Naslov
Srednjojužnoslavenski književni jezici u sinkroniji i dijakroniji
(Middle-South-Slavonic literature languages in synchrony and diachrony)

Autori
Vasiljeva, Ljudmila

Vrsta, podvrsta i kategorija knjige
Autorske knjige, monografija, znanstvena

Izdavač
Crnogorsko kulturno društvo Montenegro-Montenegrina

Grad
Osijek

Godina
2010

Stranica
221

ISBN
978-953-7589-03-5

Ključne riječi
srednjojužnoslavenski književni jezici; sinkronija; dijakronija
(middle-South-Slavonic literature languages; synchrony; diachrony)

Sažetak
Promjene u leksiku triju jezika – srpskoga, hrvatskoga, bosanskoga – svjedoče o čvrstoj njihovoj vezi s izvanjezičnim čimbenicima, socijalnim i drugim promjenama koje su se odrazile na premještanje leksika iz periferije u središte i iz središta na periferiju, i koje će se održavati i dalje. U istraživanim jezicima prati se intenzivno popunjavanje leksičko-semantičkoga sustava aktualiziranim riječima koje nisu pripadale srpsko-hrvatskom standardu. Na izbor leksičkih sredstava utječe razina nacionalne svijesti, formiranje novih književnih normi, promjena ili vraćanje prethodnih jezičnih ukusa, moda jednoga ili drugog leksema. Na primjer za jezičnu praksu Hrvata karakteristično je aktiviranje leksičkih jedinica koje su se pojavile na temelju domaćih jezičnih sredstava i modela te slijede hrvatsku jezičnu tradiciju. Srpski je i dalje otvoren za posuđenice. Bosanski preživljava trenutak uspostavljenja leksičke norme, dopuštajući i dalje u uporabi leksičke dublete. U svezi sa crnogorskim jezikom na temelju svega navedenoga zaključuje se da on kao zaseban dio štokavskoga sustava s odgovarajućim specifičnostima na različitim jezičnim razinama ima sve sociolingvističke i lingvističke preduvjete da postoji i funkcionira kao zaseban jezik. Provedeno istraživanje jezičnih preokreta u granicama štokavskoga dijasistema u statici i dinamici sa sociolingvističkoga te lingvističkoga gledišta daje razlog zaključiti da je postojanje srednjojužnoslavenskih jezika: bosanskoga, crnogorskoga, hrvatskoga i srpskoga kao socijalno-funkcionalnih elemenata ovoga dijasistema na prostorima nekadašnjega srpskohrvatskoga jezika, nesumnjivo. Ovo se potvrđuje kako sociolingvističkim, tako i jezičnim čimbenicima. Bosanski, srpski, hrvatski i crnogorski jezici imaju osobitosti koje su karakteristične samo za njih ; te se na glavnim jezičnim razinama u odnosu na to moraju tretirati kao standardni jezici.

Izvorni jezik
Ukr

Znanstvena područja
Filologija

POVEZANOST RADA