Naslov
Preobrazba bastionskih utvrđenja u europskim i hrvatskim gradovima
(The transformation of bastion forts in European and Croatian towns)

Autori
Krajnik, Damir

Vrsta, podvrsta i kategorija knjige
Autorske knjige, monografija, znanstvena

Izdavač
Arhitektonski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Grad
Zagreb

Godina
2011

Stranica
79

ISBN
978-953-6229-78-9

Ključne riječi
urbana preobrazba; bastionska utvrđenja; europski gradovi; hrvatski gradovi
(urban transformation; bastion forts; European towns; Croatian towns)

Sažetak
Preobrazbu gradova u povijesti bitno su određivali izgradnja građevina javne namjene i oblikovanje javnih gradskih prostora budući da su predjeli s koncentracijom javnih građevina  nastali kao spojevi urbanoga tkiva  bili nositelji prostornog razvoja. Nakon stoljeća stagnacije tijekom srednjega vijeka, ti se spojevi u većem opsegu počinju oblikovati u doba renesanse, a još intenzivnije u razdoblju baroka kad se renesansne ideje nadgrađuju i ostvaruju razvojem velikih gradova kao središta centralizirane vlasti. Taj će proces kulminirati u preobrazbama urbanog tkiva europskih prijestolnica tijekom 19. stoljeća. Velike urbanističke intervencije u gradskom tkivu rezultat su društveno-političke situacije u 19. stoljeću u kojoj istodobno postoji želja apsolutističke vlasti za formalnim iskazivanjem moći i snažna inicijativa ojačaloga građanstva za stvaranjem javnih prostora otvorenih svim društvenim slojevima. Također, kao važni poticaj tome treba pridružiti i intenzivan ekonomski i demografski razvoj gradova. Bilo da je riječ o radikalnim probojima pravocrtnih avenija i bulevara kroz povijesno urbano tkivo (kao u Parizu, Barceloni i Milanu) ili o formiranju spojeva povijesne jezgre i predgrađa na mjestu porušenih gradskih utvrđenja, svim je intervencijama bez obzira na pristupe zajedničko stvaranje novih vrijednosti i novog urbanog identiteta. Preobrazba bivših gradskih utvrđenja sadrži element koji bi se mogao obilježiti kao konzervatorski budući da čuva povijesno urbano tkivo, a istodobno oblikovno i funkcionalno povezuje ranije razdvojene urbane cjeline jezgre i predgrađa. Primjer je tog pristupa u monumentalnim dimenzijama i potpunoj izvedbi Ring na mjestu bastionskih utvrđenja u Beču. Usporedbom urbanističkih obilježja prostora oblikovanih na mjestu bastionskih utvrđenja tijekom 19. stoljeća može se zaključiti da je u najvećem broju primjera preobrazba provedena prema istom modelu i s vrlo srodnim rezultatima. Njihova je kakvoća, naravno, odraz ekonomske situacije u kojoj su se procesi preobrazbe u pojedinom gradu odvijali, no važno je da su u najvećem broju primjera preobrazbom utvrđenja oblikovani urbani predjeli s koncentracijom javnih gradskih prostora i građevina javne namjene. Ti urbani predjeli postaju poprišta urbanog zajedništva, mjesta druženja i susreta, javnih događanja, intenzivnog dnevnog i noćnog života. Oblikovanje prostora na mjestu bastionskih utvrđenja u gradovima može se, osim s fenomenom ringa povezati i s pojmom Fringe belta, čestog u literaturi koja se bavi morfologijom grada. Njime se objašnjava nastanak predjela drugačije urbane strukture, (ne)izgrađenog prijelaznog prostora između rezidencijalnih gradskih cjelina. Preobrazbe bastionskih utvrđenja u najvećem broju gradova kontinentalne Hrvatske pokazuju da su tadašnje gradske vlasti uzore tražile u velikim gradovima Habsburške Monarhije, odnosno u modelu ringa. Konkretni rezultati provedbe u pojedinim gradovima najviše su ovisili o ekonomskoj situaciji, no u svim je analiziranim primjerima bitno da novi (i današnji) urbani identitet redovito nastaje upravo na mjestu nekadašnjih fortifikacija. Snažan utjecaj ideje ringa na gradograditeljske procese u hrvatskim gradovima tijekom druge polovice 19. stoljeća uočava se i u konceptu zagrebačke Lenucijeve potkove koja se odlikuje srodnim urbanističkim obilježjima, a nastala je kao dio novo planirane cjeline Donjega grada na području gdje nije bilo bastionskih utvrđenja i koje dotada nije bilo urbanizirano. Proces preobrazbe bastionskih utvrđenja u gradovima kontinentalne Hrvatske zanimljiv je i po tome što su dva najveća primjera preobrazbe, u Karlovcu i Osijeku, provedena tek u prvoj polovici 20. stoljeća, a urbani predjeli na mjestu bivših fortifikacija genezom i karakterom iskazuju najviše sličnosti s primjerima u Bremenu, Frankfurtu, Grazu, Hamburgu ili Kopenhagenu. Iako bi se u slučaju Osijeka i Karlovca primjena modela ringa kao urbanističke paradigme 19. stoljeća mogla označiti i kao svojevrsna retardacija, karakteristična za periferijsku sredinu , pozitivni su rezultati vidljivi u stvaranju bitnih sastavnica urbaniteta ovih gradova. Oni u potpunosti opravdavaju primjenu modela ringa, pogotovo imajući na umu povijesne i prostorne uvjete u kojima se preobrazba odvijala. Utjecaj istog modela očit je i u primjerima preobrazbe nekadašnjih utvrđenja u dalmatinskim gradovima, posebice u Splitu, Šibeniku i Zadru kao najvažnijim urbanim centrima.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Arhitektura i urbanizam

POVEZANOST RADA