ࡱ> EGBCDdbjbjss .ʓ"< < l8UT6a. Q^S^S^S^S^S^S^$beBw^yw^`n*n*n*Q^n*Q^n*n*8h97`W89=^a06a9|f'Zf 99Ff<h!n*w^w^l(6af< E: LI KI JEZIKOSLOVCI KAO DIO HRVATSKOG KULTURNOG IDENITETA Po jeziku narodi gospoduju, a kad im ga oduzmu - sluguju. Fran Kurelac Hrvatska regija Lika danas je zbog svojih prirodnih resursa prepoznata prvenstveno kao turisti ka destinacija, dok se njezinim kulturnim i povijesnim obilje~jima pridaje nedovoljno pa~nje i stavlja ih se na marginu svakodnevnih dogaanja. Kada se govori o kulturnim i znanstvenim aspektima Like, prva asocijacija su Nikola Tesla, Ante Star evi, grad Senj te prva hrvatska tiskara, dok se vrlo malo zna da iz Like potje u dva iznimna hrvatska jezikoslovca, pop `ime Star evi i Fran Kurelac. `ime Star evi (Klanac, 1784. - Karlobag, 1859.) autor je prve gramatike hrvatskog jezika pisane na hrvatskom jeziku,  Nova ricsoslovica iliricska: vojnicskoj mladosti krajicskoj poklonjena . Fran Kurelac (Bruvno, 1811.  Zagreb, 1874.) poznati je hrvatski knji~evnik i filolog, osniva  Rije ke filoloake akole. Iako razli itih jezi ih koncepata spomenuti li ki jezikoslovci, dijelom i Ante Star evi(Veliki }itnik, 1823.  Zagreb, 1896.), zadu~ili su kako regionalnu tako i cjelokupnu hrvatsku povijest i jezikoslovlje. Cilj rada je znanstvenoj zajednici predstaviti dosad nepoznate injenice iz ~ivota li kih jezikoslovaca, a sve u svrhu vrednovanja osoba koje su svojim djelovanjem doprinijele jeziku kao osnovnom pokazatelju identiteta jednog naroda. Klju ne rije i: Ante Star evi, Fran Kurelac, identitet, Lika, `ime Star evi Uvod Posljednjih desetljea, s akceleracijom od po etka 1990-ih godina, u naglom je porastu interes za istra~ivanje i (re)afirmaciju kulturnih identiteta, kako nacionalnih, tako i regionalnih, odnosno lokalnih. (Kalanj 2005:63.) Kao rezultat kumulativnog utjecaja viae razli itih imbenika, Lika je jedan od ponajboljih primjera slabljenja regionalnog identiteta u Hrvatskoj od po etka 1990-ih godina 20. stoljea. Uz naslijeene uzroke (heterogena zajednica, zaostajanje u regionalnom razvoju Republike, depopulacija s tendencijom demografskog izumiranja i s tim povezana slaba gustoa naseljenosti i razvijenost institucija), treba dodati razorne u inke domovinskog rata koji su se takoer odrazili na strukturu naseljenosti, posebno na promjenu etni kog sastava stanovniatva. Izlo~ene nepovoljne okolnosti potkrjepljuju tezu da e se rastakanje druatvene kohezije i kulturne autenti nosti ne samo nastaviti, nego i intenzivirati (Pejnovi 2009: 48). Takvo stanje i razvojne tendencije nala~u potrebu podrobnijeg i sveobuhvatnog razmatranja regionalnog identiteta Like, s ciljem njegove zaatite i potencijalne reafirmacije. Jedna od reafirmativnih metoda obogaivanja hrvatskog kulturnog identiteta je predstavljanje kulturne i jezi ne autenti nosti Like. Jezik je jedna od bitnih sastavnica identiteta svakog ovjeka i naroda, pri emu se prvenstveno misli na materinski jezik. Nacionalnom identitetu pripada identitet standardnog jezika. U Lici su prisutna dva narje ja: atokavski i akavski. No, atokavski narodni govor koriste i li ki Srbi pa se slika narodnog jezika u Lici bolje mo~e razumjeti uvidom u dijalekte od kojih se sastoji atokavsko narje je. Danaanje stanovniatvo Like slu~i se uglavnom trima tradicionalnim dijalektima: zapadnim, isto nohercegova ko-krajiakim i srednje akavskim. Joa nepoznat i neistra~en subjekt su doseljenici iz Bosne, koji bi u znatnom broju mogli pripadati atokavskom isto nobosanskom dijalektu (Be~en 2009:88). `ime Star evi, Fran Kurelac i Ante Star evi, tri hrvatska jezikoslovna mislioca iz Like, koji su slu~ei se sa sva tri dijalekta u razli itim povijesnim okolnostima obilje~ila hrvatsko jezikoslovlje. `ime Star evi Potomak stare li ko-bunjeva ke obitelji Star evi iz koje potje e airoj javnosti najpoznatiji lan obitelji, Ante Star evi, kojemu je `ime bio stric i ~ivotni mentor. Roen je u }itniku kraj Gospia 18. travnja 1784. godine. Osnovnu akolu i gimnaziju pohaao je u Vara~dinu. Studirao je filozofiju u Zagrebu i Gracu, a bogosloviju u Senju, gdje je 1808. zareen za sveenika. Poznavao je latinski, talijanski, njema ki i francuski, a bio je i dobar poznavatelj hrvatske i glagoljske knji~evnosti. `ime je bio vrlo u en sveenik. Iz njegovih osobnih dokumenata nalazimo da je u studenom 1808. godine, odlukom senjsko-modruakog ordinata, postavljen za ~upnika u Novi. U isto vrijeme vrai du~nost kapelana u obli~njem Gospiu u kojem je, prema joa uvijek znanstveno neutemeljenim izvorima, susreo maraala Frederica Marmonta. Upravo je taj susret Star evievu otvorio