ࡱ>  "q`}bjbjqPqP .::y(& < ^ III8JL^Ll"LL"LLL;N;N;NTVVVVVV$Y%h'z;N7N;N;N;NzLL;w";NLLLT;NTBtLL |UIl ^f@"0":G(ZG(JG(H;N;N;N;N;N;N;Nzzߦ;N;N;N";N;N;N;N$#BBHZ j | Kristina `trkalj Despot Zagreb JEDINI SREDNJOVJEKOVNI HRVATSKI PROZNI PLANCTUS: PLA  DEVI MARIJE IZ PETRISOVA ZBORNIKA U radu se prvi put objavljuje prozni dijaloaki Pla  Devi Marije iz glagolji noga Petrisova zbornika (1468.). Donosi se latini na transkripcija teksta te njegove knji~evnopovijesne, paleografsko-ortografske i jezi nostilske zna ajke. Tekst se smjeata u kontekst versificiranih djela iste tematike na starohrvatskome jeziku i u europskome srednjovjekovlju. Klju ne rije i: Planctus Mariae, Petrisov zbornik, hrvatska srednjovjkeovna drama, hrvatski jezik 15. stoljea 1. UVOD U cijeloj su Europi na gotovo svim europskim jezicima sa uvane nebrojene srednjovjekovne ina ice, bilo versificirane bilo prozne, teksta kojem je u srediatu lik Majke Bo~je, koja prepri ava Kristovu muku (Passio) i afektivno izra~ava svoju golemu tugu i o aj zbog raspea (Compassio), a koji se naziva Planctus Mariae. Kao mogui latinski uzori tim mnogobrojnim preradama obi no se navode iznimno popularni latinski tekstovi: Planctus Beatae Virginis iz po etka 12. stoljea, svetoga Anselma od Canterburyja i Liber de passione Christi et doloribus et planctus Matris eius, koja se dugo atribuirala svetom Bernardu od Clairvauxa. U srednjovjekovnoj hrvatskoj knji~evnosti na starohrvatskome jeziku sa uvano je ak sedam versificiranih ina ica Gospina pla a, od kojih je najstariji dosad poznati onaj iz Picieve ili Rapske pjesmarice, koji potje e iz 1471. godine  i samo jedna prozna ina ica pla a, u Petrisovu zborniku (1468.). Versificiranim je hrvatskim pla evima posveena nemala istra~iva ka pozornost naaih filologa, dok je jedina zasad poznata hrvatska prozna ina ica planctusa ostala po strani, te sve dosad nije ni objavljena ni opisana, iako je bila 'otkrivena' prije pola stoljea. Rije  je o kratku tekstu (svega 4 folije), naslovljenu Pla  Devi Marije, zapisanome glagoljicom u Petrisovu zborniku, opse~nom neliturgijskom glagolji nom kodeksu (sadr~ava ak 350 r-v folija). U popisu sastavnica Petrisova zbornika `tefani (1960: 379) navodi naslov i po etak pla a i ka~e da je to "lirski dramolet u dijalogu na temu muke Isusove" te navodi nekoliko podataka o jeziku kojim je pisan. Tekst spominje i u uvodu hrestomatije, i to meu dramskim moralitetima. Kako je taj tekst jedina sa uvana srednjovjekovna prozna hrvatska ina ica Gospina pla a, a ujedno je njegov zapis stariji i od najstarijega sa uvanoga zapisa versificiranoga pla a, onoga iz Picieve pjesmarice, jasno je da je on itekako va~an u povijesti hrvatske knji~evnosti, i neopravdano zanemaren. U radu se stoga prvi put objavljuje kriti ki prireen tekst toga pla a, transkribiran iz glagoljice u suvremenu latinicu i popraen filoloakom obradom, koja obuhvaa temeljnu analizu njegovih literarnih, grafijsko-ortografskih i jezi nostilskih zna ajki. Tekst se smjeata u kontekst versificiranih djela iste tematike na starohrvatskome jeziku i u europskome srednjovjekovlju. 2. LATINI NA TRANSKRIPCIJA TEKSTA 2.1. Napomene uz transkripciju teksta Glagolji ni je tekst u radu donesen u suvremenoj latini noj transkripciji. U uglatim zagradama donosimo rekonstruirane dijelove rije i, kratice razrjeaavamo u oblim zagradama, nesumnjive grafijske pogreake ispravljamo uz biljeaku o pogreanoj grafiji. Grafemima D i < obilje~avamo foneme /D/ i /</ jer se grafemskim sljedovima lj i nj ozna uju nesliveni suglasni ki skupovi n+j i l+j. Na margini je obilje~en broj i stranica folije (a za recto i b za verso), prema naknadnoj arapskoj folijaciji u dnu stranice rukopisa. Tekst je prireen prema na elima prireivanja tekstova za projekt Starohrvatski rje nik Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje (v. Na ela prireivanja u Kapetanovi 2010: LIV LIX). Biljeake uz tekst obuhvaaju: gramati ko ili zna enjsko odreenje manje poznatih i rijetkih rije i, izvornu grafiju za mogua dvojna itanja i za ispravljene grafijske pogreake itd. 2.2. Latini na transkripcija teksta [224a] ti <ubveno pla  D()vi M(a)rije. [Magdalna govori]: Gdo b ta ki mi povda da je moj G(ospo)d(i)n jet? Vspomnuh se ja, granica, kada bhomo onomadne u Marte, sestre moje, tada umivahi mojimi slzami noz moga Gospodina i vlasi mojimi otirahi i ond mi govoraae:  Sliaim ja, Magdaleno, hoe priti sega mseca petak da [224b] mnoga srca tvrdaja hote zdrhtati, a mnoga po mia<|| [...] otmetati, a ti se ne otmei ot mene, a ja hou vsagda s tobu prbivati. Neka neboga ja niDa pojdu iskati Gospodina moga po vseh puteh i vseh <udi pitajui ki blagovstuju darom G(ospo)d(i)na moga i ki ogluaiae uai svoji i ne tae me sliaati v tugah mojih. O vi proka~eni kih vas o iaaae moj G(ospo)d(i)n, povjte mi, kamo ga pope<aae! Kih vas moj G(ospo)d(i)n ot mrtvih vzdvi~e, povjte mi, kamo ga pope<aae! A koga su }idove jeli zato l jes(t) on kra< ~idovski i po vsej z(e)m<i? A za  me bijeai vde sam tvoja bli~ika? Msto utaenja me bijeai v tuz i v ~alosti mojej? A zato on l jes(t) c(a)r ijudjski i vi uzrite a vam bude ot Dego. Neka nine pojdu k Mariji i viju je li ~iva nebogaja. A to nisam imla druga ki bi mi povdal G(ospo)d(i)na moga da je raspet na kri~i. Zato mi se kosti razsipuju i srce moje ~alostju umirajet. Tu rci: O Marije, o se(s)trice! O Marije i se(s)trice! O Marije i Gospoje! Nu gledaj, Marije, Gospoje moja! Je li to sin tvoj, a Gospodin moj? Plt mu se je prmnila ot velike muke. I vsaki ki umre, plt mu se prmni i vsu svoju lpotu prmDuje. A to govori Velika M(a)rija: O Marije Magdalno, pojte v grad i kupite balsana i a je trb Dega ranam, a ja hou pojti po puteh G(ospo)d(i)na moga iaui. Kada bh ot anj(e)la pozdrav<ena, tada bh mati Sinu [225a] B(o)~ju nare ena, tada || bh meju vs[...] [...]mi ~alostnimi [...] hodite ovd sa mnoju s[...] bolzan ka bi bila podobna bolzn[i] [...] vijte. Vijte mojego sina slatkoga na kri~i [ras]peta. Vkup ja mo<u vas, pla ite se sa mnoju. Vijte obraz, vijte zrcalo na kri~i visee i semrtju <utoju umirajua, za grhi <udi svojih semrt ku je prijel sin moj umi<eni. Vred probraziae s(i)na moga i semrti daae. Obratite se na pravdu za  sin moj umi<eni i jedino edi prez krivine umira, a nevo<nim ~ivot umira. A ja neboga oae ~ivu v ~ivot mojem. Ojme! Ojme! Ubogaja d(u)aa moja, ka te je pri srci nosila, a sada te gledam umirajua! Ojme, a sam vam stvorila jednorodnaja da mi vzeste moj porod? A mani sina }idove propeae, a svtu slnce vzeae, a oca vzeae ubozm, a nemonim pomonika! Obratite se na sud pravi! Za  nedostojno sudite prdajue sina mojego slatkago na kri~nu muku? Za nenavist mi ga pogubiste i na kri~i prigvozdiste, i na semrt ga osudiste. Tu Ivan govori: Utai se, Gospoje i kra<ice, utai se! Tu Velika M(a)rija govori: O moj Ivane! Kako se ja mogu uteaiti pogubivai sina mojego i stvorite<a mojego, gledajui ga na kri~i umirajua semrtju teakoju? Ka je zla stvoril sin moj da toliku muku trpi? [225b] || [...] I trnovu krunu okruniae ga. Prez zakona umiraa, sinu moj! A ti jedin sam, G(ospod)i, muku trpia krpkuju! I mater a Dim propnite jednorodnu i na kri~i polo[~i]te! I mene a Dim pribijte! Sinu moj, kosti moje razsuae se videi t(e)be na kri~i prostrta i protegDena. ;uto pres krivine mi ga umoriste. Sp(a)sit(e)<a moga, sina moga jedino edago prdaae na kri~ za grhi <udi svojih. Ivan govori: Utai se, Gospoje i c(a)r(i)ce, utai se! Marija govori: O moj Ivane i bli~iko moja, moli tvoje ap(osto)le da bi rane isclili sina mojego i B(og)a mojego. Ivan govori: O Gospoje moja, ot straha ijudjskago se vsi razbgoae! Marija govori: Gd ja vidh, sinu moj, tvoju prsvetuju krv, iz rebar tvojih prolejanu za grhi <udi tvojih? O, kolik potok te aae krvi tvoje, sinu moj, radost moja i ~alost moja velika! Vij mater tvoju pla uu se! Otgovori, sinu moj! Pamet prsi tvojih, razdrai se, pameti s(ve)taja! Mu ene rane tvoje, sinu moj! ;uto mi te mu e, sinu, i nem[i]lostivo. Ka je mati ili ka je ~ena tuliko veli na i paki tuliko nevo<na? Ojme, cvt cvtu, uvdajet umi<eni umi<enih! O, koliko teaku muku imaa v avlh, sinu moj! O, koliko v eraDi dan sliaah dobra ot tebe i skoro me zabi! Da bih bila vidla ubogaja gdo su oni meatri ki su na moga sina avle kovali, ponesla bim bila [226a] balsana da || bi z gvozdjem meaali, da bi ove rane toliko ne bolle sina mojego i B(og)a mojego, i da bi ova lpota ne potamnela ot aval bolzni. I da bim bila vidla ubogaja gdo su oni meatri ki su kri~ dlali na moga sina, ponesla bim bila aromat i pomasti da bi se ov kri~ pomazal, daj toliko bi se po tenje u inilo sinu B(o)~ju. Magdalna govori: Pla ite se sa mnoju, sestre moje, da sam pogubila veliko imnje i veliko po tenje! O Gospoje moja, veliko je milostiDe najprije ot tebe, ka se ~alostia o bolzni sina tvoga, a Gospodina moga! O sl(a)tka M(a)rije! Vrujea li oae vistinu da sam veliko ~alostna ja, Magdalna, ot moga G(ospo)d(i)na, videi ga v muc velic? Nijedna vas ne rci ka bi bila vee plna ~alosti nere sam ja. O slatka Gospoje, n(a)aa mati, veliko nam je ~al tvojego sina, da ni se vrdno plakati ni ~alostiti od ove bolzni, da pojdimo ka grobu s tamjanom tre pokadimo Dega slatko tlo b(la)~(e)no, kad le~i H(rst), ki bae koruna moja. Marija Velika govori: I nine, vlastele i gospoje, i vladike B(ogo)m vz<ub<ene, hou vam povedati radost ku sam imla ot sina mojego jedinogo. Kada bae v rojenji mojem, psni anj(e)lskije sliaah i ot zvzd svdo astvo videh are tri kra<i zvzda ot vstoka k sinu mojemu privede i dari jemu prikazaae. [226b] I Dih dari skazov||ahu da je ovo sin B(o)~ji, are tamjanom B(og)a skazaae, a zlatom c(a)ra darovaae. I za  bae lkar ot grean(i)h, zato mu masti prikazaae, are hrome prostiraae, gluhim sliaanje davaae, a slpim o i otvaraae, a nemonije s post<e vzdvizaae, a mrtvije vskraaae. udovah se Irudu kra<u kada sina mojego iskaae, a mladnce pobijaae. Tada reh sama k seb: a je ovo dte B(o)~je komu zla u inilo? Anj(e)li mi se javiae i mene nau iae o shraDenji sina mojego. I mnoga ina veselja imh ot sina moga, kih vam povdati ot tuge ne mogu. I kada bh v Jerusolim v hiai mojej v eraDi dan, pride ka mne Ivan i r(e) e mi:  O Marije, vazvaaju ti radost veliku ku sin tvoj ini: da u enikom svojim ve eru ini i noge im umiva. A ja ubogaja sliaavai to bh veliko vesela i radostna, kako ta mati ka ima jedinogo sina. A nine vam hou povdati i potu~iti ~alost moju ku sam imla sliaavai o sin mojem. Kada bae noaaDu no k polu noi, tada pridoae straani i przli glasi. Pride ka mne Ivan r(e) e mi:  O Marije, a spia? Tvoga sina su }idove jeli i prd Pilata su ga pope<ali veliko sramotei! A ja neboga skoro vstah, ot straha i ~alosti smete se va mne d(u)aa moja i kosti moje smeae se i razsuae se, i srce [227a] moje sam po e se udirati. I ot tuge || velike padoh n(a) z(e)m<u i po eh prositi Ivana govorei k Demu:  O bli~iko moj, Ivane, pojdva k naju bli~ikam da nam ga pomogu isprositi. I nijedan se ot Dih ne izabra ki bi sa mnu poaal ni se nijednomu ot Dih smilih. A tada sama k seb rekoh: Kada se ne mogu sim <udm smilovati ni ih mogu nijednoga umoliti, are sam v Dih imla veliko ufanje da pojdu sa mnu, a niDa hou pojti sama neboga prd Pilatova vrata i prositi Pilata i vsu onu gospodu prosei s