Pregled bibliografske jedinice broj: 501
Utvrde i dvorci
Utvrde i dvorci // Ludbreg - Ludbreška Podravina / Horvat-Levaj, Katarina ; Reberski, Ivanka (ur.).
Zagreb: Institut za povijest umjetnosti, 1997. str. 91-101
CROSBI ID: 501 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Utvrde i dvorci
(Fortifications and Manors)
Autori
Horvat-Levaj, Katarina
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Poglavlja u knjigama, znanstveni
Knjiga
Ludbreg - Ludbreška Podravina
Urednik/ci
Horvat-Levaj, Katarina ; Reberski, Ivanka
Izdavač
Institut za povijest umjetnosti
Grad
Zagreb
Godina
1997
Raspon stranica
91-101
ISBN
953-6106-11-6
Ključne riječi
utvrđena sjedišta feudalaca, Castrum de Ludbreg, višekrilni gotički burg, renesansni četverokrilni kaštel, dvorska kapela, barokni dvorci, klasicistički dvorci, perivoj
(medieval fortified seats of feudal lords, Castrum de Ludbreg, gothic multi-winged burg, Renaissance four-winged castle, court chapel, baroque manors, classicist manors, park)
Sažetak
Najreprezentativniji sačuvani dio profane arhitekture ludbreškog područja predstavlja nekoliko baroknih i klasicističkih dvoraca, nedadašnjih sjedišta velikih vlastelinstava, formiranih spajanjem više srednjovjekovnih posjeda tijekom XVII. i XVIII. stoljeća: Batthyanyjeva u Ludbregu, Draškovićeva u Velikom Bukovcu te Patačićeva u Martijancu. Navedenim dvorcima prethodila su srednjovjekovna utvrđena sjedišta feudalaca, a pisani izvori svjedoče o većem broju brugova i kaštela i na drugim tamošnjim lokalitetima.
Najznačajniji srednjovjekovni brug bio je nedvojbeno Castrum de Ludbreg, spomenut u izvorima 1320. godine. Pisani izvori i najnovija restauratorska istraživanja toga, kasnije barokiziranoga zdanja (ludbreški dvorac Batthyany), pokazali su da je bila riječ o višekrilnom utvrđenom zdanju s ugaonom kulom i palasom rastvorenim osebujnim gotičkim češkim prozorima (XV. stoljeće).
Novo razdoblje u feudalnoj utvrđenoj arhitekturi predstavljala je renesansa, kada povijesne okolnosti ratovanja s Turcima uzrokuju obnovu starih i gradnju novih kaštela. No nareprezentativniji renesansni zahvat izveden je ponovno u Ludbregu, gdje se tijekom XVI. stoljeća, ranije spomenuti srednjovjekovni burg, dogradnjom vanjskoga zida s okruglim kulama, te unutrašnjim uređenjem četverokrilnoga sklopa s arkadno rastvorenim hodnicima u atriju, preuređuje u renesansni kaštel.
Barokno razdoblje XVII. i posebno XVIII. stoljeća značilo je novu sveobuhvatnu obnovu rezidencijalne feudalne arhitekture, te za to doba karakterističnu transformaciju fortifikacijskih zdanja u raskošne dvorce. Uz gradnju pojedinih kurija, prvi veliki zahvat u tom pogledu ostvaren je u Ludbregu, gdje 1745. godine Ludwig Batthyany započinje s radikalnom obnovom spomenutoga srednjovjekovno-renesansnog kaštela, angažiravši pritome poznatoga arhitekta Josepha Huebera iz Graza. Iako je u navedenoj intervenciji u velikoj mjeri ostala sačuvana starija građevna struktura, koja utječe (unatoč izgradnji novoga ulaznog krila) i na zadržavanje tradicionalnoga četverokrilnog tlocrta, u ludbreškom su barokiziranom dvorcu ostvarene bitne značajke novoga stila. Novopodignuto ulazno krilo odlikuje se karakterističnom aksijalnom postavom glavnoga portala i veže, kao i reprezentativnim oblikovanjem stubišta, a takva se prostorna organizacija odražava i u oblikovanju pročelja, s akcentom na središnjem rizalitu i središnjoj osi otvora. Posebnu arhitektonsku kvalitetu dvorca predstavlja u baroku raskošno uređena dvorska kapela, mjesto događaja i štovanja Čuda Krvi Kristove, koje se tu dogodilo 1411. godine.
Visoka kvaliteta zahvata i određene tipološke osobitosti, ostavrene su i u dvorcu grofova Draškovića u Velikolm Bukovcu, podignutom 1754-1755. godine. I ovdje, unutar tradicionalne dispoozicije niza prostorija i otvorenih dvorišnih hodnika, aksijalna postava središnje jezgre s ulaznim prostorom, stubištem i glavnom dvoranom, znak je primjene naprednijih načela barokne organizacije prostora, dok sam vrlo izduženi tlocrt govori o određenom osipanju jasno definiranih tipova dvoraca, karakterističnom za kasnu fazu stila.
Klasicističko razdoblje ranog XIX. stoljeća najbolje je prezintirano u dvrcu u Martijancu, gdje uz stariju baroknu rezidenciju Patačića, novi vlasnici grofovi Rauch, podižu skladan dvorac, s efektnom jonskom altanom.
Sastavni dio prostorne organizacije svih navedenih baroknih i klasicističkih dvoraca predstavljale su i različite, izvana reprezentativno tretirane gospodarske zgrade, te prostrani perivoji, danas uglavnom zapušteni i devastirani.
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Znanost o umjetnosti
POVEZANOST RADA
Projekti:
00200102
Ustanove:
Institut za povijest umjetnosti, Zagreb
Profili:
Katarina Horvat-Levaj
(autor)