vrata u novo polje djelovanja - jezikoslovlje. Tako e sveenik `ime Star evi ubrzo postati najvei hrvatski jezikoslovac 19. stoljea. On e nastaviti vraiti Bo~ju slu~bu i to u Novome, u Udbini (od 1812. do 1815. godine) te naposlijetku u Karlobagu gdje je djelovao sve do svoje smrti 14. svibnja 1859. godine. U samo godinu dana napisao je i izdao dvije gramatike - Nv riscslovica iliricska : vojnicskoj mladosti krajicskoj poklonjena / trudom i nastojanjem Shime Starcsevicha xupnika od Novoga u Lici te Nva ricslovica iliricsko-franczka: na potribovanje vojnicske mladosti iliricskih darxavah / Mozin ; prinesena po Shimi Starcsevichu xupniku od Novoga u Lici Nv riscslovica iliricska: vojnicskoj mladosti krajicskoj poklonjena, ujedno je i prva gramatika hrvatskog jezika na hrvatskom jeziku, pisana li kom ikavicom te je kao takva jedinstvena u hrvatskom jezikoslovlju. Rije  je o gramatici s obilje~jima kontinuiteta ikavske knji~evne tradicije koja se zasniva na li kom govoru. Star evi je pripadao Kuzmanievom Zadarskom krugu koji se ustrajno zalagao za ikavicu kao jedini i najproaireniji hrvatski govor. Taj se govor, kako i sam Star evi spominje,  & koristi po najveoj strani naae Dalmacije, nego i po Bosni i po Vojni koj krajini i Slavoniji&  (Glasnik dalmatinski, br. 46). Iste godine izdao je drugu gramatiku pod nazivom Mozin Nva ricslovica iliricko-francska, prvu gramatiku francuskog jezika pisanu na hrvatskom jeziku. Bila je osmialjena kao prakti ni priru nik za mlade oficire koje ~ele nau iti francuski. Obje njegove gramatike napisane su na nagovor maraala Augusta Marmonta, u doba Napoleonove Ilirije, kada je `ime Star evi, uz Joakima Stullia i Francesca Appendinia, bio najistaknutija li nost na knji~evnom planu. Naime, Star eviava gramatika bila je prvi pokuaaj da se zajedni ki jezik kodificira na osnovi atokavskog dijalekta, prije nego djela koja je napisao Vuk Karad~i. Star evi je takoer prvi koji je razlikovao etiri novoatokavska naglaska te su njegova rjeaenja i danas od velike koristi u rjeaavanju problema akcenta sadaanjeg hrvatskog jezika (Ani 1967-1968: 121). `ime Star evi je bio ~estok protivnik Gajevog pravopisa, iako je upravo u prvom broju Gajevih Novina horvatskih izaaao njegov izvjeataj o brodolomu karlobaakih ribara (Novine horvatske te aj I., 6. prosinca 1835., br. 1, str. 2). Prvenstveno zbog meusobno suprostavljenih pravopisnih rjeaenja za hrvatski jezik, `ime Star evi se nije viae obraao Ljudevitu Gaju, atoviae, suprostavljanja su se intenzivirala. Tako u Gajevoj Danici Ilirskoj iz 1841. godine u nepotpisanom lanku naziva Ilirsko-dalmatinsko jezikoslovlje, autor (po svemu sudei dalmatinski jezikoslovac Gajevog pravopisnog usmjerenja) iznosi podatak u Star evievoj gramatici. Autor lanka piae  ... N. Star evi: Nuova gramatica illirica. Trieste. 1812....  . Rije  je prije o namjernom nego o slu ajnom propustu. Naime, jezikoslovcu iz Karlobaga je ime `ime te je u tom slu aju inicijal '`'., a nikako 'N'. Takoer, `ime Star evi je kao ato je ve spomenuto autor prve hrvatske gramatike koja je napisana hrvatskim, a ne talijanskim jezikom kako navodi autor u Danici . Namee se pitanje je li je ova pogreaka uistinu lapsus calami ili je, ato bi u ovom slu aju bilo izglednije, rije  o svojevrsnim sukobima na relaciji Zadar - Zagreb tj. o sukobima izmeu Kuzmanieva i Gajeva kruga. Ovaj podatak je zasigurno zanimljiv i mo~emo ustvrditi da je na neki na in pokazatelj nedovoljnog poznavanja Star evieva jezikoslovnog djelovanja, ali i njegovog namjernog marginaliziranja. Isto tako, autor u prvom dijelu svoga lanka izravno optu~uje zadrte dalmatinske jezikoslovce poput `ime Star evia te za njih piae:  & nu ima i takovih (~ali Bo~e vei dio!), koi premda znaju, i vide svojima o ima ovaj jednako trajui nered u slovopisu, premda nki pripoznaju pervenstvo novoilirskoj ortografii; nu ipak ostaju pri starom taliansko-latinskome kerpe~u. Video meliora proboque deteriora sequor!  (Iako znaju koji je pravi put, slijede najte~i I. B.). (Danica ilirska, 13. o~ujka 1841., br. 11. str. 42.,). Star evi je svoje mialjenje o pravopisu koji je po njemu bio jedini ispravan iznio kao suradnik u Kuzmanievoj Zori dalmatinskoj u lanku Meni se ini (preneaenje iz Nimackoga), gdje piae da  ... Ueni Nimci govore, da su njihovi praotci zlo uinili, kada su okrugla slova latinska razcho[ili. Meni se ini, da oni pravo sude& . , a za Gajeve u enike piae  & Meni se ini, da bi oni ovako mogli i u napridak dobro pisati bez [iljakah, i bez rogovah. Nikoji Sudo-Savo-Dravci misle, da je novi rogati versopis jedini Pravopis. Meni se ini, da se oni varaju&  . (Zora dalmatinska, 5. kolovoza 1844. br. 32.). Posebno je zanimljiva poslanica koju je `ime Star evi uputio Ani Vidovi, tadaanjoj suradnici u Zori dalmatinskoj koja se slu~ila Gajevim pravopisom. U poslanici koju piae li ka pastirica Stana Gledovi zrcali se `imina rodna Lika, iskonska i pobo~na te mudra i sirova. Li ka pastirica poziva dalmatinsku u ilirsko kolo, ali vrlo slikovito i metafori ki upozorava svoju sestricu na opasnosti koje se javljaju od sutlo-savsko-dravskih nima kih novotorija. I u Zori dalmatinskoj je Star evi pisao lanke religiozne tematike, potvrujui se time kao vrlo u en i krepostan sveenik. Osim spomenutih gramatika i suradniatva u Zadarskom krugu, `ime Star evi napisao je Homilije i Put Kri~a Isukrstova, djela religiozne tematike. Iz navedenog, primjeuje se `imina neraskidiva veza bogatog znanstvenog djelovanja i predanosti Bo~joj slu~bi. Takoer, va~na je njegova privr~enost li kom stanovniatvu, posebno ~iteljima Karlobaga u kojem je ~upnikovao viae od etrdeset godina. Tako je u istra~ivanju o tzv. Kukuljevievim anketarima iz 1850. na podru ju tadaanje Li ke pukovnije, kojeg su proveli Marko Rimac i Vlatka Leskovec, otkriveno da je jedan od anketara u toj pukovniji bio pop `ime Star evi. U anketi koju je detaljno napisao za svoju ~upu u Karlobagu, isti e se njegov prepoznatljivi jezik kojeg je naknadno korigirao Mirko Bogovi. Tako za jezik kojeg upotrebljavaju stanovnici, Star evi bilje~i  czisto Horvatski . Taj podatak Bogovi kri~a i stavlja  svi atokavski . Iz ovoga proizlazi da `ime Star evi 1850. godine i dalje piae atokavskom ikavicom koju naziva hrvatskim jezikom te time naglaaava dosljednost kao sredianju karakteristiku li kih jezikoslovaca. Fran Kurelac Hrvatski jezikoslovac i pedagog. Roen u Bruvnu 14. sije nja 1811. u Lici gdje mu je otac slu~io kao asnik u tadaanjoj Li koj pukovniji. Fran je Pu ku akolu je pohaao u `var i a zavraio u Rakovcu u kojem je pohaao i dva razreda gimnazije. `kolovanje je nastavio u Gracu i Zagrebu gdje je zavraavio studij filologije. God. 1832. odlazi u Be  gdje je uz slavenske jezike u io francuski i talijanski. Tamo je upoznao svoje ~ivotne uzore Ljudevita Gaja i Vuka Karad~ia. (Japun i 1911:9). Nakon ato se profilirao kao intelektualac europskog formata odlazi u Rijeku, gdje je predavao u gimnaziji i gdje je utemeljio Rije ku filoloaku akolu. Bio je cijenjeni stilist, vrstan govornik, zaljubljenik u svoj hrvatski narod i jezik kojemu je posvetio cijeli ~ivot. Putujui po slavenskom jugu napisao je kvalitetna knji~evna ostvarenja. Zbog opsega ovoga rada navest u samo neka njegova djela: Fluminensia ili Koje ega na Reci, Runje i pahuljice : pesni porugljive i pastirske ponajve dubrova ke, Mulj govora nespretna i nepodobna naneaen na obale naaeg jezika ili o barbarismih& Poput `ime Star evia bio je suradnik u Zori dalmatinskoj u kojoj mu je 17. travnja 1848.g objavljen prvi javni rad. (Vidakovi 1996:49.) U proglasu pod naslovom Zori dalmatinskoj  rodu dalmatinskom, Kurelac poziva na zajedniatvo svih Hrvata:  & Dosad su bila nanizana ta tri sladka imena hervatska, slavenska i dalmatinska nanizana u knjigah i na hartiji, ali sada valja da budemo jedno srdce jedna duaa! (Zora dalmatinska, 17. lipnja 1848., br. 16. str. 63.). Svoja djela je esto potpisivao starinom Ogulinac rodom iz Bruvna na Krbavi ato takoer ukazuje na svojevrsni otpor prema ve tada naglaaenom negativnom poimanju li kog ovjeka i kraja. Takoer, istovremeno je u pismima koja je slao svojem najmilijem u eniku Budi Budisavljeviu uvijek je s ponosom isticao svoje li ke korijene. Kao ato `ime Star evi nije podnosio ilirce, tako Kurelac nije priznavao tzv. Zagreba ku akolu. Jedan od nositelja te akole, Adolfo Veber Tkal evi, s kojim je Kurelac bio u trajnom sukobu, napisao je:  ...Utemeljio rije ku akolu koja je imal a u naau knjigu uvesti novi njegov jezik, sastavljen od sva tri narje ja: akavskog, kajkavskoga i atokavskoga. Kurel ev je jezik sli an oatru no~u: jak na jeziku mu~ dobro e se poslu~iti na svoju korist, ali slabo e se dijete grdno porezati. Dokazivaae svoje stvari u obe temeljito, al i pretjerivaae esto: rad mu nije sistemati an, ve kako mu je ato na pameti palo. Prevadjajui nije bio sretan, jer je viae pazio na istou hrvatskog jezika, nego li na smisao izvornika. Politikom se nijemnogo bavio, ali kad mu se je pridesila prilika, zastupao je politiku isto hrvatsku, naobziru se nimalo na susjedne narode. Kurelac, nije spadao medju one ljude, koji znanosti neumiju pomiriti s vjerom, djela su mu puna nabo~nih na elah i primjetabah. U privatnom je ~ivotu bio milosrdan i mukotrpan, al i tu~aljiv prieko mjere i bez razloga. Najvea mu je mana bila bezobzirnost, kojom je viae putah uvriedio i najvee svoje dobrotvore, pa je esto pored toga i stradao. Nu ako se njegove vrline prispodobe s njegovimi manami, svakako je bio slavan umnik i vriedan, da ga sav narod sa zahvalanoau spominje i vidimi spomenici o~ivili...  (Narodne novine, Zagreb, 14. studenog 1874. br. 261.). Iz navedenog proizlazi kako su Kurelca poatovali i najljui protivnici, ali su esto isticali i njegovu tvrdoglavnost u jezi nim rjeaenjima, zbog koje su ga napustili i njegovi u enici iz Rije ke akole. U pismu u eniku Budi Budisavljeviu, Kurelac piae  & I De~mana mi pozdravi. Drago mi je, to je mudrijaae zastidio, nu mi je ~ao i to kruto, to se u pisanju od mojega pravila odvrgao, a tako mi po prilici i Pilepi sada u ini, a Deren in ve u inio jest. Nisam dakle ni jednoga R anina na svoju ruku dobio, a pisarija se moja R kom akolom prozvala. Tolika je sila otvora, jedan put u ~ile napuaten! Za koje lto bude mi mo~ebit i nad tobom jadikovat, i onda mi bude ~ao, to sam ikada ~ivio... (Budisavljevi 1904:13). Iako je beskompromisno tvrdio da je hrvatski jezik u vrstoj vezi povezan sa jezicima kojima se slu~e Srbi, Bosanci, Crnogorci pa ak i Bugari, ustrajno je branio i veli ao hrvatska povijesna prava. Kada je jedan od njegovih jezikoslovnih uzora, Vuk Karad~i, u svom djelu napisao da u Boki ~ive Srbi, Kurelac je u svojoj Flumensjii zapisao:  & Ako Vuk veli da po Boki ima trideset tisu sve pravijeh Srba, kakovi i gd biti mogu to mi je drago uti, er vidju, da je Srbljem i Hrvatom po tolikom jedinstvu razlika jedna knjiga dosudjena; nu mi je uza to rei, da Dubrovnika, Boke i Crne Gore za Srblje priznati ne mogu . Kurelac takoer, vjerojatno pod utjecajem Ljetopisa popa Dukljanina zaklju uje:  & da je Crna Gora u kornu svom pravi pravcati Hrvat, onako nam jezik izgovarajui, kako i Brinjani, Hrvati ako ikada koji (Kurelac 1862:218). Tako i Fran Kurelac uz Ante i `ime Star evia predstavlja  vitezoviev kroatizam , koji je sveprisutan u li kom intelektualnom svijetu. Fran Kurelac je bio ovjek airokog znanja iz povijesti jezika te mu je bilo jako va~no putovati i pisati, te airiti horizonte i otvarati nove vidike kako bi osvijestio hrvatski etni ki korpus. Sredianji modus vivendi bila mu je i ostala knjiga. Bio je anga~irani intelektualac koji je ~ivio svoju odgojnu, obrazovnu-filologijsku, svjetonazorsku svakodnevnicu na rubu boemije i neimaatine, unutar dvostrukog europskog identiteta: humanisti kog i kolonizatorskog istovremeno (Ba i-Karkovi i Srdo -Konestra 1996:44). Njegov je jezik neato sasvim zasebno u jezi nim previranjima 19 st.u Hrvatskoj, a uvelike je rezultat njegovog vlastitog straha od gubitka jezi ne tradicije i jezi nog bogatstva koje se stoljeima gomilalo u bogatoj hrvatskoj knji~evnosti. Njegovi pogledi na zadau knji~evnog jezika, koliko god bili dobronamjerni i bliski ideolozima slavenstva, za hrvatske su potrebe ipak bili preairoki, znatno airi i od nazora Zagreba ke filoloake akole (Vince 1968:226). Za vrijeme djelovanja u Rijeci, stvara specifi ni arhai ni na ina pisanja koji se vrsto razlikuje od jezika Zagreba ke akole, Zadarskog kruga i Vukovice. Tako je Kurelac ne dr~ei se vrstih i stalnih jezi nih pravila, stvorio umjetan jezik, nastojei da se u njemu o ituju njegovi slavenski vidici i estetsko-stilisti ki ponazori. Takva slika jezika, koja u cijelosti obuhvaa itavu knji~evnost ju~nih Slavena nije bila u tadaanjim hrvatskim jezikoslovnim krugovima, prvenstveno zbog njegove tvrdoglavosti i dosljenosti prepoznata. Kurel ev jezik mo~emo shvatiti tek ako u obzir uzmemo sve navedene elemente te u njihovoj koherenciji prepoznamo unutarnje jedinstvo. Zato Kurelac, baa poput `ime Star evia, utjelovljuje ve spomenutu karakteristiku li kog mentaliteta. Bezobzirnost, tvrdoglavost i dosljednost odlike su koje ne zaobilaze ni li kog jezikoslovaca Ante Star evia. Ante Star evia. Roen je 23 svibnja 1823. u Velikom }itniku kod Gospia u li koj bunjeva koj obitelji. Proveo je kao i veina njegovih li kih vranjaka vrlo mukotrpno djetinjstvo te je kasnije esto spominjao Liku kao kraj gdje ljudi provode surovan grani arski ~ivot. Nakon osnovne akole koju je pohaao u obli~njem Klancu, Ante Star evi na nagovor strica `ime Star evia, odlazi u Zagreb gdje zavraa gimnaziju. Kao iznimno darovit i marljiv student bogoslovije odlazi u Peatu gdje je u svojoj dvadeset i treoj godini bio promoviran u doktora filozofije (Petrinovi 1999: 28). Iako ga hrvatska