Naslov
Obiteljski centri u Republici Hrvatskoj: de lege lata i de lege desiderata
(Family centres in the Republic of Croatia: de lege lata and de lege desiderata)

Autori
Majstorović, Irena

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u zbornicima skupova, cjeloviti rad (in extenso), znanstveni

Izvornik
Zbornik radova Međunarodne znanstvene konferencije "Socijalni rad i borba protiv siromaštva i socijalne isključenosti - profesionalna usmjerenost zaštiti i promicanju ljudskih prava" / Proceedings of the International scientific conference "Social work and fight against poverty and social exclusion - professional dedication to the protection and promotion of human rights" / Leutar, Zdravka - Zagreb : Zaklada Marija De Mattias, 2011, 419-438

ISBN
978-953-56322-1-4

Skup
Međunarodne znanstvene konferencije "Socijalni rad i borba protiv siromaštva i socijalne isključenosti - profesionalna usmjerenost zaštiti i promicanju ljudskih prava" / Proceedings of the International scientific conference "Social work and fight against poverty and social exclusion - professional dedication to the protection and promotion of human rights"

Mjesto i datum
Mostar, Bosna i Hercegovina, 20.10.2010. - 23.10.2010

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Međunarodna recenzija

Ključne riječi
obiteljski centri; obiteljsko pravo; centri za socijalnu skrb
(family centres; family law; social welfare centres)

Sažetak
Obiteljski centri kao novina u pravnom poretku Republike Hrvatske prvi su put predviđeni Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi 2006. godine, te su se u međuvremenu razvijali u pravilu na temeljima savjetovališta za brak i obitelj osnovanim pri centrima za socijalnu skrb Prema postojećem zakonskom okviru, obiteljski centri obavljaju poslove savjetodavnog i preventivnog rada i druge stručne poslove koji se odnose na: brak i međusobne odnose roditelja i djece, uzdržavanje i druge okolnosti u obitelji koje iziskuju stručnu potporu i pomoć, odgoj djece, posvojenje te stručno-analitičke poslove, kao i informativne, savjetodavne, preventivno-terapijske, edukacijske, promidžbene i druge slične stručne poslove vezane uz pružanje potpore obitelji, djeci i mladeži. Smatramo međutim da se time ne ostvaruju potencijali obiteljskih centara, čija bi osnovna zadaća mogla i trebala biti primjena Obiteljskog zakona. Samo primjerice spominjemo da bi obiteljski centri mogli biti posredovatelji u postupku razvoda braka te u istom postupku zastupati djecu ; mogli bi izricati preventivne mjere za zaštitu interesa djeteta ; mogli bi provoditi prethodni postupak kod zasnivanja posvojenja ; pred obiteljskim centrima bi se mogle sklapati nagodbe o uzdržavanju, a pravnici centara zastupati djecu u postupcima radi uzdržavanja ; ili bi pak mogli davati odobrenja za upravljanje i raspolaganje imovinom djeteta, odobrenja ugovora o budućim imovinskim pravima djece ili odobrenja bračnih ugovora osoba lišenih poslovne sposobnosti. Predložene promjene i jasna podjela nadležnosti između obiteljskih i centara socijalne skrbi doveli bi s jedne strane do razvijanja koherentnog sustava obiteljskopravne potpore i obiteljskopravne zaštite, što bi bilo usklađeno s prihvaćenim globalnim i regionalnim pravnim standardima. S druge strane, dovelo bi do ravnoteže opterećenja, što bi svim relevantnim tijelima omogućilo fokusirano i stručno bavljenje svim pitanjima koja bi im kvalitetnim propisima bila stavljena u nadležnost.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Pravo

POVEZANOST RADA