Naslov
Primjena genetičkih markera u praćenju uzgojnih linija jelena običnog u prirodnom uzgoju
(Application of genetic markers to trace breeding lines of wild red deer)

Autori
Andreić, Doroteja

Izvornik
Nagrada Rektora ; mentori: Konjević, Dean ; Furač, Ivana

Vrsta, podvrsta
Ostale vrste radova, ostali članci/prilozi

Godina
2011

Ključne riječi
jelen obični; Cervus elaphus; rogovlje; selekcija; DNA; mikrosatelitski lokusi
(red deer; Cervus elaphus; antlers; selection; DNA; microsatellite loci)

Sažetak
Jelen obični (Cervus elaphus L.) je najkrupniji i s uzgojnog stajališta najznačajniji predstavnik porodice jelena u Republici Hrvatskoj. Trenutno se ova vrsta u nas uzgaja u okvirima prirodnog, gaterskog (ekstenzivnog) te tek manjim dijelom farmskog (polu-intenzivnog) uzgoja. Naglasak se u selekciji mužjaka u prirodnom uzgoju stavlja na osobitosti i razvijenost rogovlja, dočim se košute procjenjuju na temelju tjelesnog razvitka i uspješnosti u odgoju teladi. Kako je praćenje slijeda odbačenog rogovlja tijekom nekoliko godina složen i razmjerno subjektivan proces, upotreba genetičkih markera za pouzdano povezivanje roga i jedinke značajan je korak u što pravilnijoj provedbi selekcijskog rada u prirodnom uzgoju. U ovom istraživanju su korišteni uzorci četiri različita tkiva jelena običnog: krv, tkivo, dlaka i rogovi podrijetlom od životinja koje su odstrijeljene tijekom redovnog odstrjela u državnom otvorenom lovištu br. VII/15 ''Zapadna Garjevica''. Uzorci rogovlja pretraživani su na mikrosatelitske lokuse RT6, NVHRT48 i NVHRT73. Vidljivo je da rogovi pod oznakom RO1 i RO2 pripadaju istoj jedinki (duljina alela za lokuse RT6, NVHRT48 i NVHRT73 je identična). S ciljem provjere rezultata rogovlje 1, 2 i 3 (kontrola) provjereni su pomoću HV1 regije mtDNA koja je potvrdila pripadnost rogovlja RO1 i RO2 istoj jedinki. U istraženoj populaciji najčešća duljina alela lokusa RT6 iznosi 97 parova baza (36, 36%), lokusa NVHRT48 90 parova (54, 55%), a lokusa NVHRT73 227 parova baza (27, 27%). Teoretska heterozigotnost za promatranu populaciju iznosi 0, 81 (lokus RT6), 0, 45 (lokus NVHRT48) i 0, 72 (lokus NVHRT73), što predstavlja središnju vrijednost u odnosu na okolne promatrane populacije i upućuje na razmjerno nisku stopu križanja u srodstvu.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Veterinarska medicina

POVEZANOST RADA