historiografija prepoznaje isklju ivo kao politi ara i utemeljitelja Stranke Prava, Ante Star evi je pisao o jeziku, a posebno je impresivna njegova knji~evna djelatnost. Njegov iznimno bogat knji~evni opus sadr~i rasprave, knjige, saborske i druge govore te novinske lanke. Kao veliki pobornik Ilirizma javlja se 1845. s neopetrarkisti kim pjesmama u Gajevoj Danici. U njima se isti e neizmjerna ljubav prema ~eni i domovini (Breai 1997: 138). Kao i njegov stric `ime Star evi te Fran Kurelac, Ante Star evi je bio suradnik u Kuzmanievoj Zori dalmatinskoj, ali se javlja samo po etkom 1846. Ante Star evi je imao vrlo dobre odnose sa Antom Kuzmaniem koji je zajedno sa `imom Star eviem stvorio temelje buduih ideloloakih postavki Ante Star evia, a to je pravo Hrvatske na neovisnost - kroatizam. Prvenstveno radi djelovanja u tada ve glavnom gradu Hrvatske, Zagrebu, te po etnom oduaevljenju Ilirskim pokretom, Star evi nije upotrebljavao jezik Zadarske akole ve je pisao u duhu preporodne Zagreba ke filoloake akole. Nekoliko godina kasnije nakon potpunog razo arenja u ilirskim prvacima, piae u rije kom Nevenu, putopisnu crticu. U tekstu kojeg piae pobratimu D. M. iskazuje razo aranje ilirskim pokretom te opisuje svoje prave karakteristike:  & Ti znaa, da se ovakovi ljudi, kao ato sam ja, vazda mu e bez koristi,ovakovi ljudi vazda druga ie govore, a druga ie rade. (Neven, 4. o~ujka. 1852. br. 10. str. 157.). Autor je svoju knji~evnu djelatnost usmjerio i na rodnu Liku. Tako je njegov igrokaz Selski prorok, najupe atljiviji opis li kog seoskog i vojni kog svijeta. Takoer, neato viae o li kom mentalitetu donosi u Zori dalmatinskoj u tekstu pod naslovom Neato o pirnih obi ajih u Lici.. Spomenuli smo kako je koristio druga iji pravopis nego `ime Star evi i Fran Kurelac. Godina 1850. posebno je va~na u Star evievom ~ivotu jer on tada bukvalno mijenja svoj na in pisanja. Naime, nakon Be kog dogovora po kojem su Hrvati i Srbi jedan narod koji treba imati jednu knji~evnost (ijekavsko narje je), Ante Star evi iz protivatine Vuku Karad~iu po inje odjednom pisati ekavicom (po uzoru na kajkavski), pisanjem vokalnog glasa 'r' i to piaui ga kao -er, te ga tako i izgovarajui. (Mogua 1996:145). Star evievo prvo djelo pisano ekavicom je Razvod istrianski iz iste godine. Ante Star evi je u svom cjelokupnom radu dosljedno zagovarao hrvatsku tronarje nu tradiciju. Li ki jezikoslovci: sredianji element li kog identiteta Lika obiluje razli itostima kao niti jedna druga hrvatska regija. Ona je stoljeima mijenjala populaciju, bila kolijevka dr~ave, pa naglo opustoaena i raseljavana, sli ila je bojiatu poslije bitke, stalno se nalazei na tromei. Nekada akavsko stanovniatvo je pri kraju osmanske vladavine u 17. stoljeu izmjeaano s najrazli itijim dinarskim rodovima (Bunjevcima, Vlasima, Uskocima...) u 18. stoljeu prigrlilo i kajkavske Kranjce. Time je Lika postala jedna od jezi no najbogatijih hrvatskih pokrajina. Li ki jezikoslovci i knji~evnici na sceni se javljaju naizmjence, nadovezujui se jedan na drugoga. Njihova knji~evnost i javni rad je isklju ivo socijalno-nacionalnog karaktera te se temelji na povratku tradicionalnim hrvatskim vrijednostima. Nije zato slu ajno da su sva tri spomenuta jezikoslovca svoje prve knji~evne uratke objavili u Zadru, podru ju stare Hrvatske, u gradu u kojem se baatinio stari narodni govor hrvatske Like. Rije  je o Lici koja je predstavljala po etak po etke hrvatskog tiskarstva i koja je obilovala narodnim duhom. Upravo u svojim djelima i kroz svoja na ela, li ki jezikoslovci se zala~u za takvu Liku, ali i snivaju o njoj. Zato su ve kao suradnici u Zori dalmatinskoj pozvali itav hrvatski narod u borbu za ideje koje su se rodile u njihovom kraju i proizaale iz potreba njihovog kraja. Naro ito se isti u Ante Star evi i Fran Kurelac, prvi u politici, drugi u nauci, koji su tra~ili afirmaciju u tradiciji i starini. Hrvatski politi ari i jezikoslovci nisu htjeli vidjeti da politi ko djelovanje Ante Star evia nije anakronizam ve otpor njegove Vojne krajine. Rije  je o reakciji na strana ku dominaciju. Iz njegovog jezika da se uo iti da je voen instinktom te ga kroz prizmu instikta i mi mo~emo razumijeti. On je sam osjetio ato donosi srednjoeuropska kultura. Sin Vojne krajine, zazvonio je za uzbunu protiv tla enja naroda i protiv ugnjetavanje njegove rodne Like. Poput Ante Star evia i Kurelac je inzistirao na povratku tradiciji i to putem svog umjetno arhai nog jezika. Takoer, pokuaao je primijeniti svoj jezik na ato vee podru je. Kurel eva bezgrani na mr~nja prema svima koji nisu htjeli pisati