Naslov
Djela radionice Santa Croce na istočnoj obali Jadrana
(Works of the Santa Croce workshop on the eastern adriatic coast)

Autori
Ivana Čapeta Rakić

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, doktorska disertacija

Fakultet
Filozofski fakultet

Mjesto
Zagreb

Datum
08.03

Godina
2011

Stranica
366

Mentor
Prijatelj Pavičić, Ivana

Ključne riječi
Girolamo da Santa Croce; Francesco da Santa Croce; Pietro Paolo da Santa Croce; Venecija; XVI. stoljeće; franjevci; slikarstvo; ikonografija; oltari; crteži
(Girolamo da Santa Croce; Francesco da Santa Croce; Pietro Paolo da Santa Croce; Venice; sixteenth century; the Franciscans; painting; iconography; altars; drawings)

Sažetak
Tema rada vezana je većinom uz djelatnost jedne grane venecijanske slikarske obitelji Santa Croce i to one koje je značajan broj djela na istočnoj obali Jadrana odavno uočen. Druga slikarska obitelj istoga prezimena zastupljena je na istočnoj obali Jadrana sa samo dva djela Francesca Rizza da Santa Croce, manjih dimenzija, koja se nalaze u privatnom vlasništvu. Zbog toga je fokus istraživanja na radionici koju je utemeljio Girolamo da Santa Croce (Santa Croce, Val Brembana kraj Bergama, 1480./1485. - Venecija, 1556.), a nasljeđuje ju njegov sin Francesco (Venecija, 1516. – 1584.) te unuk Pietro Paolo da Santa Croce (? – Venecija, 1620.). Ta je venecijanska radionica tijekom 16. stoljeća izrađivala za istočnojadranske naručitelje djela isključivo sakralnog sadržaja. Riječ je većinom o višedijelnim oltarnim cjelinama (poliptisi, triptisi) te jednodijelnim oltarnim slikama. Na području istočnog dijela Jadrana njihova se djela nalaze od Kopra na sjeveru do Boke kotorske na jugu. Datiraju od 1535., kad je potpisan i datiran poliptih na Košljunu, pa do početka 17. stoljeća. Slikarski stil radionice ostao je gotovo u potpunosti nepromijenjen od njezina osnutka, koji se bilježi negdje oko 1516. godine, pa sve do drugog desetljeća 17. stoljeća. Naslanja se većinom na opus slavnih slikarskih radionica druge polovice quattrocenta i prvih desetljeća cinquecenta kao što su radionica Bellini, u kojoj je Girolamo započeo svoj nauk, pa do djela Cime da Conegliana, Bonifacia Veronesea i ostalih. Na venecijanskom tržištu umjetnina radionica nije imala značajnu prođu, dok je u perifernim sredinama kao što su manja mjesta Veneta, juga Italije i Dalmacije imala značajnu recepciju. Djela te radionice u značajnom se broju nalaze po crkvama i samostanima franjevačke opservantske provincije sv. Jeronima. Smatram da su barem dva gvardijana te provincije zaslužna za narudžbe i ikonografske repertoare djela koja se nalaze u crkvama njihova reda. Kompleksnom marijanskom ikonografijom poglavito se ističu dva ciklusa: poliptih glavnog oltara na Košljunu i tri poliptiha u franjevačkoj crkvi u Hvaru. Za njih je uočeno da su osim slavnih slikarskih predložaka već spomenutih venecijanskih korifeja, korišteni i neki tada suvremeni grafički otisci. Cijena košljunskog poliptiha dokumentirana je arhivskim dokumentom i svjedoči o razmjerno visokoj svoti novca koja je za njega izdvojena u odnosu na istodobne cijene nekih djela na venecijanskom tržištu. Taj podatak svjedoči da je kod naručitelja pri odabiru djela dominantnu ulogu imao ukus, a ne cijena samog djela. Na slikanim je djelima Santa Croceovih uočen vrlo zanimljiv repertoar misnih ruha kojima su zaodjenuti sakralni likovi te zanimljiva ikonografija orijentalnih sagova što ih na njima vidimo. Oni većinom slijede suvremene tekstilne predloške od kojih su vjerojatno neke i sami posjedovali. Slikana djela radionice Santa Croce gotovo su u pravilu bila uokvirena drvorezbarenim i pozlaćenim retablima. Za razliku od djela koja se nalaze na zapadnoj jadranskoj obali, većina poliptiha na istočnoj obali do danas je zadržala izvorne rezbarene okvire slika. Time je omogućeno istraživanje njihove tipologije i morfologije te pitanja o izvorima i mogućim utjecajima na odabire njihovih formi. Višedijelne slike uokvirene bogato rezbarenim retablima pojavljuju se i na crtežima koji se čuvaju po europskim knjižnicama i muzejima. Osim što su ti crteži poslužili kao podloga hipotezi o autorima disegna oltarnih cjelina, razmotrena je i njihova funkcija u radionici Santa Croce. Utvrđeno je da su neki od tih crteža služili kao modeli umjetničkog djela koji su se predočavali naručitelju prilikom sklapanja ugovora za njegovu izvedbu. Posebno je poglavlje posvećeno slikarskoj tehnologiji radionice Santa Croce i metodama građenja njihovih djela. Te su spoznaje omogućila višegodišnja konzervatorsko–restauratorska ispitivanja njihovih djela koja uključuju i mikrokemijske analize korištenih materijala. Drugi dio ovoga rada čini katalog djela radionice na istočnoj obali Jadrana. Katalog je složen po abecednom slijedu lokaliteta na kojima se djela nalaze.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Povijest umjetnosti

POVEZANOST RADA