ࡱ> q`bjbjqPqP .::&>>>RvHvHvH8HTIRrII"IIIKKKqqqqqqq$shbv\r>KK@KKKrIIrpppK I>IqpKqpp^>pII #cvHZrpp4r0rpv?nvpv>p(KKpKKKKKrrpjKKKrKKKKRRR$@vHRRRvHRRR zablude o objektivnoj znanosti i subjektivnoj umjetnosti Miroslav Huzjak i Milan Poli U iteljski fakultet, Zagreb 15. lipnja 2006. Ljudsko bie do~ivljava sigurnost kada pretpostavlja da posjeduje dovoljno informacija kojima mo~e predvidjeti budunost, koje se tada ne plaai. Na ini prikupljanja i tuma enja podataka o  stvarnosti unazad nekog vremena povjerena je  objektivnoj znanosti. Pratei, meutim, razvojni put znanstvenih koncepata, pokazuje se da je moderna znanost, kao i predmoderno mialjenje prije nje, morala izmialjati  a ne otkrivati  teorije, sustave, unutar kojih su prikupljeni podaci dobivali smisao i prediktibilnost. Primjeri tuma enja gravitacije, dvojnog valno- esti nog karaktera svjetlosti i razli itih modela atoma zbunjuju itatelja naviknutog na jednozna na tuma enja koja je stekao tijekom svojeg obrazovanja. Kvantna fizika je ukazala na mnoge misaone probleme, uklju ujui i injenicu da samo istra~ivanje poremeuje sustav koji se istra~uje, dovodei tako do na ela neodreenosti  zbog perciptivnih karakteristika naaeg uma, mogue je opaziti samo ono ato se (pre)poznaje, pa znanost zapravo istra~uje samo unutar sebi dostupnih kategorija. Izuzetni pojedinci pak divergentnim mialjenjem ine isto ato i umjetnici  mijenjaju perspektivu, revolucioniraju dostupne kategorije i nude novo poimanje svijeta, proizvodei i vjeru u njih. Klju ne rije i: objektivnost, spoznaja, stvaranje, teorija, umjetnost, vjera, vrijednosti, znanost  Uope nije istina da znanstvenik slijedi istinu, ona slijedi njega. Sren Kiekegaard Kada je Abraham H. Maslow ponudio svoju hijerarhiju potreba u rastuoj ljestvici prema psihi kom razvoju, nabrojao je prema va~nosti: fizioloake potrebe, sigurnost, pripadanje i ljubav, poatovanje i autoaktualizaciju. Mo~da bi se mogao ponuditi druk iji na in razumijevanja tih kategorija  sve bi se one mogle svrstati pod zajedni ku kategoriju  sigurnost . Sigurnost o uvanja tjelesne funkcionalnosti i time ~ivotne egzistencije, sigurnost koju nudi snaga skupine koja nas atiti (ideoloaki i fizi ki) ako joj pripadamo, te ljubav (u svakoj svojoj pojavnosti) koja osigurava vezu s drugima (osobama, stvarima, pojavama), poatovanje koje omoguava sigurnost u sama sebe konsenzusom drugih koji nas prihvaaju i autoaktualizacija  sigurnost u sebe vlastitim mjerilima. Ako tako postavimo stvari, tada e suatinska potreba ljudskog bia biti neprekidna briga za brisanjem nepoznanica, koje otvorenoau raznih mogunosti plaae pojedinca nesigurnoau. Nepoznanica kao ato su npr.: zaato je nekoga pogodio grom a drugoga nije, ato je u mraku, odlu ujemo li sami o svojim postupcima ili je ~ivot pojedinca determiniran nekim izvanjskim imbenicima itd.. Zbog toga nam treba vjera, ili bar uvjerenje u ato. Vjera da razumijemo kako stvari stoje, da smo razumjeli nadreeni mehanizam, strukturu po kojoj se sve deaava, pa emo pratei pravila tog sustava zadobiti sigurnost. Potreba za vjerom proizvodi potrebu za stvaranjem (izmialjanjem) onoga u ato e se vjerovati. Otkrie kauzalnosti, uzroka i posljedice, vjerojatno podrazumijeva pojavu onoga ato nazivamo svijest; spoznaja da jedna akcija proizvodi reakciju koja i sama postaje inicijalna akcija idue reakcije, i tako dalje. Povijest, meutim, pokazuje kako se ono u ato se vjeruje mijenja. Samim time, vjera (uvjerenje) prestaje biti garancija sigurnosti  ato rezultira potrebom da se povijest uvjerenja zaboravlja, a trenutno poimanje svijeta se do~ivljava kao jedino mogue i posve objektivno. }ivimo u razdoblju u kojem se ljudi izuzetno ponose svojim poimanjem svijeta i rado se s podsmjehom i omalova~avanjem prisjeaju drugih vremena  neznanja i zabluda . Oni prije  nisu znali ono ato  mi znamo . Za takvo uvjerenje imamo i vrlo vrste dokaze: u naae doba postoji znanost kakvu prijaanja razdoblja nisu imala ili je joa bila slabo razvijena. Ali nama je danas sve jasno; to se posebno uo ava ve na lingvisti koj razini: rije   znanost u sebi sadr~i rije  znanje  koje se smatra objektivnim, zna se ono ato jest  dok, primjerice, rije   umjetnost u sebi sadr~i rije   umjetno - dakle neato po ovjeku proizvedeno, neprirodno, neobjektivno. Umjetnost se do~ivljava subjektivnom i kao takva je nepouzdana  pa se ve dulje razdoblje ljudi brane od te udne umjetnosti izjavom:  Ja ne znam ato je umjetnost, ali znam ato mi se svia . Pritom postoji preautno podrazumijevanje da je ono  ato mi se svia istodobno i objektivno  lijepo . Iznosi se ~elja da umjetnost stvori ugodu (tj. osjeaj sigurnosti, ato je isto) proizvoenjem estetskih pojava koje trebaju biti objektivne naravi; pa ako netko misli da je  lijepo neato drugo, onda se naprosto smatra da taj  nije normalan , tj. nije usuglaaen s normama  koje su (ili se ~eli da budu) veinske i time