmH sH 4 @"4 g@Footer  p#.)@1. g@ Page NumberZ^BZ M) Normal (Web)ddd[$\$B*CJaJph6UQ6 I Hyperlink >*B*ph4b4 Header  p#2q2  Header CharCJPK![Content_Types].xmlj0Eжr(΢Iw},-j4 wP-t#bΙ{UTU^hd}㨫)*1P' ^W0)T9<l#$yi};~@(Hu* Dנz/0ǰ $ X3aZ,D0j~3߶b~i>3\`?/[G\!-Rk.sԻ..a濭?PK!֧6 _rels/.relsj0 }Q%v/C/}(h"O = C?hv=Ʌ%[xp{۵_Pѣ<1H0ORBdJE4b$q_6LR7`0̞O,En7Lib/SeеPK!kytheme/theme/themeManager.xml M @}w7c(EbˮCAǠҟ7՛K Y, e.|,H,lxɴIsQ}#Ր ֵ+!,^$j=GW)E+& 8PK!Ptheme/theme/theme1.xmlYOo6w toc'vuر-MniP@I}úama[إ4:lЯGRX^6؊>$ !)O^rC$y@/yH*񄴽)޵߻UDb`}"qۋJחX^)I`nEp)liV[]1M<OP6r=zgbIguSebORD۫qu gZo~ٺlAplxpT0+[}`jzAV2Fi@qv֬5\|ʜ̭NleXdsjcs7f W+Ն7`g ȘJj|h(KD- dXiJ؇(x$( :;˹! I_TS 1?E??ZBΪmU/?~xY'y5g&΋/ɋ>GMGeD3Vq%'#q$8K)fw9:ĵ x}rxwr:\TZaG*y8IjbRc|XŻǿI u3KGnD1NIBs RuK>V.EL+M2#'fi ~V vl{u8zH *:(W☕ ~JTe\O*tHGHY}KNP*ݾ˦TѼ9/#A7qZ$*c?qUnwN%Oi4 =3ڗP 1Pm \\9Mؓ2aD];Yt\[x]}Wr|]g- eW )6-rCSj id DЇAΜIqbJ#x꺃 6k#ASh&ʌt(Q%p%m&]caSl=X\P1Mh9MVdDAaVB[݈fJíP|8 քAV^f Hn- "d>znNJ ة>b&2vKyϼD:,AGm\nziÙ.uχYC6OMf3or$5NHT[XF64T,ќM0E)`#5XY`פ;%1U٥m;R>QD DcpU'&LE/pm%]8firS4d 7y\`JnίI R3U~7+׸#m qBiDi*L69mY&iHE=(K&N!V.KeLDĕ{D vEꦚdeNƟe(MN9ߜR6&3(a/DUz<{ˊYȳV)9Z[4^n5!J?Q3eBoCM m<.vpIYfZY_p[=al-Y}Nc͙ŋ4vfavl'SA8|*u{-ߟ0%M07%<ҍPK! ѐ'theme/theme/_rels/themeManager.xml.relsM 0wooӺ&݈Э5 6?$Q ,.aic21h:qm@RN;d`o7gK(M&$R(.1r'JЊT8V"AȻHu}|$b{P8g/]QAsم(#L[PK-![Content_Types].xmlPK-!֧6 +_rels/.relsPK-!kytheme/theme/themeManager.xmlPK-!Ptheme/theme/theme1.xmlPK-! ѐ' theme/theme/_rels/themeManager.xml.relsPK] ;#67*EpKuV{ |nnq 1' 7 oE !!!q , l(t-3579<hLv]p ĜbZ^n$ 2BBJP΂\ėB|  8+9*:L,V`xR9*: !8@0(  B S  ?7=IYZbc 7p{   ) + 6    # o ) + / 89?Xcp|$&(*;"=KLRSZ[beuv~    !*,06;<DEKLUV[]fhjrswxz{  ')-.04@AHIRTV]^abjlop}~$%]z|(1=A ~'.0ACKNv   % "%")"4"="""&######$v%%F&g&n&&&&&&&''E'c'e''')(,*?*J*N*+*,,,, - -,-9-B-K-Z-\----......-/////////00000)142:2=2>2H2222222U3&4U4h4i4p4y444444S5555"6$6X6777778:;;Y;[;];c;;;;<<<|<<<<===?@AAABBBBBBBBCCCCDDDDDDDDDDDDDDEE(E+EFEGEEEEEEEF:GLGOGQGUGGGeHhHkHoHHhIIIIIJ J>J?JKJcJtJvJ+KvKKLMOOOOOOOPPPP,QvQQ.R3RJRkRmRRiSSSSSSSTNUU WWWWXXXXXXXXXXWZjZZZZZZZZZZ[ [[[[^^}^^^^Haga bbccddfguiiiiiiiiiiiiijkkkkkk{llllnnn"n*n?nBnwnnooo@pAp{pppppppqq%qUq`qmq{qssssssss't1t;tDtFthtivwvvviwywwwwwwwxxxx6yuyyGzcz~zzzzz?{@{K{O{R{S{Y{a{#}2}<}@}C}E}I}h}j}}Obdtρ Xqz ,/19=@Brz(<E‡̇ЇӇՇއ2=m<CENQbP+c@G_bjqt+CFHL+2v$7:;F͚ ELN`brϛӛԛi cÝ7CKSU\_fΡޢ!(*1;Mߣ '1Zgɤ/ĥƥ3ߦ ! < ªƪ ",-+.1GJNY\x<Pî %Sدޯǰհ߰t\Դ!),>HaǶbnqt{qwzg6eglqtv~˼μܼ߼eeʾ:tuUm "%q#*-6N ,=p fs+-wzHJvx!#q/1] 78lnptEFL Zdjmo4:M[cfl:CP:WY"9i *68FIMPlorz #46>'*29^u{ !%seimv!#+.&)]uv{~$)ABTW[^ber XK$*-16l+/!T{]oy "$,24LN68+!LTVgTclp: L U Y \ ^  U  Wny|+{ '0  &'*1FHJLQSow(.EG, ",8E8U "" ##t#u#$$$$$$%%%%I&^&4'Y']'(((#(-(.