Naslov
Procesi suočavanja i kontinuirana izloženost stresorima
(Coping processes and permanent exposure to stressors)

Autori
Buško, Vesna

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, doktorska disertacija

Fakultet
Filozofski fakultet

Mjesto
Zagreb

Datum
24.10

Godina
2000

Stranica
137

Mentor
Kulenović, Alija

Ključne riječi
stres; ročni vojnici; suočavanje; posredujući efekti; prilagodba
(stress; recruits; mediating effects of appraisals and coping; adjustment)

Sažetak
Rad se bavi provjerom nekih pretpostavki transakcijske teorije stresa i suočavanja u kontekstu ispitivanja načina doživljavanja i prilagodbe ljudi u uvjetima služenja vojnog roka. Na uzorku muškaraca u dobi između 18 i 27 godina ispitanih na početku (N=449) i pred kraj (N=421) temeljne vojne obuke, analizirane su promjene odnosno stabilnosti u mjerama kognitivnih procjena, načina suočavanja i adaptacijskih ishoda, kao i priroda međusobnih odnosa pojedinih komponenata modela stresa i suočavanja sa stresnim događajima. Prema dobivenim rezultatima, teškoće koje proizlaze iz prekida civilnog života za većinu su ročnika snažniji izvor psihološkog stresa od specifičnih problema vezanih uz socijalno i fizičko okruženje vojne institucije. Kategorije stresora unutar institucije procjenjuju se u manjoj mjeri podložnima vlastitom utjecaju na pojavu i ishod događaja u odnosu na situacije vezane uz prekid civilnog života. Opažene promjene u načinima suočavanja tijekom služenja vojnog roka odnose se na smanjenje u korištenju strategija aktivnog prilagođavanja, pasivizacije, reinterpretacije, humora i pregovaranja, te na povećanje u upotrebi strategija izbjegavanja i izražavanja emocija. Rezultati govore o značajno boljoj prilagodbi ročnika na kraju u odnosu na početak temeljne obuke. Doživljena stresnost događaja pokazala se najsnažnijim prediktorom suočavanja usmjerenog na emocije i rješavanja problema/traženja podrške u obje točke mjerenja. Naprotiv, latentni faktor prihvaćanja situacije neovisan je o procijenjenoj stresnosti situacije. Osobine ličnosti ispitane u prvom navratu imaju većeg samostalnog i izravnog doprinosa objašnjenju načina suočavanja na kraju temeljne obuke nego u predviđanju mjera početnog suočavanja. Odabrani pokazatelji prilagodbe vojnika na kraju temeljne vojne obuke relativno su slabo objašnjeni uz pomoć modela koji uključuju osobine ličnosti i načine suočavanja odmjerene na početku obuke. Neuroticizam se pokazao jedinim značajnim prediktorom promjena u psihološkim stanjima. Analize slaganja modela za kriterije promjena u općoj prilagodbi i procjeni uspješnosti suočavanja te procjenu prilagodbe od strane zapovjednika, kao i sve analize kojima su obuhvaćene mjere suočavanja u drugoj vremenskoj točki, potkrepljuju pretpostavke transakcijske teorije o posredujućoj ulozi načina suočavanja u odnosu između antecedanata i adaptacijskih ishoda.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Psihologija

POVEZANOST RADA