pla em i sa umi<enjem, i da im se smiluju neboga i sinka mi ~iva puste. I ne mogoh imti ot Dih nijedno smilovanje ni odgovorenje. I d(u)aa moja smete se va mne i ne b ot mene nijedno sliaanje ni otgovorenje. I bhu sa mnoju sestre moje, Marija Magdalna, ka se najvee plakaae. Marija Magdalena sije govori: O dobri <udi, o gospodo plemenita, o vladike dobre, o gospoje plemenite i dobre, B(ogo)m vz<ub<ene, nu gledajte veliku muku i ~alost ku ja trp<u, Magdalna, videi ~alostnu naau mater, Gospoju S(ve)tu M(a)riju, ka je zgubila svoga sina, a moje ufanje! O dobri <udi, vijte ~alostnu naau mater! O vi here i vladike <ub<ene B(o)~je, vjedno sa mnu svoje slze prolijte, naau mater po~alujte! Marija Velika govori: O sinu moj! O radost moja i ~alost moja velika! [227b] R(e) e: || Umira sin moj, lepota Dega potamDuje! O, kako ovd ~iva stoju! O sinu moj, ti mi da Ivana za sina, a ja ga ne mogu sinom zvati za  ga nisam pri srci nosila. Ja hou, sinu moj, pri tvojem kri~i umrti. O, koliko vzdiau <uto! O, kako umirajea teako, sinu moj! O <ubav moga tla, bli~ika tvoja otstupi ot t(e)be! Vij mater uboguju, ~alostju umirajui tebe gledajui na kri~i prostrta i protegDena <uto, sinu moj jedini! Nu gledaj u enika tvoga, sinu moj, i gledaj <ubimoga teb, ki se ne ustaje pla e tvojego propetja, sinu moj, videi t(e)be umirajua, G(ospo)d(i)na svoga! S(i)nu moj i B(o~)e moj, v eraDi dan s tobu ve era i vzle~e na prsh tvojih, a ti, G(ospod)i, mater tvoju dvu dvcu poru i. Sinu moj, ti jedin osta sam. Oca jemu i G(ospodin)a vzeae. U enici tvoji razbgoae se ot straha velika i taj izbgoae, a tebe samogo ostaviae na kri~i visea, prigvo~jena. Ukrpi mater tvoju, sinu moj! Ivan govori: Utai se, Gospoje i c(a)r(i)ce, utai se! a se ~alostia, zvzdo jutrDaja? Sin tvoj vzm<et grhi vsego mira. Gospoje i kra<ice, utai se! I, mati moja, posluaaj me! Se jego nine vidiai va obraz osujena, vistinu uzriai jego istinnago B(og)a. Sinu tvoj ~alujet t(e)be ~alosteu se i [228a] razumjet vzdihaDu tvoju. Ukrpi se, jedino||rodnaja! Marija Velika govori: O moj Iv(a)ne, kako se ja mogu utaiti videi sin moj presveti umirajui? O nevo<ni ~ivote moj, da bismo ga mogli dosei t(e)r ne  pod glavu podlo~iti! O }idove, br(a)tja moja, ne bh li ja vaaa sestra }idovka? A ne b li sin moj vaa brat i prijate< i drug? A ne bhi li ja }idovka, sestra v(a)aa? A Osip, obru enik moj, ne b li }idovin? Za  tada brata i druga od vaaega roda, ki bae rojen ot mene, Dega mat(e)re tu~ne, a se[s]tre v(a)ae, da z(a)  ga tako vaainno i nemilostivo na kri~ pribiste i na Dem ga umarate, a mene, mater Dega tu~nu i ~alostnu, tako ostaviste? Za  ot mene otneste sina moga, moje veselje, a mene o~alostiste? A zda, gospodo ~idovska, ako se vam mni tako da je sin moj niko zlo u inil, ko ne, i ja vm sama da ne nigdar zla u inil nijednoga, i zato ja vas proau: sinka mi moga pustite, a mene msto Dega pribijte. Ako li ga neete pustiti, tada i mene a Dim pribijte za  tako vaainno sin moj umira, a ja pr~ Dega ~iti ne mogu za  on jes(t) ~ivot i vsa nadha moja. O sinu moj slatki, vspomni se ot mene, mat(e)re tvoje tu~ne, ka noau vsu muku tvoju v srci mojem, i paki se spomeni, sinu, ot [228b] mat(e)re ~alostne, ka te je || nosila v tle svojem i ka te je rodila i kojila, a zda je vse moje veselje obraeno v dreselje. Stranica 224a, Kaligrafirani naslov i inicijal G u donjem dijelu stranice ozna avaju po etak teksta Pla a Devi Marije SLIKA 231 Stranice 224b i 225a SLIKA 232 Stranice 225b i 226a SLIKA 233 3. PLANCTUS MARIAE I 'RAZVOJ' SREDNJOVJEKOVNE DRAME U srednjem je vijeku zapadna Europa bila ujedinjenija nego ikad prije i ikad poslije i formalno (ista religija i isto carstvo) i sadr~ajno, jer su narodi, bez obzira na to koliko se meusobno razlikovali, bili vezani zajedni kom uporabom latinskoga jezika i dominacijom rimskoga prava, a zbog svega toga dijelili su ista vjerovanja, podavali se istim praznovjerjima, uzdizali iste ideale i imali vrlo sli ne navike  a uza sve to, ideja nacije joa nije bila roena (Matthews 1912: 109). Latinski je bio jezik crkve i njezine liturgije, a upravo su uz latinsku liturgiju vezani kratki dramski dodaci slu~bi Bo~joj, koji su ostali upisani u dramske po etke mnogih europskih naroda. Dugo su medievisti upravo te prve latinske dramske dodatke liturgiji smatrali sjemenom iz kojega su se s vremenom razvili pla evi, muke i mirakuli najprije na latinskome, a onda i na narodnim jezicima. Takvu evolucionisti ku teoriju prvi je iznio Karl Young u svojem kapitalnom dvotomnom djelu, The Drama of the Medieval Church, objavljenom 1933., gdje je na iznimno opse~noj grai na latinskome jeziku demonstrirao evolucijsku teoriju, na primjerima prikazujui razvoj forme u djelima iste tematike, od najjednostavnijih i najkraih dramskih interludija do najkompleksnijih i najduljih igara. Jednako je utjecajna bila i golema studija E. K. Chambersa (The Mediaeval Stage, 1903.), koji je evolucijski model primijenio na dramu na narodnim jezicima. Young i Chambers doista su iznimno utjecali na istra~ivanje srednjovjekovne drame, a teorija o razvoju vrlo kratkih poludramatskih dodataka slu~bi Bo~joj na latinskome jeziku, koje su 'odigravali' sveenici u crkvi na osobito sve ane dane liturgijske godine, do potpunih dramatizacija povezanih u cikluse, odijeljenih od liturgije, koje su izvodili laici izvan crkve, na narodnim jezicima bila je zastupljena u gotovo svim studijama o srednjovjekovnoj drami (npr. u Matthews 1912., Axton 1974. ili u naaim povijestima knji~evnosti npr. u Vodnik 1913., Fancev 1932., Kombol 1943., itd.). Ne pori ui sasvim zasluge Younga i Chambersa, osobito zbog obraene goleme grae, danas se njihova imena spominju kao imena glavnih 'krivaca' za pogreane predod~be o srednjovjekovnoj drami. Daljnje medievisti ke studije kao korijene razvoja srednjovjekovne drame navodile su propovijedi, vizualne umjetnosti i narodne rituale (Coulson-Grigsby 2008: 173). U teoriji o razvoju hrvatskih crkvenih prikazanja zastupala se uglavnom samo evolucionisti ka teorija (Fancev 1932., Kolumbi 1964. i 1998., Perillo 1978.), ali samo unutar versificiranih sastava pasionske tematike, neovisno o djelima istoga ~anra na latinskome i ondaanjim europskim vernakularnim jezicima. Suvremena europska medievistika ne nudi uniformna objaanjenja. Neki istra~iva i kao izvor neliturgijskoj drami na narodnim jezicima navode muke, koje onda nisu evolucijski povezane s ranijim kraim pasionskim pjesmama i pla evima (Coulson-Grigsby 2008: 174), neki ipak pretpostavljaju razvoj srednjovjekovne drame iz kraih ili duljih, proznih ili versificiranih ina ica Planctusa Mariae, koji je ustanovio Karl Young (Wrightson 1997.), ato je, barem kada je rije  o razvoju pasionskih igara na latinskome jeziku, sasvim odba eno u radovima Sandra Sticce, koji dr~i da je planctus liri an i emotivan izraz, i u svojoj biti nedramati an (Sticca 1973: 39). Iako moramo imati na umu da su navedeni istra~iva i istra~ivali grau na razli itim jezicima, i nisu, o ekivano, uzimali u obzir onu na starohrvatskome jeziku, treba uzeti u obzir njihova promialjanja i u svjetlu rezultata njihovih istra~ivanja modificirati i upotpuniti naaa znanja o vlastitoj srednjovjekovnoj dramskoj baatini. No, ako sagledamo cjelinu do danas sa uvanih starohrvatskih (versificiranih) pasionskih sastava, od onih najkraih do najduljih, a osobito u svjetlu otkria nekih dosad nepoznatih tekstova ili ina ica, neemo nai vrstih argumenata protiv evolucionisti ke teze N. Kolumbia (1964. i 1994.), iako je uspostava kakve jasne razvojne linije i pretpostavka kontinuiteta sama po sebi diskutabilna. Kada je rije  o planctusima ne mo~e se nikako zanemariti injenica da su u cijeloj Europi na gotovo svim europskim jezicima sa uvane srednjovjekovne ina ice, bilo versificirane bilo prozne, toga teksta. Vrlo je uo ljiva sadr~ajna, pa i izrazna veza tih mnogobrojnih tekstova s latinskim uzorima: tekstom Planctus Beatae Virginis iz po etka 12. stoljea, svetoga Anselma od Canterburyja i Liber de passione Christi et doloribus et planctus Matris eius, koja se dugo atribuirala svetom Bernardu od Clairvauxa, a nezanemariv je utjecaj pasionskoga pjesniatva na latinskome jeziku, osobito, kad je tematika Marijina pla a u pitanju, vrlo rasprostranjene pjesme Jacobusa de Benedictisa (Jacopone da Todi) Stabat mater dolorosa, prepjevane i na hrvatski jezik. Treba istaknuti i meusobnu sli nost proznih i versificiranih prerada tih tekstova (bilo u Marijine pla eve ili u pasionska prikazanja) na svim srednjovjekovnim jezicima, od francuskoga, engleskoga, njema koga ili talijanskoga, pa do npr. irskoga, islandskoga i hrvatskoga, iako su rijetki tekstovi koji su izravni prijevodi latinskih predlo~aka. Svim je takvim tekstovima, osim sadr~aja, zajedni ka i monotona opairnost i labava povezanost dijaloakih sekvencija; izravna, pu ka jednostavnost dikcije proaarana utjecajima biblijske visoko stilizirane dikcije; iskrena emotivnost i nesuzdr~ana patetika; iskreni i realni dijalozi; anonimnost autora, to nije kompilatora, koji su samo modificirali odreeni okvir, zadovoljavajui se dodavanjem ili oduzimanjem pojedinih epizoda; i osobito iskrena i jednostavna vjera i onih koji su pisali (preraivali, kompilirali, prevodili) i onih koji su izvodili, i onih kojima je izvedba bila namijenjena (Matthews 1912: 121). Upravo je uloga publike u oblikovanju tekstova namijenjenih izvedbi imala iznimnu va~nost jer su se tekstovi prilagoavali publici koja je bila neobrazovana, neprofinjena, ujedno i pobo~na i praznovjerna, koja je voljela i vjerovala u uda i udesno, onostrano i nadnaravno. Opstanak dramskih tekstova ovisio je izravno upravo o toj publici, kao ato uostalom, drama uope uvijek ovisi o ukusu i obrazovanju publike svojega vremena. Osim pitanja sjemena i korijena srednjovjekovne drame, medieviste je zaokupljalo i pitanje zaato je baa pasionska tematika postala tako nadmono omiljenom u srednjovjekovnim dramskim sastavima na narodnim jezicima. esto su teoreti ari u tom smislu isticali iskonsku dramatiku Isusove muke, ne samo njezinu ovje nost i svevremenski patos nego i pravi dramski sukob ~elja i determiniranosti, dobra i zla. (Sticca 1973: 45 46) taj golemi interes religiozne publike za passio povezuje sa skolasti kim kristocentri nim misticizmom, koji je pridonio intimnijem upoznavanju Krista i usmjerio pozornost kraanstva na njegovu muku, koja se sada vrlo detaljno i realisti no prikazivala i u knji~evnosti i u vizualnim umjetnostima. Naime, do 11. stoljea u prikazima Krista naglaaavala se njegova bo~anska, snaga, bio je uvijek Christus Triumphans, ak i ako je bio prikazan na kri~u, bio je prikazan kao pobjednik, otvorenih o iju, uspravan i bez bez znakova boli i patnje. Tek od 11. stoljea prikazi Krista naglaaeno su humanizirani, Krist je na kri~u ispaen, zatvorenih o iju, pognute glave, krvav i izranjen, s otvorenom ranom na prsima iz koje te e krv i voda. Teoloake rasprave svetoga Anselma ("oca skolastike") i svetoga Bernarda od Clairveuxa zaslu~ne su za preusmjerenje teoloakoga fokusa s Krista pobjednika na raspetoga Krista, a 'njihova' literarna ostvarenja (Planctus Beatae Virginis i Liber de passione Christi) iznimno su va~na u povijesti srednjovjekovne drame jer su do~ivjela nebrojene prijevode i prerade i postala kulturnom batinom gotovo svih europskih naroda. I za kraj ovoga uvodnoga teorijskoga razmatranja, a kao prilog problemima i (neodgovorenim) pitanjima u vezi s 'razvojem' (hrvatske) pasionske drame, donosimo zanimljivu opasku Dunje Falievac (2007: 74): "I kona no, tim epskim, kvantitativnim na elom oblikovanja mo~e se objasniti  tekstoloaki uostalom ve utvrena i danas dokazana  geneza naaih crkvenih prikazanja, tj. injenica da su krai dramski tekstovi ili tekstovi raznih vrsta religiozne poezije kao ato su razne lirski intonirane pjesme o muci Kristovoj ili zanosne himne djevici, ili pak narativno-dijaloake pjesme, vezane uz pasionsku tematiku, bez promjena ulazili u prikazanja. A mo~da su i neki prozni oblici hrvatskog knji~evnog srednjovjekovlja, ato doduae nije tekstoloaki dokazano, ali nije nevjerojatno, kontaminirani u prikazanja." (istaknula K.