zadovolje potrebu za pripadnoau. Na~alost, ak i usprkos velikoj potrebi za zaboravom, ipak ostaje zabilje~eno da se i  ukus i  lijepo mijenjaju s vremenom, tj. da su nesigurni i neobjektivni. U tom svjetlu, uloga najpouzdanijeg temeljca nepromjenjive objektivnosti povjerena je znanosti, kojoj smo okrenuli sve svoje nade i vjeru. Kada se pokuaa odrediti ato je to ato znanost odvaja od svih ostalih misaonih djelatnosti, naj eae se navodi da je to njena  objektivnost koja se dokazuje njenom mogunoau prediktibilnosti  znanstvena teorija mora moi unaprijed predvidjeti ishod pokusa. Iz toga proizlazi kako znanstvena teorija ne ovisi niti o vremenu u kojem je nastala (odnosno ne zastarijeva kao recimo ukus) niti o mjestu na kojem se primjenjuje (pa e rezultati pokusa biti jednaki bez obzira gdje se proveli i tko ga provodi). Sigurnost u objektivnost znanosti u vrauju i njeni materijalni rezultati: na inili smo atomsku bombu i razvili tehnologije kojih u proalosti nije bilo. Svi ti dokazi upuuju na joa jedno uvjerenje  maksimalna objektivnost znanosti proizlazi iz pretpostavke kako postoje prirodni zakoni, nadreeni mehanizam i struktura po kojoj se sve deaava - ato smo ve spomenuli - a koje znanstvenici u naae doba napokon otkrivaju. Pratei, meutim, razvoj znanosti (ako zasad pretpostavimo da znamo ato je ona i tko su znanstvenici) uo it emo kako i na tom polju, na~alost mnogih, dolazi do smjene teorija. Pitanje glasi: mijenjaju li se teorije evolucijom (dakle, nadogradnjom novim podacima do kojih dolazimo boljim opa~ajnim instrumentima) ili revolucijom (zaokretom, odbacivanjem proalih stavova). Prosje an ovjek (a i mnogi znanstvenik) vjeruju u onu prvu mogunost, do~ivljavajui odbacivanje koje podrazumijeva revolucija nespojivim sa objektivnoau istina kojima znanost raspola~e. Gravitacija i atom Pokuaat emo to u proalosti provjeriti na nekoliko primjera. Ve i odabir prvih znanstvenika predstavljat e problem. Koje uvjete, naime, netko mora ispuniti da bismo ga smatrali znanstvenikom? Je li Johannes Kepler bio znanstvenik, s obzirom da je uspostavio zakone o gibanju planeta oko Sunca i njihovim putanjama? Nemojmo zaboraviti da je taj znanstvenik bio dvorski astrolog koji je uporno insistirao na kru~nim putanjama planeta, dok ga na promjenu stava nisu doveli rezultati mjerenja Tycho Brahea. Mo~da se ovdje ne radi o revoluciji, ve o obraenju na pravu  znanstvenu  vjeru? Kepler nikako nije mogao prihvatiti da je Bog odabrao  ru~nu elipsu umjesto  lijepe kru~nice kada je zavrtio planete. Priznavai poraz matemati kom uvjerljivoau novog modela, zaklju io je skruaeno kako nije on pozvan da prosuuje Njegov ukus (Sagan, 1985.; `iber, 2005). Smatramo li, dakle, Keplera znanstvenikom? Okrenimo se, stoga, jednom nesumnjivom znanstveniku: Isaacu Newtonu. Njegovi doprinosi na podru ju koje danas zovemo fizika svima su dobro poznati: otkrie spektra, uspjesi u optici, izra unavanje gravitacije i aksiomi o silama. Tu su joa i diferencijalni ra un (istovremeno s Leibnizom) i druge stvari; to su, uostalom, stvari koje se u e u akoli. Prisjetimo se slavnog apokrifa o jabuci koja mu je navodno pala na glavu: Newton je izra unao privla nu silu izmeu masa koja je proporcionalna masi obaju objekata koje se privla e (gravitacijsko polje svake estice airi se u beskona nost, ali njegova jakost slabi s kvadratom udaljenosti), dodao tome konstantu pada svih tijela ime se bavio ve Galileo Galilei (razlika brzine pada izmeu slona i pera uzrokovana je otporom zraka) i time dao prediktibilnu formulu kojom sa sigurnoau mo~emo rei kada e pasti tijelo ba eno s odreene visine. Sve se inilo posve egzaktno i sigurno. U 17. stoljeu. U sljedeim stoljeima, meutim, sve viae je pitanja na koja postojea znanost ne mo~e dati zadovoljavajui odgovor. Po etkom dvadesetog stoljea Albert Einstein zagovara korjeniti znanstveni obrat. Uz mnogo muke i sukoba sa znanstvenom zajednicom, on nudi novu teoriju gravitacije. Ovdje bismo morali biti alarmirani s nekoliko pitanja: prvo, emu nova teorija ako je Newtonova teorija znanstveno istinita? Drugo, mo~emo razumjeti otpor drugih znanstvenika  ali zaato su onda uskoro svi prihvatili novu teoriju? I tree: kakva je uope ta Einsteinova teorija i zaato o njoj nismo u ili u akoli? Ovdje po injemo nasluivati probleme vjere u znanost. Pa razjasnimo: atom je odreen (otkriven? izmialjen?) u danaanjoj koncepciji tek u dvadesetom stoljeu. Newton nije poznavao taj koncept, pa se zato nije mogao zapitati: ako su gore atomi jabuke a dolje atome Zemlje, kako atomi Zemlje znaju da negdje gore postoje atomi jabuke? To je pitanje na koje fizi ari ni danas ne znaju odgovor; ini se logi nom pretpostavka da postoje propagatori, neke subatomske estice koje putuju tamo-amo i obavjeatavaju atome o njihovoj okolici. Ti propagatori, na~alost, do danas nisu otkriveni iako su im fizi ari ve pripremili ime:  gravitoni (Zovko, 2002., 18). Einstein umjesto toga nudi (izmialja) novi teorijski model: unutar prostorvremenskog kontinuuma egzistiraju mase (sunca, planeti, asteroidi& ) koji kontinuum savijaju, iskrivljuju. Ako su prostor predo imo listom papira, u trenutku umetanja teake kugle papir e se udubiti i nastat e lijevak. Sada u taj lijevak mo~emo ubaciti kuglicu koja se po njemu kotrlja oko kugle bez potrebe za propagatorom. Ako se maloj kuglici doda energija (ako velik asteroid pogodi Mjesec) tada e kuglica ispasti iz putanje oko kugle (Mjesec iz orbite Zemlje). Ako na papiru dodamo novu, mnogo veu kuglu, ona e stvoriti mnogo vei lijevak po kojem e se rotirati obje manje kugle  time smo objasnili gravitaciju Sunca, Zemlje i Mjeseca, a time i svih ostalih privla enja u Svemiru. Ova geometrijska teorija naziva se Opa teorija relativnosti i Einstein ju je objavio 1916. godine; ona opisuje gravitiranje bez gravitacijske sile. Glavni postulat Ope teorije relativnosti je da je gravitacija geometrijski efekt, a ne sila; prisustvo mase i energija mijenja geometriju prostorvremena. Masa i prostor su u meudjelovanju tako da masa odreuje zakrivljenost prostora, a zakrivljeni prostor odreuje kako e se masa gibati. Ovo objaanjenje, meutim, ima u sebi neato neprihvatljivo za prosje nog ovjeka: to bi zna ilo da je sav Svemir iskrivljen, pa se onda valjda ni zrake svjetla ne gibaju pravocrtno kako su nas u ili i kako nam govori osobno iskustvo? Gotovo je uvredljivo to ato je odgovor pozitivan  da, svjetlost se ne giba pravocrtno. Ovdje nam se pojavljuje odgovor na pitanje zaato je Einsteinova teorija tako brzo prihvaena  jednostavno zato ato je ubrzo dokazana pokusom. Naime, 1919. godine desila se potpuna pomr ina Sunca. Izmjereno je skretanje zrake svjetla jedne zvijezde koja je trebala biti iza Sunca, ali je ipak viena izvan okvira Sun eva diska, ato zna i da je do nas doala zaobilaznom (a ne pravocrtnom) putanjom po prostoru koji je iskrivilo naae Sunce. Teorija ne odgovara opa~anju zasnovanom na zdravom razumu, no Einstein je govorio kako je zdrav razum ono ato dobijemo do osamnaeste godine  nakon toga po inje znanost. Rekao je i ovo:  Na ~alost, zakoni prirode postaju potpuno jasni tek kada viae nisu ispravni. (Ponomarev, 1995). Znanost postaje promjenjiva; Newtonove jednad~be jesu prediktibilne na naaoj planeti, ali vrijeme je donijelo nove koncepte  velike brzine i udaljenosti, na kojima ove jednad~be viae  ne rade . Einsteinove uglavnom rade; klju na rije  je  uglavnom . Sada mo~emo pretpostaviti i odgovor na pitanje: zaato o tome nismo u ili u akoli? Izlizana fraza kako je to  za djecu preteako u svojoj prozirnosti ukazuje na grublju istinu: to je preteako njihovim nastavnicima i roditeljima. Ne zato ato je to teako objasniti (ovdje je to objaanjeno u jednom odlomku), ve zato ato je to posve neintuitivno, izvan iskustva, promjenjivo u odnosu na prethodnu znanost  i kao takvo stvara silan osjeaj nesigurnosti. Sve to ljudi rado nazivaju  teoretiziranjem i  filozofiranjem . Nasluuje se mogunost da je znanje promjenjivo. Ako znanost ne zna pouzdano - a zbog nje je protjerana sveznajua religija  tko onda zna? Newton je, dakle, pravi znanstvenik. Ali, promotrimo ato taj znanstvenik ini kada treba prebrojati boje koje su se pojavile nakon rasapa bijele svjetlosti u prizmi  dakle, u spektru: u prvom trenutku (objektivno) vidi beskona an broj boja koje se prelijevaju jedna u drugu bez granica. Nakon toga, meutim, uvodi granice i odlu uje se sa ograni en broj boja. Ali koji broj odabrati? Danas bismo rekli aest, tri osnovne i tri izvedene. Newton postupa druga ije: preuzima analognu metodu inspiriran spisima Athanasiusa Kirchera (1602.-1680.) i prevodi boje u zvukove, dodjeljujui svakoj boji jedan muzi ki ton. A ljestvica koju uzima nije dur ili mol, ve starinska dorska ili eolska, zbog njene veze s misti kom idejom  harmonije sfera koju je gorljivo zastupao i navedeni Kepler (Ba i, 2004., 133). Proglasivai tako sedam boja u spektru, Newton se pokazuje u svjetlu koje danaanje vjernike znanosti dovodi u nepriliku: kao alkemi ar. Ovaj podatak se krajnje nevoljko i samo povremeno priznaje jer ponovno aktualizira pitanje: tko je pravi znanstvenik? Redukcija znanstvenih otkria u naaem akolovanju u jednakoj mjeri se odnose i na jedan drugi fizikalni model: na atom. Veina ljudi e ovako opisati (znanstveni) atom: postoji jezgra oko koje orbitira kuglica elektron po elipti noj putanji. Ovo je takozvani Rutherfordov planetarni model atoma iz 1911. godine. Ako im se tada ka~e kako je fizika napustila taj model, ljudi uglavnom neodlu no odmahuju glavom u nevjerici, pretpostavljajui kako znanstvenici nakon tog jasnog otkria neato dalje petljaju tek toliko da si daju posla. Problem modela atoma takoer je problem poimanja svijeta. Pogledajmo kako se on razvijao.  