rib i ~en u genitivu mno~ine, ve su pisali ribah, ~enah (zagreba ka akola), pored stotina arhaizama - hranjena je iz izvora nepokolebljivog uvjerenja, poput one Star evieve, te je puna lude smjelosti i vodi se za srcem, a ne umom. Kurelac je uklonio svaku nestalnost, mlitavost i boja~ljivost. Te~io je za jedinstvom navjestivai rat svakom koji se protivio Hrvatstvu i Slavenstvu(Georgijevi 1938: 742.). Li ki jezikoslovci se di e odlu nom borbom oplemenjenom energi nim zalaganjem za hrvatski nacionalni identitet i to ne samo kroz jezik ve i kroz pripadnost hrvatskom narodu i djelomi no katoli koj crkvi. Ipak, intuicija je ta koja ih vodi i ne dozvoljava da sagledaju hrvatsku jezikoslovnu pt  "^vZ$`$h$$$$$$%.%%%2&*'f'xtmxfx_[_T hh#Lh83 hhV" hh]c hh( jh& hhZjhhz0J5UhhZ5hh/hS5hhB*5ha ThH hHhHh( hhh?5hhh?50J5B*phhhh?5B*phhhh?50J56B*phhhh?56B*phhhh?55 Ltv hjlnprtvxzF$dh`a$gd$dh`a$gd$dh`a$gdR"Z$\$^$`$b$f$$$U[[[guZ{ Α $dha$gd0_ $dha$gdgd$dh`a$gdf'h'j''(0)<)))) * ***D*L**&+(+>+`++++++++++N,P,d,f,,,,,---2--------..ִִֻ䴭ȴ hhtD<jhhJ0JU hhZh83 hhcZ hhy hh'jhhS0JU hhJPQ hhS hh2L hhm hhZ2 hh]c hh#L hhV"2.../.8.........J/L/R/U/V/]/^/g///////000P0f0h0j00 1\1h1j1v1x112233333&4>4@4^44444شحئئؘؘئȉhh'6 hhb hh hhJPQ hh' hh>y< hhy h66h6h66hhZ6hh 6 hhZh!1h!1h!16 h!16 hhtD<hhtD<6644445<5556 6.6>6X6`666666677788|8888999999:2:L:N:P:R:T:r:v:~:::;4;;<< <"<$<&<žŷŷŰ⩡⚩jhh>y<0JU hh+hh>y<6 hh>y< hh hh hh]M hhIX hh<hh \ hh hhDy hh' hhZhhZ67&<(<F<z<<<<<=(=4=B=D=H=J====== >>&>(>j>l>x>> ? ???0?2?`?b?d?f?p?z?|?~?????? @@J@N@d@t@@@@@@@@@@@θοΫθΤΤΝθθΝθ hhQ hhRbjhh90JU hhwu hhIhhDy 6 hhAn hhAn 6 hh hh]M hh< hho ( hhDy >@AAAAA*A,A.A0AdAhAAAAAAAAA BBBBBLBZB|BBBBBBBBBCCCC2C>CRCVCpCrCCCCCCCPEREEEEEFF&F2F4FLFFFFݸϩ hhhhQ6hhn6 hhRbhhAn 6 hh hhn hhI hhQ hhX hhAn hhwuAFFHHHHHTIXIIIIIIIIJ`JhJlJJJJJJJJJJ(K*K,KLKL0LLLMMMMŽ{s{k{k{k{khh 6hh"=8\ hh hh"=86\hh 6\jhhA`0JU\hhA`\hhRb\hht\hh \hh \ hhw.h83hhT\hh\hh5\ hh hhT(M2N4NNNdNNNNOO.OHOjOtOvOOOO P,P@PLPPPPPPPPP Q QLQNQpQQQQQRRR$R&RHRNRbRRRSٶïʯʯʯʯïïʯhh*6jhhk60JUhhk66jhhb 0JU hhk6jhhp0JU hh hhw.hhOK6 hhp hhOK hh*h83 hh  hhRb1SSSSSST:T>TVTXT"U$UUU0VVDVbVpVVWW"W$W.W>W@WLW\W^W`WbWdWvWWWWWWWXͿԱƱxq hh5`1jhh190JU hhIM:h&h! hh>hh[R6 hh[R hha hhp) hh hhAn hhw. hh>b0 hhehh/6 hh/ hh'jhh*0JU\*X,XDXXXZX^XnXpXrXtXX\YpYrYtYYYYYYY(ZTZZZZZ[.[F[N[[[[[[[[,\F\R\\\\ֺ}v} hhCb{hE hh h83 hhZh&jhh^u0J5UhhZ5 h&5 hhAn hho hhu% hh> hh19 hh:4 hhIM: hh[R hha hh5`1 hhf1+\]] ^(^`^b^^^^^^^_l_p_x______6`8`B`Z`v``````2a4aaNbrbzb|bbbcccc4d6d8dBdDdFd`dbdhP hhHhhW6h hhP, hhW hh{ hh hhZjhh0JUhh:6h[ hhCb{ hhS hh: hhX2hE hh4bdzd|dddddeBe|eeeeff(gfgggggggggg.hthzhhwBwDwRww{${D{T{X{¸±ɪ럘ɟɍɘɘz hh-h&hh6 hhN1/ hhY>h[h% hhRKchnU hh) hhvM: $&*,26@DPR^`dfxzʃ̃΃Ѓ܃ރ4DLN\lnvx|~ hh^h& hh h%mHnHsH hhE#mHnHsH  hhUohhUomHnHsH  hhE# hh: hh hh{h%<ƄȄ̄΄҄Ԅք؄ 46>@DHPR\^lp߿ߝ|||||||||| ha ThmhhmmHnHsHhh!4mHnHsH ha Th!4hhUomHnHsH ha ThE# ha Th%h%mHnHsHha Th^6hh^6mHnHsH ha Th^hh^mHnHsHhhE#mHnHsH0؅څޅ "$8:LNbfxzĆƆȆ̆چކ $&*,68<>BDPR`bdfjlķhh{mHnHsH hh hh mHnHsH ha Th hh mHnHsH ha Th0hh0mHnHsH ha ThmhhmmHnHsH@lnpvxʇ̇Ї҇ ,.68<>PRTV^`fhz|ƈȈڈ܈*^ƉhA hhY]hhK=mHnHsH ha ThK=hAmHnHsH ha ThA hh hh mHnHsHGƉJVX܊Vv|~‹ċ΋Ћҋԋ֋܋ͥ͗n͗%jhh{0JUmHnHsH hh{6mHnHsH hh 6hh 6mHnHsH hhf@6mHnHsH hhRKcmHnHsH hh mHnHsH  hh hhRKc hh hhY]6h0_ hhY]hA hh=&܋ &*6<JLTV\^lnŒ̌ΌЌҌ܌ތ$&68<>BNPh0_mHnHsH hhUomHnHsH h0_ hh{hh{mHnHsH  hhUohh{5jhh"0JU hhRKchh!6mHnHsH hhRKc6mHnHsH 7Pv`bd $&,.468:DFRTZ\ln~ȏʏ܏ޏ &,.68>Ÿh& ha Th0_h0_h0_mHnHsH  ha Th Gh Gh GmHnHsH  hh{ hh0_ h0_h0_ hhUoh0_ hh<CƑȑʑ̑Б$&(.>|l48zBڗ0<N̙ڙܙ šʚϽᚓ}yqj hhn hh{6hE4 hhhh56 hh{ hh?g hh5 hh  hhE0 hhk8 hhK hh \ hhUh83 hh)h& hheT# hhZjhhvM0J5UhhZ5)ʚК 8NЛȜМzΝН>rt$02TVh468ZBVZ\^Ң޻| hhhh{6hh?g6 hh?gh83 hh$ hh``, hhhhC6 hhChhn 6jhhb0JU hhPJ hhn jhh{0JU hh{ hh5.Α(*8fLh $ & < > PTVfh z|gd $dha$gdҢԢ:\ƣȣʣ̣VҥBNhjltxz̧$DFd$&(*,ǹǵǣǔǁvniahh3e.5 h&5hh8ST5hhMv56>* hhS hhPJ h!16hhZ6 hh% hht' h^h^hn\h^ hhBu hh``, hhZjhhu%0JUhh``,6hhu%6 hhu%jhh0JU$֩,@fhlĬƬ̬ܬ>hԭ0Z̮HHXZdvxzžⷬ۷۷۷ԗԗԗhhoW6 hhoW hh@ hhf hh$yhZ hh$ hhakjhh%0J6U hhPJ hh\' hhZ hhU3m hhBFhh/L58"*@TԱֱر  ,.02Xj"b̳(hp *,.0 HL0DVXhl hhԼּB~ؽڽ $4RlҾܾ&,P\^`пü hh hheH hh@ hhr hh]7h hhbd hhi)hhZ6 hh0JU hh:O hh hhJr hhW> hhSP hhjC hh/hS hhOz hhZ hheH22 4 8 : < @ B L N P R V Z ^ b d t v x z |                           & ( 0 4 < > B D J L \ ^ r | ~  ƹӲƹƹƥ hh@hh@mHnHsH  hhhhmHnHsH hhYmHnHsH  hhY hh3e.hh@5hh3e.5mHnHsH hh3e.5>                      " $ ( * : > D H T V Z \ d f p r ~              02JLTVdfnprt~hhM3mHnHsH h$EmHnHsH  h$Eh$EhhYmHnHsH  hhYhh@mHnHsH  hh@IXb2NP $bzNPVdfh Lrtvû hh,Y hhOb hh' hhy hhI7a hh@1w h&h' hh#zKhhZ5 h&5hhZ6 hhZ hhC6r hh55 hhYhh@mHnHsH  hh@0vx| &("$r~&xz$@BȺȺϚ݌݌~zsosohm: hm:hm:h@1w hh$ hhM8\ hh@1w hh hhEM hh@ hhSyh& hh! hhp7u hhC6r hh* hh i hh.i/ hhA h&h h&hA hh' hh/>w+ t$&zZ\^v !" $dha$gd ! $dha$gdm: $dha$gdBLTZ\^vNRvxt0HJXZ    ĽĶįħzĂsĂsl hh@1w hhr|hhmX6 hhmX hh#9hhI~6 hhI~hh?6hhmr6 hh? hh' hhE hhmrh2h`hh3u6 hh3u h&5 hh hhm:hm: hm:hm:* > ^  !!p!!!!!""""""""