ࡱ> [Rbjbj4ΐΐ7D    8B| `k0(OjQjQjQjQjQjQj$l2oRujujk Oj Oj /1{  {0;j0k0`k0oR @o(1o18" +ujuj `ko :Katarina Aladrovi Slova ek Lastovska 2, Zagreb ( HYPERLINK "mailto:kaladrovic@gmail.com" kaladrovic@gmail.com) Slavonski dijalekt u putopisima Matka Peia Meu mnogobrojnim poznatim po~eakim licima posebno mjesto novije povijesti hrvatske knji~evnosti zauzima ime Matka Peia. U svojim putopisima nastavlja matoaevsku tradiciju otkrivanja  naaih ljudi i krajeva (Dubravko Jel i, 2004) i stvara najvei i najvrjedniji putopisni opus u hrvatskoj knji~evnosti. Matko Pei u svojim po~eakim putopisima koristi zanimljiv leksik koji se kree od tipi nih tuica turskoga, njema koga, francuskoga i talijanskoga porijekla do njegovih tvorenica. Njegov je leksik bogat i simboli an pa tako njegove sintagme  kaca parnja a ili  kruake miholja e potpuno do aravaju krajolik o kojemu Pei piae. Svojim po~eaki putopisima Matko potvruje injenicu da bogatstvo jednoga naroda ini bogatstvo njegovih razli itih idioma. KLJU NE RIJE I: slavonski dijalekt, leksi ko bogatstvo, putopis, novotvorenice, idiom 1. Matko Pei - knji~evniku i putopiscu Matko Pei, knji~evnik i povjesni ar umjetnosti, svojim je roenjem vezan uz grad Po~egu, grad koji ga je inspirirao kroz cijeli ~ivot. Profesor Ivo Frangea (1995) ka~e da je on sin iskonske slavonske obitelji, Slavonac duhom, kistom, perom, zanimanjem, svjetonazorom, metaforikom, uope izrazom. Peieva Slavonija nije samo  zemlja plemenita , zemlja dvojice Kozaraca, nego je, prije svega, zemlja u zna enju majke, roditeljice i hraniteljice, odgojiteljice, zemlja u zna enju ljubavnice koju valja ljubiti i obraivati, zemlje koja se puai od dubokoga oranja, monih zagrljaja, zemlja lastavica, roda, prirode i veselja. Upravo takvu Slavoniju oslikava Pei svojim putopisima, pribli~avajui njezine staze itatelju koji ih nije upoznao. Njegovi su putopisi svojevrsna  arheoloaka knjiga koja po strani puata socioloaku faunu i ostaje pri bioloakoj. U svim svojim zapisima Pei je iz tradicije izronjeni barokni pjesnik prolaznosti. Ljepota njegovih putopisa jest u tome ato on kr i put, probija putine, a tamo gdje je ve netko prije njega bio, nije bio ni pribli~no tako kao Pei. Definirajui svoju poetiku putopisa, Pei ka~e da je  putopis jedna od najslobodnijih knji~evnih vrsta, a sloboda je u prvom redu u sortiranju knji~evnoga materijala (Frangea, 1995: 214). Njegovo je pisanje upravo to: kroz krajolike, knjige, galerije, razgovore, divane, kroz vlastite snove i maatanja. Pei u sebi zdru~uje viae darovitosti koje se sretno dopunjuju: povjesni ar umjetnosti, slikar, sveu iliani profesor, estet, erudit, a iznad svega je knji~evnik koji sve ato piae obdaruje originalnom i prirodnom metaforikom, bogatom asocijativnoau, le~ernim tonom, a istodobno zgusnutim stilom. Putopis je bio Peieva knji~evna sudbina. Nastavivai matoaevsku tradiciju otkrivanja  naaih ljudi i krajeva , ali i europskih zemalja, slijedei i njegovu naviku da putuje, Pei je do sada stvorio najvei i najvrjedniji putopisni opus u hrvatskoj knji~evnosti (Jel i, 2004: 493). Sam knji~evnik Matko Pei u intervjuu za Po~eaki list 1971. godine ka~e da postoji neka druga Po~ega, ona njegova djetinjstva u kojoj je odgojen po~eakom arhitekturom, dijete koje je ialo po~eakim ulicama u kojima su se mogli vidjeti vrlo suvislo poredani objekti, zatim niz interijera, meu kojima isti e po~eaku Gimnaziju zajedno sa zvjezdarnicom, botani kim herbarijem i drugim. I ta druga, intelektualna Po~ega, kako ka~e Pei, za njega i