Po mnijenju boja, po mnijenju slatko, po mnijenju gorko, a uistinu atomi i praznina govorio je Demokrit iz Abdere oko 400. g. p.n.e. koji nije prihvaao mogunost dijeljenja (s)tvari u beskona nost (`iber, 2005). Nakon razli itih prijedloga ato bi to atom mogao biti, Joseph John Thompson 1904. g. nudi model atoma kao velike pozitivne kugle u kojoj plivaju siuani negativni elektroni. 1911. Ernest Rutherford je ponudio model atoma koji nalikuje Sun evom sustavu, elektroni kru~e oko jezgre koja je pozitivno nabijena. Zbog prepoznatljive analogije, to je model kojim su danas ljudi upoznati i koji mogu prihvatiti. Meutim, fizi ari su, uklju ujui Rutherforda, ostali rezervirani prema ovom modelu jer prema zakonima elektrodinamike elektron koji rotira gubi energiju i pada na jezgru. Takav sustav, dakle, ne mo~e postojati. Tra~io se bolji model. Ponudio ga je 1913. g. Danac Niels Bohr, povezavai tri ideje fizike - atome, valove i elektrone  pojmom kvanta, koji je uveo Max Planck. Zadatak  moramo sprije iti pad elektrona na jezgru razrijeaio je s dva postulata. Prvi: u atomu postoje orbite u kojima elektroni ne kru~e. I drugi: zra enje se dogaa samo kada elektron presko i iz jedne orbite u drugu. I Bohrov model je u osnovi planetarni, ima putanje po kojima estice (elektroni) moraju zra enjem potroaiti energiju i biti privu ene na jezgru, a to ga navodi na postulat, tj. uvoenje istine kao takve, ne objaanjavajui porijeklo te istine nekom dubljom teorijom (`iber, 2005). Elektronima su izmialjene (ili otkrivene?) orbitalne stacionarne ljuske, pa je onda je trebalo odrediti uvjete koji te orbite izdvajaju iz beskona nog broja moguih orbita. Uz polumjer orbite r i brzinu elektrona v, dodan je kutni moment l (umno~ak mase m sa v i r), a u formulu je unesena i Planckova konstanta ' (ato je izmialjeni broj, ali nu~an za to no/predviajue izra unavanje). Ako je u formuli mvr=n' n jednak cijelom broju, orbita je stacionarna. Ovaj model je objasnio mnogo pokusa i oduaevljeno je prihvaen. Neki pokusi ipak nisu bili pokriveni modelom: uveden je zahtjev da se svaka razina zadanoga n i l dalje razla~u na 2l+1 podrazina; teorija je postupno gubila na jednostavnosti i eleganciji. Novi prilog dali su Uhlenbeck i Goudsmit dodavai elektronu rotaciju (opet analogiju s planetarnim modelom) i nazvali ga spin S, i time rijeaili joa neke probleme. Elektron kao zvrk danas je napuaten, spin je ipak ostao jer je kao vrijednost potreban za to ne izra une. Cijela pri a izgleda vrlo proizvoljno, pa je i dalje kopkala fizi are  elektron kao kuglica, ak i u svojim stacionarnim orbitama, ne ini se dovoljno objaanjen.  Kuglice nukleona na injene su od joa manjih, subatomskih estica nazvanih kvarkovi (to su fotoni, bozoni, mezoni, hadroni, leptoni,& ). Novu revoluciju ponuditi e Werner Karl Heinsenberg 1925. godine uvevai na elo neodreenosti. Ukratko, Heinsenberg raa iauje s elektronom kao kuglicom i ukida njegove putanje oko jezgre  elektron se njegovim na inom izra unava statisti ki (nije to ka, nema odreen polo~aj i ne mijenja ih po orbiti), a izgled mu se maglovito opisuje da je  razmazan po elektronskom oblaku . Pojavila se kvantna mehanika. Pri a se nastavila. Gustou elektronskog oblaka opisala je Schrdingerova -funkcija, a onda smo saznali da i itav atom mijenja oblike u tri mogunosti orbitala: kuglaste s-orbitale, p-orbitale u obliku leptir-kravate i prstenaste+ leptir-kravate d-orbitale. U svemu ovome moramo barem spomenuti i jedan od velikih problema u modeliranju atomskih teorija: jesu li fotoni, a i elektroni estice ili valovi? Problem je otvoren 1900. godine kada Max Planck uvodi pojam paketia energije  kvant. Einstein je to primijenio na svjetlost sudarajui paketie svjetlosti  fotone - s elektronima u atomima materijala. To se naziva fotoelektri ni efekt. Dokazao je da svjetlost, koja se dotada smatrala valom, ima i esti ni (korpuskularni) karakter, za ato je 1905. godine dobio Nobelovu nagradu. Onda se ovo dokazalo i za elektron. Jesu li, dakle, fotoni i elektroni valovi ili estice? Prihvaeno je kompromisno rjeaenje: oboje. U po ecima kvantne mehanike ak su se i dobri fizi ari gorko aalili da elektron moraju smatrati esticom ponedjeljkom, srijedom i petkom, a valom u preostale dane u tjednu. C. J. Davisson je 1928. g. zapisao:  Moramo vjerovati ne samo da su ze evi u nekome smislu ma ke ve da su i ma ke u nekome smislu ze evi. (Ponomarev, 1995., 161). Zapravo, elektron nije ni val ni estica; on je neato za ato u naaem iskustvu nemamo odgovarajuu rije .  Elektron jest jedan i cjelovit, ali se ponaaa kao val koji se prostire cijelim prostorom, a pri mjerenju se taj val  skupi , kolabira u prostoru promatra eva detektora (kakva magija& ) (`iber, 2005). Elektron u atomskom omota u je najbolje zamisliti kao oblak.  