###### $$n%%%%& &"&8&~&&&&&˼zumemhh'6hh5$6 hg`6hh5$\ hh<+ hh5$hhh_6 hhh_hh?6 hh? hhr| hhUq hhY7 hh]}c6 hh]}chKx h !6 h !h !h !hI~hhI~6 hhI~ hh13'"""$% ''(v)**+J,--^.\/12H346566$dh^a$gdKx $dha$gd" $dha$gd$dh`a$gdKx&& ' 'p'''''''2(4((((((,)0)b)r)t)v)))*"*.*r********P+n++Ǹǩ}unfnhh 6 hh hh_$6hh{i6 hh_$ hh{ihh"p6 hh"p hhr| hhAhhr|6hhY7 6 hhUq hhY7 hh"hKx hhKxh"h"6 hKx6h"h5$ hh5$hg`'+ ,*,J,,,,-~----&.\.^..///>?@A@BdCDfEFGHI|K$dh^a$gdKx $dha$gdSd$dh`a$gdKx $dha$gdv9 dh^gdKxdhgdKx $dha$gd<<<<<<<<=z===H>>>>>>????@J@L@\@@AAA>A@AlAAAAA>B@BBFCdCƾƷ|w|phphhY6 hhY ha T6hhd J6 hhd J hhqc hhr| hh]hh]6hh{i6 hh{i hhUqhhO6 hhO hhv9hv9hv96hv9 hh bhKx hKx6h bh b6h bh !(dCDDBDDDfEFGXGGGHH$H&HZH|HHHHHHIIIItJvJJJKKxK|KKKKKLȹȲȹxpix hh_hhE?6 hhE? hh.Uhhqq6hh6hh06 hh0 hKx6hhSd6 hhSd hSdhSdh$EhKxhSdhhhhh6 hhh hhTRk hhphhRh6hc} hhRh'|KLM:NNrPQSTfVWXYYZN[\\T]V]@g$i&iiii $dha$gdNP $dha$gd\Z3 $dha$gdLLLMMM8N:NhNNNNNNN O\O^OxOOO2P4PrPPPP QQRRSNSfShSSSSTzT|TTTTTǼǵßzrzhhy]6hhd6 hh@o hhd hh'hhy$6 hhy$ hh?hh?6 hh hhUqh hh{ih !hhj%6 hhj% h4h4 h46h4hh^6 hh^,TTTTVUXUlUrUUdVfVVVVVV*WW XXvXXXXXXXbYvYxYzY|YYYYYYYY ZJZZL[N[ǿǸ뢚~vo hhC+hh(6 hhox hhWk hh65 hhS*hhS6 hhShhe;6 hhqq hhe;hhMn6 hhMn hh(hh?6 hh? hhq`\ hhUq hh+* hh^+N[[[[l\\\\T]V]X]^ _ _"_t_``HbnbrbbbccDcee>g@gBg$i&i:i0r$ċƋȋLt268<>JNR*,BDL "ܒޒrΔhjlzޕTXhHht@y6hHht@y6mHnHsH  hht@y hHht@y ht@y6 hX\ht@y hht@y hht@y hht@yhwN hhUhUhjht@y0JUht@yh19ht@y6 h19ht@y6Ƌ*h|4<ȣfޥ \$dh`a$gdZgd{gdHgdgdƖȖΖЖԖؖ*,02 $02x|~46d<>ț֛ :@&,:< ڽڹڲڧڠڙڙڙ h ht@y haht@yhwN h;ht@y hcht@yh ht@y6 h&ht@yjht@y0JU hS]ht@yht@yhHht@y6mHnHsH hHht@y6ht@y6mHnHsH < (BD ,֡ ȣʣ̣fhޤޥJΦحt ܯޯ.02XZ`bhxht@y0Jjht@yUjht@yUjhH{UhH{ hght@y h~6h~h$ht@y6hRht@y6hSl<ht@y6jht@y0JU hKht@yh[ht@y6ht@y ht@y6hTht@y62\^`bd $dha$gd$a$gdZbd hh 7,1h. A!"#$% DyK ivan.brlic@pilar.hryK Nmailto:ivan.brlic@pilar.hryX;H,]ą'c^ 666666666vvvvvvvvv666666>6666666666666666666666666666666666666666666666666hH6666666666666666666666666666666666666666666666666666666666666666662 0@P`p2( 0@P`p 0@P`p 0@P`p 0@P`p 0@P`p 0@P`p8XV~_HmHnHsHtHH`HZNormalCJ_HaJmHnHsHtHuDA`D Default Paragraph FontRiR  Table Normal4 l4a (k (No List `C@` ZBody Text Indent$Kdh^K`a$tH u4X@4 ZEmphasis 56\]4@4ZHeader  p#4 "4ZFooter  p#6U@16 Z Hyperlink >*B*ph>@B>e Footnote TextCJaJ@&@Q@ eFootnote ReferenceH*B'aB w0Comment ReferenceCJaJ<r< w0 Comment TextCJaJFFw0Comment Text Char mHnHu@jqr@ w0Comment Subject5\FFw0Comment Subject Char5\HH w0 Balloon TextCJOJQJ^JaJZZw0Balloon Text CharCJOJQJ^JaJmHnHuPK![Content_Types].xmlj0Eжr(΢Iw},-j4 wP-t#bΙ{UTU^hd}㨫)*1P' ^W0)T9<l#$yi};~@(Hu* Dנz/0ǰ $ X3aZ,D0j~3߶b~i>3\`?/[G\!-Rk.sԻ..a濭?PK!֧6 _rels/.relsj0 }Q%v/C/}(h"O = C?hv=Ʌ%[xp{۵_Pѣ<1H0ORBdJE4b$q_6LR7`0̞O,En7Lib/SeеPK!kytheme/theme/themeManager.xml M @}w7c(EbˮCAǠҟ7՛K Y, e.|,H,lxɴIsQ}#Ր ֵ+!,^$j=GW)E+& 8PK!Ptheme/theme/theme1.xmlYOo6w toc'vuر-MniP@I}úama[إ4:lЯGRX^6؊>$ !)O^rC$y@/yH*񄴽)޵߻UDb`}"qۋJחX^)I`nEp)liV[]1M<OP6r=zgbIguSebORD۫qu gZo~ٺlAplxpT0+[}`jzAV2Fi@qv֬5\|ʜ̭NleXdsjcs7f W+Ն7`g ȘJj|h(KD- dXiJ؇(x$( :;˹! I_TS 1?E??ZBΪmU/?~xY'y5g&΋/ɋ>GMGeD3Vq%'#q$8K)fw9:ĵ x}rxwr:\TZaG*y8IjbRc|XŻǿI u3KGnD1NIBs RuK>V.EL+M2#'fi ~V vl{u8zH *:(W☕ ~JTe\O*tHGHY}KNP*ݾ˦TѼ9/#A7qZ$*c?qUnwN%Oi4 =3ڗP 1Pm \\9Mؓ2aD];Yt\[x]}Wr|]g- eW )6-rCSj id DЇAΜIqbJ#x꺃 6k#ASh&ʌt(Q%p%m&]caSl=X\P1Mh9MVdDAaVB[݈fJíP|8 քAV^f Hn- "d>znNJ ة>b&2vKyϼD:,AGm\nziÙ.uχYC6OMf3or$5NHT[XF64T,ќM0E)`#5XY`פ;%1U٥m;R>QD DcpU'&LE/pm%]8firS4d 7y\`JnίI R3U~7+׸#m qBiDi*L69mY&iHE=(K&N!V.KeLDĕ{D vEꦚdeNƟe(MN9ߜR6&3(a/DUz<{ˊYȳV)9Z[4^n5!J?Q3eBoCM m<.vpIYfZY_p[=al-Y}Nc͙ŋ4vfavl'SA8|*u{-ߟ0%M07%<ҍPK! ѐ'theme/theme/_rels/themeManager.xml.relsM 0wooӺ&݈Э5 6?$Q ,.aic21h:qm@RN;d`o7gK(M&$R(.1r'JЊT8V"AȻHu}|$b{P8g/]QAsم(#L[PK-![Content_Types].xmlPK-!֧6 +_rels/.relsPK-!kytheme/theme/themeManager.xmlPK-!Ptheme/theme/theme1.xmlPK-! ѐ' theme/theme/_rels/themeManager.xml.relsPK] B'"$'%%`&(*;- 224BBEXJJ>NNRc ` UI>"" f'.4&<@FMSX\bdtkX{lƉ܋PʚҢlz2  vB &+H3<dCLTN[i0 bd`cdefghijklmnopqrstuvwxz{|}Α"6|KiƋ\dabysX8@0(  B S  ? OLE_LINK1 OLE_LINK2~~tt y ` c q s ,*********++D+F+M+N+++++++++++,,,,,,4,5,K,M,Q,R,\,],,,,,,,,,,,----"-#-:-=---....V.X.......//*/+/D/E/d/g/////000000000000110111s1t1{1}1111111 2 282:2k2m222222222222222224477q7t7777ʓPPRRSSUVXY[\%&9;WXuwqrz{efw x a b b c ,4DFf'h'****0077::Y>?