njegov intelektualni razvoj u inila je mnogo. Ali, ne samo Slavonija i Po~ega kao njegova djetinja inspiracija, njegovi pohodi europskim druatvima, samotni ki pohodi naaim drevnim i mladim gradovima i selima, aumama i poljima, planinama i rijekama, njegova smialjena, neu~urbana i smirena odla~enja iz uzavreloga grada u okrilje prirode ne treba jednostavno tuma iti kao bijeg i potragu za idilom jer njegove putopise ne pro~imaju ladanjski do~ivljaji, nego oni nude itatelju jednostavnost, duboku i raskoanu spoznaju o ovjeku i zemlji, pejza~u, ljudskoj duai, biljkama i ~ivotinjama, nude tragi nu spoznaju ~ivota pro~etu tamnim nagonima i mutnim strastima izmeu smisla smrti i besmisla ~ivljenja (Jel i, 2004: 494). Profesor Ivo Frangea (1995: 222) piaui o Peiu ka~e kako nitko do sada nije pokazivao dubinske i sudbinske veze izmeu hrvatske knji~evnosti i hrvatskoga slikarstva kao ovaj seljak, pu anin, brundalo, ato zna ispresti lirsku kantilenu suzne ljepote: 'pia ina sa srcem Maaieve Gua arice. Majstor'. Nazivajui ga pia inom i majstorom, Frangea pokazuje va~nost Matka Peia u kanonu suvremene hrvatske knji~evnosti u kojemu, bez sumnje, zauzima va~no mjesto. 2. Mjesto slavonskoga dijalekta u zavi ajnoj knji~evnosti Bogatstvo hrvatskoga jezika o ituje se, prije svega, u njegovoj raznolikosti, odnosno mnoatvu razli itih idioma kojima se pojedinci, mjesta ili cijele regije slu~e. Jezik nekoga kraja ili naroda zapravo je poput ~ivoga bia koje se mijenja, raste i airi u skladu s povijesnim prilikama i utjecajima (Pavli evi, 2009). Jezik Po~eatine pripada atokavskome narje ju i jedan je od oblika slavonskoga govora. Na prostoru danaanje Slavonije u povijesnim su se mijenama dogaale i velike mijene stanovniatva i sa svakom se mijenom pu anstva odigravala i mijena dijalekatske slike. Ve od vremena turske najezde i vladavine te su promjene bile velike i raznolike. Politi ke, ekonomske i socijalne neprilike natjerale su pu anstvo drugih prostora na selidbu u Slavoniju. Gotovo sve mjesne govorne sustave slavonskoga dijalekta karakterizira stara akcentuacija, neijekavski izgovor jata, uvanje starih morfoloakih oblika, aakavizam, posebnost tvorbe rije i i specifi ne leksi ke osobitosti. Govorima se slavonskoga dijalekta danas uglavnom slu~i starija populacija, dok mlaa prete~ito rabi novoatokavske idiome, ponajprije zbog sna~noga utjecaja sredstava javnoga priopavanja, obrazovnoga sustava, ali i velikoga broja doseljenika kojima su novoatokavski idiomi materinskima (Petrovi i Bra , 2008: 174) . Njema ki filozof Martin Heideger govori o va~nosti dijalekta kroz re enicu:  Dijalekt je jezik majke, ali i majka jezika. Upravo je taj dijalekt poslu~io i Peiu da upotrebljavajui neke njegove elemente oslika  zemlju plemenitu  kroz njezine krajeve, ali i kroz njezine ljude koristei jezi ne elemente svojstvene upravo slavonskome ovjeku. Koliko je dijalekt utjecao na pisce, osobito se vidi kod pisaca iz 18. stoljea koji su dijalekt uvelike koristili u svome pisanju, kako Reljkovi, tako jednako i Kani~li, Katan i i drugi. Dijalekt je utjecao i na pisanje obaju Kozaraca, a zemlja za koju su bili vezani i koja im je bila inspiracija, takoer je utjecala na tematiku njihovoga knji~evnoga opusa. Meu inima mnogobrojni su pu ki knji~evnici stvarali na dijalektu i tako ga o uvali od zaborava, a njegove elemente u inili prepoznatljivima stvarajui pjesme, pri e, bajke ili romane na svom zavi ajnome govoru. 