Oblak ega? Naboja? Ne. & Govorimo o oblaku vjerojatnosti nala~enja elektrona u prostoru oko jezgre. (`iber, 2005., 50). Ako je itatelj svime ovime zbunjen, postignut je cilj  informacije o atomu koje smo u ili tijekom akolovanja nisu nas ovako zbunjivale jer su jednostavno bile neto ne. Pa ato je onda atom?  Atom je sustav diferencijalnih jednad~bi (Ponomarev, 1995., 144). Drugi odgovor glasi:  Atom je zbroj svih naaih sadaanjih znanja o njemu. (Ponomarev, 1995., 190). Atomi se ne mogu svladati rije ima. A ako upitate kako da zamislimo njegov izgled, fizi ari e odgovoriti:  Najbolje je uope ga ne zamialjati i nemati predod~bu o njemu (Zovko, 2002., 6). Sve ovo bi trebalo uputiti na druk iju znanost od one iz svakodnevnog ~argona. Opa~aj kao stvaranje svijeta Ako vam u laboratoriju ka~u kako prou avaju cijepanje spektralnih linija u magnetskom polju, zapitati ete se koje su to prirodne pojave koje se tu istra~uju. I ato se rezultatima? Slobodno tuma enje postoji samo u fazi otkrivanja; jednom kada se ugrade u opi sustav i usklade se s njim viae nema promjena. Za pojedine  rije i izmialjaju se  gramati ka pravila . Putanja spoznaje mogla bi biti ova: pojava  predod~ba  pojam  formula  pokus (Ponomarev, 1995). Radi se o ovome: zamislite da imate kutijicu u kojoj se neato nalazi. Kutijica se ne mo~e otvoriti i neprozirna je - kako ete saznati ato je unutra? Na kutijici po injete raditi pokuse. Drmate ju i tresete, zagrijavate i hladite, pribli~avate joj magnete i sve ostalo ato vam padne na pamet (pri tome treba paziti da se kutijica nepovratno ne uniati; a ako se i uniati, dobro je imati joa koju takvu); te na kraju imate i rezultate svojih pokusa. Kakvi god oni bili, vi i dalje ne znate ato je u kutijici i nikada neete ni saznati, ve samo na osnovu rezultata, grupirajui podatke, zaklju ujete emu bi to odgovaralo ili ato bi to bilo. Ali, ato ako je unutra neato ato nikada niste vidjeli u svom ~ivotu, niti je itko uo da takvo ato postoji? Mo~da se to neato nepoznato mo~e vrlo lako detektirati nekim pokusom, ali vam taj pokus ne pada na pamet jer jednostavno ne znate za postojanje te mogunosti!  Galileiev zahtjev  'Mjerljivo izmjeriti, a nemjerljivo mjerljivim u initi' - svojim drugim dijelom zapravo podrazumijeva da se prvo na ini teorijski model, pa da se iz njega odredi ato i kako izmjeriti. Ne mo~e se izmjeriti, primjerice, atom vodika. Mogu se izmjeriti samo stanoviti parametri koji su se pojavili u naaem modelu pomou kojega zamialjamo kako bi vodikov atom mogao izgledati. & Apsolutno to an model jest iluzija, ali svaki od njih, ma kako nesavraen, odra~ava na dosegnutoj razini razumijevanja neki aspekt fizi ke stvarnosti, koja je sama po sebi opet stvar definicije. (Zovko, 2002., 239) Umjesto biblijskoga  I re e Bog neka bude svjetlost, i bi svjetlost , fizi ari bi danas na majicama trebali nositi neato poput  I napisa Bog Maxwellove jednad~be, i bi svjetlost (Zovko, 2002, 74). Kako, dakle, i ime napraviti pokus? Ni dugogodianje iskustvo ne poma~e; sva su iskustva zapravo tuma enja perciptivnih iskustava u skladu s vlastitim opa~ajnim kategorijama. A to zna i ovo: ljudski um opa~a samo ono ato poznaje; sve drugo razvrstava prema sli nosti s onim poznatim. Evo dokaza, pro itajte ovo: Nsiam vrevjoao da zpavrao mgou rzmjaueti ono ato taim. Zaavljhuuji nobnieaoj moi ljdksuog mgzoa, pemra irta~siavnjima zansntevknia sa Cmbargeida, njie v~ano kjoim su roedsljdoem npiasnaa slvoa u r ijei, jdieno je btino da se pvro i zdanje sovlo nlaaze na sovm msjteu. Tkao solva mgou btii u ptponuom nerdeu i bez ozibra na ovu oloknost, tkest m~eote tiati bez pobrelma. Ovo je zobg tgoa ato ljduksi mzoak ne tia savko slvoo zasbneo, ve r ijei prmraota kao clejniu. Oavj preomeaj je aljiavo nzavan tipoglikemija. I joa uevijk msltiie da je pavrpois v~aan? itajui ovaj tekst vaa je mozak automatski pretra~io  rje nik u vaaoj glavi i povezao velikom brzinom sve nepoznanice prema sli nosti, ato je rezultiralo da svaki ovjek mo~e itati ove potpuno besmislene nakupine slova kao potpuno smislen tekst, i to posve sinkrono. Ovo psiholog Bruner naziva  dostupnim kategorijama - opa~a se samo ono o emu se ima iskustvo. A kako onda otkrivati neato novo? Samo i jedino izumljivanjem novih koncepcija. Ljudi koji to mogu su izrazito rijetki, a za njihovu djelatnost potrebno je ne samo konvergentno mialjenje (kakvo posjeduje veina znanstvenika) ve divergentno mialjenje koje omoguuje kreativnost (stvaralaatvo) po identi nim principima kao i kod umjetnika. Einstein se ponaaao kao da prije njega nije bilo fizike (Ponomarev, 1995, 56). Veina znanstvenika krajnje pedantno, upravo bpr  @;;BFDGFGvGxGG\]ahrrtt{|VЂ\:<lnĈƈȈ\^dfn~ȟDbRT hd@CJhd@B*ph hd@6] hd@o(hd@5CJ\aJ hd@aJhd@CJaJhd@CJaJhd@ hd@CJ hd@CJ aJCrtv    @BD>~# 0$X`Xa$`$a$$X^Xa$ $XX^X`Xa$$a$$a$$p 0H7;;;;;BVJOgluy<’̔rXZ\:fRT$X`Xa$$a$$X`Xa$T*,zJLXBDXBD$X`Xa$ $XX^X`Xa$T(*,>xJX(6B@$&(*hd@<CJPJaJ hd@<CJhd@CJPJ hd@PJ hd@6] hd@CJhd@B*phUhd@6B*]aJphhd@<PJaJhd@B*aJphhd@ hd@aJhd@CJaJ:irokratski, prikuplja podatke, gomila injenice, ato je Lord Kelvin (William Thomson) nazvao  skupljanje markica (`iber, 2005., 10).  