`.D.) Tekst ovdje objavljenoga proznoga pla a pokazuje kako "prozni oblici hrvatskoga knji~evnoga srednjovjekovlja" doista imaju svoje mjesto u povijesti hrvatske drame. Na pitanje je li i u kolikoj mjeri prozni pla  "kontaminiran" u versificirane pla eve (i prikazanja) odgovorit emo u sljedeem poglavlju. 4. PROZNI HRVATSKI PLANCTUS PREMA VERSIFICIRANIM INA ICAMA: SADR}AJ, MOTIVI, LITERARNE I JEZI NOSTILSKE ZNA AJKE Prozni je pla  mnogo sa~etiji od versificiranih ina ica. U njemu se pojavljuju samo tri lika: Djevica Marija (u drami se naziva Marija Velika), Marija Magdalena i Ivan, s time da najvei dio teksta izgovara Djevica Marija (7 opairnih replika, u odnosu na samo tri replike Marije Magdalene i etiri vrlo kratke Ivanove replike, od kojih se tri sastoje od samo jedne re enice). Prije svake izmjene govornika jasno su nazna ene didaskalije, u kojima se navodi tko 'govori' (npr. Marija Velika govori; Marija Magdalena sije govori; Ivan govori), a katkada se didaskalijom Tu rci prekida odreeni odsje ak jednoga govornika, kada se mijenja adresat, ato nije neobi no kada imamo na umu da se u versificiranim pla evima koji sadr~avaju didaskalije (npr. pla  iz Klimantovieva zbornika I.) obi no navodi i 'tko govori' i 'komu govori', i da se takoer promjena adresata najavljuje novom didaskalijom. Tako npr. ve u prvom dijaloakom odsje ku Marije Magdalene, ona najprije solilokvijski lamentira nad Isusovom sudbinom, a neposredno prije njezina obraanja Djevici, pred sam kraj odsje ka, stoji didaskalija: Tu rci. Prije teksta stoji zapis ti <ubveno pla  D()vi M(a)rije. Dodatak ti mogao bi zna iti da ovaj dramski tekst nije bio namijenjen pravoj scenskoj izvedbi, nego samo itanju, no vrlo su se esto takvim rije ima ( ti, ti <ubveno, ti i razumj itd.) i interpunkcijskim znakovima popunjavale praznine u naslovnom redu (`tefani 1960: 358), zbog poznate srednjovjekovne, osobito glagolji ne, pisarske tradicije koja je strahovala od praznine. I Drrigl (2007: 83) isti e "kako je izraz tenie openit i mnogozna an, te ne ukazuje nu~no na temu, autora ili funkciju". No jasno izdvojene didaskalije i uobi ajena izravna obraanja likova (stvarnom ili scenskom) puku, kojima se poziva na emotivni anga~man, govore u prilog izvedbenoj namjeni ovoga teksta (usp. npr. rije i Marije Magdalene: O, dobri <udi, vijte ~alosnu naau mater! O vi here i vladike <ub<ene Bo~je, vjedno sa mnu svoje slze prolijte, naau mater po~alujte!, 227a). Cijeli tekst zapisan je na 4 folije (224a 228b), ato je iznimno malo u usporedbi s npr. pla em iz Vrbni koga rukopisa, koji nije najopairnija versificirana ina ica, a koji obase~e 27 folija. Va~no je istaknuti da su proznom pla u izra~enije lirske zna ajke nego narativne. Liri nost se, osim na jezi no-stilskoj razini (ponavljanja, sintakti ki paralelizmi), o emu e joa biti govora, o ituje ponajviae u injenici da u drami "radnje gotovo nema", ato je zapazio i `tefani (1960: 379), te je tekst okarakterizirao kao "lirski dramolet". Tomu bitno pridonosi i nepostojanje naratora, koji u stihovanim ina icama bitno 'dedramatizira' tijek dogaaja, prepri avajui neosobno, u treem licu, dogaaje koji su esto tek taksativan popis pasionskih dogaaja kronoloakim slijedom. I u stihovanim ina icama literarno su najuspjeliji, a time i 'najliri niji' monoloaki odsje ci ili replike same Marije koja neposredno progovara o svojoj tuzi, a prozna je ina ica gotovo sva satkana samo od takvih Marijinih tu~aljki upuenih razli itim adresatima (Sinu, Mariji Magdaleni, Ivanu, vlastelama, gospojama i vladikama). Literarnom vrijednoau takvi emotivni i dirljivi Marijini monolozi/replike ipak ne nadmaauju one iz versificiranih ina ica (osobito npr. Marijinu tu~bu kri~u, koja u proznom pla u nije uope zastupljena). No u proznom je pla u zastupljen donekle izrazno sli an vapaj, literarno i emotivno vrlo sna~an i dotjeran, u kojem Marija ~ali ato nije znala meatre koji su kovali avle za njezina sina, jer da jest, ponijela bi im balzama da mijeaaju sa ~eljezom kako bi ubla~ile bol njezinu sinu, te ato nije znala meatre koji su tesali kri~, da im ponese pomasti i aromat. Ta potresna slika nije potvrena ni u kraim pasionskim stihovanim formama, ni u pla evima ni u pasionskim prikazanjima (Da bih bila vidla ubogaja gdo su oni meatri ki su na moga sina avle kovali, ponesla bim bila balsana da bi z gvozdjem meaali, da bi ove rane toliko ne bolle sina mojego i Boga mojego, i da bi ova lpota ne potamnela ot aval bolzni. I da bim bila vidla ubogaja gdo su oni meatri ki su kri~ dlali na moga sina, ponesla bim bila aromat i pomasti da bi se ov kri~ pomazal, daj toliko bi se po tenje u inilo sinu Bo~ju. 226a). U proznoj ina ici Marija osim ato izra~ava svoju tugu i moli bilo za milost bilo za suosjeanje, ona u jednoj od replika preuzima i 'naratorsku' funkciju, te sa~eto (u odnosu na stihovane ina ice), prepri ava tijek Isusova ~ivota od radosti njegova roenja do pasionskih dogaaja. Njezino je prepri avanje, za razliku od ri i pisca u nekim stihovanim ina icama, ovjereno i pro~ivljeno, a samim time dramati no, iako nije i 'dramsko' jer ne komunicira s jednim od likova, nego s implicitnim sluaateljima (I nine, vlastele i gospoje, i vladike Bogom vz<ub<ene, hou vam povedati radost ku sam imla ot sina mojego jedinogo. Kada bae v rojenji mojem, psni anjelskije sliaah i ot zvzd svdo astvo videh are tri kra<i zvzda ot vstoka k sinu mojemu privede i dari jemu prikazaae. I Dih dari skazovahu da je ovo sin Bo~ji itd., 226b). Taj je odsje ak osobito literarno i emotivno sna~an jer se Marija najprije prisjea svih radosnih dogaaja iz ~ivota sa svojim sinom, a neposredno zatim, opisuje ukratko, govorno i neposredno, njegovu sadaanju straanu sudbinu, koja se kontrastirana s negdanjom radoau ocrtava u svoj svojoj bolnoj ljudskoj tragi nosti i izaziva suosjeanje s majkom, koja opisuje svoju bol ovako: Ot straha i ~alosti smete se va mne duaa moja i kosti moje smeae se i razsuae se, i srce moje samo po e se udirati, i ot tuge velike padoh na zem<u (226b). Pokuaaj ~anrovskoga odreenja ovoga teksta o ekivano je problemati an ako na srednjovjekovni knji~evni oblik primjenjujemo "pravila moderne trijade epskoga, lirskoga i dramatskoga" (Jauss 1970: 328). I ovaj tekst, kao i stihovane ina ice, sadr~ava i lirske zna ajke (naglaaena emotivnost, opisuje se do~ivljaj, a ne dogaaji, ponavljanja i paralelizmi, izrazita ritmi nost), i dramske zna ajke (dijalozi/monolozi, didaskalije, izvedbeni signali), a dijelom i epske zna ajke (epska opairnost Marijinih monologa u odnosu na iskaze ostalih likova, komunikacija likova s implicitnom publikom, a ne meusobna komunikacija). U tom smislu mo~emo primijeniti Diomedovu izrazito formalnu trodiobu, pa s obzirom na to da u ovom pla u nema pisca ili naratora, nego sav tekst izgovaraju likovi, okarakterizirati ga kao genus dramaticum (za razliku od veine stihovanih ina ica, koje bi prema toj diobi bile genus mixtum, usp. Jauss 1970: 341). Toj formalnoj oznaci mo~emo joa, prema prvome od etiri glediata Johannesa da Garlandie, pridodati oznaku prosa  prema oznaci metrum koja bi obilje~avala stihovane ina ice (Isto.). `tefani (1960: 379), koji je prvi upozorio na ovaj tekst i objavio njegov po etak (dio prve re enice) i neato jezi nih osobitosti, okarakterizirao ga je kao "lirski dramolet u dijalogu na temu muke Isusove". Na kraju pregleda srednjovjekovne hrvatske dramske knji~evnosti, `tefani (1969: 61 62) spominje nekoliko dramskih tekstova koje odreuje kao "konturne drame za itanje", ne pojaanjavajui to odreenje, te navodi prozne dramske moralitete (Milost i istina sretosta se, pravda i mir obcelivasta se; Razgovor meatra Polikarpa sa smru; Kako se je duaa s misalju na kup mnila i govorila) i meu njima spominje i prozni Pla  Dvi Marije kao osobito zanimljiv "dijaloaki lirski dramolet u prozi". `tefanievo odreenje prihvaa i Hercigonja (1975: 424), samo usput spominjui taj tekst kao "specifi nu verziju pla a", uz dramatizacije pasionskih dogaaja u osmercima. Prozni tekst pla a srodan je dramskim moralitetima (ili, raairenije  prenjima) samo po proznoj dramskoj formi, i ni po emu viae. Nijedna njegova sastavnica ne mo~e se ~anrovski odrediti kao prenje ili moralitet. Problem s genoloakim odreenjem ovoga pla a jest to ato je on u naaoj srednjovjekovnoj knji~evnosti vrstovno unikatan. Ne udi stoga ato ga se pribrajalo prenjima samo na temelju vrlo openitih formalnih sli nosti (ato je neprihvatljivo), ili ga se samo usput spominjalo kao donekle 'devijantan' tip pla a, ili ga se naprosto preauivalo. Prihvatljivim i informativnim vrstovnim odreenjem ovoga teksta ini nam se naprosto sintagma "prozni planctus" ili "prozni Marijin pla ", jer sadr~ava i tematske i sadr~ajne i formalne odrednice, a istodobno upuuje na najbli~u srodnost toga teksta sa stihovanim ina icama planctusa. Dakako da meu tematski jednakima proznom i stihovanim starohrvatskim ina icama planctusa ima i mnogo sli nosti. Gotovo se cijeli sadr~aj i gotovo svi motivi iz proznoga pla a mogu pronai u stihovanim ina icama (obrnuto, dakako, ne vrijedi jer stihovane ina ice sadr~avaju daleko vei broj slika i motiva). Tako se npr. odsje ak: O }idove, bratja moja, ne bh li ja vaaa sestra }idovka? A ne b li sin moj vaa brat i prijate< i drug? A ne bhi li ja }idovka, sestra vaaa? A Osip, obru enik moj, ne b li }idovin? Za  tada brata i druga od vaaega roda, ki bae rojen ot mene, Dega matere tu~ne, a sestre vaae, da za  ga tako vaainno i nemilostivo na kri~ pribiste i na Dem ga umarate, a mene, mater Dega tu~nu i ~alostnu, tako ostaviste? Za  ot mene otneste sina moga, moje veselje, a mene o~alostiste?, mo~e povezati sa stihovima iz Osorsko-hvarske pjesmarice (93a): O }idove, bratjo moja, / nisam li vam blizu svoja? // Nisam li ja }idovkiDa? / Za  propeste moga sinka? / Za  me s sinkom razdiliste / ter me gorko rascviliste? // Ajme, a vam on u ini / ali u em kad uhili // da se tako pometoste, / ter tolik gniv na D vargoste? I Marijina tu~ba Isusu zbog 'zamjenskog' sina Ivana, uobli ena je na sli an na in u proznom pla u (O sinu moj, ti mi da Ivana za sina, a ja ga ne mogu sinom zvati za  ga nisam pri srci nosila, 227b) i npr. pla u iz Osorsko-hvarske pjesmarice (Pridajea mi u enika / tvoga, sin e, slu~benika? // Ivana li, sin e, rodih / ali Dega, sin e, dojih?, 95a). Sli no je uobli ena i Marijina odluka o odlasku k Pilatu u nadi da e biti milostiv nesretnoj majci; u proznoj ina ici Kada se ne mogu sim <udm smilovati ni ih mogu nijednoga umoliti, are sam v Dih imla veliko ufanje da pojdu sa mnu, a niDa hou pojti sama neboga prd Pilatova vrata i prositi Pilata i vsu onu gospodu prosei s pla em i sa umi<enjem, i da im se smiluju neboga i sinka mi ~iva puste (227a), i npr. ina ici iz Klimantovieva zbornika I.: Zato k Pilatu mi pojdimo / ter ga ~e<no pomolimo, // prda D pojmo na pola u, / molei ga tu~na pla u, // jeda se na me kako smili / ter me tu~nu ne uhili // gledajui moji trudi / ter obrati krivi sudi (50a). I u proznim i u versificiranim ina icama kroz sve Marijine monologe/replike prote~e se molba }idovima da ona bude razapeta mjesto svojega sina. Npr. u proznoj ina ici stoji: I zato ja vas proau: sinka mi moga pustite, a mene msto Dega pribijte. Ako li ga neete pustiti, tada i mene a Dim pribijte za  tako vaainno sin moj umira, a ja pr~ Dega ~iti ne mogu za  on jest ~ivot i vsa nadha moja. (228a), a u ina ici iz Picieve pjesmarice: O }idove <uti, zali, / Bogu nekarni ter neznani, // sinka moga ne umorite, / mene v zaklad vi vazmite. // Ako vam je v em sagriail / ali vas je tuko uhilil, // mesto Dega mene p(ro)pnite, / a Dega mi oprostite (108b). I u ovom proznom pla u, kao i u versificiranim ina icama, onomatopejski odjekuju repetitivni Marijini vapaji i uzvici o i ojme, u stilu narodnih tu~aljki nad mrtvima. Npr. Ojme! Ojme! Ubogaja duaa moja ka te je pri srcu nosila, a sada te gledam umirajua! Ojme, a sam stvorila jednorodnaja da mi vzeste moj porod?; O sinu moj! O radost moja i ~alost moja velika!; O, koliko vzdiau <uto! O kako umirajea teako, sinu moj! O <ubav moga tla! (usp. npr. s odabranim stihovima iz Picieve pjesmarice: Ojme sinko, ~e<o moja, / ojme, tu~na majka tvoja! // Oboj mani, jur do vika, / jer ma rana nima lika!; Ojme, tugo i dreselje, / ojme, zgubih vse veselje.; Ojme sinko, tugo moja, / ojme, smarti britka tvoja... itd.). Na izraznoj razini, i proznom i versificiranim pla evima zajedni ka su brojna ponavljanja i sintakti ki paralelizmi, i to osobito u dijelovima koji su naglaaeno emotivni, pateti ni i dirljivi, i tra~e emotivni anga~man publike. Npr. A mani sina }idove propeae, a svtu slnce vzeae, a oca vzeaDRr2 @ T v | ` z źynf^W hGh/hGh/6hGh|6h hh hCJaJhvCCJaJh hhDaCJaJhvCh/6CJaJh hh/CJaJh hh/6CJaJh hh|CJaJh hh)CJaJh hhw}@CJaJ hGhw}@hGhQM6hGho6 hGhohvC hGh'J hGhQM0>@BD VX$dh7$8$H$`a$gd@bȶ׶ЮЧr^r'hSVv0JB*CJOJQJ^JaJph-hGhi{0JB*CJOJQJ^JaJph-hGhV0JB*CJOJQJ^JaJph hGhi{ hGh#hGhV6hGh(6]hGhV]hGh(] hGhV hGh( hGh hGhw}@h} hGh/hvCh/6 6(lz|~$~4tѭxqi\qiqiXPhGh6hvCjhGh0JUhGh6 hGh hGh#d hGhQo hGh hGh) hGhhGh)]hGh)6]hGh6]3hGhV0J6B*CJOJQJ]^JaJph-hGhV0JB*CJOJQJ^JaJph-hGh(0JB*CJOJQJ^JaJph0(*rtv"df,2>R콶ᨡᶚhGhw}@6 hGh6hSVv hGhi{ hGhw}@ hGh$m hGh~e hvCh| hGh)' hGhhGh$m6jhGhvC0JUhGh9o6hvC hGh9ohGh|6 hvC6 hGh|2TXZ\^` 6 8 !!!!0"6":"@"""""""""#####"#(#2#4#j#~######6$b$$$$$$$&%J%%&v&&&&&&&&&&&&ɺɺ hGh3hGh( %6 hGh( %hGho6 hGho hGh4 hGhOhvChGhNO6hGh 6 hGhNO hGh CX&&&.'0'X'l)~000n2p224;;;<<H<=@$|dh`|a$gd4z4|466b6d677;;;;;<<D<F<H<6=8====??ܯhcjhGhZ0JUhGh36 hGh6h_,jhGhNO0JU hGhZ hGhNO h>h>hGhNO6 hGh3C?@@@@@.A2ALANAPABB.B0B2BBBBBBrEtEEEFFFFGGJJJJJJJxO|OOOOOOOQQQVV X XYYYY$[l[|[[[[aaaaaccddddee e hGh Z hGh6jhGhNO0JU hGh|t h>h>hGhNO6 hGh3 hGhNOL@@@0A2APABB2BBBBGJJJzO|OOQn[aaadd e $dha$gdh>hGhNO6 hGh3 hGh|t hGhNO<{ {${&{2{4{<{>{T{`{b{d{~{{{{{{||B~~~~~~~~~04DJ^ѿѷѯѯѯxhGhK]hGh#]jhGh590JU]hGh59]hGh&]hGhOy]hGh)]x]hGh@_]hGhob6]hGh&R]hGhob]hGhr] h_,]hGhDQ]h_, hGhJs hGh~/zb{d{,.02j2&psxx$dh`a$gdNRRTp&(*B‹4ڍŽĽĶąąĽ~q~j~j hGhRjhGh~0JU hGh-hjWhGhKp] h_,]hGh)]hGhSVv]hGh~]hGh*$] hGh*$ hGh~ hGh_GE hGh#hGh]hGh6]h_, hGhhGhK6] hGhK)Žގ j02\^`tzԒFfȓʓdؔ|~|ݺwoggghGhY$ ]hGh1]hGh)]hGh] hGhhGhvFo6]hGhKp]hGh;K6]hGh;K]hGhvFo]hGhl/-] hGh- hGhMjhGhvFo0JU hGhvFohSVvjhGh 0JU hGhRhjW(ȖʖhlΙ(6XZhn(*,Ldœ̽~wpwiRi-hGh+P0JB*CJOJQJ^JaJph hGh+P hGh) hGh#hGh#]hGh~F6]hGh@_]jhGhV0JUjhGh0JUhjW hGhjhGhD0JU] hGh22 hGh1jhGh 0JUhGh~F]hGhY$ ]hGh22] Rxz|4 "PРҠ:L^`$Ժ԰򛔍}piaYJYaYaYjhGh220JU]hGh22]hGhG] hGhGjhGhmx?0JUhGhmx?6hGhp?6 hGhp? hGhmx?jhGh#0JUhGh#]hGh#6]3hGh#0J6B*CJOJQJ]^JaJph-hGh#0JB*CJOJQJ^JaJph hGh+P hGh# hGh)$& "ΣУ$<@PR,zī&48>^ޭ.»³|hGhX]hGhsZ]jhGhG0JU]hGh1F}]hGhSVv]hGhL$]hGhi{] hGhG hGh22 hSVv]hGh+P]hGh226]jhGh220JU]hGh22]hGhG]*.0*:HJbdlֱܱ,.<@nʳ "HVXbµڵvxóᙑ቙hGh:C^]hGh~]hGhh~]hGh@_]hm$h@6]hGhM]hGhm?"]hGh6] hm$]hGhX6] hm$6]hGh@]hGhX]jhGhsZ0JU]6H\-.¸h>@lnξ<>Zռ|u|u|u|nnnajhGh0JU hGhB h>h>hGhY$ 6 hGhM hGh~Fhm$ hGhY$ hGh22] hm$]hGh@_]hGhX6]0hGh@_0JB*CJOJQJ]^JaJph3hGh@_0J6B*CJOJQJ]^JaJphhGhh~]hGh~]&.028FXh0226L02H8Lǡǖǹ hGh6;hSVv h>h>hGhDQ6hDRhm$hGh6;6 hGh6; hGhE. hGhDQ hGh;hGhY$ 6 hGh_ hGh~ hGh> hGhY$ hGhB5LTlrt6<>26RV`n϶ hGhB hGhSVvhGhm6 hGhm hSVv6hGhs6hSVv hGhsjhGhpp0JUhm$hGhpp6 hGhpp h<86h<8OJQJ^J h>h>h<8 hGh6;hGh6;61*df2^`&8jlLjl88HLlzžűŪh%=Gh%=G6 h%=G6h%=GhhC hGh6{h5 hGh. hGhH jhGhye[0JU hGhSVv hGhye[hGhI6h5hyj6 hGhe hGhyj hGh;hSVv hGhIh53 PXZfhj(44r<`(@\hjDFz||~ӫӣhGhY6jh50JUhhGh6{6 hGh6{h5 hGhZ hGh. hGhye[ hGh%=Gh%=G h%=G6h%=Gh%=G6 h>h>@ 2 .<l48d:FdprVtĽĵĵĽ˵ııĵ˪˦hp2 hz6hz hGh h%hGhZ6 hGh6{ hGhZhIh5hSVvh h>h>hGhY6hGhq@6 hGhq@ hGhY=tT tHJN0:@dfj@B<.024Pvߟߟߌ hz6 hGhTI4 hGh> hGhZ hBah hBahBa6 hBa6 hBahBahBahSVvhU#jhC0JUhChxhzh% h :o6 h>h> h`?6h :oh`?7"$BD      2 4 N P x          & ( . ` h        < D L N n t  մôôôôôôhGh+P6 hGh+PhGh>6 hSVv6 h%6 h>h>hGhH 6 hGh> hGhH  hGhZ hGhTI4G           *,8:RZjlxz8:Z$ƿ賮藦藦hGhD6 hGhPPKhGhPPK6 h%6hGhh6h% hGhDhzhGhUT6hGh6{6 hGhUT hGh6{ h>h>hGh>6hGh+P6;$&.`d(Z$Flnp:<"$&֢ț hGhp?hGh_06hGh+P6 h%h%hGh_6 hGh+P hGh_0 hGhUT hGh_ hGh% h%6hGhPPK6hGhD6 h>h><"$&~"&.0.0XZpr24BDnp8<RThjxzT hGhp?6 h%6h%h%hj6 h>h>h%hj6>* hGhp?hGhj6 hGhjLT     !!!!!!!!!!!!!!"dddd>dBdLdxddddddddddddddee e ee e0e4eFeJeZepereteveeeeeeeeee뱩hchGh;6hGh;6>*jhGha\0JUhGha\>*U h>h>hGha\6hGha\6>* hGha\ hGhj hGhp?@e ubozm, a nemonim pomonika!; Vijte mojego sina slatkoga na kri~i raspeta! Vijte obraz, vijte zrcalo na kri~i visee!; O Marije! O sestrice! O Marije i sestrice! O Marije i Gospoje!; Ka je mati ili ka je ~ena tuliko veli na i paki tuliko nevo<na?; Kih vas o iaaae moj Gospodin, povjte mi, kamo ga pope<eae? Kih vas moj Gospodin od mrtvih vzdvi~e, povjte mi, kamo ga pope<aae? itd. U smislu ritmiziranja cijeloga teksta i kao provodni initelji ritma djeluju Ivanove replike, koje gotovo uvijek po inju istim rije ima: Utai se, Gospoje i kra<ice, utai se! Jednaku ritmizirajuu funkciju imaju i esti zazivi sina u replikama Majke: Umira sin moj, lepota Dega potamDuje! O, kako ovd ~iva stoju! O sinu moj, ti mi da Ivana za sina, a ja ga ne mogu sinom zvati za  ga nisam pri srci nosila. Ja hou, sinu moj, pri tvojem kri~i umrti. O, koliko vzdiau <uto! O, kako umirajea teako, sinu moj! O <ubav moga tla, bli~ika tvoja otstupi ot t(e)be! Vij mater uboguju, ~alostju umirajui tebe gledajui na kri~i prostrta i protegDena <uto, sinu moj jedini! Nu gledaj u enika tvoga, sinu moj, i gledaj <ubimoga teb, ki se ne ustaje pla e tvojego propetja, sinu moj, videi t(e)be umirajua, G(ospo)d(i)na svoga! S(i)nu moj i B(o~)e moj, v eraDi dan s tobu ve era i vzle~e na prsh tvojih, a ti, G(ospod)i, mater tvoju dvu dvcu poru i. Sinu moj, ti jedin osta sam. Oca jemu i G(ospodin)a vzeae. U enici tvoji razbgoae se ot straha velika i taj izbgoae, a tebe samogo ostaviae na kri~i visea, prigvo~jena. Ukrpi mater tvoju, sinu moj! Treba joa spomenuti fond prepoznatljivih rije i i sintagmi zajedni kih proznoj i stihovanim ina icama pla a (npr. O Marije sestrice; sin moj slatki; sin moj umi<eni, ja neboga; Ivane bli~iko, vlastele i vladike, lpota potamnela, gospoje plemenite, umoliti, na kri~ prigvozditi, muku krpku, prez krivine ga umoriste, naau mater po~alujte, utai se, veselje obraeno v dreselje itd.). No ti sadr~ajno isti, a izrazno vrlo sli no obraeni motivi uglavnom su naslijeeni iz latinskih planctusa, a i ne pokazuju kakve zajedni ke hrvatske osobitosti na temelju kojih bismo mogli sa sigurnoau tvrditi da je prozna ina ica bila izravnim predloakom bilo kojem od pla eva u stihu. No uo ljiva sli nost u izboru rije i i izrazna bliskost svakako upuuju bilo na razvojnu vezu, bilo na injenicu da su i prozni i stihovani pla evi, podjednako umjeano sro eni, bili ravnopravnim 'kamen iima' u mozaiku najranije hrvatske drame, i baatinici zajedni ke (narodne i latinske, usmene i pisane) tradicije literarnoga oblikovanja pasionske tematike. 5. OSNOVNE PALEOGRAFSKE, GRAFIJSKE I JEZI NE ZNA AJKE ZAPISA 5.1. Paleografija, grafija, pravopis Tekst Pla a Devi Marije pisan je, kao i ostali tekstovi Petrisova zbornika, "lijepom i itkom minuskulom" `tefani (1960: 357), estom u neliturgijskim knjigama u drugoj polovici 15. i po etkom 16. stoljea, no pojedine su stranice na rubovima oateene. Morfologija slova ovoga teksta uklapa se u morfologiju cjeline zbornika, koju opisuje `tefani (Isto): spljoateno, kurzivno i, d bez desne o ice, dugo i oatro c,  s duboko produ~enom lijevom stranom, konzervativno u, pojednostavljeni u i o u vertikalnim ligaturama. esto je nadredno t, a od nadrednih znakova, osim title u obliku vodoravne crte s koljencem na lijevoj strani nad brojkama i kraenim rije ima, treba izdvojiti apostrof, koji nadomjeata poluglas, ali ne dosljedno. Uz este kratice (sta = svta, gdna = gospodina, ba = boga, es = jest) vrlo se esto rije i krate tako da se ispuataju samoglasnici (dvi = dvi, zm<i = zem<i, anjl= anjel, daa = duaa itd.). Grafem jat upotrebljava se na mjestu negdaanjega fonema jat, ali ne dosljedno (potvreni su ekavski i ikavski refleksi jata), a vrlo je esto <> na mjestu primarnoga e (svtoga, svte, otmtati, mne, vd, bud, uzrt itd). Grafemom jat bilje~i se tradicionalno i prejotirani fonem /a/. erv je rijedak (potvren je, o ekivano, samo u oblicima rije i anjel), a ju je u tradicionalnoj slu~bi. Grafem ata upotrebljava se za /a/ i //. Naslov ti <ubveno pla  D()vi Marije istoga je (minuskulnoga) karaktera kao i ostatak teksta, ali kaligrafiran crvenilom, re enice esto po inju majuskulama kaligrafiranim crvenilom. Inicijal g na po etku teksta ustavnoga je oblika, jednostavno ornamentiran i takoer kaligrafiran crvenilom. U pravopisu ima tragova etimologiziranja (npr. razsipuju, razsuae, ~alostnu). Pisar bilje~i jedna enja po zvu nosti i po mjestu tvorbe i na granicama rije i u pisanju prijedloga (npr. a Dim, pr~ Dega, z gvozdjem itd.). 