3. Elementi slavonskoga dijalekta u putopisima Matka Peia Jezik je sredstvo identifikacije svakoga ljudskoga bia, po njemu znamo kamo pripadamo i otkuda dolazimo. Bogatstvo jezika ine njegovi idiomi. Koliko je slavonski idiom, kao materinski jezik, utjecao na pisanje Matka Peia te koliko ga rabi u svojim putopisima o Po~egi i okolici, cilj je analize ovoga rada. Analizom sadr~aja putopisa o Po~egi: Po~ega na austrijski na in, Be om  le~erno, intimno, Dijalog s Austrijom, Auvergnanski senatori, Turska Po~ega, Narodna poezija po~eakoga kraja i Po~egu treba vidjeti u svako doba godine, objavljenih 1995. godine o pedesetoj obljetnici stvaralaatva i sedamdesetoj godini ~ivota Matka Peia, njemu u ast, u obliku knjige eseja, putopisa i feljtona  Po~ega ~eljelo se utvrditi koliko je, piaui svoje putopise, Matko Pei koristio slavonski dijalekt. Putopisi Matka Peia, koji govore o gradu Po~egi i Po~eatini, nepresuano su vrelo informacija o arhitektonskoj strukturi grada, njegovim umjetninama, vrijednim kipovima i slikama, o znamenitim Po~e~anima, o bioloakoj raznolikosti flore i faune, o arheoloakim nalaziatima, ali uvijek u paralelizmu s europskim gradovima i kulturom kojoj je ova po~eaka, slavonska stoljeima bila gotovo ravna. Govorei o kraju u kojemu je proveo djetinjstvo, Pei ne zaboravlja rabiti naslijeeno leksi ko bogatstvo iz povijesnih vremena Turaka, Habsburgovaca, ali i drugih koji su u nekim povijesnim razdobljima boravili na ovome podru ju. Njegov jezik oslikava narod i ljude, on otkriva njihove duae, ali i obogauje tekst kojemu kroz leksi ko-semanti ku vezu rije i u re enicama daje posebno zna enje. U svojim putopisima rabi mnoatvo toponima (Nova Gradiaka, Osijek, akovo, Firenza, Padova, Toledo, Graz, Be ), a oslikavajui ljepotu prirode koristi i mnogobrojne oronime (Papuk, Psunj, Dilj gora, Krndija opisujui ih  crni Psunj, tamnozeleni Papuk i smeeplava Krndija ) te hidronime (Orljava, Tekija, Lond~a). Piaui i sam o jeziku Po~eatine, Pei ka~e:  68:`bdfB D F  * 4 6 : J  & n ʹʹʢymmyyayUh8CJOJQJaJhE3CJOJQJaJh` kCJOJQJaJhPsCJOJQJaJh s5CJOJQJaJh sh s5CJOJQJaJh s6OJQJh sh s0J6OJQJ jh sh s6OJQJUh sh s6OJQJhTCJOJQJaJ#jhPs0JCJOJQJUaJh sCJOJQJaJ:D F <242>,@,,,>>>>>DJ$7$8$H$a$gd6"C$7$8$H$a$gdL/$a$gdG_"$a$gd$$a$gd sn ~  " Z :04P2>~lĴĨĜssdsdsXsLhxCJOJQJaJhE3CJOJQJaJh6h6CJOJQJaJh6CJOJQJaJh$h$5CJOJQJaJhG_"5CJOJQJaJh$CJOJQJaJheCJOJQJaJhafhMCY5CJOJQJaJhMCYCJOJQJaJhPsCJOJQJaJh` kCJOJQJaJh8CJOJQJaJhafCJOJQJaJl$ > J L (!!!b##V%%%%>&b&&&d''((((((())*****+ĸĸĬĠĠĠĠshG_"6CJOJQJaJhG_"h6"C6CJOJQJaJhG_"h 6CJOJQJaJhL/CJOJQJaJhE3CJOJQJaJhCJOJQJaJh6"CCJOJQJaJhG_"CJOJQJaJh$CJOJQJaJhxCJOJQJaJh CJOJQJaJ)++D+H++8,<,@,F,,,,/.//f0ĴġthYIY6$hL/hL/CJOJQJaJnHtHhL/hL/6CJOJQJaJhL/hL/CJOJQJaJh$CJOJQJaJh$hL/5CJOJQJaJh$h$5CJOJQJaJhG_"5CJOJQJaJ%h$h"nB*CJOJQJaJphh$B*CJOJQJaJph%h$h$B*CJOJQJaJph(h$h6"C6B*CJOJQJaJph%h$h6"CB*CJOJQJaJphf0h000r1122222236688X999;<.<0<f<>>>>ʷ{o{o{cWKhYM0CJOJQJaJhL/CJOJQJaJh CJOJQJaJhE3CJOJQJaJhCJOJQJaJhE3hCJOJQJaJ#jhE30JCJOJQJUaJhE3h CJOJQJaJ$hE3h CJOJQJaJnHtH$hE3hL/CJOJQJaJnHtH$hL/hL/CJOJQJaJnHtHhL/CJOJQJaJnHtH>>??@@HAABBCCCCDDDDDD8EJELExGGGG JdJKNKKKLNLPLRLLM2M4M6MdMfMhMjMMMMǷ׫ד׫׫׫׫{׫׫׫{{ho\CJOJQJaJhCJOJQJaJhPCJOJQJaJhFGCJOJQJaJhgCJOJQJaJhG_"hg6CJOJQJaJhG_"hYM06CJOJQJaJhfyCJOJQJaJhYM0CJOJQJaJhG_"hG_"5CJOJQJaJ0Seljaci ovdje govore naj iaom ikavatinom. Ikavatinom je govorio vei dio Po~eatine do osamdesetih godina 20. st., ali je ona slijedom migracija stanovniatva zamijenjena ijekavicom odnosno jekavicom. }elei do arati krajolik, Pei koristi stihove narodnih pjesama, poput  Na Orljavi patke se peru ili  Kad se ~eni vrabac Podunavac . Morfoloaka odstupanja nisu esta u njegovim putopisima, ona se samo ponekad pojavljuju, kao u primjeru glagola  potipati se , vrlo est glagol u slavonskome dijalektu, u zna enju standardnoga oblika glagola spotaknuti se. On ga koristi kao nesvraeni oblik rabei prezent, kada ka~e  potiplje se ovjek . Kako je jezik Po~eatine specifi an po izostavljanju pojedinih glasova, naj eae samoglasnika, Pei to u svome putopisu koristi opisujui zemlju rije ima  bi l' se orat' dala . Ovim dvama gubljenjima samoglasnika pribli~ava svoj izri aj govoru slavonskoga seljaka. U pisanju takoer koristi nerazlikovanje akuzativa kod ~ivoga i ne~ivoga, ato je takoer osobitost slavonskoga dijalekta u uporabi odnosne zamjenice koji, odnosno kojega. U fonologiji Pei ponekad rabi ikavske elemente kako bi se stopio s krajem o kojemu piae, kao mise ina u sintagmi  mise ina uprla u vrata ili did, rije  koja je do danas ostala isklju ivo u ikavskome obliku u upotrebi stanovnika Po~eatine. Neobi an je, ali takoer koriaten oblik ekavskoga izgovora pojedinih rije i, kada piae o mladome ~enskom konju pa ka~e  ~drebica . Osebujni jezik Peievih putopisa obiluje raznolikoau leksema koji su svojstveni slavonskome dijalektu, od rije i koje mo~emo nazvati slavonskim leksemima do turcizama i germanizama. Takoer, on je tvorac i novih rije i koje rabi kako bi oslikao poneke krajeve ili ljude na koje nailazi, pa tako tvori glagol  vozuckati se kada opisuje kako grani ar u grad donosi svoje proizvode, a semantiku glagola pojaanjava rije ima  Za to nije kriv ni voza , ni volovi, nego po~eako brdo Sokolovac i po~eaki potok Vu jak te tako naglaaava kako glagol vozuckati se zapravo zna i polako se voziti. Uz poneke lekseme, koji u veini jesu imenice, navodi pridjeve koji ih opisuju pa tako Matijevieva buda ozna ava malu prodavaonicu koju je, vjerojatno, dr~ao neki Matijevi ili spominje Protiev mlin, jedan od mnogobrojnih mlinova koji je, po svemu sudei, dr~ao neki Proti . Upotrebljavajui sintagme, kao ato su:  kaca parnja a ,  kruake miholja e ,  posavska grani arka ,  kre ar grani ar , Pei kao da daje cijele tekstove i slike koje stoje iza tih sintagmi pa tako, primjerice, posavska grani arka asocira na ~enu iz Posavine obu enu u suknje i noanju koja na svojoj glavi u korpi donosi hranu na po~eaku tr~nicu. Ozna avajui grani are kao kre are, govori o podru ja na Dilj gori gdje su u, tzv.  kre anama ljudi proizvodili gaaeno vapno pe enjem kamena vapnenaca kojim je Dilj bogat. Sve te sintagme stvaraju niz sli ica u itateljevoj glavi, a koriatenjem dijalektalnih rije i Pei te sli ice povezuje u pravu sliku. Rije  poljadija koristi za opis jugozapadnoga dijela Po~eatine, kraj koji sami stanovnici nazivaju poljadijom. Na svome putovanju opisuje i  veli ku mineraluau , koristei uveanicu mineraluaa, kao da toj vodi, koja je uistinu ljekovita, daje joa ja e zna enje i snagu. S druge strane, opisujui ljepotu vode i va~nost vode Po~eakoga kraja koja dolazi s obli~njih planina, Pei koristi sintagmu  hladna zden ina , opet koristei pridjev  zden  hladan, koji je vrlo est u uporabi slavonskoga dijalekta Po~eatine, tvori imenicu sa sufiksom  ina za uveanicu te joj tako poja ava zna enje. Dijelove, koje obilazi u svojim putopisima, naziva plandiatima, odmorima od svakodnevice, pru~ajui time paralelu s dubrova kim baroknim knji~evnicima, osobito Ivanom Buniem Vu iem i njegovom zbirkom pjesama  Plandovanja . Njegova pravopisna dosljednost o ituje se u pisanju rije i grad velikim slovom i podrazumijevajui