Sakuplja i markica , usprkos svojoj upornosti i preciznosti, nikada nee izumiti novi model koji e protuma iti te podatke u novom svjetlu. Za to je potreban revolucionaran stvarala ki um. Kopernik nije imao raketu pomou koje bi mogao pogledati stvari izvana, sruaiti geocentri ni i uspostaviti heliocentri ni sustav; u inio je to promjenom perspektive misaonog stava i stvaranjem novog pimanja svijeta (koje je Giordano Bruno platio glavom, jer se stara vjera bojala nove vjere). Uzrok i interpretacija pokusa ima korijen, dakle, u lingvisti kom poimanju svijeta, u opa~ajnim kategorijama, tj. imenovanju opa~enog ato treba sadr~avati naa mentalni rje nik. Ali, Bohr je zaklju io  da se nijedna istinski temeljna prirodna pojava ne mo~e jednozna no odrediti pomou rije i iz svakodnevnog govora, te da odreenje zahtijeva najmanje dva meusobno isklju iva pojma. (Ponomarev, 1995, 160). Ovo svijet ini neizrecivim. A postoji i joa jedan problem: Svako je mjerenje, u biti, meudjelovanje izmeu instrumenta i objekta koji prou avamo. A svako meudjelovanje poremeuje po etna stanja. Dakle, mjerenje nam daje informaciju o pojavi koja je poremeena uplitanjem instrumenta (u onoj naaoj kutijici mo~da se drmanjem neato raspalo a da to nikad neemo saznati). Heinsenberg je pokazao da su u atomskoj fizici pojava i opa~anje nedjeljivi jedno od drugoga. Opa~anje je takoer vrsta pojave, i to ne najjednostavnija. (Ponomarev, 1995, 154).  Dokaz pudinga jest pojesti ga bio je moto osniva a kvantne mehanike. Neki je atomski objekt  stvar sama po sebi dok ne nazna imo metodu njegova opa~anja. Razna svojstva objekta zahtijevaju razli ite metode, koje su ponekad nezdru~ive jedna s drugom.  Fizikalne znanosti ne prou avaju objekte kao takve, nego konkretnu stvarnost eksperimentalnih situacija, koju nazivamo pojavom. Eksperimentalno gledano, svaka je pojava ureen skup brojeva koji su rezultati mjerenja odziva objekta na djelovanje instrumenta odreenog tipa. (Ponomarev, 1995, 157). Stanje i opa~anje su komplementarni pojmovi, nepotpuni ako se uzmu odvojeno. Gledanje je samo prikupljanje svjetlosnih podra~aja na mre~nici; vienje je, meutim, interpretacija; pojave nisu ni jasne ni jednozna ne. Zakon uzro nosti ka~e da to no poznavanje sadaanjosti omoguuje pouzdano predvianje budunosti; ali prema relaciji neodreenosti mi u na elu ne mo~emo poznavati sadaanjost u svim detaljima. Svi pojmovi ine nedjeljiv sustav i svaki pojam treba gledati u kontekstu svih ostalih pojmova. U umjetnosti bismo rekli da analiziramo kompoziciju. Karl Popper je napisao da Heisenberg pokuaava  dati uzro no povezano objaanjenje o nemogunosti uzro no povezanog objaanjenja (Ponomarev, 1995., 201). Einstein iz ovog razloga nije prihvaao kvantnu mehaniku (kojoj je, paradoksalno, sam udario temelje). Bila mu je neestetska, i insistirao je da se  Bog ne kocka Svemirom . Stephen Hawking opovrgava:  Ne samo da se Bog kocka, Bog dapa e ponekad baci kocke i tamo gdje ih se ne vidi! . Znanost je opet postala  filozofiranje ; pa priznajmo to djeci u akoli. Je li u matematici  sve sigurno ?  Bit je znanstvene metode da se znanje o pojavi koju treba usvojiti provjeri, sa uva i proslijedi drugoj osobi. Slijedi da znanost ne prou ava pojave openito, nego samo ponovljive pojave. (Ponomarev, 1995, 339). Znanost dakle, malo i vara  istra~uje samo ono za ato ve o ekuje odreene (shvatljive) kategorije rezultata. I kao u Platonovoj analogiji o peini,  naaa znanstvena spoznaja svijeta nije viae doli sjena stvarnih prirodnih pojava, sjena koju je proizvela svjetlost iz naaeg razuma. (Ponomarev, 1995, 334). Neeuklidska geometrija se u Einsteinovoj teoriji posve prirodno naala zbog njegovog poznavanja neeuklidske geometrije. No, ta ista teorija se odbija od glava svih onih koji takvu geometriju nemaju kao dostupnu kategoriju  i fizika postaje jednako neshvatljiva kao i umjetnost, iako nestru njaci i dalje smatraju da o tome smiju imaju svoje mialjenje. To se vidi i u drugim aspektima  ljudi se rado svaaju oko povijesnih  injenica iako je joa Voltaire upozorio da je povijest samo  usuglaaena pripovijest . Ove informacije nisu poznate ak ni stru njacima; Thomas Khun to objaanjava procesom obrazovanja znanstvenika, tijekom kojeg se sva tuma enja studentima prezentiraju kao jedina mogua, a povijest se prekraja zataakavanjem nejasnoa i problema (Khun, 2002., 174). Studentski ud~benici nude  prave odgovore skraujui putove kojima se do njih doalo,  a znanstvenici pokazuju sklonost da budu naro ito slijepi za gubitke , ime se proizvode znanstvenici bez sumnje (Khun, 2002., 176). Vjera u logi ko-matemati ku egzaktnost proizvodnje informacija nije nova; joa je Sokrat svojom majeutikom dr~ao kako je znanje/spoznanje proizvod logi kih procesa koje posjeduje svatko roenjem. Demokrit je govorio o mra noj spoznaji  vid, sluh, njuh, okus i opip, i pravoj spoznaji  intelektualnoj, logi koj. Vrhunac apstrahiranja postignut je u matematici  ali Vladimir Devid u poglavlju  Je li u matematici 'sve sigurno'? upozorava da nas povijest matematike u i da budemo skromni  ako je starogr ka matematika smatrala potrebnim da korigira matematiku Babilonaca i starih Egipana, ako je stare Grke korigiralo 19. stoljee, ako je 20. stoljee korigiralo 18. i 19. stoljee  odakle nam garancija da i naaa matematika 20. stoljea nee biti korigirana?  