Naslov
Baza podataka speleoloških objekata Sjevernog Velebita
(Cave register of North Velebit mt.)

Autori
Bakšić, Darko ; Stroj, Andrej ; Paar, Dalibor

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, stručni

Izvornik
Stručni seminar o speleološkom katastru, zbornik sažetaka / Buzjak, Nenad ; Paar, Dalibor - , 2011, 7-8

Skup
Stručni seminar o speleološkom katastru

Mjesto i datum
Perušić, Hrvatska, 29.01.2011. - 30.01.2011

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Nije recenziran

Ključne riječi
Sjeverni Velebit; baza speleoloških objekata; jama
(North Velebit mt.; cave register; pit)

Sažetak
Jeverni Velebit izrazito je krško područje, a površina terena u potpunosti je izgrađena od okršavanju podložnih karbonatnih stijena: mezozojskih vapnenaca i dolomita, te tercijarnih karbonatnih breča (Velić & Velić, 2009). Krški masiv Sjevernog Velebita omeđen je ponornim područjima rijeka Like i Gacke s istočne te obalom mora sa zapadne strane. Sva voda koja putem oborina dospije na površinu terena, vrlo brzo uvire u podzemlje, gdje nastavlja svoj put prvo kroz sustave pretežito vertikalnih krških kanala, a zatim u dubini masiva i kroz većim dijelom potopljene, pretežito horizontalne kanale prema brojnim priobalnim izvorima i vruljama Velebitskog kanala. Posljedica isključivo podzemnog tečenja vode nastanak je izrazito krške površinske morfologije terena, kao i složene mreže kanala u podzemlju. Velika dubina do razine podzemne vode u masivu omogućila je pojavu vrlo dubokih, pretežito vertikalnih speleoloških objekata (jama), čija otkrića predstavljaju jedan od glavnih fenomena ovog područja (Kuhta & Bakšić, 2001, Bočić 2004, Stroj 2010). Površinska krška morfologija i velik broj jamskih ulaza privukli su speleologe još početkom prošlog stoljeća kada su započela i prva speleološka istraživanja. Prvo speleološko istraživanje na području Velebita napravili su Premužić i Krajač 1929., kada su se spustili u jame Varnjaču i Crikvinu u Rožanskim kukovima (Premužić, 1930, 1931). Istraživanja područja zapadne Like i Sjevernog Velebita nastavlja početkom 50-tih i 60- tih godina Speleološko društvo Hrvatske (Baučić, 1956, 1962). Početkom 80-ih godina područje Sjevernog Velebita istražuju zagrebački speleolozi, članovi Speleološkog odsjeka PD Željezničar, te izrađuju nacrte više jama od kojih je najdublja duboka 143 m, tada najdublji poznati speleološki objekt Sjevernog Velebita (Ostojić, 2001). Od 1992. godine, kad su slovački speleolozi pronašli ulaz Lukine jame, započela su sustavna speleološka istraživanja koja traju do danas, a predvode ih speleološki odsjek Planinarskog društva Sveučilišta Velebit (SOV), speleološki odsjek Hrvatskog planinarskog društva Željezničar (SOŽ) i Hrvatsko Biospeleološko društvo (HBSD) iz Zagreba, speleološki odsjek Hrvatskog planinarskog društva Dubovac (SOD) i Speleološko društvo Karlovac (SDK) iz Karlovca, te speleološki odsjek Hrvatskog planinarskog društva Mosor (SOM) iz Splita. Uz navedene speleološke udruge u speleološkim istraživanjima sudjelovali su brojni drugi speleolozi iz Hrvatske pa i svijeta. U razdoblju od 1992. do 2011. godine na području Sjevernog Velebita pronađeno je 340 jama. U bazi je evidentirano ukupno 327 jama. Od toga, za 294 jame postoji kompletna dokumentacija dok je dokumentacija za istraživanja područja Kite Gavranuše iz 2003. godine djelomična. Podaci s posljednje ekspedicija „Lukina jama 2010“ još nisu unešeni u bazu. Prema postojećem stanju baze speleoloških objekata tri jame dublje su od 1000 m, 5 jama dubljih je od 500 m, 9 jama je dubine između 200-500 m, 26 jama je dubine između 100-200m, 51 jama je dubine između 50-100 m, a 200 jama do 50 m dubine. Najviše jamskih ulaza nalazi se na nadmorskim visinama od 1100 do 1200 m (10% od ukupnog broja jama u bazi), te od 1400 do 1600 m (43 % od ukupnog broja jama u bazi). U 118 jama (36%) zabilježena je pojava snijega i/ili leda. Najveća dubina na kojoj je zabilježena pojavnost snijega i leda je u Lukinoj jami i Patkovom guštu (ispod 500 m). Međutim treba istaknuti da se radi o snijegu i ledu koji je pao iz viših dijelova jame. Pojavnost leda na stijenama zabilježena je na maksimalnim dubinama između 300 i 400 m. U tri najdublje jame: Jamskom sustavu Lukina jama, Slovačkoj jami i Jamskom sustavu Velebita na nadmorskim visinama između 500 i 600 m zabilježena je pojava dvorana većih dimenzija. Najveća dvorana je u Velebiti volumena 253260 m3, zatim u Lukinoj jami 118750 m3, a najmanja u Slovačkoj jami 72000 m3. Najveće dimenzije otvora ulaza ima Ledena jama u Lomskoj dulibi, oko 3000 m2. Pet jama ima dimenzije otvora ulaza veće od 1000 m2, 3 jame imaju dimenzije otvora ulaza između 500-1000 m2, 17 jama između 100-500 m2, 25 jama između 50-100 m2, 77 jama između 10-50 m2, a 62 jame manje od 10 m2.

Izvorni jezik
Hrvatski

POVEZANOST RADA