Naslov
Dijagnosticiranje demencije - što predviđa DSM-V?
(Diagnosing dementia - what predicts DSM-V?)

Autori
Presečki, Paola ; Mimica, Ninoslav

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, stručni

Izvornik
Zbornik sažetaka - 5. hrvatski psihijatrijski kongres s međunarodnim sudjelovanjem / Hotujac, Ljubomir - Zagreb : Hrvatski planinarski savez, 2010, 29-30

Skup
5. hrvatski psihijatrijski kongres s međunarodnim sudjelovanjem

Mjesto i datum
Šibenik, Hrvatska, 29.09.2010. - 03.10.2010

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Domaća recenzija

Ključne riječi
Demencija; DSM-V
(Dementia; DSM-V)

Sažetak
Psihijatrijske dijagnostičke klasifikacije od neprocjenjive su važnosti u iznašanju akumuliranog znanja u dijagnozi psihijatrijskih poremećaja. Posljednjih godina je usporedno s rastom neuroznanosti došlo do novih znanstvenih i kliničkih spoznaja iz područja demencija, koje će biti uklopljene u buduće klasifikacije, posebice DSM-V i MKB-11, koje su u pripremi. Usmeno izlaganje dati će osvrt na prijedlog radne grupe DSM-V za Neurokognitivne poremećaje, koja je predložila da nova kategorija ''Neurokognitivni poremećaji'' zamijeni DSM-IV kategoriju ''Delirij, Demencija, Amnestički i drugi Kognitivni poremećaji''. Novi naziv obuhvaća poremećaje kojima je glavna karakteristika stečeni gubitak kognitivnih sposobnosti uslijed moždanog oštećenja ili bolesti. Odnosi se na sve dobne skupine ukoliko je osnovni kriterij zadovoljen, a to je opadanje prethodnog višeg stupnja kognitivnih sposobnosti. Ne obuhvaća poremećaje u kojima je stečeno kognitivno oštećenje prisutno, ali nije glavna karakteristika samog poremećaja (shizofrenija, velika depresivna epizoda). DSM-V predviđa tri definirana sindroma: Delirij, Veliki neurokognitivni poremećaj, Mali neurokognitivni poremećaj. Prepoznatljniva etiologija navedenih sindroma označavati će se podskupinama (Alzheimerova bolest). Najveća promjena u odnosu na definiciju delirija u DSM-V razrješenje njegove primarna simptomatika koja podrazumijeva smetnje u stupnju budnosti (ne svijesti) i pažnji. Veliki neurokognitivni poremećaj podrazumijevati će od ranije poznati naziv demencija, a obuhvaća veće kognitivno oštećenje u najmanje jednoj, tipično u dvije ili više, kognitivnih sposobnosti (pažnja, izvršno funkcioniranje, učenje i memorija, govor, vizualno prostorna sposobnost percepcije, socijalna prilagođenost) pri čemu oštećenje memorije ne mora biti nužno prisutno, a uzrokuje nemogućnost svakodnevnog samostalnog funkcioniranja osobe. Mali neurokognitivni poremećaj označavati će značajna klinička stanja osoba koje imaju blago kognitivno oštećenje u jednom ili više područja kognicije koja su navedena za Veliki neurokognitivni poremećaj, ali su njihove svakodnevne životne aktivnosti intaktne uslijed uključivanja kompenzacijskih mehanizama. Ovaj sindrom od ranije poznat kao Blago kognistivno oštećenje posebno je važan jer predstavlja razdoblje kada treba započeti sa ranim terapijskom intervencijama. Alzheimerova bolest može se javiti u sklopu Velikog i Malog neurokognitivnog poremećaja. Tipična klinička slika Alzheimerove bolesti ima prediktivnu vrijednost za Veliki neurokognitivni poremećaj. Za Mali neurokognitivni poremećaj, obzirom na skromnu prediktivnu vrijednost same kliničke slike i značajnih socijalnih konsekvenci dijagnoza Alzheimerove bolesti, ona se kao podskupina ne dijagnosticira. Ipak, dijagnoza je moguća ukoliko imamo dovoljno dostupnih informacija temeljenih na rezultatima dodatnih pretraga.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Kliničke medicinske znanosti

POVEZANOST RADA