pod tim stari po~eaki grad koji se kao bre~uljak izdi~e usred grada i koji ima svoju srednjovjekovnu povijest. On za njega, oslovljavajui ga s Grad, predstavlja posebno povijesno i kulturno mjesto, gotovo zaatieni i netaknuti dio neke davne povijesne pri e. No, uz sve, ne mo~e odoljeti opisati tursku Po~egu i utjecaj Turaka kroz razna vremena, ne zaboravljajui istaknuti hrabrost Imbriaima koji mijenja tu tursku povijest Po~ege i Po~eatine. Turski leksik ~iv je do danaanjih dana, a sve te turcizme tako pa~ljivo odabire naglaaavajui taj leksi ki ostatak turskoga vremena koji joa nije iskorijenjen. Spominje aldumaa, od~ak, pend~eri, teferi, otmane, divane, kajsije, ulistane, d~umbus, turaije, uprije, kazand~ije, kapije i avlije. Kako bi o~ivio to vrijeme, ali i pokazao kako je poneka slika joa uvijek ista, slikovito to opisuje:  Ljudi iz avlije izlaze kroz kapije . Poneke rije i ne propuata itatelju objasniti pa tako navodi kako se najeo elevanija (crvenih jabuka), kako je njegova baka uvijek na ulazu u kuu fratru dala peakir (otarak), kako je u gostionici uvijek do ekivala bad~aklija (mlada djevojka), kako su rado svi imali teferi u Jagodnjaku (susret), ali ne zaboravlja ni pojasniti ime rijeke Lond~e koja je zapravo turska rije  za aumarak uz potok. Kako opisuje razna zanimanja koja se obi no tvore turskim sufiksom  d~ija, on uz kazand~iju, navodi i autobusd~iju, ali i minuaad~ije te dugmad~ije. S jedne strane je ta turska Po~ega, a s druge je ona austrijska iji se leksik takoer do danaanjih dana nije iskorijenio pa tako spominje halbcilindar, rajthozne, apalir, apilaulski, aoferaajbu i vaaar. No, ima tu i romanskih rije i, kao ato su  pijaca, buffett. Spominje on i srpske rije i koje su zapravo doale iz turskoga, ali su s vremenom, posredstvom srpskoga jezika uale u hrvatski jezik, kao ato su rije i: komainica ili orba. Pei opisuje i lole, beare, svinjare, aje (rije i karakteristi ne za slavonski dijalekt). Opisuje babje zore (topla jutra), pljoske (boce za rakiju), buklije (vee boce za rakiju), pojilo (mjesto za napajanje stoke), efendije, mujezine, muftije i paae (turski vlastodraci), aerbet i buffett (gostionice), cicvaru i gu~varu (jela) i korpu (pomagalo koje slu~i za prijenos drugih manjih stvari). Ali njegove tvorenice imaju osobito zna enje  bravun (bravac meu pticama), zornjak  zora, poklonac  poklon. Piaui svoje putopise i otkrivajui vrijeme koje prolazi, Pei komentira:  Mnogi danaanji ljudi ne znaju o Po~egi ato su, evo, znali ljudi proalih epoha. Kako bi se nadovezao na Matoaa u potpunosti, Pei opisuje, uz naae krajeve i naae ljude, pa time i zavraava svoj podugi putopis o Gradu:  Po~ega, to nije samo priroda, to su i po~eaki ljudi. istoa vidika, svje~ina zraka i bistrina vode iz po~eakoga pejza~a ~ivi u po~eakoj djeci, seljacima, radnicima, a naro ito po~eakim znanstvenicima potvrujui tako svoju pripadnost kraju i ljudima, svoju povezanost iz koje crpi i piae svoje ponajbolje putopise. 4. Literatura Despot, Loretana (2004). Slavonski dijalekt pisaca 18. st. `oka ka ri  2., str. 87-99., Vinkovci: Zajednica kulturno-umjetni kih djelatnosti Vukovarsko-srijemske ~upanije. Jel i, Dubravko (2004). Povijest hrvatske knji~evnosti. Zagreb: Naklada Pavi i. Pavli evi, Dragutin (2009). Monografija grada Pleternice. Zagreb: Tisak ITG i Grad Pleternica. Pei, Matko (1995). Po~ega. Po~ega: Grad Po~ega. Petrovi, Bernardina i Bra , Ivana (2008). Slavonski dijalekt u ud~benicima hrvatskoga jezika, Hrvatski, god. VI., br. 2., str. 169-179., Zagreb: