Pregled bibliografske jedinice broj: 504030
Neuromyelitis optica (Devicova bolest)
Neuromyelitis optica (Devicova bolest) // Dijagnostika i terapija neuromuskularnih bolesti. Priručnik stalnog medicinskog usavršavanja. Poslijediplomski tečaj I. kategorije. / Barišić, Nina (ur.).
Zagreb: Medicinska naklada, 2010. str. 80-87
CROSBI ID: 504030 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Neuromyelitis optica (Devicova bolest)
(Neuromyelitis optica (Devic's disease))
Autori
Petelin Gadže, Željka ; Hajnšek, Sanja
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Poglavlja u knjigama, znanstveni
Knjiga
Dijagnostika i terapija neuromuskularnih bolesti. Priručnik stalnog medicinskog usavršavanja. Poslijediplomski tečaj I. kategorije.
Urednik/ci
Barišić, Nina
Izdavač
Medicinska naklada
Grad
Zagreb
Godina
2010
Raspon stranica
80-87
ISBN
0-553-57777-8
Ključne riječi
neuromyelitis optica, aquaporin 4, magnetska rezonancija
(neuromyelitis optica, aquaporin 4, magnetic resonance imaging)
Sažetak
Optički neuromijelitis (NMO) ili Devicova bolest je teška idiopatska upalna demijelinizacijska bolest središnjeg živčanog sustava koja uzrokuje teške atake optičkog neuritisa i mijelitisa. Točna prevalencija bolesti nije poznata, iako se smatra rijetkom bolešću u populaciji bijelaca, te zauzima manje od 1% slučajeva demijelinizacijskih bolesti. Veliki dio oboljelih su Afroamerikanci, Azijati i Hispanoamerikanci. Kao i multipla skleroza (MS), optički neuromijelitis je učestaliji u žena (prosječno 90% oboljelih su žene). Srednja dob početka bolesti je oko 30 godina. Bolest je prvi put prepoznata u 19. stoljeću, kao monofazični, destruktivni poremećaj koji pogađa kralježničnu moždinu i oba vidna živca, ali pošteđuje ostatak središnjeg živčanog sustava. Pozicija optičkog neuromijelitisa unutar grupe demijelinizacijskih bolesti središnjeg živčanog sustava dugo je bila predmet rasprave – da li je taj klinički entitet teška varijanta multiple skleroze, oblik akutnog diseminiranog encefalomijelitisa, ili zasebna bolest. S vremenom je prepoznat puno širi spektar idiopatskog NMO u odnosnu na povijesnu definiciju. Nedavno otkriće serumskih NMO-IgG protutijela 2004. god. nadalje podržava hipotezu da je optički neuromijelitis zapravo zaseban klinički entitet. NMO-IgG protutijela su 73% osjetljiva i 91% specifična u razlikovanju NMO od optiko-spinalne prezentacije klasične MS. Ciljni antigen NMO-IgG protutijela je aquaporin-4 (AQP4), obilno prisutan kanal u središnjem živčanom sustavu koji facilitira transport vode, osobito u „stresnim situacijama“, kao što je ozljeda mozgovnog parenhima. To je komponenta distroglikanskog proteinskog kompleksa lociranog na završecima astrocita na krvno-mozgovnoj barijeri. Protutijela na aquaporin 4, koja proizvode periferni B limfociti, uzrokuju aktivaciju komplementa, upalnu demijelinizaciju i nekrozu koja je prisutna u optičkom neuromijelitisu.
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Kliničke medicinske znanosti
POVEZANOST RADA
Projekti:
108-1080315-0297 - Odrednice i rana dijagnoza bolesti motoričkih neurona u populaciji Hrvatske (Bilić, Ervina, MZOS ) ( CroRIS)
Ustanove:
Medicinski fakultet, Zagreb,
Klinički bolnički centar Zagreb