Naslov
“Određivanje koncentracije žive u cjepivima kao posljedica korištenja tiomersala”

Autori
Racz Aleksandar

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, doktorska disertacija

Fakultet
Medicinski fakultet

Mjesto
Mostar

Datum
31.10

Godina
2009

Stranica
212

Mentor
Prof.dr.Jasna Bošnir

Ključne riječi
živa; tiomersal
(mercury; tiomersal)

Sažetak
Polazeći od pretpostavke da se uslijed pomanjkanja zakonskih odredbi, na hrvatskom tržištu mogu naći cjepiva koja kao konzervans koriste tiomersal, cjepiva sa smanjenom količinom tiomersala (kao posljedice korištenja u ranim fazama tehnološkog procesa proizvodnje), te cjepiva bez tiomersala i/ili bez konzervansa, te uvažavajući strah javnosti od štetnih posljedica unošenja etilžive nastale razgradnjom tiomersala u dječji organizam, u radu su provedena mjerenja koncentracije žive u 300 bakterijskih, virusnih i kombiniranih cjepiva. Cjepiva su bila dostupna na hrvatskom tržištu tijekom 2006., 2007. i 2008. godine, neovisno o tome jesu li bila uključena u obvezatni nacionalni program cijepljenja ili se njihova primjena mogla očekivati samo u određenim situacijama i kod određene populacije, odnosno koja su mogla biti primijenjena na zahtjev i uz suglasnost roditelja, mimo obvezatnog kalendara cijepljenja. Određivanje koncentracije žive u cjepivima mjereno je standardnom metodom CV AAS spektrofotometrom PERKIN-ELMER, 41000 ZEEMAN, ZL.FIMS-400 uz prethodnu pripremu uzorka metodom mikrovalne digestije, u pećnici za mikrovalno spaljivanje uzoraka, Milestone, MLS 1200 MEGA. Dobiveni rezultati komparirani su s rezultatima analize istih uzoraka, bez prethodne pripreme, najnovijom metodom direktnog mjerenja žive, korištenjem analizatora za živu DMA 80, Milestone. Metoda direktnog mjerenja pokazala se preciznijom, jednostavnijom i bržom metodom. Najveće koncentracije žive u cjepivima pronađene su u uzorcima cjepiva protiv difterije, tetanusa i pertusisa, te cjepivima protiv difterije i tetanusa domaćeg proizvođača, neovisno o monodoznom ili višedoznom pakiranju. Ova cjepiva koriste tiomersal kao konzervans. Kod stranih proizvođača, prije više godina tiomersal je zamijenjen 2-fenoksietanolom ili je konzerviranje izbjegnuto pakiranjem cjepiva u monodozna pakiranja, koja nakon jednokratne uporabe nije potrebno čuvati radi ponovne primjene poput višedoznih pakiranja istog cjepiva. Izmjenama u kalendaru i programu cijepljenja u Hrvatskoj koji se primjenjuju od travnja 2008. godine, u potpunosti je napuštena primjena domaćeg DTwP i DT cjepiva (koncentracije žive bile su u rasponu srednjih vrijednosti od 38, 43 do 51, 99 μg/ml). U potpunosti su zamijenjena kombiniranim „5 u 1“ cjepivom protiv difterije, tetanusa, pertusisa (nestanično, peterokomponentno), poliomijelitisa (inaktivirano) i Haemofilusa influence tip b (konjugirano), stranog proizvođača, koje prema provedenim mjerenjima objema metodama ne sadrži živu u mjerljivim koncentracijama. Unos žive u vrlo malim, rezidualnim koncentracijama, manjim od 1 μg/ml (0, 625 - 0, 850 μg/ml) još je uvijek moguć primjenom cjepiva protiv hepatitisa B, stranog proizvođača, koje se od 2007. godine u Hrvatskoj daje kroz tri doze u novorođenačkoj i dojenačkoj dobi, te opcionalnim cijepljenjem nekim cjepivima protiv gripe (0, 00208 - 0, 0161 μg/ml). Sve su to međutim koncentracije manje od maksimalnog prihvatljivog dnevnog unosa žive prema preporukama WHO, ATSDR i EPA. Analizom dostupnih cjepiva, pokazalo se da za svako cjepivo koje sadrži rezidue tiomersala, postoje i alternativna cjepiva drugih proizvođača koja ne sadrže tragove žive. To omogućuje da se pravilnim odabirom cjepiva provede cijepljenje djece do školske dobi bez unosa značajnijih količina žive, što predstavlja značajan doprinos cjelokupnim naporima zajednice da se maksimalno smanji unos žive u organizam iz svih medija okoliša. Budući da je potencijalan unos žive iz zraka, vode i hrane u dječjoj dobi izuzetno nizak, može se zaključiti da djeca u Hrvatskoj nisu izložena unosu onih količina žive koje bi prelazile prihvatljive vrijednosti unosa i prema najstrožim preporukama EPA (0, 1 μg/ml/kg/danu). Sukladno tome ne očekuje se niti pojavljivanje bolesti i stanja koja se u dijelu stručnih krugova i javnosti dovode u vezu s iatrogenim, prekomjernim unosom žive (pervazivni i neurorazvojni poremećaji). U nedostatku dozvoljenih referentnih vrijednosti za unos etilžive, u praksi se koriste podaci za metilživu, koja prema najnovijim podacima ima drugačija farmakokinetička i toksikološka svojstva. To upućuje na potrebu donošenja zakonskih propisa kojima bi se zasebno regulirale prihvatljive vrijednosti unosa etilžive koja se sporadično pojavljuje u cjepivima, imunoglobulinskim preparatima i pripravcima. Predlaže se uvođenje direktne metode mjerenja koncentracije žive, ne samo kao brže, jednostavnije i jeftinije, već i preciznije metode, koja ne traži prethodnu pripremu uzorka mikrovalnom digestijom.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Javno zdravstvo i zdravstvena zaštita

POVEZANOST RADA