Naslov
REZISTENCIJA NA ANTIBIOTIKE U PSEUDOMONAS AERUGINOSA
(RESISTANCE TO ANTIBIOTICS IN PSEUDOMONAS AERUGINOSA)

Autori
Sardelić, Sanda ; Bedenić, Branka

Izvornik
Infektološki glasnik : znanstveno-stručni časopis za infektologiju (1331-2820) 29 (2009), 4; 177-183

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, pregledni rad, znanstveni

Ključne riječi
Pseudomonas aeruginosa; rezistencija; beta-laktamaze; efluks
(Pseudomonas aeruginosa; antibiotic resistance; beta-lactamases; efflux)

Sažetak
Rezistencija P. aeruginosa na antibiotike rezultat je smanjenje propusnosti stanične stijenke, pojačanog efluksa antibiotika iz bakterijske stanice, aktivnosti inaktivirajućih enzima te rjeđe promjene ciljnog mjesta. Urođena otpornost pseudomonasa na niz β-laktamskih antibiotika posljedica je aktivnosti kromosomske inducibilne ampC β-laktamaze (klasa C po Ambleru) čija derepresija dovodi do otpornosti na ureidopeniciline, cefalosporine 3. (i 4.) generacije, a u kombinaciji s gubitkom porina OprD i na karbapeneme. Stečene β-laktamaze u pseudomonasa mogu biti serinske iz klase A i D te metalo-β-laktamaze (MBL) iz klase B koje posreduje rezistenciju na sve β-laktame uključujući karbapeneme. Rezistencija na aminoglikozide najčešće je posljedica aktivnosti modificirajućih enzima i efluksa. Rezistencija na fluorirane kinolone posljedica je promjene ciljnog mjesta tj. mutacije DNA giraze ili topoizomeraze i pojačanog rada efluksnih proteina. Postotak rezistentnih izolata pseudomonasa nije se značajno promijenio u posljednjih 10 godina u Hrvatskoj. Među aminoglikozidima je 2008. godine bilo najmanje otpornih sojeva na amikacin, a najviše na gentamicin. Rezistencija na ciprofloksacin bila je 24%, na ceftazidim 8%, dok je karbapenem-rezistentnih izolata bilo oko 10%.

Izvorni jezik
Engleski

Znanstvena područja
Temeljne medicinske znanosti

POVEZANOST RADA