Naslov
Beowulfiana od Tolkiena do Zemeckisa
(Beowulfiana from Tolkien to Zemeckis)

Autori
Levanat-Peričić, Miranda

Izvornik
Zarez: dvotjednik za kulturna i društvena zbivanja, br. 302., 3. veljače 2011., str. 12-13.

Vrsta, podvrsta
Ostale vrste radova, ostali članci/prilozi

Godina
2011

Ključne riječi
čudovišnost; intertekstualnost; filmska adaptacija
(monstrosity; intertextuality; film adaptation)

Sažetak
Još od kada je Tolkien oslobodio njezina čudovišta, epska pjesma o Beowulfu produktivan je intertekst, koji je u međuvremenu doživio niz transformacija. Danas iznenađuju upravo ona čitanja i filmske adaptacije koja obnavljaju izvorne emocije epa, dok se ona subverzivna čine bližima modernom shvaćanju humanosti i otklona. Prva književna adaptacija koja predstavlja ključnu prekretnicu Beowulfiane roman je "Grendel" (1971), američkog medievalista Johna Gardnera, zanimljiv prvenstveno zbog preispitivanja odnosa ljudskog i čudovišnog i izmjeni pripovjedne perspektive. Dobar dio modernih adaptacija nadahnut je Gardnerovim romanom, vjerojatno zbog toga što je subverzivni Grendel bliži suvremenom čovjeku nego bogoliki Beowulf. Među filmskim adaptacijama, osobito su zanimljiva (jer su posve različita) posljednja dva filma – "Beowulf i Grendel" (2005), islandska produkcija redatelja Sturle Gunnarssona, s Gerardom Butlerom u ulozi Beowulfa, i "Beowulf" Roberta Zemeckisa (2007). Razlika je osobito izražena u prezentiranju čudovišnosti, pa dok nas Zemeckisov film uznemiruje konstrukcijom totalnog neprijatelja i apsolutnim nedostatkom potrebe za argumentacijom nasilja, Gunnarssonov film povlađuje osjećaju solidarnosti s poniženima i uvrijeđenima podupirući uvjerenje da je dobro argumentirani zločin ljudska potreba, čak i kada je počinitelj nečovječan. Zemeckisov "Beowulf" (2007), naprotiv, obnavlja srednjovjekovne strahove nadograđujući na lik Grendela američku popularnu predodžbu o ekstremno demoničnom neprijatelju.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Filologija

POVEZANOST RADA