5.2. Glasovne zna ajke Ve smo spomenuli da je pisar ovoga teksta, a i glavnine Petrisova zbornika, u najveem broju rije i zapisivao grafem jat na mjestu negdaanjega fonema jat, ali i na mjestu primarnoga /e/. Kada je grafijski nazna ena defonologizacija jata, onda je u leksi kim morfemima redovit ekavski refleks (uteaiti, prolejanu, meaali, lepota, povedati, greanih, ne), a u gramati kim morfemima odraz negdaanjega fonema // mjeaovit je (u deklinaciji: ka mne, v tle, vseh; zem<i, ~alosti, ~alostnimi; u konjugaciji: prolejanu, potamnela, videh, reh, hodite). Jaka vokalnost akavskoga tipa dobro je potvrena, najo itije u zamjenici a i prijedlogu (prefiksu) va(-) (va mne, va obraz, vazvaaju) te u pokaznoj zamjenici ta ('taj') u oblicima pridjeva zali; prijedlogu s vokaliziranim krajnjim poluglasom: ka mn, i dativu li ne zamjenice mani. Prijedlog/prefiks vJ(-) u tekstu nije vokaliziran u u(-) (v Dih, vstah, vz<ub<ene, vjedno itd.). akavska devokalizacija slogotvornoga /[/ nije zabilje~ena (tvrdaja, srci, trp<u itd.), a ni devokalizacija slogotvornoga /7/ kao ni /l/ > /u/ (slzami, slnce itd.). Nema potvrda ni za akavski refleks prednjojezi noga nazala // u /a/ iza palatala /j/,/ /, /~/ (jeli, prijeti, najprije, po eh). Protetski suglasnik j- pred domaim rije ima koje po inju samoglasnikom /i/ (osim u vezniku i, prijedlogu/prefiksu iz(-) i oblicima glagola iti) nije grafijski potvren. Refleks prasl. */d'/ je akavski /j/: meju, gospoje; i u tuicama gr ki i latinski /g/ pred prednjojezi nim samoglasnicima > /j/ (anjel). Do etni akavski -l redovito je o uvan: poaal, povdal, u inil itd. Potvrena je promjena */st'/ > /a/ (vaaino, o iaaae itd.). uva se suglasni ka skupina vs-: vsi ( r- i l- nisu potvrene); rotacizam (suglasnik /r/ od intervokalnoga /~/) potvren je samo u estici re (< ~e) na kraju veznika nere i are te skupina - bt- > - t- (po tenje). II. palatalizacija potvrena je u imeni kim i pridjevskim oblicima v muc velic, noz, tuz, ubozm). Sekundarni skupovi C + j ( < Cbj) neizmijenjeni su: semrtju, ~alostju, propetja itd.; i u glagolskim imenicama na -je: imnje, po tenje, ufanje itd. Infinitiv i drugi oblici prefigiranoga glagola iti potvreni su sa skupinom -jd-, -jt-: pojti, pojdimo, pojdu itd. 5.3. Oblici U nominativu, genitivu, dativu i akuzativu jednine imenica muakoga i srednjega roda potvreni su samo nastavci negdaanje glavne promjene. U vokativu su, osim o ekivanih (Gospodine, Bo~e  kra<u), potvreni i nastavci drugih promjena (-i iz i-deklinacije muakoga roda (Gospodi), te -u iz u-deklinacije (sinu). U Ljd. imenica m. r. i s. r. naj eae stoji na mjestu nastavka grafem <>, te samo jedna potvrda za nastavak -e za nepalatalne, a -i za palatalne osnove (sin, mst, ~ivot, tle; kri~i, shraDenji), ali nastavak -i (< //) nije potvren za nepalatalne osnove, ato je ina e esto u tekstovima toga doba, niti je potvren mlai nastavak -u. U Ijd. razlikuju se nastavci palatalne i nepalatalne osnove (darom, tamjanom; pla em, umi<enjem). U nominativu mno~inskih pade~a imenica muakoga i srednjega roda, potvreni su -i (apostoli) i -e (}idove). U Gmn. m. r. potvren je - (rebar) i -i (<udi, i-deklinacija). U Dmn. potvren je nastavak -om (u enikom). U Amn. potvren je nastavak -e (slu~benike), ali i -i (grhi), te -a za sr. r. (veselja). U Lmn. potvren je samo -h (s grafemom <>: puth, avlh, ali pretpostavljamo nastavak -eh za imenicu i-deklinacije, pa transkribiramo puteh). U Imn. m. r. potvren je nastavak -i (nohti, zubi, granici, no~i, bati, zaponci, zakoni itd.). Od jedninskih oblika imenica ~enskoga roda treba spomenuti: u Vjd. o uvana razlika izmeu palatalnih i nepalatalnih osnova (Magdaleno  Marije, Gospoje; kra<ice). Lokativni su nastavci jednaki dativnima (- / -i), bez dosljedno o uvane opreke palatalnih i nepalatalnih osnova (tuz, tuzi, hiai) i -i iz i-deklinacije (~alosti). U instrumentalu je potvren nastavak -ju i-deklinacije (radostju, semrtju, ~alostju) i -u, tipi an za akavski sjeverozapad (trnovu krunu okruniae ga). Potvreni su mno~inski nastavci: u Nmn. -e (~ene, sestrice); u Dmn. -am (ranam); u Amn. -/-e (noz, muke); u Lmn. -ah (mukah, tugah); u Imn. -ami (slzami), ali potvren je i -i (vlasi). U deklinaciji li nih zamjenica i povratne zamjenice treba spomenuti: Djd. s jakom vokalizacijom (k mani) i bez nje (ka mne), stare sa~ete instrumentalne oblike mnu, tobu i sobu, tipi nije za akavski sjeverozapad, te stari nesa~eti oblik sa mnoju. Iz zamjenica koje se dekliniraju po zamjeni ko-pridjevskoj deklinaciji treba izdvojiti: stare likove pokaznih zamjenica ta ('taj') i saj ('ovaj'). Vrlo je est crkvenoslavenski genitivni zamjeni ki nastavak za m. r. i sr. r. -ego (mojego, tvojego), uz domai -ega (sega, svojega) i kontrahirano moga. Potvren je dvojinski genitivni oblik naju bli~ikam u posvojnoj funkciji, te dvojinski oblik u akuzativu sr. r. (uai svoji). U sklonidbi pridjeva takoer je razvidan utjecaj crkvenoslavenske jezi ne norme, npr. u Njd. ~. r. (ubogaja, nebogaja, tu~naja), u Gjd. m. r. i sr. r. (slatkago, jedinogo, tu~nago), u Ajd. ~. r. (presvetuju, ve nuju), Ijd. ~. r. (teakoju), Nmn. sr. r. (tvrdaja). Ti oblici ravnopravno supostoje i stilski se alterniraju sa (staro)hrvatskima. U prvome licu prezenta naj eai je nastavak -u (pojdu, govoru, viju, mo<u, ~ivu, uz sliaim, gledam). U ostalim licima potvreni su crkvenoslavenski nastavci, koji se variraju s novijima: 2jd. (vidiai, uzriai, bijeai; trpia, ~alostia), 3jd. (~alujet, uvedajet, vzm<et, umirajet). Od proalih glagolskih vremena najzastupljeniji je aorist (vzdvi~e, umoriste, probraziae, vzeste, prigvizdiste, osudiste, padoh, vstah, po eh itd.), a potvreni su joa i: imperfekt (bhomo, daae, te aae, bae, pobijaae) i perfekt (nisam imla, su jeli, je nosila. Va~no je istaknuti da je u imperfekatskom 1. licu jednine potvren sjeverno akavski oblik: umivahi, otirahi, bhi. Futur prvi potvren je s naglaaenim oblikom glagola htjeti (hou pojti, hote zdrhtati, hoe priti), ali nema potvrda ina e u starohrvatskim tekstovima estu na inu izricanja budunosti oblikom futura drugoga. U kondicionalu I. i II. potvreni su stari oblici pomonoga glagola biti (bim vidla, bim bila poneslabi bil), o uvani samo u akavaca. U tekstu je potvren aktivni particip prezenta s nastavcima -e (re e), -i (iaui, gledajui, pitajui) i -e (pridajue), a neki su od potvrenih prezentskih participnih oblika joa sklonjivi (nisu se departicipijalizirali): gledajui sina umirajua; Vij mater tvoju pla uu se. Od aktivnih participa preterita I. potvreni su samo pogubivai i sliaavai). Vrlo su dobro zastupljene i pasivne konstrukcije (bh pozdrav<ena, bh nare ena, vidno, biae <ub<en, b darovan itd.). Tekst obiluje imperativnim oblicima (utai se, pribijte, spomeni se, ne otmei se, pojte, pla ite, gledaj, hodite, rci), a potvren je i dualni oblik (pojdva). 5.4. Leksi ke i sintakti ke osobitosti U leksiku, koji je u osnovi starohrvatski (staro akavski), nema mnogo stranih utjecaja, pa i crkvenoslavenski je utjecaj u leksiku manje o it nego u oblicima. Potvreno je tako: niDa / nine, ot, jedino edago, mir ('svijet'). Kajkavski je utjecaj manje uo ljiv no u ostalim tekstovima iz Petrisova zbornika: mo~e se ia itati samo u dvjema potvrdama za prilog tuliko te u jednoj nesigurnoj potvrdi same ('samo'). Zanimljiva je, ali takoer nesigurna, dosad nepotvrena rije  nadha ('nada'), te imenica ~. r. vzdihaDa. Rijetke su leksi ke potvrde jedinorodnaja i jedino edi. Za istra~ivanje sintakse re enice ovaj je tekst dragocjen, jer iako je rije  nesumnjivo o ritmiziranoj i stilski dotjeranoj prozi, ona je ipak vjerojatno vjernija slika govora nego ato su to pjesni ka i pripovjedna djela, stoga zaslu~uje usmjerenu sintakti ku istra~iva ku pozornost. Razlika izmeu ove dramske proze i pripovjedne proze uo ljiva je povranim pogledom: sastavno eksplicitno strukturiranje re enica veznikom i nije ni pribli~no tako u estalo kao u pripovjednim tekstovima, u kojima je prete~itost veznika i vidljiva naj eae i bez jezi ne analize. No, polisindeton, kao element biblijske sintaktostilematike, ipak stilski dominira i ovim tekstom (npr. A mani sina }idove propeae, a svtu slnce vzeae, a oca vzeae ubozm, a nemonim pomonika). Od ostalih sintakti kih osobitosti treba joa izdvojiti: upotrebu prijedloga u u zna enju 'kod' (kada bhomo onomadne u Marte, sestre moje); nominativ na mjestu akuzativa u slu~bi objekta (Kako se ja mogu utaiti videi sin moj presveti umirajui?); nominativni oblik mjesto vokativnoga (O <ubav moga tla, bli~ika tvoja otstupi ot tebe!); vokativni oblik na mjestu nominativnoga u slu~bi subjekta (Sinu tvoj ~alujet tebe ~alosteu se); instrumental uzroka (Vij mater uboguju, ~alostju umirajui...). 6. ZAKLJU AK Pla  Devi Marije iz Petrisova zbornika jedina je sa uvana srednjovjekovna prozna hrvatska ina ica Gospina pla a. Tekst je u odnosu na stihovane starohrvatske Gospine pla eve kratak, sastoji se od dijaloga i didaskalija, u kojima je istaknuta raspodjela na uloge Marije Velike, Marije Magdalene i Ivana, a uloga naratora (pisca), esta u stihovanim ina icama, u proznom pla u nije zastupljena. U podlozi je starohrvatskoga jezika kojim je tekst pisan staro akavski ekavski dijalekt s u estalim crkvenoslavizmima u pridjevskoj deklinaciji i prezentskim oblicima, ali s malo inojezi nih, pa i crkvenoslavenskih, leksi kih utjecaja. Jezi ne zna ajke ovoga teksta ne pokazuju znatnija odstupanja od ostalih tekstova Petrisova zbornika (potvreno je i nekoliko kajkavizama). Prozni hrvatski pla , kao i stihovane hrvatske ina ice, sadr~ajno, pa i izrazno, nasljeduje pretpostavljene latinske uzore: Planctus Beatae Virginis i Liber de passione Christi et doloribus et planctus Matris eius. U cijeloj su Europi na gotovo svim europskim jezicima sa uvane srednjovjekovne ina ice, bilo versificirane bilo prozne, Planctusa Mariae (npr. francuske, engleske, njema ke ili talijanske, pa i npr. irske i islandske). Vrstovno se u ranijim istra~ivanjima ovaj pla  odreivao kao "lirski dramolet u dijalogu" i spominjao se u skupini s dramskim moralitetima (prenjima), ato nije prihvatljivo jer osim vrlo airoko shvaene dramske prozne forme ni po jednoj drugoj zna ajki ne mo~e se ~anrovski odrediti kao prenje ili moralitet. U radu je iznesen prijedlog da se odrednica planctus uzme kao vrstovna odrednica, te da se onda razlikuju prozni i stihovani planctusi (ili Marijini pla evi)", jer takvo odreenje upuuje i na tematske, sadr~ajne i formalne zna ajke tekstova koji pripadaju toj kategoriji, a upuuje i na najbli~u srodnost proznoga planctusa sa stihovanim ina icama. I prozni Pla  Devi Marije, kao i stihovane ina ice, sadr~ava i lirske zna ajke (naglaaena emotivnost, opisuje se do~ivljaj, a ne dogaaji, ponavljanja i paralelizmi, izrazita ritmi nost) i dramske zna ajke (dijalozi/monolozi, didaskalije, izvedbeni signali), a dijelom i epske zna ajke ("epska opairnost" Marijinih monologa u odnosu na iskaze ostalih likova, komunikacija likova s publikom ili izvandijegeti nim skupom protagonista, a ne meusobna komunikacija). Liri nost ove proze, osim na jezi no-stilskoj razini (ponavljanja, sintakti ki paralelizmi), o emu e joa biti govora, o ituje se ponajviae u injenici da u drami "radnje gotovo nema", te je stoga opravdano odreenje teksta kao "lirski dramolet". Tomu bitno pridonosi i nepostojanje naratora, koji u stihovanim ina icama 'dedramatizira' tijek scenskih zbivanja, prepri avajui neosobno, u treem licu, dogaaje koji su esto tek taksativan popis pasionskih dogaaja kronoloakim slijedom. Prozna je ina ica gotovo sva satkana samo od emotivnih, dirljivih Marijinih tu~aljki upuenih razli itim adresatima (Sinu, Mariji Magdaleni, Ivanu, vlastelama, gospojama i vladikama). Usporedba prozne i stihovanih ina ica pla a razotkrila je niz sadr~ajno istih te izrazno i literarno vrlo sli no obraenih slika i motiva, no oni su uglavnom naslijeeni iz latinskih planctusa, a i ne pokazuju kakve zajedni ke hrvatske osobitosti na temelju kojih bismo mogli sa sigurnoau tvrditi da je prozna ina ica bila izravnim predloakom bilo kojem od pla eva u stihu. No uo ljiva sli nost u izboru rije i i izrazna bliskost svakako upuuju bilo na razvojnu vezu, bilo na injenicu da su prozni i stihovani pla evi ravnopravno supostojali u hrvatskom knji~evnom srednjovjekovlju, iznikli divergentno iz zajedni ke (latinske i narodne, usmene i pisane) tradicije literarnoga oblikovanja pasionske tematike. 