Naslov
»Transcendentalno-kritička« pedagogika Erwina Hufnagela
(The »Transcendental-Critical« Pedagogy of Erwin Hufnagel)

Autori
Josip Oslić

Izvornik
Bogoslovska smotra (0352-3101) 75 (2005), 1; 1-30

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, znanstveni

Ključne riječi
pedagogika; etika; odgoj; neokantovstvo; hermeneutika; fenomenologija; individualnost; konkretna subjektivnost; moralnost; kultura; suvremena znanost
(pedagogy; ethics; formation; neo-Kantian; hermeneutics; phenomenology; individuality; real subjectivity; morality; culture; modern science)

Sažetak
U ovom prilogu autor nastoji pokazati da je stara paideia-misao pala u zaborav i to ne samo u filozofiji, nego i u pedagogici. Treba podsjetiti da smo možda i mi sami pomalo zaboravili kako pedagogika zapravo nastaje iz one filozofske refleksije koja pokušava upravo ovu odgojnu znanost osloboditi od svake vrste »ideologiziranja« i »pragmatiziranja«. Upravo zbog inzistiranja na transcendentalnom karakteru pedagogike, Erwin Hufnagel nastoji našu pozornost ponovno skrenuti na činjenicu da »obrazovanje« i »odrastanje« u »obrazovanju« nije samo puko poznavanje edukativnih modela, nego je ono prije svega jedno odrastanje u »dobru«. U tom smislu Erwin Hufnagel odustaje od povijesno prevladanih modela obrazovanja i značajan naglasak stavlja na spontanost i slobodu samostvaralaštva, kao i na značajnost samosvjesnog života uopće. U stvaranju vlastite transcendentalno-kritičke pozicije, Hufnagel misli na tragu bogate duhovne povijesti Zapada, koja se, s jedne strane, gradi na plodovima neokantovske tradicije i, s druge strane, na hermeneutičkim i fenomenološkim postavkama W. Diltheya i M. Schelera. U tom smislu, zadaća se Hufnagelove transcendentalne pedagogike sastoji u tome da se ona mora prije svega potruditi oko vlastite samorefleksivnosti, na temelju koje je onda tek moguće otkriti i osvjetljavati putove slobodnog i odgovornog djelovanja.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Filozofija, Teologija

POVEZANOST RADA