Naslov
Djelovanje magnezija, selenija i olova na stanice jetre i bubrega u šarana (Cyprinus carpio L.)
(Effect of magnesium, selenium and lead on the liver and kidney cells of carp (Cyprinus carpio L.))

Autori
Stunja, Andreja

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, magistarski rad

Fakultet
Prirodoslovno-matematički fakultet

Mjesto
Zagreb

Datum
29.10

Stranica
116

Mentor
Kralj-Klobučar, Nada

Ključne riječi
magnezij; selen; olovo; jetra ;bubreg; enzimi; histokemija
(magnesium; selenium; lead; liver; kidney; enzymes; histochemistry)

Sažetak
Svrha rada je praćenje učinaka dugotrajnog izlaganja životinja subtoksičnim koncentracijama elemenata. U pokusu su šarani tretirani slijedećim koncentracijama elemenata: magnezija 0.1 mg/L, selena 0.1 mgt/L i olova 0.3 mg/L, tijekom 80 dana. Tkivo jetre i bubrega uzorkovano je svakih 7 dana. Histokemijskim metodama pratili smo aktivnost kisele i alkalne fosfataze u tkivu jetre i bubrega šarana. Kisela fosfataza vezana je uz lizosome, a alkalna je vezana uz membrane preko kojih se odvija aktivni transport tvari. Tijekom tretiranja u jetri su zapažene promjene u veličini i broju lizosoma koje su karakteristične za svaki pojedini metal. Kod tretiranja magnezijem u jetri su nađeni krupni lizosomi podjednako brojni kao u netretiranoj skupini. Za tretiranje selenom karakteristični su srednje veliki i mnogobrojni lizosomi, a za tretiranje olovom sitni lizosomi, tek nešto brojniji nego u netretiranoj skupini. Na tkivu jetre obavljena su putem "image-analyser"-a mjerenja broja lizosoma i ukupne površine koju oni prekrivaju, a dobiveni rezultati statistički su obrađeni. Analiza varijance pokazala je da je razlika u površini prekrivenoj lizosomima među pojedinim tretiranjima statistički značajna na razini značajnosti 5%, dok razlika u broju lizosoma nije statistički značajna. Koeficijent korelacije ukazivao je na dobru povezanost između dana tretiranja i broja lizosoma , te između broja lizosoma i površine koju oni prekrivaju, dok je povezanost između dana tretiranja i površine prekrivene lizosomima bila bitno manja kod sva tri tretiranja. Rezultati statističke obrade u skladu su s nalazima kvalitativne procjene obavljene pomoću svjetlosnog mikroskopa. Kod sva tri tretiranja, na ultrastrukturnoj razini, u hepatocitima je uočena pojava rezidualnih tjelešaca heterogenog sadržaja, a kod tretiranja magnezijem i olovom zabilježena je pojava nabubrenih i promijenjenih mitohondrija. Aktivnost alkalne fosfataze u jetri nakon tretiranja magnezijem, selenom i olovom slabi u endotelu krvnih sinusoida, a zadržava se uglavnom u interlobularno lociranim kapilarama, te u području pankreasa. U tkivu bubrega kisela fosfataze je, i nakon tretiranja elementima vezana uz lizosome koji su krupni i ovalna oblika u vratnom segmentu, sitni u proksimalnim kanalićima, te srednje veliki i sitni u distalnim kanalićima. Intenzitet aktivnosti kisele fosfataze je kod sva tri tretiranja u vratnom segmentu neznatno promijenjen u odnosu na netretiranu skupinu. U proksimalnim kanalićima intenzitet aktivnosti kisele fosfataze slabi neznatno u odnosu na netretiranu skupinu već u početku tretiranja magnezijem i olovom, te krajem tretiranja selenom. Malo slabljenje aktivnosti enzima zapaženo je i u distalnim kanalićima tijekom tretiranja magnezijem i selenom, dok je tijekom tretiranja olovom aktivnost uglavnom nepromijenjena u odnosu na netretiranu skupinu. Aktivnost alkalne fosfataze je jakog intenziteta u apikalnoj membrani vratnog segmenta, nešto slabija u proksimalnim kanalićima, a negativna u distalnim kanalićima. Tijekom tretiranja navedenim metalima intenzitet alkalne fosfataze nije se mijenjao u odnosu na netretiranu skupinu u vratnom i proksimalnom segmentu nefrona, a u distalnom je i dalje negativan. Pozitivna aktivnost alkalne fosfataze nađena je i u endotelu peritubularnih kapilara. Nakon tretiranja navedenim metalima pozitivne kapilare učestalije su nego u netretiranoj skupini što ukazuje na pojačani transport tvari u bubrežnom tkivu.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Biologija

POVEZANOST RADA