7. IZVORI I LITERATURA Pla  Devi Marije, Petrisov zbornik, Nacionalna i svu iliana knji~nica, Zagreb, sign. R 4001. Axton, Richard, 1974., European Drama of the Early Middle Ages, London: Hutchinson. Bates, Alfred, 1906., The Drama: Its History, Literature and Influence on Civilization, London: Historical Publishing Company. Batuai, Nikola, 1978., Povijest hrvatskoga kazaliata, Zagreb: Burrow, J. A., 2008 [11982]., Medieval Writers and their Work: Middle English Literature 1100 1500, Oxford University Press. Chambers, E.K., 1903., The Mediaeval Stage. 2 vol., London: Oxford University Press. Coulson-Grigsby, Carolyn, 2008., Medieval Drama: Myths of Evolution, Pageant Wagons, and (lack of) Entertainment Value, u Harris, Stephen J.  Grigsby, Bryon L. (ur.), Missconceptions about the Middle Ages, New York: Routledge, str. 169 177. Curtius, Ernst Robert, 1971., Evropska knji~evnost i latinsko srednjovjekovlje (s njema koga preveo Stjepan Markua, s izvornikom usporedio i redigirao Tomislav Ladan), Zagreb: Matica Hrvatska. Davis, Judith, 2006., The Miracula Mariae and May Festivals of the Middle Ages, The Journal of Religion and Theatre, 5/1, 16 23. Drigl, Marija-Ana, 2007., ti razumno i lipo. Ogledi o hrvatskoglagoljskoj srednjovjekovnoj knji~evnosti, Zagreb: Hrvatska sveu iliana naklada. English, Edward D., 2005., Encyclopedia of the medieval world, New York: Facts On File. Faliaevac, Dunja, 1980., Hrvatska srednjovjekovna proza. Knji~evnopovijesne i poeti ke osobine, Zagreb: Hrvatsko filoloako druatvo. Faliaevac, Dunja, 1992., Genoloaki identitet hrvatske drame, Republika 7 8, Zagreb, str. 176 187. Faliaevac, Dunja, 2007., [12004.], "Struktura i funkcija hravtskih crkvenih prikazanja", u: Stari pisci hrvatski i njihove poetike, Zagreb: Hrvatska sveu iliana naklada. Fancev, Franjo, 1932., Hrvatska crkvena prikazanja, Narodna starina, 11, Zagreb, str. 3 28. Fancev, Franjo, 1938., Pla  bla~ene dive Marije (Pla  gospoje), Graa za povijest knji~evnosti hrvatske, 13, Zagreb: JAZU, str. 193 212. Hercigonja, Eduard, 1975., Srednjovjekovna knji~evnost. Povijest hrvatske knji~evnosti 2, Zagreb: Liber  Mladost. Hercigonja, Eduard, 1983., Kajkavski elementi u jeziku glagoljaake knji~evnosti 15. i 16. stoljea, Nad iskonom hrvatske knjige, Rasprave o hrvatskoglagoljskom srednjovjekovlju, Zagreb: Sveu iliana naklada Liber, str. 303 387. Huizinga, J., 1987., [11924], The Waning of the Middle Ages: A Study of the Forms of Life, Thought, and Art in France and the Netherlands in the Fourteenth and Fifteenth Centuries (prijevod na engleski: F. Hopman), London: Penguin Books. Jauss, Hans Robert, 1970., Teorija rodova i knji~evnost srednjega vijeka, Umjetnost rije i 3, Zagreb: Hrvatsko filoloako druatvo, str. 327 352. Kapetanovi, Amir, 2010., Najstarije hrvatsko pjesniatvo, u Kapetanovi, Amir  Mali, Dragica  `trkalj Despot, Kristina, 2010., Hrvatsko srednjovjekovno pjesniatvo: Pjesme, pla evi i prikazanja na starohrvatskom jeziku, Zagreb: Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje. Kapetanovi, Amir  Mali, Dragica  `trkalj Despot, Kristina, 2010., Hrvatsko srednjovjekovno pjesniatvo: Pjesme, pla evi i prikazanja na starohrvatskom jeziku, Zagreb: Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje. Kolumbi, Nikica, 1964., Postanak i razvoj hrvatske srednjovjekovne pasionske poezije i drame (neobjavljen doktorski rad), Zadar: Filozofski fakultet. Kolumbi, Nikica, 1978a., Hvarski dijaloaki Pla evi (1. dio), akavska ri , 1, Split, str. 21 44. Kolumbi, Nikica, 1978b., Hvarski dijaloaki Pla evi (2. dio), akavska ri , 2, Split, str. 35 94. Kolumbi, Nikica, 1994., Po obi aju za injavac: Rasprave o hrvatskoj srednjovjekovnoj knji~evnosti, Split: Knji~evni krug. Kombol, Mihovil, 1945., Poviest hrvatske knji~evnosti do narodnog preporoda, Zagreb: Matica hrvatska. Kombol, Mihovil  Novak, Slobodan Prosperov, 1996., Hrvatska knji~evnost do narodnog preporoda, 4. izdanje, Zagreb: `kolska knjiga. Matthews, Brander, 1912., The Development of the Drama, New York: Charles Scribner's Son. Novak, Slobodan Prosperov  Lisac, Josip, 1984., Hrvatska drama do narodnog preporoda I, Split: Logos. Novak, Slobodan Prosperov, 1985., Logika tijela i retorika ideologije u hrvatskom religijskom kazaliatu, Dani hvarskog kazaliata II: Srednjovjekovna i folklorna drama i kazaliate, Eseji i graa o hrvatskoj drami i kazaliatu; Split: Knji~evni krug, str. 398 414. Novak, Slobodan Prosperov, 1996., Povijest hrvatske knji~evnosti. Od po etaka do Krbavske bitke, I. knjiga, Zagreb: Antibarbarus. Perillo, Francesco Saverio, 1978. Hrvatska crkvena prikazanja, Split: Mogunosti. Small, Jocelyn Penny, 1997., Wax Tablets of the Mind: Cognitive Studies of Memory and Literacy in Classical Antiquity, London: Routledge. Sticca, Sandro, 1973., The Literary Genesis of the Latin Passion Play and the Planctus Mariae: A New Christocentric and Marian Theology, The Medieval drama. Papers of the third annual conference of the Center for Medieval and Early Renaissance Studies, New York: State University at Binghampton. Sticca, Sandro, 1988., The 'Planctus Mariae' in the Dramatic Tradition of the Middle Ages (prijevod na engleski: Joseph R. Berrigan), Georgia: The University of Georgia Press. Strohal, Rudolf, 1917., Stare hrvatske apokrifne pri e i legende, (sabrao iz starih hrv. glagolskih rukopisa od 14. 18. vijeka Rudolf Strohal), Bjelovar: Lav. Weiss A. `tefani, Vjekoslav, 1960., Glagoljski rukopisi otoka Krka, Djela JAZU 51, Zagreb: JAZU. `tefani, Vjekoslav i suradnici B. Grabar, A. Nazor, M. Panteli (prir.), 1969a., Hrvatska knji~evnost srednjega vijeka, Pet stoljea hrvatske knji~evnosti, knjiga 1, Zagreb: Zora  Matica hrvatska. `tefani, Vjekoslav, 1969b., Glagoljski rukopisi Jugoslavenske akademije, I dio: Uvod, Biblija, apokrifi i legende, liturgijski tekstovi, egzorcizmi i zapisi, molitvenici, teologija, crkveni govori (homiletika), pjesme, Zagreb: JAZU. `trkalj Despot, Kristina, 2008., Nova pasionska pjesma Ja, Marija, glasom zovu s kraja 15. stoljea, Rasprave Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, 34, str. 413 430. `trkalj Despot, Kristina, 2009., Gospin pla  iz Osorsko-hvarske pjesmarice, akavska ri : polugodianjak za prou avanje akavske rije i, 37/1 2, Split, str. 123 147. `trkalj Despot, Kristina, 2010., Jezi ne i knji~evnopovijesne zna ajke starohrvatskih pjesama u Picievoj pjesmarici iz 1471., Colloquia Maruliana 19, Split: Knji~evni krug, str. 31 53. Tydeman, William, 1978., The Theatre in the Middle Ages: Western European Stage Conditions, c. 800 1576, Cambridge: Cambridge University Press. Vodnik, Branko, 1913. Povijest hrvatske knji~evnosti. Knjiga I. Od humanizma do potkraj XVIII. stoljea, Zagreb: Matica hrvatska. Wrightson, Kellinde, 1997., Drpa Af Marugrt, The Joys And Sorrows Of The Virgin And Christ, And The Dominican Rosary, Viking Society For Northern Research, 24/5, London: University College. Young, Karl, 1933., The Drama of the Medieval Church, 2 vol., Oxford: Clarendon Press. Zumthor, Paul, 1992., Usmeni prostor (prev. Selma Feren i), Trei program hrvatskog radija, 37, Zagreb, str. 184188. [Ulomak iz knjige Slovo i glas (La lettre et la voix, Paris 1987.)] SINGLE CROATIAN VERSION OF PLANCTUS MARIAE, WRITTEN IN PROSE: PLA  DEVI MARIJE FROM PETRIS' MISCELLANY (1468.) Summary In this paper the Latin transcription of the Medieval Croatian Glagolitic Pla  Devi Marije from Petris' Miscellany (1468.) is published for the first time. The mentioned text is the only known Croatian medieval Planctus Mariae, written in prose. In the paper its textological and philological analyses are provided: poetic, literary-historical and linguistic characteristics are analyzed, as well as its relationship to the other Croatian medieval versions of planctus, written in verse, as well as to other European texts based on the Medieval Latin st. Anselmo's Planctus Beatae Virginis. Key words: Planctus Mariae, Petris' Miscellany, Croatian medieval drama, Old Croatian language. Podaci o autorici: Dr. sc. Kristina `trkalj Despot, znanstvena suradnica na Odjelu za povijest hrvatskoga jezika i povijesnu leksikografiju Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Ulica Republike Austrije 16, Zagreb, tel.:01/37 83 880, e-mail: kdespot@ihjj.hr. Broj ~irora una: Zagreba ka banka (2360000-1000000013), broj ra una: 3112420692[  Sve ina ice objavljene u Kapetanovi Mali `trkalj Despot 2010: 353 551.  Sadr~aj je zbornika raznovrstan, ali prete~u duhovne teme u raznorodnim srednjovjekovnim knji~evnim vrstama: duhovno-asketske pouke, enciklopedija srednjovjekovnoga znanja, kanonski propisi, liturgika, kraanska moralika, legende, hagiografije, apokrifi, vizije, duhovne pjesme, pripovijesti i dr. Jezik tekstova je neujedna en, ali uglavnom im je u podlozi staro akavski ekavski dijalekt (s neato ikavizama), s razvidnim utjecajem crkvenoslavenskoga jezika, ali i kajkavskoga narje ja, te latinskoga, eakoga i maarskoga jezika. Na temelju jezika i naknadnih zapisa zbornik se lokalizira u danaanji karlova ki kotar (frankopanski posjedi), a pronaen je na Krku. (v. popis sastavnica i zaglavak u `tefani 1960: 355 397). Zbornik do danas nije u cijelosti objavljen.  Cijeli redak ne itljiv.  Graf. utaeni; mo~e se itati i utaenija.  Graf. ~alostiju; mo~e se itati i ~alostiju.  Graf. Bo~iju; mo~e se itati i Bo~iju.  Prili no velik dio ruba lista otrgnut.  Graf. viit.  Graf. semrtiju; mo~e se itati i semrtiju.  Graf. semrtiju; mo~e se itati i semrtiju.  Graf. pogr. ka.  Graf. pogr. ka.  Zna enje nije jasno. Mo~da u zna enju 'cvjetova cvijete' (cvt  Gmn m.r.; cvtu Vjd. m.r. prema u-promjeni muakoga roda).  Graf. v eranni. Tako i dalje.  Graf. b~iju; mo~e se itati i Bo~iju.  Prvotno pogr. grafija gospodoje ispravljena precrtavanjem grafemskoga slijeda <do>.  Particip prez. akt. Usp. pla e na str. 227b.  Graf. sm, nadredni <a> ponad <s>; kajkavski utjecaj ili pogr. mj. samo.  Graf. prolit.  U dnu stranice 227a nakon ove rije i stoji zapis drugom rukom: Sa nam govori bla~eni David: Rabotajte Gospodevi sa strahom! Radujte se Demu s trepetom!  Graf. ~alostiju; mo~e se itati i ~alostiju.  Dativni oblik, u zna enju 'najdra~ega tebi' (Ivana).  Particip prez. akt.  Graf. propeti; mo~e se itati i propetija.  Vokativni oblik mjesto nominativnoga (u slu~bi subjekta).  Graf. razumet.  Graf. vzdihaniju; imenica nije potvrena u ~.r. u A.R; mo~da pogr. mj. vzdihanje tvoje.  Nominativni oblici mjesto akuzativnih (u slu~bi objekta).  Graf. jasna nadha; mo~da tvoreno analogijom prema utha. Mo~da pogr. mj. nadeja ili nade~da.  Tako su i u zagreba kom Missale antiquissimum ve u 11. stoljeu zapisane liturgijske igre na latinskom jeziku (Tractus stelleae i Quem queritis), koje Novak (Kombol Novak 1996: 30) naziva "protoplazmom moderne europske dramatike."  