Naslov
Čimbenici rizika i etiologija kronične bubrežne bolesti nakon transplantacije jetre
(Chronic Kidney Disease after Liver Transplantation: Risk Factors and Etiology)

Autori
Mrzljak, Anna

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, doktorska disertacija

Fakultet
Medicinski fakultet

Mjesto
Zagreb

Datum
27.10

Godina
2010

Stranica
89

Mentor
Knotek, Mladen

Ključne riječi
kronična bubrežna bolest; transplantacija jetre
(chronic kidney disease; liver transplantation)

Sažetak
Uvod: Kronična bubrežna bolest (KBB) značajna je komplikacija transplantacije jetre (TJ), koja utječe na morbiditet i mortalitet bolesnika nakon transplantacije. Stoga je važno identificirati i modificirati faktore rizika koji negativno utječu na bubrežnu funkciju. Ciljevi su bili odrediti incidenciju novonastale KBB, identificirati faktore rizike, istražiti klinički tijek, te odrediti etiologiju novonastale KBB kod bolesnika nakon TJ.Metode: Analizirano je 197 bolesnika kojima je u KB Merkur transplantirana jetra u razdoblju od 2005. do 2010. godine, koji nisu imali KBB prije TJ. KBB nakon TJ definirana je procijenjenom glomerularnom filtracijom (eGFR) <60 ml/min/1, 73 m2 u trajanju od najmanje 3 mjeseca, koristeći Modification in Renal Disease (MDRD) formulu. Rezultati: Većina bolesnika (50, 3%) transplantirana je zbog alkoholne bolesti jetre. Veličina eGFR prije TJ pozitivno je korelirala s veličinom pada eGFR nakon TJ, tako da su veći pad doživjeli bolesnici s višom eGFR prije transplantacije. Prosječna eGFR svih bolesnika pogoršala se nakon transplantacije. Kumulativna incidencija novonastale KBB nakon TJ iznosila je 54, 5% nakon 12 mj., 58, 9% nakon 24 mj., 63, 6 % nakon 36 mj. i 69, 7%.nakon 48 mj. Multivarijatna analiza pokazala je da su neovisni čimbenici rizika za razvoj KBB nakon TJ: starija dob bolesnika, infekcija virusom hepatitisa C, stupanj bubrežne funkcije prije TJ i stupanj bubrežne funkcije u 1. mj. nakon TJ. Patohistološkom analizom 33 bioptička uzorka bubrega bolesnika s KBB nakon TJ, više od polovice bolesnika (57, 5%) imalo je kalcineurinsku (CNI) nefrotoksičnost, 24, 2% primarnu bolest glomerula, a 15, 2% hipertenzivnu nefropatiju. Kod bolesnika s KBB općenito, kao ni kod bolesnika s CNI nefrotoksičnošću nije nađena korelacija između eGFR i stupnja intersticijske fibroze i tubularne atrofije (IF/TA). Zaključak: KBB je ĉesta nakon TJ, a CNI nefrotoksičnost je njezin vodeći uzrok. S obzirom na izostanak korelacije između IF/TA i eGFR, značajna komponenta bubrežne disfunkcije je funkcionalna (vjerojatno vazokonstrikcijski uĉinak CNI). Dužim razdobljem praćenja može se očekivati daljnje povećanje učestalosti uznapredovalih stadija KBB nakon TJ, odnosno potreba za bubrežnim nadomjesnim lijeĉenjem u značajnog broja bolesnika. Biopsija bubrega je nezamjenjivi alat u rasvjetljavanju etiologije KBB nakon TJ. Potrebno ju je rano uvrstiti u dijagnostiĉke algoritme bubrežne disfunkcije nakon TJ, jer se time omogućuje etiološka terapija, dok još kronične histološke promjene u bubrezima nisu uznapredovale. S obzirom na CNI nefrotoksičnost kao vodeći uzrok KBB nakon TJ, potrebno je evaluirati imunosupresivne protokole s nižom ekspozicijom CNI-a.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Kliničke medicinske znanosti

POVEZANOST RADA