_@a@HD7EEEEEMMhQkQQQSS[W\W[[\\__aaccfd-fhii i$i%i/i0iYiZiiiiiiijj:j;jfjgjjjjjkk'k(kCkDkgkhkkkkkkkllllcldlmmEmFmnnynznnn;ox?xxxyxxxoypyyy8z9z{{{{||||B}C}}}~~;~=~~~tu/0"#ʂ˂()HI܄݄AB ч҇9:;<%&{|~ƑǑtvfhʓ̓]`ߙ),`c!jmik^anqruTVϯү ñƱSVNPPRRSSUVXY[\kldlloopprZrssvvVwkwww|}C}c}}}~U~˂ނʓMkʰٰNPPRRSSUVXY[\vPPpprrrrrrrr s suuuuvvP}P}Q}R}S}S}~~ւׂ()WZ$&ʓƕɕߕߕ{HJSPPRRSSUVXY[\ö-zU"tQ.z=>zNP8_h88^8`B*OJQJo(phhHh^`OJQJ^Jo(hHoh  ^ `OJQJo(hHh  ^ `OJQJo(hHhxx^x`OJQJ^Jo(hHohHH^H`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHoh^`OJQJo(hH^`OJPJQJ^Jo(-^`OJQJ^Jo(hHop^p`OJQJo(hH@ ^@ `OJQJo(hH^`OJQJ^Jo(hHo^`OJQJo(hH^`OJQJo(hH^`OJQJ^Jo(hHoP^P`OJQJo(hHh88^8`B*OJQJo(phhHh^`OJQJ^Jo(hHoh  ^ `OJQJo(hHh  ^ `OJQJo(hHhxx^x`OJQJ^Jo(hHohHH^H`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHoh^`OJQJo(hHh88^8`B*OJQJo(phhHh^`OJQJ^Jo(hHoh  ^ `OJQJo(hHh  ^ `OJQJo(hHhxx^x`OJQJ^Jo(hHohHH^H`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHoh^`OJQJo(hHh^`B*OJQJo(phhHh^`OJQJ^Jo(hHohpp^p`OJQJo(hHh@ @ ^@ `OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHoh^`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohPP^P`OJQJo(hHNPQ.=>-U"$Ԓ`Ԓ`:K,reId kmrhMRo 5Z5  \rhMp>Be;VBe,FBecGrhM vS ~o Be-reI[K6rhM"reI;" l$rhM{&reIT]. 1reI4'2Be_P!6S_s]; I;BeHAreIArhM:/AreIMCrhMreIHJJrhMTJBeM L rhM}*PrhMy7QreIaRreIztRBe3).T _\rhM\oj_rhMC-pb H/crhM:udreIBeWzh ireI0k (lBeAoBeS_s8sBeywBet| wv}reIp5Z5 TS /3lF!KJKKMnXjAO beXfg8X "$9BCJkkby*2BMRY\Zjl|pLO_#-p34eHS`bbpM.,5LYY,n"(MCBFINNTjwu~v D2 Y7 .R _Z '_ b f gj An Dy F  P) 6 7 ? T ?\ :_ i pm m @u      " L AN p  ! + ., , C E M IX _ 5g  0 }S  7F %)5=UQeTq sv}~XcZ{qy  z&5@^jm!8^Z\Sd g^jq1 'Reehkt{*V=XSkn0@M[RfQ ?FLP@P`'891:= QW1nvvx{$/+DG_afoQ (d1?G'%+6DSLQWm?pv(/ "w'Z26EPJjP QcZ[ObcmY}c@_%5Whu(9, 2PW/Wa{>3z%)k,AB>Uk?s !!v)'C_Sery\ I%I\~e  <; NC ZF G \ n !!!W!&]&k&'''H'%'.' 0'4'Q'j'm''o ((L(Q(p(i)) ) )16)7)K)p)u) **Z*+*2!*B*%d*d*}*}*4'+<+>+?+C+E+`+,, ,+,f,,{,P, R,`,``,w,Q--k1-2-u6-C-^h-s-|-I.s8.@.3e.f.|.L}./H/"/(/N1/YJ/.i/0&0J0T0T0_0>b0zn01K1 81K1`L1_1'`15`1y`1f1|1y 2t 22:82@2@2X2X2e2g2g283W3P3!37&3&31353<3M3\Z3l34L 44+4:4w4555 5M5G555565h?5P5Q5s5v5 6]7/71747U`7a7p77 8*(828f5878"=8P8R8_8k8 9@99#9%9,919ID9R99X9m9q9|9O:|*:.:;:G:IM:y:];;;c;);P;e;zl; < <!<'</<<<tD<D<O<V<e<Sl<>y<|}< <=H=4 =/=I=,>3>M9>A> Q>2R>W>Y>t>?D?$?E?\? ^?Av?{?@@ @"@)@ KK ZZZZZ'Zn=Z=Z)OZXQZy ['[4[B[&F[_[Wn[w[\\)\M8\B\X\^\q`\e ] ]9]]!]H]J]S]Y]Y]3Z]x]*^>2^O^,]^uh^s^#_<_=_=_d_h_q_y_`A'`MQ`QX`h`aLaaEaaI7aivNmvwwL.w@1wU6w/>wBwWwYw*wx xKxXxhZxixoxox.y$y*y6yt@yDyIySyVyfy}yazzOzloztz {;{sF{T{Cb{Yz{|U | |r|"H|8X|}^|t| }04}-:}F<}C}L}Y}r}i~/(~I~X~;^~g~|u~v~ #*-- 7/Ll=HO;S\0`lj 05=O0(e0? )06`DtV,YyF+M$S* 144O^6K8<APUjv,y5:`}03=?A@W[ePf[lSsl@-S~[c g x LQ\'':G<?{ j=cJFoU`&';@J(-057m:QQi ]E4e7nFLmT\@ >FWb =%?'-.6Z^`g.<`dj%jISk$k6oBsG 20b88LMP]IqITVnno|K~"k.r<s<Joc_|t3=IM]MWnX[#G|]2 \;{Ey]]eWktnw{z 1MIUc2nrw<?@'D9On\_jpZtP<2rZ\Vun N_o Pqyrk$''UXenops}5 $6@?d{xJmXexB CSGWEYYH~(XPTn=x 89Yf x%;'I;;AB Tmnsvy(-,67QS f Ht'>AV2Z-3.1g34zUZV ->,]-OSV;}#';M^]cPr0aZddtH;Z*:K=WR\cm|oJ@`aeOmnBvi!#j3:LlWL["h|+ .(:^NO?Vef@L=Zauxy_ c~ 9G!XHbb~~ :#Wptpp+tzu )!48ZEHPVyl+z.*Ogi{  ~$%l1)4wx"#'[-5:|AHLq t^ gu- %Y*7XW]iBww*14DMXXJ]]b5$+'*[6C5cr l;BrCq`v~j(&(]dtz( -<BKOT?Vg``8b+K1v|~ 7,L:AZdslMv&*<C.HW"7F^y-S/ $ g2?]gp{ 'N*AfgxXy vMk}V ;HI]byW K&`DWqqstuu"v U@dE P`ap}b*+6Y;<GSPTlVW[`){iA#)`Gk%+Z11SP(V_[gjgr{./<=&~~H 1v999;;CX:,.//"1DPc*A=nGM !7 Sz|#/;WZUg#O:BKO^q?sjwH$D,UWcoc}~!"!9FKNPe^uA!/=JYxy{]*8CE*HNOS0Y^cg3u-Uiq_x{7>#A~j !#EEiOdUWIdbsA',4M Zg;ir"7|>fgis] 2%*7z{ nA_FQmssKj^nuqnrw.1>3UYZRbi.y> ( GRLN0_bhh<LPPSTA]bap~/32JNtvw(}+J/=B*[\eums $)$/2HX<]_I"#y$29 CNer 0A-XX`k;<bKKkU^{w!+f("4 LP|g"y$7R=A.b9>BQT_dh}rw0 "*3<fRix p%]7>>H{0M^o[v<%K)E0x9,XXjC:OT^bd p"|' F#LVVkPmv!$0DLj}P.:BG&MUZ~_#3!F/Z37>@cry@>K?#"8AzSgn`p}T> %a'd)X1 NVZko?l(E,0ʓ̓@a a a a t !#%&()+,./0247:=>?@ABCDEGILMSUVXZ[\ *\@0468:<>@BFJNRTXZ^`dfhlpv|UnknownG*Ax Times New Roman5Symbol3. *Cx Arial5. .[`)Tahoma?= *Cx Courier New;WingdingsA BCambria Math"1FFKF}K }K !4d 2qHX ?[2!xx~Posljednjih desetljea, s akceleracijom od po etka 1990-ih godina, u naglom je porastu interes za istra~ivanje i (re)afirmacij Ivan BrlicIvan      Oh+'0$4 DP p |  Posljednjih desetljea, s akceleracijom od poetka 1990-ih godina, u naglom je porastu interes za istraivanje i (re)afirmacij Ivan BrlicNormalIvan2Microsoft Office Word@@\1@>BW@>BW}՜.+,D՜.+,p hp  O Grizli777 K Posljednjih desetljea, s akceleracijom od poetka 1990-ih godina, u naglom je porastu interes za istraivanje i (re)afirmacij Title 8@ _PID_HLINKSAp9Kmailto:ivan.brlic@pilar.hr   !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./013456789;<=>?@AFRoot Entry F@I`WHData 1TablefWordDocument.SummaryInformation(2DocumentSummaryInformation8:CompObjy  F'Microsoft Office Word 97-2003 Document MSWordDocWord.Document.89q