Coulson-Grigsby (2008: 170): "Any discussion of misconceptions about medieval drama must begin with a treatment of the evolutionary theory, which was most effectively promulgated by E.K. Chambers and Karl Young."  Kolumbi govori o ~anrovskim preobra~ajima (odn. o transformacijskim dramskim strukturama), koji se zbivaju kvantitativnim i kvalitativnim promjenama unutar pojedinih ~anrova (1994: 130), tako da se "tekstovi, temeljeni na jednoj fabularnoj okosnici, razvijaju jedan iz drugoga, od jednostavnije ka slo~enijoj strukturi, mijenjajui postupno svoj ~anrovski lik" (1994: 129). Tako utvruje etiri stupnja ~anrovskoga preobra~aja: 1. lirsko-narativne pjesme, 2. dijaloake pjesme, 3. prvotna dramatizacija, 4. razvijeno prikazanje, pretpostavljajui upravo takav evolucijski razvoj (dakle da su se dijaloake pjesme razvile iz lirsko-narativnih, prerasle u prvotne dramatizacije koje su zatim dosegnule stupanj razvijenoga prikazanja, a zatim su prikazanja do~ivjela svojevsrnu dekadansu.  Neki rani istra~iva i isti u bliskost hrvatskih pasionskih dramskih sastava s pasionskim djelima njema koga, odn. francuskoga tipa (Vodnik 1913.), a neki s talijanskim tipom bratovatinskih dijaloakih i dramatiziranih lauda, a potom i prikazanja (sacra rappresentazione) (Kombol 1943.). Kolumbi (1964) i Perillo (1978) prihvaaju mogui utjecaj talijanskih bratovatinskih pobo~nosti, ali isti u samosvojnost naaega dijaloakoga i dramskoga religioznoga pjesniatva.  Nedavno publicirana pasionska pjesme Ja, Marija, glasom zovu (`trkalj Despot 2008) doista sadr~ava gotovo cijelu pjesmu Pisan ot muki Hrstovi, koju Kolumbi navodi kao polaznu to ku razvoja hrvatskih pasionskih dramskih formi, i nadgradnju koju nalazimo u opairnijim pla evima, ato ide u prilog Kolumbievoj tezi o kvantitativnim i kvalitativnim promjenama unutar jednoga tematskoga ciklusa, ato vodi prema formiranju novoga ~anra.  `to ne zna i da je navedena teorija u cijelosti nediskutabilna. Primjedbe na etiri stupnja dramatizacije, koja navodi Kolumbi (1994: 129), osobito na kriterije razlikovanja dijaloakih i dramatskih (versificiranih) pla eva, v. u `trkalj Despot 2009.  Novak (1985: 399) potrebu naae (i europske) starije medievistike za uspostavljanjem kontinuiteta naziva dje jom boleau te zapa~a (Isto, 398): "Jedinstvenost u nacionalnom prostoru, neprekinutost u vremenu, unutraanji razvojni proces, konstantnost kazaliane publike, te evolucija dramske forme bile su i ostale klju ne rije i svekolike naae historiografije koja se bavila religijskom teatralizacijom srednjeg vijeka i renesanse. (...) Na stranicama svih naaih sinteza o ovom predmetu kraljuje i dalje kriti ki darvinizam, koji je zbog upornosti ponavljanja postao u naaem prostoru pravim specijalitetom." Jauss (1970:352) piaui o teoriji rodova takoer isti e potrebu za oslobaanjem od 'bolesti kontinuiteta': "Izmeu oblika i rodova srednjega vijeka i knji~evnosti naaih dana ne mo~emo vidjeti nikakva povijesnoga kontinuiteta. (...) `to nam ona mo~e dati i ime ona mo~e postati aktualna, pokazat e se tek onda kad se naa odnos prema srednjem vijeku oslobodi iluzije po etka, tj. perspektive da se u toj epohi nalazi prvi stupanj naae knji~evnosti, po etak koji je uvjetovao sav daljnji razvitak."  Kronoloaki utemeljen kontinuitet srednjovjekovnih tekstova doista je teako uspostaviti ako imamo na umu da najstariji sa uvani zapis ne zna i i najstariji tekst, te da su pisani tragovi srednjovjekovne baatine tek (u kvantitativnom smislu) zanemariv dio knji~evnosti koja je bila primarno usmena (o odnosu usmeno : pisano u srednjem vijeku v. Kapetanovi 2010: XVI XVII i Zumthor 1992: 185).  Danas se pripisuje talijanskom cistercitskom redovniku Ogeriusu de Locedio (1136 1214) (prema Wrightson 1997: 2).  Ta je pjesma na latinskome jeziku zapisana npr. u Picievoj pjesmarici iz 1471. (v. `trkalj Despot 2010).  Osim navedenih za udnih sli nosti meu planctusima i pasionskim prikazanjima na cijelom podru ju ondaanje rimske vladavine, postoje razlike, uglavnom u izvedbenim detaljima, na temelju kojih se obi no razlikuju francuski, engleski i talijanski tip prikazanja.  O srednjovjekovnoj islandskoj ina ici Planctusa Mariae v. u Wrightson 1997.  Vodnik (1913: 61) je to jednostavno iskazao: "Razli iti pisci istoga ili razli itih naroda obradjuju isti motiv, ne znajui jedan za drugoga, a njihova su djela gotovo jednaka."  Na latinskome je jeziku, naime, sa uvan za udno malen broj igara koje tematiziraju raspee, osobito u ranom srednjem vijeku, u odnosu na one koje tematiziraju uznesenje (v. Sticca 1973: 41).  Matthews 1912: 113: "The story of Jesus is truly dramatic, not only in its humanity, in its color, in its variety, in its infinite pathos, but also and chiefly in its full possession of the prime essential of a true drama in its having at the heart of it a struggle, an exhibition of determination, a clash of contending desires. Indeed, it is the most dramatic of all struggles, for it is the perpetual conflict of good and evil. To us moderns the issue is sharply joined; but in the medieval church it was even more obvious, since in the middle ages no one ever doubted that a personal Devil was forever striving to thwart the will of a personal God. In the passion-play, which showed in action all the leading events of the life of Christ, both of the contestants were set boldly before the spectators  God himself high in Heaven, and the Devil escaping from Hell-mouth to work his evil will among mankind."  O odnosu stih : proza u hrvatskoj srednjovjekovnoj knji~evnosti v. Kapetanovi 2010: XVII XXII.  Usp. npr. vrlo sli an poziv puku na po etku pla a iz Klimantovieva zbornika I.: Bo~ju mater vi zdru~ite, / Deje tuge vsi tu~ite! // Vsaki pla i Deje ~alost / da od B(og)a primet radost.  `trkalj Despot (2009: 132): "Narativnost je pak najizra~enija u ri ima pisca, koji i jest narator. Iako s jedne strane pridonosi dramskoj napetosti dokidajui granice 'igre' i 'zbilje', s druge strane on i dokida tu dramati nost naprosto prepri avajui dogaaje koji su npr. u cikli nome prikazanju 'odglumljeni'. Narativni, neosobni opisi pasionskih dogaaja, bez ikakve valorizacije ili mistike, svode se esto na puko nizanje dogaaja kronoloakim slijedom, koji su na izra~ajnoj razini bitno razli iti od liri nih i potresnih rije i kojima Majka Bo~ja iz prvoga lica, neposredno opisuje vlastitu bol i moli za suosjeanje."  Faliaevac (2007: 71): "Stoga i dijalozi, odnosno monolozi srednjovjekovnih junaka nemaju tipi nu i karakteristi nu funkciju svakog dramskog iskaza: da u granicama predstavljenoga svijeta poka~u na in razumijevanja likova meu sobom, ve su iskazi junaka upueni najveim dijelom gledaocu ili kao pri anje o dogaanju, ili kao moralno-didakti na pouka, ili kao lirski intonirana molitva, himna ili pohvala."  Drrigl je (2007: 28 31) pokazala da se ni tekst Milost i istina sretosta se... ne mo~e jednozna no genoloaki odrediti kao prenje, nego je mixtum nekoliko ~anrova. To joa viae vrijedi za Razgovor meatra Polikarpa sa smru, koji je i sam `tefani 1969. objavio meu vizijama.  Usp. npr. s ponavljanjima u pla u iz Picieve pjesmarice: Je li ono dobro moje? // Je li ono nebeski vojnik, / svezan za garlo kako razbojnik? // Je li ono na naaoj dici / tarnova kruna na glavici? // Je li ono Isus blagi, / tvoj meatar i Bog pravi?; Ono ti je dobro tvoje, / majko ~alosna i Gospoje! // Ono ti je cesar nebeski / kino t' nosi on kri~ teaki! // Ono ti je, pozri tadi, / tvoj sin ~e<ni, tu~na mati! // Ono ti je lice slavno, / ko je od grianih pop<uvano!  O kajkavizmima u tom zborniku v. Hercigonja 1983.  Hercigonja (1983: 411): "Polisindet osim stilske funkcije zadr~avanja pozornosti itatelja, u srednjovjekovnim tekstovima ima obi no i strukturalno-kompozicijsku funkciju: specifi nim rasporedom lanova polisindetskoga niza gradi se sto~er itavog iskaza, ne samo smisaoni i afektivni ve nerijetko i u smislu ritmizacije, pulsiranja teksta."     PAGE  PAGE 19 eff2f4f6fJfLfnfrffffffffffghfhhhhhi iiLiNi|iiiiiiLj\jjjjjjkkk l0ltllmmxmmrnnoppppĸ hGh#[ hffha\hffhff6>*hffhff6h%hff hff6 hDR6hDR hc6hch>h>>* h>h>hchc6hchc6>*<pp|pppp qq,q0qNqPqRqdqhqqqqqqqqqqqrr0r2rJrLr~rrrrrrrsssHs\spsssss"t4tJtttttuPuuuuuĽĽĵĵĽĮ hGhx hGh-| hGhD hGh>hGh6{6 hGh+P hGh6{ hBa6 h>h>hGh76hGh#[6 hGh7hc hGh#[ hGhp?h> hP"6 hGh+ hGhw}@ hGh hGh;hGh66 hGh7hSVvhD hGhD hGhx.xxxxЅ8`X>@Xtr*ln$dh^a$gdh>hGhO6hGhfP6 hGhD hGhOhDhSVv hGhfPL*2LRjl΀Ԁ8:<>@Tjnp~āƁց܁V\`j҂@HnxzЃüííhGh{l6 hGh`U hGh{lhGh{:r6 h>h>hGhfP6hDhDOJQJ^J hGh{:r hDhfP hGhOh6+ hGhfP h6+hfP>DLdx„  "0<BDHV΅Ѕօ.@BDRTfh†@JLN`bxz*NPRZ hGhe' hGh+hP"hP"6 hGhw}@hP"hGh"6 hGh"hGh+6 h>h>hGhW x6hGh{l6 hGhfPhD hGh{l=Z&(*,.0@(,8<HJ\^npv".2>@JNXZjln˻畑獠 hd 6 hm6h bfhmhd h@GihfP h bf6 h>h>h@Gih@Gi6 hGh"h@Gih"6h@Gihrch6 hGhrch h@Gihe' h@Gih@Gi h6+hfP hGhfP h6+he' hGhe'h@Gi3n̋΋ڋ܋6ŒČȌΌҌތ &*@F~,4:\`bdfhĎƎڎ܎Ǿþö߾ïïïϾ߾߾߾hGhR6 hGhRhRhR6 hR6hRhGhfP6 hGhfPh bf hD6 h>h>h bfh bf6h bfh@Gi6hD h bf6BFHJLr  &(*6BDN^dΐА "$46BFHJpvؑޑϺ϶ۮ۶Ԯ hUhfP hGhUhGhfP6hU hUhUhROJQJ^JhR hU6 h>h> hR6 hRhfPh0OJQJ^Jh0 hGhfPhP"?.:^fhjĒƒ̒ޒBHJғؓ  ,.68dhjĔؔڔ׹òò񟲟hbr,hP"6 hP"6 h0hbr, h0hfP h>h>hj OJQJ^J hj 6 hj hj hj hj 6hj hU hUhfPhP" hUhUhGhfP6 hGhfP; 246`bdfh̕ҕؕܕ  .FJZ^ (.T`bdfnpr̗Η֗ؗ(*<>÷ᾷ德 h>h> hiU6hiUhiU6hiUh0:E hbr,hbr, hbr,hfPhbr, hGhfPhbr,hP"6hGhfP6hP"H>@NVX$&4>@BFJVXΙ6JTVXlʚ̚Κښ (*,.02:>Trû뷰ȰȰȣȰ hat6hath%h1A=hGhd 6 hd 6 hGhd hd hP"hfP6 hP"6hbr,hP" h>h> hj 6hGhj 6 hGhj hGhfPhGhfP6 hiU69›țΛЛPhȜΜ *,.8:NnprtvxʝFdfhjvx*ϹϹϹֲ۹˹ֲ h>h>hGhfP6hbr,OJQJ^JhNog hGhfP hat6hbr,h%h%6hathathat6 hbr,6h%hd F*.024Jʟ̟ΟПԟ 8:>@JPRTVXZbfhĠƠȠؠޠ2DFJLVbdfh~̶̺̺ܱ̱ܱܺܶ h`$6hlp hlp6hNoghNog6 h z6hGhfP6hvhv6 hGhfPh zh z6hvh zhNog hat6hatF¡ġȡʡ̡FLbfƢȢ  *,68BDTVfrtjl ŴɥhFhF6 h>h>h-h-6h1A= h-6h-hFhNoghNog6 hNog6hNogOJQJ^J h`$6hGhfP6h`$hNog hGhfPAƥȥʥҥ֥NPRTVZptĦƦ.24vxħƧЧջջhlhl6 hl6hl hRP6hRPhRP6hRPhGhfP6h-h-6hFh- h>h> h-6 hGhfPF $.02<DLNPRZ\h:<>Pjlxz V\hzʫΫګӻhOnh|yh(h)Bhlhl6h@hFhlhGhfP6 h>h> hGhfP hl6 hF6JګBDTV\^dhtvƬ@\̭έ֭ĮƮخڮܮ.0BDFTXdflnvȯʯίޯü hchc hc6hch@h@6 h@6h@ h|y6 h>h>h|yhGhfP6hF hGhfPGnpȰ ",.8<@BNP^dhα (*8:HLVXjvx|IJȲв (.