Izla~emo se trostrukoj opasnosti: da podcijenimo ono ato je u injeno prije naaeg vremena, da precijenimo ono ato je u injeno za naaeg vremena i da ne budemo sposobni razumjeti i primiti ono ato e donijeti vrijeme koje dolazi (Devid, 1991., 188). Vjera u matemati ku statistiku i jedinstvenost opa~aja slabe su to ke i druatvenih znanosti  psihologija i pedagogija koriste tzv. faktorsku analizu kojom sakupljaju podatke razli itim upitnicima i statisti ki ih obrauju. Ali, pitanja u upitnicima su formulirana prema poimanju svijeta onih koji ih postavljaju, a ispitanik ih tuma i na sebi svojstven na in  svatko druk ije, pa e o tome ovisiti i odgovori. A i odabir varijabli i faktora koji se istra~uju ostavlja dovoljno nepokrivenog prostora da bismo obavezno, uz stavove psihologije, morali gledati i stavove psihoterapije i psihijatrije, ali i sociologije, antropologije, filozofije, pa i samih umjetnosti. Sve ovo proizvelo je potrebu za interdisciplinarnoau  Einstein, Bhor i Heinsenberg su bili i glazbenici, a Max Planck je ak predavao teoriju glazbe na sveu iliatu, a pripremao se u po etku za profesionalnog pijanista. U zboru koji je vodio pjevao je mladi Otto Han, koji e otkriti cijepanje urana trideset godina kasnije. Schrdinger je objavio knjigu svojih pjesama, itd. Gledanje na problem  razli itim nao alama olakaava zablude zasebnih disciplina. Stvarala ki je aspekt svih umjetnosti i znanosti je jednak. (Ponomarev, 1995, 352). Oboje su modeli za stvaranje misaonih sustava. Umjetnost je trajnija od znanosti.  Danas je gotovo nemogue itati knjige iz fizike pisane proalog stoljea (misli se na 19. st. op.a.), toliko su postale zastarjele i toliko se promijenio na in razmialjanja u znanosti. (Ponomarev, 1995, 350). Znanost se esto nije slagala sama sa sobom; umjetnost ima daleko dulju tradiciju istra~ivanja i stvaranja svjetova u ovjeku i oko ovjeka. Umjetnost u svojoj rije i sadr~i umijee; umijee stvaranja i umijee spoznaje. Ona ve odavno zna istinu o istini: stvarnost nije objektivna, ona je privid naaeg interpretacijskog, zakonodavnog uma. Ovo razumijevanje iluzije opa~aja i povezanosti svega sa svime smatra se prosvjetljenjem u budizmu. Pri a ka~e da su dvojica redovnika raspravljali o zastavici koje je lepraala na vjetru. Jedan je tvrdio da lepraa vjetar; drugi da lepraa zastavica. Majstor Bodhidarma im pristupi i re e:  Niti vjetar, niti zastavica. To lepraa vaa um . Znanost i ideologija Prikazivanje znanosti kao sustavne proizvodnje apsolutnog znanja u ijoj je osnovi vrijednosno neutralni, emocionalno neovisni i nepristrani razum, isto je ideoloake naravi. Jer upravo je znanost ideologija par excellence, budui da jedno partikularno mialjenje i htijenje nudi, ili ak atoviae namee kao jedino mogue i ope obvezno. Stoga je znanost, osim u razdobljima znanstveno revolucionarnih prevrata, po mnogo emu sli na religiji o emu Paul Feyerabend piae ovako:  Da bih potaknuo prodaju knjige mislio sam da svoj prilog trebam napraviti provokativnim, a najprovokativniji stav koji se mo~e izrei o odnosu znanosti i religije jest da je znanost, u stvari, religija. Poato sam ovaj stav u inio jezgrom svoga lanka, otkrio sam da je mogue pronai mnoatvo razloga, i to mnoatvo odli nih razloga, koji e ga podr~ati. (...) }elim da obranim druatvo i njegove pripadnike od svih ideologija, uklju ujui i znanost. Sve ideologije moraju se promatrati u perspektivi. One ne smiju biti uzete previae ozbiljno. Treba ih shvatiti kao bajke koje imaju rei mnogo interesantnih stvari, ali koje takoer u sebi sadr~e i gnusne la~i, ili kao eti ke propise koji mogu biti korisna prakti na pravila, ali su kobni kad se slijede doslovno. (Feyerabend, 1985, 367) Normalna je znanost konzervativna, optereena dogmama, isklju iva prema svemu ato se ne uklapa u postavljene znanstvene obrasce, ato dovodi u pitanje ustanovljene znanstvene zakonitosti i ato u kona nici ugro~ava karijere onih koji su se upravo u toj i takvoj znanosti dokazali. Fizi ar i povjesni ar znanosti Samuel Thomas Kuhn koji je bitno pridonio razumijevanju razvitka znanosti u svojoj poznatoj knjizi Struktura znanstvenih revolucija (1962.) piae:  U ovom ogledu 'normalna znanost' ozna ava istra~ivanje koja je vrsto utemeljeno na jednom ili viae proalih znanstvenih dostignua za koja neka odreena znanstvena zajednica priznaje da neko vrijeme ine temelj