Naslov
Kritička razmatranja o ljudskoj prirodi kod Davida Humea
(Critical inquires about human nature in David Hume)

Autori
Jelčić, Rosana

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, diplomski rad

Fakultet
Katolički bogoslovni fakultet

Mjesto
Zagreb

Datum
02.06

Godina
2011

Stranica
34

Mentor
Oslić, Josip

Ključne riječi
empirizam; racionalizam; filozofija; religija; ljudska priroda; spoznaja; mišljenje; iskustvo; razum; uzrok.
(empiricism; rationalism; philosophy; religion; human nature; knowledge; opinion; experience; reason; cause.)

Sažetak
Interes Davida Humea može se svesti na pitanje o ljudskoj prirodi. Hume je empirizam shvatio kao jedinu čovjekovu realnu datost od koje treba krenuti, ali u njoj i ostati. Jedino u tom svom mišljenju može sebe provjeravati i potvrđivati. U svom empirizmu problem je izveo tako da se mišljenje mora oslobađati zabluda, pa će se tako omogućiti i pravi pristup životu jer je mišljenje puno predrasuda. Tu se empirizam potvrđuje kao mogućnost uspostavljanja čovjekove prirode u potpunosti i čovjek kao prirodno biće, po Humeovom mišljenju, nema potrebe da se premješta u neku eshatološku viziju. Moje je mišljenje da se tim razmišljanjima Hume samo ograničio samo iskustvenom spoznajom te njegov "napad" na razum i njegov osobni skepticizam razara osnovu na kojoj počivaju znanost i filozofija. Razum je vanjski uzrok vjerovanja, a nutarnji uzrok jest sam Božji dar. Promišljanje se događa u samom činu vjere koja se prožima razumom, ali vjera ide dalje, onkraj granica razuma koji priznaje svoju ograničenost. U životu nije uvijek lako promišljati, govoriti i imati iskustvo otvorenosti za susret s Bogom, nego je ta otvorenost često spriječena zatvorenošću i dvoznačnošću same povijesti i različitih ljudskih iskustava koja jednostavno nemaju potrebu za religioznom otvorenošću.

Izvorni jezik
Engleski

POVEZANOST RADA