<>ѾѲѲѲѲ캮hTzhRPh&3h&36h( hc6h&3 hRP6 h&36 h>h>hGhfP6hchFh@ hGhfPh|yh|yh|y6@>LN`bz|ȳʳֳس 26BFNP^`jln~´ִڴ "(48LPjlӺڶʶέӥӝh)h)6h)hh6hGhfP6h"> h1A=6h1A=hhTz6hTzhTz6h( h( 6 hGhfPhhTzhRP h6 hTz6 h>h>hRPhRP692^b~Ʒ .:^hpr ,.0@BDHJNRd 6fhʺ̺Ľٸ hhfP h>h>hh6 h6 h>h( hh( 6h( h( 6 h( 6h hGh( h)6hGhfP6 hGhfPh( h)@ "$4ػڻܻ(*pt̼μڼܼ JXfjlntxz2V^ (6ͷͰܧ hk16h0 hGh> hRP6hP" hTzhTz hTz6 h06h>h>6h>hTzhfP h>h> h>6hGhfP6hh6h hGhfPh( ;6fz|~ "$p~ 2468nFJ`npڽɹڨڨڟh%h%6>*jh%0JU h%6h% hRP6hRP h>6h>h>6h> hk1h> h( 6h( hk16hk1hk16hk1jh00JU hGh>h0 h0h0 h0648&*<,T&(VX< $dha$gd@8dhrBJ  (*LRx JƼ᦭᜕h?h= hGh} h( 6 h=6 hGh hGhw}@hffhff6hffhff6>*hffhDphDp6>*hDphDp6 hDp6h( hRPhDph% h%6h%h%6>*6 ":<xnp*,.6TXZ\^ $VZ߾žžž h=]hGh}6]*h=0JB*CJOJQJ]^JaJph3hGh}0J6B*CJOJQJ]^JaJph hGh}h= h=] h1A=] h}h1A= h1A=6h=h1A=h">h} h?6h?h( hl2 02NPZ\prtxRdB|04^p*PRTh~TZ&&(zξŷŷηŷηhGh}6h} hGh} hBah?h= hl6hl h?6h? h}] h=]hGh}]h=h=6 hGh=h=C,.026H`&(*Xp(*TVXx 02>@B¾ҳ֬֬֬֓ hGhxWhGhO]hGhO6] hGhO h~4hh>hGhxW6 hGh hGhxW/<8V^2<\2V`  $dha$gdh>hGhw}@6 hGhw}@hGh:6 hGhp hGh:hGh]O6 hGh]O hGh hGhDE{CJaJhGhw}@CJaJ5`b "$^`b>@Rh~Z^`j̼̞ޖޏވ hGh( % hGh:hGhw}@6 hGh[yhGh:6hGh[y6 h>h>hGh6hGhH* hGh hxo2hxo2hxo2 hGhw}@ hGhphGhw}@6]hGh:6]2j>@BDPRR^|~ Vdf| .2F^`v<>VɪбЪ hGh:hGhp6hGh:6hGh]O6 hGh]O hGhph]hGh( %6 h>h>hGh 6 hGh( % hGh CVZh"24Vtx`p   H x   ( ~     R T     򺲺߫ h>h>hGhZK6 hGhdA hGhZK hGhMhGhH6 hGhHhGhxW6 hGhxWhGh6hGh]\6 hGh]\ hGhhh>PJhGh6PJhGhPJhGhpPJhGh:6hGhp6 h>h>hGh]O6 hGh]O hGhphGhM64&24@BDx*,>lx| 24lp8@BDFHƾᶯhGhw}@6 hGhw}@ hh>h>hGhmB 6 hGhmB hGh] hG6]h>h>]hGh6] hGh hGh:hGhGh]hGh6] hGhhh>hGhG6hGh *6hGh~6$""" ">"d"f""""""""""4#X#n######$$$$$$$R%^%%r&&&&D'||p|hhCGmH sH hw{hzv6mH sH hzvmH sH hzv6mH sH hw{hw{6mH sH hzvhzv6mH sH hw{mH sH hzvhzvmH sH hw}@mH sH hGhw}@mH sH hGhzvmH sH hh>hh6h hh h5 h8HZ5hhCGhw{hw{6hw{hCG6 hCGhCGhCGhCG6h>h>5hzvhG56hCGhCG56mH sH hCGhzvmH sH hCGmH sH h=6mH sH hCG6mH sH **++-0002141111111111 22 2"202B2h2z2~22222222"3$323<3@3B3P3`33333333333444464<4@4B4D4x444445ϻhhd h6hd h6CJaJhCJaJhd hCJaJ!jhd h0JCJUaJ hd hjhd h0JUC5 5:5<5J5Z5z5|55555555 6v6x6666666`7h7l7n7|77778H8J88888 99"9$9999999::::::::::::F;d;h;j;;;;<J<T<x<<<<<<<=====t>v> h>hhd h6jhd h0JU hd hh_,h6Tz55v66l778"999:::h;;<t>"@HFIPMJOW[[\^j_ $7$8$H$a$gd5$a$gd5v>"@$@HFJFbIzIII:J>J@JNJPJjJJ KKKPMRMNNNNJOLOnOPhhd h6jhd h0JU hd hGj_`Tbxijjjjjkkkkk:lRlpp,q.qtrrrrss8tntttttLuuuuuuJvpvtvvvvvv$w6wwwwwwwwx x"x`xrxxxxxxݹhd h6>* h>hhhd h6jhd h0JUh>hCJaJhd h6CJaJhd hCJaJ!jhd h0JCJUaJ hd h=x y"yByTylynyyyyzz||||||||||||||||}} } }}}}}ѻѻͣ hhw{h00JmHnHu h0Jjh0JUjhUh:hjh0JU hd hhd h6>* h>hhd h6#|}}}}} $dha$gd*B*phBB@bB fP Body Text$dha$]aJ>0@r> fP List Bullet  & FaJ@P@@ fP Body Text 2 dxaJhOh fPBody Text Indent 2.uvlaka 2hdh`haJtH hOh fPBody Text Indent 3.uvlaka 3 ^56aJtH .X@. fPEmphasis6]TOT *Chard7$8$ CJOJQJ^JaJmH sH tH *W@* nStrong5\>O> (txt1CJ OJQJ^JaJ o(ph333N^@N l7 Normal (Web)dd[$\$ mH sH tH Lx3=1cB!#()U..0000U33347Y<SBC.DH,IxIIKhLLMMRS \e heo {^  !"#$%&'()*+,-./01234KOi'T$Dl=OOe;w }/,~|<Cb "p$%]''((  KOOw }|C&"p$%%]']']']''(((((( !"&!"&!"&!"&!"& "&!"&!"& "& "& "& "& "& "& "& "& "& "& "& "& "& "& "& "& "& "& "&MIQ%.6=DF`LT^Khs~ ĞeEwdm  R  e  j   !"Sz{NOWX IJn?@H78U  $`an  QRaE!F!X!###$),,,n.o.....P2Q2^2{3333588829<9=9R9\9]9r9|9}999 HIR.X\\ ] ]caeems~ KLqĞŞܞ0,UM9޹[* ^/ wfcD0^<>K 73dem1(y {p#p#p#p#p#p#p#p#p#^ p#p#p#p#p#p# p#!0p#O p#"p#p#p#p#p#E(p#p#p#p#p#p#{ p#E(p#p#p#{ p#p#p#p#,p#p#p#p#p#p#p#"p#p#p#p#p#p#p#p#p#p#p#p#p#O p#p#p#p#p#p#{ p#$4p#q$p#p#p#"p#p#p#p#p#p#E(p#p#p#{ p#p#p#p#!0p#p#p#p#p#p#p#p#p#p#p#p#p#p#vp#"p#C`p#2Hp#$4p#p#p#p#$4p#,p#{ p#1>Xp#g*<p#W|p#W|p#'Opp#"p# p#p#p#p#p#5Lp#{ p#p#p#p#O p#,p#{ p#p#p#p#g*<p# p# p#O p#,p#p#p#p#p#p#q$p#p#p#p#"p#"p#"p# p#p# p# p#p#p#p#p#p#p#p#p#p#p#{ p#{ p#p#p#p#p#p#p#p#p#p#{ p#{ p#p#O p#{ p#p#p#p#p#p#p#p#p#O p#p#p#p#O p#p#p#p#{ p#{ p#p#p#{ p#p#p#{ p#p# p#p#p#p#p#p#p#p#p#p#p#{ p#p#v:p#v:p#v:p# !"Sz{NOWX IJn?@H78U  $`an  QRaE!F!X!###$),,,n.o.....P2Q2^2{3333588829<9=9R9\9]9r9|9}999 HIR.X\\ ] ]caeems~ KLqĞŞܞ0,UM9޹[* ^/ wfcD0^<>K 73dem1(y?h ;kb HZP:$a g  i * P cdfgijlmopyz{00000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000(00000000000000I0NOWXJ335888<9=9R9r99I.X ^/ wfc^KyZP K00hK00K003K00K00K00 K00 K00+|8I00*I00)K0 0+ 8I0 0*@0K00"K00"K00#K00#K00(K00(K00K00K00K00 ̦K00 K00 K00 K00K00K00 K0/0K0/0K00K0!0"ͦK00K0"0K00K00K00K020 K00K00K00K00K00K00K00tNK00K00K020 K020 K020 @0K020  K00^ K00K00@0K00@0@0 %%%( &? e{Ž$.Lt $T epuNz*Zn>*ګ>6:2`jV Z"D'*5v>ix}?@ACDEFGHIJKLMNOPQRSTUVXYZ[\^_`abcefghijlmnprsX@ ezx< "z5j_|}BW]dkoqt} !(!!/Xb$zRu]L)ծŸPb$Zw)̚?@0(  B S  ?")IQScdy{0MOVX  +-STruSTLO#/DKMplU W     ) * & J K P z \^GJKLMOmosuy~35>@FH68SU  #-=D13 "$_aln  PR_a ce B!F!V!X!######$$%%\']'(((((()))))),,,,----U.X.m.o.........//00000000O2Q2\2^2U3W3z3|33333333344774868888888F9J9M9Q9f9j9m9q99999999999999R;S;X;Y;_;a;;;X<[<====>>>>>>>??H?J???@@ AA)A,ArAxAAAAAAAAAAAAAARBUBBBBB`CaCgCoCwCxC|C~CCC.D0DODPDEEEEEEFFFF^G_GdGeGH HEHFHHHHH,I/I4ILIxIzIIIII`JaJqJrJJJXKZKKKRLSLhLkLLLLLLLLLMMMMMMMMNNNNNNOORRRRRRRRRR@SASZS[SSSSSSSTTTT%T&TNTOTTT U UUU U"UUUUUUUVVVVVVVVVVVVDWEWYW[WWWWWXX-X.XXXXXXXXZZZZ[![6[8[R[V[g[h[[[ \ \\\\\\\ ] ]w]y]]]]]]!^I^^^^^^^^^^__&_)_``aacaaaaa9b;bFbHbccccccPdRdjdudvdxddddddddddeeye{eeeef!f#fBfDfifkfffffffff g ggg5g6gBgCgKgMggggggghh hhhhpiqiiiiiiijj&j'jkkkkTlVlllllllBmDm~mmmmmmmmmmnnn:nDnfnqnnnnnnooooeogooooooooo"p$p=p?pppppqqqSrUr|r}rrrrrssusvs;tJtttttttt uFujuxuzuuuuuuuFvHvVv]vgvxvvvvv#w%w8w9wyx{xxxyyEyGybydyyyyyzzz'z2zwx}~ʁ́"&(7:MQei؂ق FHyz΃ЃՃ׃݃߃CS\fτфEGqx|Ņȅ݅02GK`bsy|&3@BWYsuɇˇ ,@EGKOglԈو MO~Ċʊ̊ъ !#79BDGHOSikoqыՋOQjkƌnjߌ !&'DESTY[`apqxz{|ύЍۍ܍%'79MN_akm}34oɏˏ.0HIJLacѐҐBDZ\qrƑǑACopÓՓד%'?AUW_aɕʕܕݕ JLMN]_fhpqΗϗۗ '(235Ř֘͘GI]^mnxz`bmoߚ IK[]ƛțЛқ֛؛ܛޛ+,.0LNuxÜ23<>z{ ")+36Ğܞ @UVvxɟ˟ $&.079;>WXqrtu}~àŠҠ۠ݠ $GVabdegioqz|ášϡС0124QRSV[]bdmo|}¢ƢȢ͢΢ !"^_ghuvxz|/035MN]_bcopstxzɤ̤դؤ246<>AHSXZmny{~ťƥǥȥ֥#%-0ҦԦܦަ  +,|~,46AU_aehmèƨ ()*BOU`aҩөީߩ28;Ixzת٪ %EHU_dloqtƫɫ˫Ϋ۫RW\_rs56@BHSZiӭխ٭ۭ߭*:BDKMUWYpƮʮ̮Ԯ׮ٮܮ߮ !"#&),.47IMRUϯүد4FKMȰɰϰаѰҰְװް/24:<CFPQTVZ\cestxzORTUZbdlnuz}ŲDzβѲֲײܲ7U{} $&+-58;=EGOQXZbehŴǴӴմݴߴ !)/157?QWY[\`bkȵϵѵصڵ޵&(,-57;<ADLMTUZ[klw¶öĶŶȶɶֶADEMN^_uy})35LMOgpqrst޸ 8:BDLNXZfhmovx~ƹ+,{}Ժ#0KLjkoqwzԻջڻ +FýĽLNPR^aɾʾѾӾ;IKcx~ 12CEcfefp2;]^ enouT\)1;Cpyz8AEO|W^`"89EFNPlmz$@pfgyzr !HJkmrt}%&+-:<[]wx GH57DE!#./67ACHJ\^*+02PRpqxz$' LOabwy()hiqt /1MPWY-0@Bw"(*WYvw/225JL^_+-BD 8:ACHJfhy{>@XY^` )*IKeflnsvVW^`|!68<>GH!7OQVX\_fhz|-/57BCX[dy,.Y[  "@BYZdfgiqs|}'(KMhitu{}057>@D_cejks@HIOt9A'/0&-7mxy{,91=st!#=AMOfj "*+/057<=>?Grs:=\]kmvx$&bdsu HJX\ln*,NR:<CD$&CD!')56Be'6 X~befjmt ! ^ c [ {   i k * ,    nq)+PRXq7;8:CD\]ko9:rt~  $%/<Zddffggijlmopx{"RSy{MOVX  HJmn>@GH68TU   #$_amn  PR`aD!F!W!X!####$$)),,,,m.o.......O2Q2]2^2z3{333334858881929;9=9Q9R9[9]9q9r9{9}999H HIIRR-X.X\\ ] ]bacaeeeemmss~~ JLpqÞŞ۞ܞ/0+,TULM89ݹ޹Z[)* ]^./ hivwefbcCD/0]^;<=>OPJK 673c01'(xy{>Agj ":=jmad GJY\OR9<#&` c f i   h k ) ,  OR  bd:@Han RaF!X!##,,o....Q2^233޹ P1y_?Gh 7FPdyd0|x}h ~VD0.NP$v$ D*THrH7+H/H&f *,A.C'Xb~jH%#T6) ]qa{*8WR ;,Iup0X ;CY;6=<,yICBD ,DHHn^MbZKTo~/U~Xp/WWR.7XF Y$֮oYPȾeJq[hTvw`L:8sbbzrcgK<Vsi®r mvr@mTE[nzH]Wpq*Stdi-t6YT{$31`|% s|Z@l ~b^`.^`.^`.^`. ^`OJQJo( ^`OJQJo( ^`OJQJo( ^`OJQJo(hh^h`. hh^h`OJQJo(  ^ `o(.tt^t`o(..^`o(...DD^D`o(....   ^ `o( ..... @ @ ^@ `o( ...... `^``o(....... x`x^x``o(........ HH^H`o(.........^`OJPJQJ^Jo( ^`OJQJ^Jo(hHopp^p`OJQJo(hH@ @ ^@ `OJQJo(hH^`OJQJ^Jo(hHo^`OJQJo(hH^`OJQJo(hH^`OJQJ^Jo(hHoPP^P`OJQJo(hH0^`0o(. ^`hH.  L ^ `LhH.   ^ `hH. xx^x`hH. HLH^H`LhH. ^`hH. ^`hH. L^`LhH.^`o(. ^`hH. pLp^p`LhH. @ @ ^@ `hH. ^`hH. L^`LhH. ^`hH. ^`hH. PLP^P`LhH.^`o(.^`o(..0^`0o(...0^`0o(.... 88^8`o( ..... 88^8`o( ...... `^``o(....... `^``o(........ ^`o(......... ^`5CJo(. 0^`05CJo(.. @ 0@ ^@ `05CJo(... ^`5CJo(.... ^`5CJo( ..... `^``5CJo( ...... X X ^X `5CJo(.......  $$^$`5CJo(........  0*0*^0*`5CJo(.........88^8`OJPJQJ^Jo(-^`OJQJ^J o(hHo  ^ `OJQJo(hH  ^ `OJQJo(hHxx^x`OJQJ^J o(hHoHH^H`OJQJo(hH^`OJQJo(hH^`OJQJ^J o(hHo^`OJQJo(hH^`o(.^`o(..p0p^p`0o(...@ 0@ ^@ `0o(.... xx^x`o( ..... HH^H`o( ...... `^``o(....... P`P^P``o(........ ^`o(......... ^`hH. ^`hH. pLp^p`LhH. @ @ ^@ `hH. ^`hH. L^`LhH. ^`hH. ^`hH. PLP^P`LhH.^`o(.^`o(..p0p^p`0o(...@ 0@ ^@ `0o(.... xx^x`o( ..... HH^H`o( ...... `^``o(....... P`P^P``o(........ ^`o(.........^`o(. ^`hH. pLp^p`LhH. @ @ ^@ `hH. ^`hH. L^`LhH. ^`hH. ^`hH. PLP^P`LhH. l^`lhH. ^`hH) pLp^p`LhH. @ @ ^@ `hH. ^`hH. L^`LhH. ^`hH. ^`hH. PLP^P`LhH.M^`Mo(.0^`0o(..p0p^p`0o(...  ^ `o(.... xx^x`o( ..... `^``o( ...... ^`o(....... ^`o(........ ^`o(.........^`o(.^`o(..p0p^p`0o(...@ 0@ ^@ `0o(.... xx^x`o( ..... HH^H`o( ...... `^``o(....... P`P^P``o(........ ^`o(.........88^8`OJPJQJ^Jo(  ^`OJQJo(o   ^ `OJQJo(   ^ `OJQJo( xx^x`OJQJo(o HH^H`OJQJo( ^`OJQJo( ^`OJQJo(o ^`OJQJo(^`o(. ^`hH. pLp^p`LhH. @ @ ^@ `hH. ^`hH. L^`LhH. ^`hH. ^`hH. PLP^P`LhH.vv^v`o(.0^`0o(.. 0 ^ `0o(...  ^ `o(.... xx^x`o( ..... `^``o( ...... ^`o(....... ^`o(........ ^`o(.........l^`lo(.l^`lo(..0^`0o(...0^`0o(....   ^ `o( ..... @ @ ^@ `o( ...... `^``o(....... x`x^x``o(........ HH^H`o(......... ^`5CJo(. p0p^p`05CJo(.. 0^`05CJo(... ^`5CJo(.... ^`5CJo( ..... !`!^!``5CJo( ...... ((^(`5CJo(.......  h.h.^h.`5CJo(........  p5p5^p5`5CJo(.........^`o() ^`hH.  L ^ `LhH.   ^ `hH. xx^x`hH. HLH^H`LhH. ^`hH. ^`hH. L^`LhH.vv^v`o(.0^`0o(..p0p^p`0o(...  ^ `o(.... xx^x`o( ..... `^``o( ...... ^`o(....... ^`o(........ ^`o(.........^`o(.^`o(..p0p^p`0o(...@ 0@ ^@ `0o(.... xx^x`o( ..... HH^H`o( ...... `^``o(....... P`P^P``o(........ ^`o(.........hh^h`o(88^8`o(.p0p^p`0o(..  ^ `o(... xx^x`o( .... `^``o( ..... `^``o( ...... ^`o(....... ^`o(........ ff^f`hH-^`OJQJ^Jo(hHopp^p`OJQJo(hH@ @ ^@ `OJQJo(hH^`OJQJ^Jo(hHo^`OJQJo(hH^`OJQJo(hH^`OJQJ^Jo(hHoPP^P`OJQJo(hH^`OJPJQJ^Jo( ^`OJQJ^Jo(hHopp^p`OJQJo(hH@ @ ^@ `OJQJo(hH^`OJQJ^Jo(hHo^`OJQJo(hH^`OJQJo(hH^`OJQJ^Jo(hHoPP^P`OJQJo(hH88^8`o(.hhhhhhhh ))^)`hH. ^`hH.  L ^ `LhH.   ^ `hH. ii^i`hH. 9L9^9`LhH.   ^ `hH. ^`hH. L^`LhH.88^8`OJPJQJ^Jo(-^`OJQJ^J o(hHo  ^ `OJQJo(hH  ^ `OJQJo(hHxx^x`OJQJ^J o(hHoHH^H`OJQJo(hH^`OJQJo(hH^`OJQJ^J o(hHo^`OJQJo(hH^`o(.TT^T`o(..@ 0@ ^@ `0o(...x0x^x`0o(.... ^`o( ..... PP^P`o( ...... `^``o(....... (#`(#^(#``o(........ ((^(`o(.........^`o(. ^`hH. pLp^p`LhH. @ @ ^@ `hH. ^`hH. L^`LhH. ^`hH. ^`hH. PLP^P`LhH.\^`\o(.0^`0o(..@ 0@ ^@ `0o(...^`o(.... ^`o( ..... `^``o( ...... X X ^X `o(....... $$^$`o(........ 0*0*^0*`o(......... ?^`?hH() ^`hH.  L ^ `LhH.   ^ `hH. ll^l`hH. <L<^<`LhH.   ^ `hH. ^`hH. L^`LhH.^`o(.^`o(..p0p^p`0o(...@ 0@ ^@ `0o(.... xx^x`o( ..... HH^H`o( ...... `^``o(....... P`P^P``o(........ ^`o(......... ,,^,`hH() ^`hH.  L ^ `LhH.   ^ `hH. ll^l`hH. <L<^<`LhH.   ^ `hH. ^`hH. L^`LhH.88^8`OJPJQJ^Jo( ^`OJQJ^Jo(hHo  ^ `OJQJo(hH  ^ `OJQJo(hHxx^x`OJQJ^Jo(hHoHH^H`OJQJo(hH^`OJQJo(hH^`OJQJ^Jo(hHo^`OJQJo(hHvv^v`o(.808^8`0o(..0^`0o(...pp^p`o(....   ^ `o( .....  ` ^ ``o( ...... xx^x`o(....... ^`o(........ ^`o(.........vv^v`o(.0^`0o(..p0p^p`0o(...  ^ `o(.... xx^x`o( ..... `^``o( ...... ^`o(....... ^`o(........ ^`o(.........vv^v`o(.p0p^p`0o(..0^`0o(...^`o(.... ^`o( ..... !`!^!``o( ...... ((^(`o(....... h.h.^h.`o(........ p5p5^p5`o(.........0BDsbyIC Y,DHup0oYC's|^M,@l ~UjH%r m[nVsi6) ;@m6=7X1`|rcg7 ;,7 -t 7 Wpql7 CY;7 eJq[7 p/W~}|7+&f vw`b~KT*Stqa{*T{PSnT)#0؟Tw؟PSdT)#0U ؟PSbT)#04؟PӱbT)#0R؟@bD)#0FWȟ00h._                         ?`                 E        Ba'u)sXM}xw, cD`$_0zT;(  ] Y$ G mB ;$Q;O1[0Mp2:H p/l7C^r5OnfxH#'J$=. j *"m?"U#*$m$%( %R&e' *#c*X+`,_,a,br,#-l/-F.2.E.cG01k1B222xo2&3TI4~4=56M637<85996;6;\{;t.<1A=">`?mx?w}@BKB)BhCL/E0:E_GEmE~F%=GCGAHII68IrI;KPPKZKKvLQM2NOOzPO]O>-Pw?QDQRRDR&RBSUTMjT6UIHU`UiUV_V W"WjWxWtY Z8HZ#[ye[E&\a\[`]\BhZL$eV(o m++U}Qv}x9sat=Fnl#fU>NO2H@e-io$v}@ll|t&l )t-7 VQoTz6+~h~wz3^u(5=q@zYD: %RP>DGxb+boh|]"g[sDEko9o zG m$ Vk~7dA&))'+DaU* d S.-|Wm vC)~)RD 90=jx)zlWCfP.>?'/j5sZly9!@,d (48:;?ABDFHKLMNOPRUVWXYZ[\^_cefghjlnuvwxyz{pp pppppp"p$p4p6pBpXpppxp|p~pppppppppppppppppp@ppppppppppppppppppppppp p pppppdUnknown Gz Times New Roman5Symbol3& z Arial;{(00 ZRColaY6650f01Arial Unicode MSY6650f02Arial Unicode MS5& zaTahoma?5 z Courier New;WingdingsCSimbolSymbol"1 fnfؚFd #z#z>4d 3qHX(?'/2Kristina Strkalj DespotKristina Strkalj Despot0                           ! " # $ % & ' ( ) * + , - . / Oh+'0  8 D P \hpxKristina Strkalj DespotNormalKristina Strkalj Despot212Microsoft Office Word@X@wo@\AD@tbU#՜.+,0 hp  MZOSz  Title  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuwxyz{|}~    !Root Entry F|U#1Tablev)WordDocument.SummaryInformation( DocumentSummaryInformation8CompObjq  FMicrosoft Office Word Document MSWordDocWord.Document.89q