(0(:(G(H(P(Q(T(U(^(_(j(((((() )))))*)+)-);)F)G)L)M)V)W)Y)Z)])b)k)l)n)x){)|))))))))))))))))))))* * **** *"*,*/*E*M*Y*d*n*t*~************************+++++++++!+&+1+3+;+<+C+D+F+G+P+Q+Y+x+}++++++++++++++++,,, , ,,,#,/,4,<,E,K,M,O,S,\,],g,k,s,u,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,---- - -----%-&-.-V-[-a-k-l-r-t-~----------------------.. ...<.B.C.K.L.S.T.[.\._.f.k.{..........................////?LCLILRLSLXLYL\L]LfLhLkLlLuLvL|L~LLLLLLLLLLLMMMMMM(M=MDMEMNMOMUMVM`MbMeMkMmMzMMMMMMMMMMMM NNNNN&N*N6N:N=N>NDNNNNNNNNNNNNNNNNNNNNNNNO'O8O;Op@pepgprrwvxvX{Y{݇އ֍׍78:;ij57fhXYop*+U V   IJ  !!$$(((((((())m*n***w+x+++,,J-K---e.f.//607000y1z1222222B3C33394:444n5o555r6s6D7E788t8u8 9 999::;;;;a<b<m=n===>>s?t?w@x@CADABBBB C CjCkC D DDDDDEE"F#FFFNGOGGG\H]HQIRIII,J-JJJkKlK>L?LLL0M1MMMMMNN O OOOOTTWW'X*XdXgXYYZZv]y]B^E^abiclc-e0e7f:fiijjn!noo^pap*q-qqqqqqqqqqqqqqqq33-.4haw=9SS{iiLvwvxx?{Y{#}I}އŝb8 %HvV    ((O`]w]__mnqqqqqqqqqqqqqq--  ##$$$$%%(Oqqqqqqqqqqqqqqqq |\}n\~rtԮwh >aZJ8 C r% f * * W y_ f v S d o  = ) H e v F L ):ydDK&2/BGpTk]}[#&ar>  MG_?40@AUBQ $Nz%H#Xg& AkyZA\gJsPh`nc)e0A_oPU !*!x!* "H#4#j=#o#r#%P%nV%c%e&#]&r&y&''<'''C'y'-).)H)M)*F*ah*++W+o]+,L., V,,-?-m-y-N.Z./"0^0L11dI122 E2I2S^2ox2HB3e344)404=4n_4q4VJ5!a5Iz56 67x$7&707?71g7Vt7Jx8$9:(9 +9O79?9l9sy9:+:C:Q:7;Q;;qj;u;) <`&<i6<=:=JN>S>|>#?@@1@g@j@t@AuzABQLB^BjCLC8fCrCzC DJDE1FF}@FNFmFtFHGuGG>GNlG{Hm~H IILIePI{_IHJH5JfJKKQ%K6EK4[KrdKoKLIL%LCL}LM>M*N3N]NO'*O^IOWO\eOE PPdKPvPwPc Q4Q9Q%8R"nR}RdSShSR%SzS}S TKWT^TcT_U Ub?U}UVLVW{V6OWPW9kW6XyXU%u=h!Pw^x>O&/ KdVgmy2r=Tg I3]|#E'4h<+dls}DKj SQ<\r|  r( o@ a ?$Nz.X] ) *+ %G'd>)S/\k:3? l7@Ad4f/ p/\c024oS.`R|@j.JZ`johpLu{P'F8l33C\m4n2Pqyy2 s(iJqP7YGpAJx_+W7=qC4U[-BoE+TZ =\18?o./Na]sd>lqu HQm:Z^rttx` 6DC[~-&w(N]}^8d B8ipDW2R4 dgB4EW&5x&"_Cpnx-p^ <MZktd g5 7NhqhA 9nr X#SnUX4@0:uD zZ]+ C^ec#\8JgC~y/XxmxCJ#6CC\].Jp!oy9)sKOb(UqX !Wz0~NewoHS(tjf()a],^w; Tef}37:VYn tc/9kmr"//*u%51:HV}+Hd~ gcI L $d-CopO @7mQCu7*XX~t1=\SIZB"&\b"<I 'qFWqy}VovzOO@ ` 4  #&-267;BEOPV^dlnopqrtx{|}~q@@ @@@@(@*@,@.@4@6@8@<@>@D@H@N@T@b@l@t@v@~@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@ @&@(@0@2@B@J@N@P@R@V@X@\@^@`@f@j@l@p@x@UnknownG* Times New Roman5Symbol3. * ArialA BCambria Math"1¢'f'&2{#a2{#ax4dNN3QHX ?P2!xx Slaven RavliPravni fakultet u ZagrebuAntonija Petricusic8         Oh+'0 $ D P \ ht|Slaven RavliPravni fakultet u ZagrebuNormalAntonija Petricusic5Microsoft Office Word@NZ@:,@tHYF@@Jb#2{՜.+,0 hp|  aN Slaven Ravli Title  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~    Root Entry F)Jb1TabletWordDocument;SummaryInformation(DocumentSummaryInformation8 CompObjy  F'Microsoft Office Word 97-2003 Document MSWordDocWord.Document.89q