Naslov
Filmski zvuk: govor, šum i glazba
(Film Sound: Speech, Noise and Music)

Autori
Vlašić Duić, Jelena

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, znanstveni

Izvornik
ARS CHORALIS 2010, Prvi međunarodni umjetničko-znanstveni simpozij o zborskoj umjetnosti, pjevanju i glasu / Starc, Branko - Zagreb : Hrvatska udruga zborovođa, 2010, 47-48

Skup
ARS CHORALIS 2010

Mjesto i datum
Zagreb, Hrvatska, 08.04.2010. - 10.04.2010

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Domaća recenzija

Ključne riječi
filmski zvuk; govor; govorna prirodnost; glazba; šum
(film sound; speech; speech naturalesness; music; noise)

Sažetak
Filmski je zvuk svaki čujni zvuk (govor, glazba ili šum) koji je funkcionalno vezan uz filmsko djelo. U hrvatskim filmovima iz druge polovice 20. stoljeća ("Koncert", "Martin u oblacima", "Imam dvije mame i dva tate", "Kad čuješ zvona", "Tko pjeva zlo ne misli", "Razmeđa", "Mećava", "Izgubljeni zavičaj", "Glembajevi", "Kako je počeo rat na mom otoku" i "Blagajnica hoće ići na more") analizira se ponajprije govor kao najvažnija zvučna komponenta. Proučava se upotreba dijalekata i upotreba standarda, govorni izrazi emocija, funkcije i struktura govora te se istražuje koliko je govor u hrvatskome filmu prirodan. Govor je spoj glasa i teksta, odnosno spoj posebnih govornih i jezičnih znakova koji se istodobno realiziraju pa je teško odrediti količinu informacija što ih donose glas odnosno tekst. Pri oblikovanju govora, glumac svjesno daje prednost sad jednom, sad drugom govornom sloju. Realističnom se smatra gluma koja teži stvaranju dojma svakodnevna, pa i tipična čovjekova ponašanja, a u takvoj glumi govor mora biti prirodan. Najmanje su spontane govorne izvedbe u filmovima u kojima je gluma teatralna, stilizirana. Istraživanje je pokazalo da se najprirodnije govori u filmovima "Mećava" i "Kad čuješ zvona", a najneprirodnije u "Koncertu" i "Glembajevima". Film bira iz izvanjskog svijeta, ne može prezentirati sve, a za slušnu selekciju, tj. odabir onih zvukova koji su gledatelju važni, zaslužan je redatelj. Ako se govor i glazba slabo raspoznaju i ako nisu povezani sa središnjim zbivanjem u prizoru, poistovjećuju se sa šumom. U analiziranom korpusu analizira se funkcija upravo takve uporabe šuma. Filmski teoretičari glazbu tretiraju kao oblik komunikacije, pa često ističu da funkcionira poput govora. U hijerarhiji filmskih zvukova glazba je na trećem mjestu (nakon govora i šuma) jer ne doprinosi prirodnosti, izvanprizorna je i nije činjenica svakodnevnoga života, uostalom, filmski je likovi ne čuju. Ima, međutim, primjera u kojima se spomenuta hijerarhija narušava, npr: sugovornici ostaju bez riječi, a emocije se izražavaju glazbom. Glazba tada preuzima funkciju govora.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Filologija

POVEZANOST RADA