Naslov
Naglasna norma s naglaskom na televizijskoga fonetičara
(Accentuation Norm, with an Emphasis on TV Phonetician)

Autori
Vlašić Duić, Jelena

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, znanstveni

Izvornik
"Istraživanja govora", Sedmi znanstveni skup s međunarodnim sudjelovanjem / Lazić, Nikolaj, Liker, Marko i Mildner, Vesna - Zagreb, 2010, 64-66

Skup
"Istraživanja govora", Sedmi znanstveni skup s međunarodnim sudjelovanjem

Mjesto i datum
Zagreb, Hrvatska, 09.12.2010. - 11.12.2010

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Domaća recenzija

Ključne riječi
standardni jezik; naglasak; norma; profesionalni govornici; novinarski funkcionalni stil
(standard language; accent; norm; phoneticians; professional speakers; journalistic functional style)

Sažetak
Fonetičari Službe za jezik i govor Hrvatske televizije kontinuirano rade na govornoj izobrazbi televizijskih govornika, dakle i na njihovu pravilnom naglašavanju. Međutim, najžešće kritike i javnosti i struke, koje se odnose na govor na javnoj televiziji, upućene su upravo naglašavanju: često se govori o nepoštovanju naglasne norme hrvatskoga standardnog jezika, pa i o naglasnome kaosu. U radu se polazi od pretpostavki da su razlozi takvom stanju to što televizijski govornici nisu naučili standardnu akcentuaciju ili je svjesno ne žele poštovati i što su suvremeni normativni priručnici nejedinstveni, prepuni naglasnih nedosljednosti te zanemaruju naglasne pojave u jezičnoj uporabi. U istraživanju se proučava kako se prema akcenatskoj normi odnose modelski govornici, televizijski novinari i voditelji te kako takva, nestabilna norma utječe na posao fonetičara. Osim što educiraju medijske govornike, fonetičari zapažaju i manje ili više sustavno prikupljaju naglasna ostvarenja profesionalnih govornika koja bi kodifikatorima trebala služiti kao temelj za stabilizaciju naglasne norme. Pokazuje se da su najveći problemi u distribuciji naglasaka i u tome što se zanemaruju naglasne pojave koje su u jezičnoj uporabi profesionalnih govornika prevladale. Primjerice, likovi sa silaznim naglaskom na nepočetnome slogu u stranim riječima u priručnicima se: ili uopće ne navode, ili se navode u zagradama, ili se pak stilski definiraju odrednicom razgovorni. Naime, unatoč tome što postoji mnogo osporavatelja aktualnoga naglasnoga kodeksa i što profesionalni jezični i govorni stručnjaci normativnoj akcentologiji upućuju niz kritika, u novim se izdanjima normativnih priručnika njihovi stavovi slabo uzimaju u obzir. Posao fonetičara često se svodi na to da za određeno naglasno ostvarenje traže potvrdu u barem jednom normativnom priručniku, pa jedanput nađu potvrdu u jednom, drugi put u drugom (npr. za riječ televîzor postoji potvrda u Velikom Anićevu rječniku, ali ne i u Vukušić-Zoričić-Grasselli-Vukušićevu u knjizi Naglasak u hrvatskome književnom jeziku, no upravo je obratno s riječju poljoprivrednik). Potvrdu često i ne nalaze, npr. istoimenōst, diskretnōst, egzaktnōst, ali fonetičari takve likove ne samo dopuštaju, nego i preporučuju, iako televizijske govornike upravo zbog takvih naglasaka neki jezični stručnjaci nerijetko kritiziraju. Istraživanje pokazuje da su za publicistički funkcionalni stil primarni oni naglasni likovi koji se u priručnicima navode (kad se navode) kao inačice razgovornoga stila hrvatskoga standardnog jezika. Pri budućem ujednačavanju naglasnih podataka u normativnim priručnicima to bi se svakako trebalo uzeti u obzir: naglasne likove koji su potvrđeni u modelskih govornika trebalo bi zabilježiti i stilski definirani, pa bi bilo jasno koje su inačice u medijskome govoru preporučljive. Time bi se zadovoljila uporabna naglasna stremljenja i olakšao bi se posao medijskim govornim stručnjacima.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Filologija

POVEZANOST RADA