Naslov
Pismo uredniku
(Letter to the editor)

Autori
Mimica, Ninoslav

Izvornik
Socijalna psihijatrija (0303-7908) 36 (2008), 4; 217-217

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, pismo, stručni

Ključne riječi
pismo uredniku
(letter to the editor)

Sažetak
Pismo uredniku Poštovani prof. Hotujac, Ponukan Vašim tekstom objavljenim u rubrici «Riječ Glavnog urednika« [Soc. psihijat., 36 (2008) 107], a u kojemu pokušavate objasniti razlog objavljivanja teksta prof. Vlade Jukića, a s druge strane i pozivom prof. Vlade Jukića na polemiku, dostavljam Vam ovaj kratak komentar. Kao prvo, želim izraziti svoje neslaganje s takvim, potpuno neuobičajenim, pozicioniranjem jednog pisma Uredniku na tako istaknutom mjestu, kao što su prve stranice časopisa, pa makar se radilo i o pismu (kao što navodite) Vašeg dobrog prijatelja prof. Vlade Jukića. Nadalje, pismo prof. Jukića i njemu u istu rubriku pridruženi tekst protežu se na osam stranica časopisa. Uobičajeno je da reakcije čitalaca, tj. «Pisma Uredniku» budu kratka, limitirana obično na 500 ili manje riječi, te da se objavljuju negdje na kraju časopisa. Na taj se način čitateljima daje mogućnost da iznesu svoje mišljenje, ali kako se (najčešće) radi o nerecenziranom štivu neprimjereno je da isto zauzima značajniji prostor u recenziranom časopisu koji se referira i u sekundarnim publikacijama. Sto se pak tiče objavljivanja članka «Psihoterapija i ispovijed - zablude o sličnosti i razlikama» osobno sam bio mišljenja (i onda, a i sada) daje članak vrijedan objavljivanja. Razumijem i podržavam svakog autora koji brani svoje stavove i ne smatram da se sa svime što recenzent predloži treba složiti, no ako ne pomogne argumentirana prepiska s recenzentom i urednikom, onda svakako ostaje još mnogo drugih (pa i boljih) časopisa gdje se tekst može pokušati objaviti. Iako se po tijeku događaja koji su navedeni nameće dojam da je do objavljivanja članka došlo određenim pritiskom moramo vjerovati Glavnom uredniku kada tvrdi da tog pritiska nije bilo. Također ne želim dovoditi u pitanje sukob interesa autora koji inzistira na objavljivanju članka usprkos negativnoj recenziji, a istodobno je i član Uredničkog odbora časopisa - i tu moramo vjerovati da je sve bilo etično. No, svakako sam mišljenja da je nakon što je članak (konačno) objavljen, autor tu trebalo stati. Naime, sve ovo što je s njegove strane uslijedilo kasnije nalikuje na likovanje pobjednika i nikako ne zavređuje javnu prepisku, na stranicama (našeg) časopisa. Smatram daje svu spornu problematiku trebalo razriješiti na zatvorenim sastancima Uredničkog odbora, jer kao što znamo mišljenje jednog recenzenta nije obvezujuće za Glavnog urednika, već je samo savjetodavno, a pogotovo u slučaju kada postoji i suprotno, tj. pozitivno mišljenje drugog recenzenta. Dakako, moglo se zatražiti i treće mišljenje. Javno prozivanje recenzenta od strane «uvrijeđenog» autora nije dobro, a nastavno pozivanje na javnu polemiku o stanju u hrvatskoj psihijatriji je neprimjereno i predstavlja linč, te dovodi u pitanje generalnu neovisnost odluke recenzenta, te kompromitira cijeli koncept neovisne i tajne recenzije kao takav. Zamislite samo kako bi to izgledalo kada bi svi oni kojima je članak odbijen u ovom ili još bolje u nekom drugom časopisu (a u svijetu postoje časopisi gdje se i preko 95% poslanih radova odbija) zagovarali javnu polemiku s recenzentom i tražili publiciranje njihove kompletne prepiske u tom istom časopisu, samo iz razloga što su uvjereni da njihov rad zavređuje objavljivanje u nepromijenjenom obliku i to baš u tom časopisu. Ne želeći ulaziti u raspravu da li je ova recenzija napravljena lege artis i po svim kautelama struke ili ne, ne odobravam javno «seciranje» iste, kao i nepotrebno dodatno obrazlaganje već objavljenog članka. Držim da je odabir recenzenata isključivo stvar Uredničkog odbora časopisa, koji će u slučaju kada ne bude zadovoljan radom nekih od njih donijeti odluku da dotičnog više ne angažira za taj (u većini slučajeva besplatan) posao. I na kraju samo kratka replika, tj. ispravak netočnog navoda, na polemičku žaoku prof. Jukića u fusnoti 2 [Soc. psihijat. 36(2008): 110], sjećam se da sam po primitku teksta «odgovora na recenziju» odmah poslao e-mail podrške autom (još uvijek se nalazi u mom kompjuteru među poslanim stavkama i nosi datum 23.01.2006.), pa mi je žao da to prof. Jukić (pogotovo ako sam bio jedini član Katedre koji je to učinio) nije registrirao. S poštovanjem, Doc. dr. sc. Ninoslav Mimica

Izvorni jezik
Hrvatski

POVEZANOST RADA