Naslov
Liječenje socijalne fobije
(Treatment of social phobia)

Autori
Mimica, Ninoslav ; Uzun, Suzana ; Štrkalj-Ivezić, Slađana ; Folnegović-Šmalc, Vera

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Poglavlja u knjigama, stručni

Knjiga
Dijagnostičke i terapijske smjernice (algoritam) : anksiozni poremećaji - priručnik za praćenje seminara

Urednik/ci
Štrkalj Ivezić, Slađana

Izdavač
Hrvatski liječnički zbor ; Hrvatsko društvo za kliničku psihijatriju ; Sekcija za psihosocijalne metode liječenja psihoza

Grad
Zagreb

Godina
2003

Raspon stranica
15-18

ISBN
0-000-00000-1

Ključne riječi
anksiozni poremećaji, dijagnostika , terapija
(anxious disorders, diagnostic, therapy)

Sažetak
Uvod Socijalna fobija (ili socijalni anksiozni poremećaj prema DSM-IV), sa životnom prevalencijom od 3-16%, spada u najčešće anksiozne poremećaje. Podaci o prevalenciji variraju od studije do studije, no sve je više podataka koji govore da ovaj poremećaj zahvaća više od 10% opće populacije i daje nešto češći u žena. Poznato je da se ovi bolesnici iz raz¬noraznih razloga rijetko javljaju liječniku, da najčešće ostaju nedijagnosticirani, a shodno tomu i neliječeni. U suvremenom, poglavito urbanom društvu, ovi bolesnici bivaju više izloženi fobičnim situacijama nego što je to bilo ranije, a posljedično izbjegavanje fobičnih situacija donosi im znantno veće negativne posljedice tj. dizabilitet. Poražavajući je podatak da samo oko 5% ovih bolesnika traži pomoć, a samo 1% onih koji pate od socijalne fobije bude adekvatno i dijagnosticirano. Nadalje, još je manji postotak onih koji bivaju pravilno liječeni. Neurobiologija anksioznosti je vrlo složena i vjerojatno se sastoji od interakcije između više neuronskih putova koji koriste više neurotransmiterskih sustava. Djelotvornost selektivnih inhibitora ponovne pohrane serotonina (SIPPS) u liječenju socijalne fobije govori u prilog tome da serotonin ima važnu ulogu u etiologiji ovog poremećaja. Socijalna fobija se često javlja udružena s nekim drugim psihijatrijskim poremećajem. Prema jednoj recentnoj i opsežnoj studiji, životna prevalencija preklapanja tj. komorbiditeta socijalne fobije i drugih psihijatrijskih poremećaja je slijedeća: izbjegavajući poremećaj ličnosti (58%), specifična fobija (38%), velika depresija (37%), alkoholna ovisnost (24%), agorafobija (23%), PTSP (16%), distimija (15%), opći anksiozni poremećaj (13%), te panični poremećaj (11%). U liječenju socijalne fobije na raspologanju nam stoji nekoliko mogućnosti, kao što su farmakoterapija, različite metode psihoterapije, odnosno njihova kombinacija. Mnogi smatraju da najbolje rezultate daje kombinacija psihološkog i far¬makološkog tretmana. Farmakoterapija socijalne fobije Suvremeni farmakološki tretman socijalne fobije obuhvaća inhibitore monoaminooksidaze (IMAO), reverzibilne i selektivne inhibitore monoaminooksidaze (RIMA), benzodiazepine, selektivne inhibitore ponovne pohrane serotonina (SIPPS), te beta-blokere. Neke od njihovih karakteristika uspoređene su na tablicu 1. Drugi lijekove ili nisu efikasni ili za njih još uvijek nema dovoljno podataka.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Kliničke medicinske znanosti

POVEZANOST RADA