Filozofski fakultet. Katarina Aladrovi Slova ek Lastovska 2, Zagreb ( HYPERLINK "mailto:kaladrovic@gmail.com" kaladrovic@gmail.com) Slavonian Dialect in Travel Accounts of Matko Pei Among many famous citizens of Po~ega, Matko Pei certainly takes a special place in the recent history of Croatian literature. In his travel accounts he continues the tradition of Matoa to discover not only "our people and regions" Dubravko Jel i (2004) and he creates the largest and the most valuable travel accounting opus in Croatian literature up to the present moment. In his travel accounts of Po~ega, Matko Pei uses interesting lexis ranging from typical loanwords from Turkish, from German, from French and Italian to his own derivatives. His lexis is rich and symbolic, therefore his syntagms  kaca parnja a or  kruake miholja e fully conjure up the scenery about which Pei was writing. Matko Pei in his travel accounts confirms the fact that the richness of a nation consists of the richness of its different idioms. KEY WORDS: Slavonian dialect, lexical richness, travel account, neologisms, idiom  U iteljski fakultet, Zagreb  Matija Antun Reljkovi u svome Satiru Slavoniju naziva zemljom plemenitom.  Imbriaim je Peiev naziva za fra Luku Imbriaimovia koji je Po~egu oslobodio od Turaka.     M\T\V\X\]]^^^^N_l_x_z____<`V`~````````c@c`cccc8d@dTd`ddddde e0eDeeٱ奙͙ٙyhFGhp)u6CJOJQJaJhl hp)u6CJOJQJaJhp)uCJOJQJaJhFGCJOJQJaJhl CJOJQJaJhfyho\6CJOJQJaJhWCJOJQJaJhfyCJOJQJaJhPCJOJQJaJho\CJOJQJaJU-eeffxfffff"gghhhhhhhiiFiniiiHjLjjkkkkll>mXmrmmm nn㧳{k{{hFGh])6CJOJQJaJh])CJOJQJaJhou>hou>6CJOJQJaJhFGhp)u6CJOJQJaJhFGCJOJQJaJhou>CJOJQJaJhWCJOJQJaJhl CJOJQJaJhfyCJOJQJaJhp)uCJOJQJaJhFGhFG6CJOJQJaJ'noTojooppqqqq(qr r$r&rrr s$s0sBssstttttt\vv*w4w^whwwwxx&xh])6CJOJQJaJhou>h6CJOJQJaJhou>CJOJQJaJhFGCJOJQJaJhCJOJQJaJ0<~Ɓ؁6Vnẑ΂ނFT؃.>V^r$ fvʈԈވ8:xhn_hn_CJOJQJaJh"hW6CJOJQJaJh"CJOJQJaJhWCJOJQJaJhn_6CJOJQJaJh"h*c.6CJOJQJaJhFGCJOJQJaJhn_CJOJQJaJhFGh*c.6CJOJQJaJh*c.CJOJQJaJ+ډމ "LN\^܊ފ*,DHVZjlxXdČXlB,ȹȹȹȹȹȹȹȹՏwhl CJOJQJaJh}yCJOJQJaJh"CJOJQJaJh}yh}yCJOJQJaJh}yhWCJOJQJaJh}yhn_CJOJQJaJhn_6CJOJQJaJh"hW6CJOJQJaJhWCJOJQJaJhn_hWCJOJQJaJ.,.ޑ24JNPRnͽuuueUBe%h-rh-rB*CJOJQJaJphh#gB*CJOJQJaJphh-rB*CJOJQJaJphh-rCJOJQJaJh-rh}y6CJOJQJaJh#gCJOJQJaJh}yhPs5CJOJQJaJh}yhU5CJOJQJaJh}yh}y5CJOJQJaJhPsCJOJQJaJhL/hgCJOJQJaJh}yCJOJQJaJhl CJOJQJaJJnbzܔ*,d~p$a$gd"n$a$gdU $`a$gd-r $`a$gd#g$a$gd-r$a$gd s$7$8$H$a$gd6"CH,>x2(,dਸzjzjUj(jh:^h"n6OJQJUmH sH h:^h"n6OJQJmH sH $h:^h"nCJOJQJaJmH sH h#gCJOJQJaJh-rh-rCJOJQJaJh-rh-r6CJOJQJaJh-rCJOJQJaJhUCJOJQJaJhE3h}y6CJOJQJaJh}yCJOJQJaJ%h#gh}yB*CJOJQJaJph~LRdz~P~ț̛<TjӱzzjjjjjzjV'h^h"n5CJOJQJaJmH sH hPsCJOJQJaJmH sH h"nCJOJQJaJmH sH $h:^h"nCJOJQJaJmH sH 'h:^h"n5CJOJQJaJmH sH h:^h"n6OJQJmH sH #h:^h"n0J6OJQJmH sH (jh:^h"n6OJQJUmH sH .jh:^h"n6OJQJUmH sH j(4468<>BDHJPRjh64jUh64jhFGhl jhFG0JUhE3hE36hE3jhE30JUhPsjhPs0JU$h#ghafCJOJQJaJmH sH h#gCJOJQJaJmH sH 46:<@BFHLNPR$a$gd sgdPs21h:pT. A!"#$% DyK yK Pmailto:kaladrovic@gmail.comyX;H,]ą'cj 666666666vvvvvvvvv666666>6666666666666666666666666666666666666666666666666hH6666666666666666666666666666666666666666666666666666666666666666662 0@P`p2( 0@P`p 0@P`p 0@P`p 0@P`p 0@P`p 0@P`p8XV~ OJPJQJ_HmHnHsHtHD`D TNormalCJ_HaJmHsHtH >A`> Zadani font odlomkaViV 0Obi na tablica4 l4a .k . 0 Bez popisa 6U@6 s0 Hiperveza >*B*ph>@> Ps0 Tekst fusnoteCJaJ@@ Ps0Tekst fusnote ChartH >&@!> Ps0Referenca fusnoteH*PK![Content_Types].xmlj0Eжr(΢Iw},-j4 wP-t#bΙ{UTU^hd}㨫)*1P' ^W0)T9<l#$yi};~@(Hu* Dנz/0ǰ $ X3aZ,D0j~3߶b~i>3\`?/[G\!-Rk.sԻ..a濭?PK!֧6 _rels/.relsj0 }Q%v/C/}(h"O = C?hv=Ʌ%[xp{۵_Pѣ<1H0ORBdJE4b$q_6LR7`0̞O,En7Lib/SeеPK!kytheme/theme/themeManager.xml M @}w7c(EbˮCAǠҟ7՛K Y, e.|,H,lxɴIsQ}#Ր ֵ+!,^$j=GW)E+& 8PK!r]@Otheme/theme/theme1.xmlYMoE#F{oc'vGuرHF[xw;jf7q7J\ʯ AxgfwIFPA}H1^3tHA HwDI31МC`A]#Tv@=!<İT[ڸ3"Жe)Q!ol y\?Z]<z'Yٯ󼻵fKWtnu:f+25 1_66Y|slvހ,~u߿ZmxM:~ƽ9ۮ|g(Ȇ"1OԢ\=.@Md}H.Gb-\zc|9e! a f^=??|xGȡIXzg>2>ϫP>3u^|gO^|=o <*Ç4&$Gh`9Q #LI(q =9S̲8zt;G䞣 E+$DuŽUrpŤJv'N|{f݈8j1((B*K] .Xu0tɐlm2fpVe9tPU(?$quⵒfqy$JyϢD9\,AGm\nziÙ)D]|%lڟZ̦gl冹EPk 9> ljWY DK/7ebe _膖W`VcJD1#4b!:UJ0A?=y6ʷWg1K#[]y%[BTRlw~SL_)4)X t|zm{\CJ# w@],d_C֜a|jHP؏T$كdfl,YdTI]ZG䐰zoPnI dYB=!kk|l1Qn6MBŊ]|-_ƬF^ Mιڎ5gr3W8o1,Q =H zC}~h m /iG08ELum6:iO֚%tv1ZHggv|m"{DaidL`/Z_z 'LIL0zL@[t/PK! ѐ'theme/theme/_rels/themeManager.xml.relsM 0wooӺ&݈Э5 6?$Q ,.aic21h:qm@RN;d`o7gK(M&$R(.1r'JЊT8V"AȻHu}|$b{P8g/]QAsم(#L[PK-![Content_Types].xmlPK-!֧6 +_rels/.relsPK-!kytheme/theme/themeManager.xmlPK-!r]@Otheme/theme/theme1.xmlPK-! ѐ' theme/theme/_rels/themeManager.xml.relsPK] V3 Ek E  n l+f0>Men<~,jR')*+,-QRSTUVXYZJR(W[2\q)@T@i@ EXX8@0(  B S  ?k2 l2$ ?!@!@ E'@'@ E9*urn:schemas-microsoft-com:office:smarttagsplace8*urn:schemas-microsoft-com:office:smarttagsCity 8A ;E~#BIQU| \ ` r v -5QXbjkt R[ltAF#(FJx}" & !!!!!! "'"7";"B"I"x""""""""""""-#6###%$.$$$L%T%o%x%%%!'%'r'z''''''((())f*o****+6+++++M,S,_,c,\-c-z-~-----L.P.z......// //*/4///*0.0l0u03333o4v4444444445566!6'6Q6[66666K7P7X7b7m7y77777(84868?8I8S8U8_888S9W9z9~999p:w:::;;;;,;3;<;D;;;<<==>>?#???@ @ @@@@n@w@@@@@@@@@@@VA[AAAAA4B:B>l>m>>>????O?P?????? CC7D9DTDWDDDDDDDDEEEEEEE E E3??6D6D7D9DTDUDD EvpЂAD6oYrg> [ knFp[ NSf_>rvb)^`o(. ^`hH. pL^p`LhH. @ ^@ `hH. ^`hH. L^`LhH. ^`hH. ^`hH. PL^P`LhH.^`o(. ^`hH. pL^p`LhH. @ ^@ `hH. ^`hH. L^`LhH. ^`hH. ^`hH. PL^P`LhH.^`o(. ^`hH. pL^p`LhH. @ ^@ `hH. ^`hH. L^`LhH. ^`hH. ^`hH. PL^P`LhH.^`o(. ^`hH. pL^p`LhH. @ ^@ `hH. ^`hH. L^`LhH. ^`hH. ^`hH. PL^P`LhH.^`o(. ^`hH. pL^p`LhH. @ ^@ `hH. ^`hH. L^`LhH. ^`hH. ^`hH. PL^P`LhH.^`o(. ^`hH. pL^p`LhH. @ ^@ `hH. ^`hH. L^`LhH. ^`hH. ^`hH. PL^P`LhH.^`o(. ^`hH. pL^p`LhH. @ ^@ `hH. ^`hH. L^`LhH. ^`hH. ^`hH. PL^P`LhH.vpSfoY>rv [p[A!3&k*-P.4;YC}F,HRd=m|x 0 4;<>D|IaOjrq+uu\yG[ <-60*125Omak 7B$1/]^H_df>jpDqs #.C6bCXk[lK/I!A% . 698A_Gorv&(,3I=?NGsb}~b'27<xACG MhZUbnWozv C"p+G1MMCSTVpmr| - 5 ?9 = 9> F XO b n p    *  # q' 9, / S7 xW Y _ b Bo p y  e l Z( q- 1 6 ? O $P V Z Kc 3j ek kr u     O$ % 1 2 A ?G P Y ki +   " J2 y= >@ E E N P V c d yf - =@-d@OVYqrxx 81^+dAu<!6'^14<"]ly&-uNx_pfoy{f pd/'-@BMbb;cpOuH}? /IMVJgb{q'/J072HYN  8 J.-/ 9DSThf R ;2~68;<0=HK?lemq ''+.7>B_HUw]cRkMm]z { Z!3BKRlpq".34Vn[gOt#uz&;LHPSZ.^kdpqvv#{ |}  FD*P0`{,".GTZtu$()55:GKP]:br; S%-~6h7R=TZ"fjkNlv  "#+@uMaNP^(hl }  *, - 3 B G G O R pV eX i Bk bp 4s !MC!#G!P!T!f[!a!~o!u!!"i"x%"r3"3"^"G_"ti"m"hs"u"# # #+#,#>#?#K#]#l#&u#$+ $ $$$$X$p)$B$Z$m$at$_x$`x$%2 %%%S%"%<%xE%F%L%8Y%=s%Gw%w%&&f&&!&'&*&)+&5?&A&Q&#^&^&d&e&h&i&_j&j&&'~'1'Y6'YP'~X'?\'\'h'yp'((#(@(O((](^(a(Aw({(q|(()v!)C$)5')O2) ;)L)6V)b)gc)Y})H**)*>=*>*J*Y*[*d*t*0w*y+-++, +;+6+U+]+5r+y+,,r2,:3,|5,"6,;,=,U,U,_,Vp,p,4t,x,!|,'-^-- -- -(-K-KQ-S-1U-rU-V-NZ-_-h-kh-#j-u- ..$.a .d..6.9.=.>.M.V.X.`.a.*c.h.m.3|.f//;/n/:/2/6/O/[Q/c/q/hw/z/y~/0 0I%0U+0e50:0YM0U0^0#b0nk0Vp0q0q0t0% 1C11t1\41>1XY1 g1;h1iu1222222P%2C2X2v2383933333"33 3#3,3(03|0333b73/93:3:36D3E3qI3J3QO3R3.R3k3v3p|34 4 4(4+4^E4H4J4T4U4Q^4h4Fi4~4 55!5@5/F5S5]5n56$6B$6'6=6L6,P6U6X6p6y6}7 77$7*-7 57X7^72c7Gh7+i778 8 88M&8.81858w;8<8NE8G8J88L8_8b8q8.v88z8-999N*9E9F9WL9TT9W9Y9_b9b9f9l9u9w9 :::7#:-:7:8:sE:tK:Q:ZS:$]:>a:r:ys:t:~:;> ;;;;}&;v8;X;Y;e;n;q;ix;};<F<(<8<;<@?<"D<D<9G< M<`<^a<ff<w<^x<}}<<Q+=1=9=/J=zN=P=6e=f=l= >|>.>>>AF>vG>7J>W>`>>f>g>g>h>vj>k>3s>ou>q?g ? ?l&?F,?38?>?"G?L?W?Y?f?y?4|?@_ @3(@9@3A@:A@+V@a@p@6s@E A[AAuA"A,Ap.A2A3A3A9AFHFURFWFeFmF{oFpFsF|FGG GG"Gk$G/G_1GAGFG;bGWdGThGyGzGHHH?H7H8H=HEHGH KHMHZaHidHjH II IiI8IQI)[IaI cImIqIPsItIS~IJ-J]5JEHJ[JdJiJK! KKTKK=K@KNK%SKKXKYK\KC`KdKgKiKmK|K L L L3L7LP@PUPZP`PkPyP}PlQQQMQD=Qy?QB@QCQJQLQ2NQOQSVQYQsQuQwQARRR)R-R4R4R8R@R~GRLRBURaRadRXfRfRwRSqSS+S8S:S2SSySa{SVTT TT.T0T2T3TN;TDTaHTaTTWT\T\T"]T/wTKUUU.U3U:U8IUIUUUd]U_UbUdUxU}UyVV$+V/VEV]V_V iVkVnwV0 WW1WCWeGW-NW^YWXyXXJX"X`9XI:XwJXQX@VXXXbXPrXuX-YZ.Y5Y8Y=YMCYJY-JYsTYYVY\Y!^YcY4dYBdYmYsYxvYZ Z1ZZVZ"Z>ZUDZFIZYZ_ZJdZ=jZxZzZ>|Z[p[w[[Q!["[Z.[}0[o6[<[i@[n|AnsEnLnOnRnxn0oo o,oo!o`oo+oL1o5o7oY@oCoHoNo`oeoDloJmono"rovo]}o+ p,pppppp-p4p:pYTps`pgpHqqq$q7qEqqKqNqSq[q sqtq{q rU rr)r*r*r-r1r2rk2r8r@r.ArQr<[rp[rkr}sses%sK6s6s>s@sDNsBesnsqsusws{sj~stt#t?-t;tuItUt>Ut]tntrt&stuuu%u(up)u.u0u`1u2u53uwuzu|uv3vv"v$v)v.v-1v{Cv1OvZv[vrbvgvAmvqv~v[vLwww+w?w-Pw=]wkwd.x2xCxFx>VxVx]xWfxMgxhx/wx y&y7yryy/yHyP_ynyznyzvy}yGy zmzz"z$zP1z:z?zTzWz[zHaz'hzJhzizlz szszbzzD { { *{*{5{e={ H{K{0c{k{p{(t{\ |U |||}"|&|.|8|8|9|CG|?L|Q|k]|]|Nc|8w|}}F}%-}i5}wB}TC}G}_}{~}~a~~ ~ ~U ~~q~B~%~&0~3~e5~@;~>~@~M~N~S~+`~d~l~l~m~}~~~o .)*q+,FJLQ]")+5;?@AF$MPTxxy 38PPQYaCcg CLX[s}-! "T#$y'',.V<iD6H`O WgtlXnl)m: EIKRU\(ekTt\&!?H[_brR||'~pP$)113>BAZFILSTN[_tqu:##9_OQVGZZe[]aioo4{{{l `E$& '>@@HAW\`ddeouvyZ +a6+HKLRfTYF[\`cfj[q~,.GsKEWW [lUpPvw^%>IK\hiEp}gwGIJ@MNAQQn_mk ~ X#g),7FWabalt{t"/)168=]bflu}&57=Rf_b p]vPyXyK{ t-:/2<>HQ`v^ %?TABEk\gPqugG4"4Z<??@_AAO pGu|  O+. 1"?Mgkr d8!e3`<?GMNNUW5{H)2:@M>S/n~8@F GxUc# WA!78CNW]wd2i4o>owx| *\.8AV l7vTt&*2V79N[^dgjz<|G "s$,25GI\JL ^m$ 5$08>GP/Xfeen#nIt4zsa"4)4,IAW D/2F5;m>W@L[AdeqsuvO U)>EL)bhRhDksQG'Ufro|U"HVXXl[o\b?goiE Eb"5PpqlXC-"4z:I'Lz| X''a-=>JL6QCUYbty ;>worz>{s~^29/;DKX]>vtvZwz>&N5 O[]_`"hj~ W!# &W4D1MzVYad"efst}  x~-.;@CFHR(VZR`osww&2,7E>O,PV'Ze o{C~,33++,06gE,MNlPs]_`eiPsGwx$x+-e1l48=CIMc~ t9>ISfgi} ;])->IJ-\fi)omo!"#'-D^g0COfZ[j w(.j049UcjeoB~}d pLD^$dw||\R j  #%(9+58BL\dg x1>?be'yz)F.W6GKY>_by  @#$()6BnKM0]?]-`!p z{ N x")+>Aja+kkrtf0?&,Z0 ;BGINP6kxfy#|'BHlJDVqk ouy =0"$&+L/C3P@pBHIWp}Xu/$J%#)\)*,/48=DN_ravdA'RVY}~ 4j'b49R;>COXemt\V8!a<IT]bsJNO^aUhy )+)-3AMQ}Tda&.&5f589z<Zcu)014@ASEls y%!!#s.223ZA#B;GPZmw6yq $7;[?&OeeLjXmrs v Jj/;4|F(OyOkP&gfwX 9DDEL_korj9F:l:oBL[bdiv}yz6)!"#6:C-GHIJV<[\I_kddgvw2x|G5 %<*S.oINPkES_bhijm5 f V'y(+)*:+W3u6>?VSVH[zahBwT BMuS>TUUCVk\3fg m ^"$(-2(7=NDT|`Aa&dkyn %%4Q I:"2DJJMFe% _7"n#(=&CJQ}' &/729,;oSdUmaOiViiijysy '..8yDi[u4|v~?ga?@(b8<E=AHWOjm g%e&'023<DVi *lZ/jBkopqku UOgQMS)oof7O"o88CDP#\in,o|z{;K#')/ZBJQBXNXb*bempy}~@!*G3lNWz^cex ]M$G?CEInY)[`sgw7 Y!%024;m?A;H[PX?j$ ()@?Pefijrwx>)3=ECuI2KRS\'a9aR| D\&-01GYK>UY`a>bmIoxz /&"O'KALaZ\mWu,v$zK##(4 5rDGNOdiostuyQ5"|6A?BRF](bexx} DM+-K6D@*EKj\ko} '*-A}SS?i!k(q~|t 3 "g#h$%&45Gfkq  oN26:q;AJLJQRTVpt7D9D@??x?? !"" E`` ``` `&`2`6`<`>`J`L`\UnknownG* Times New Roman5Symbol3. * Arial7.{ @CalibriA BCambria Math"1e򆡴F. :"{K :#}!0DD)8<2qHX $P s2!xx eXPerience eXPerience(       Oh+'0  8 D P \hpx eXPerience Normal.dotm eXPerience18Microsoft Office Word@~@挶@~m=@ .  :՜.+,D՜.+,4 hp   eXPerience{"D  Naslov$ 8@ _PID_HLINKSA $mailto:kaladrovic@gmail.com$mailto:kaladrovic@gmail.com  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\^_`abcdfghijklmnopqrstuvwxyz{|}~Root Entry FP @Data ]1TableeoWordDocument 4SummaryInformation(DocumentSummaryInformation8MsoDataStorePDc { K00LUO0P2JTMQ==2PDc { Item  PropertiesUCompObj    F0Dokument programa Microsoft Office Word 97-2003 MSWordDocWord.Document.89q