za daljnju znanstvenu praksu. Danas o takvim dostignuima (iako rijetko u njihovu izvornom obliku) izvjeatavaju znanstveni ud~benici, elementarni i viai. Ti ud~benici izla~u glavninu prihvaenih teorija, ilustriraju mnoge ili sve uspjeane primjene i usporeuju te primjene s opa~anjima i pokusima. (...) Normalna znanost, aktivnost rjeaavanja zagonetki koju smo istra~ili, visoko je kumulativni pothvat, vrlo uspjeaan u postizanju svog cilja - stalnog airenja opsega i preciznosti znanja. U svim ovim aspektima ona se s velikom preciznoau uklapa u najuobi ajeniju predod~bu o znanstvenom radu. Meutim, jedan standardni proizvod znanstvenog pothvata nedostaje. Normalna znanost ne te~i nikakvim injeni nim ili teorijskim novitetima, niti do njih dolazi kada je uspjeana. (Kuhn, 1999., 23, 63) No, ako je  normalna znanost posao znanstvenih inovnika koji, ne te~ei nikakvim novitetima, svojim radom predano  aire opseg i preciznost znanja u okviru zadane znanstvene paradigme, trajni je razvitak znanosti nemogu bez povremenih znanstvenih revolucija, a one su posao izumitelja, znanstvenih pobunjenika i avanturista ije je glavno orue divergentno mialjenje i maata, nasuprot u znanstvenoj zajednici prihvaenih pretpostavki ( itaj ukorijenjenih predrasuda) i ustaljenih pravila struke. Stoga razvitak znanosti ovisi ne samo o formalno logi kim mogunostima znanstvenika, nego je kako po postavljenim ciljevima tako i po spoznajnom sadr~aju bitno odreen ukupnim biem, a to zna i i ~ivotnim vrijednostima onih koji bi da postojeu znanost viae ili manje korjenito mijenjaju, s jedne strane, kao i onih koji bi da je u bitnome o uvaju takvom kakva jest, s druge strane. Pokuaat emo to pokazati na jednom za potrebe pou avanja konstruiranom primjeru. Kada znanstvenik pristupa stvarnosti s namjerom da je znanstveno istra~uje, onda on uvijek pristupa samo dijelu stvarnosti - jer ju cjelovito zahvatiti ne mo~e - i samo s motriata odreene znanosti u koju je upuen. Stoga u toj stvarnosti prepoznaje predmete najprije u skladu sa svojim prethodnim ~ivotnim iskustvom, a onda i u skladu sa znanstvenim znanjem koje je usvojio. U tom smislu druk ije e predmete prikazane na slici 1. zapa~ati matemati ar, sociolog, psiholog, fizi ar itd. Da bi, naime, uope mogao zapaziti bilo kakav predmet promatra  mora odrediti njegov oblik, tj. mora ga opa~ajno uobli iti. Pri tome pose~e za opa~ajnim obrascima stvorenima u prethodnom ~ivotu nastojei opa~eno svesti na prepoznatljive oblike. Tako e veina itatelja, na osnovi nau enih obrazaca slova i na ina pisanja u vlastitom jeziku, predmete na slici 1. prepoznati kao rije i - jednostavno zato ato su svi itatelji pismeni (ina e ne bi ovo itali) - od kojih jedne imaju a druge nemaju neko zna enje. Za nepismenog ovjeka, a posebno onoga tko se nikada nije susreo s pisanom rije i, predmeti na toj slici su kao rije i neprepoznatljivi. Jednako kao ato su veini itatelja, unato  toga ato eventualno znaju da se radi o rije ima, neprepoznatljive rije i na slici 2. Stoga bi pojedine crte mogli reproducirati jedino kao crte bez ikakva zna enja to no oponaaajui njihovu izvornu veli inu i oblik dok bi naprotiv rije i na slici 1. ak i kad im niata ne zna e mogli napisati vee ili manje i razli itim tipovima slova vjerujui da niata bitno nisu promijenili, tj. da su sa uvali njihovo (makar i njima nepoznato) zna enje. No, ako se od hrvatskih itatelja zatra~i da na slici 1. izdvoje predmete koji su zaista rije i sa zna enjem od onih koji izgledaju kao rije i, ali nemaju nikakva zna enja, rezultati e biti bitno razli iti. Polazei od svojih prethodnih iskustava i ste enog znanja itatelji e i nehotice oblikovati  teoriju za smisleno prepoznavanje vienog. Za veinu itatelja to bi mogla biti  teorija hrvatskog jezika i latini nog pisma . Stvorivai tako obrazac za prepoznavanje i razvrstavanje vienih predmeta itatelji e popisati hrvatske rije i i ustanoviti da skoro polovica od ukupnog broja predmeta sa slike 1. ili nisu rije i hrvatskog jezika ili uope nisu rije i (vidi tabela 1.), jer se ne daju smisleno protuma iti. Tabela 1. HRVATSKI, latinicaBesmislenoBABA BAHAT BAKA BEBA BOK BOKATA BOKA (tal. zaljev) KAMO KAPAK KAT KOB KOMA MAMA MAPA MAT MEKET META (cilj) MEKA (mamac) MEKO METAK MOBA MOMAK MOTKAMOTO OBA OKO OPAT OPET PAKAO PAPAK PATAK PEKA PETA PETAK POHOTA POMAK POTKA POP POTOK POTOM POTOP TAKO TAMA TEMA TOMO TOP ABAH AMEH BAPBAP BATPA BEKTOP BEPA BETAP BPATA BPEME HEBEH KABA KAPMA KEP KOMH KOPA KOPAK KPAH KPMA KPOM MAHEBAP MATEP MATOP MATPOHA MEKAH METAP MOPA MOPE MOTOP OPATOP OPMAP PAHO PATA POB POK POMAH TOBAP TPABA TPOM TETPA TETTA  Prepoznavanje i razlu ivanje predmeta rezultiralo je dakle, dvjema vrstama pojava. Onima koje su teorijski objaanjive i onima koje to nisu. Mnogima e to biti dovoljno i nee istra~ivati dalje. No za znanstvenike je neprihvatljiva svaka pojava koja se ne uklapa u teorijske zakonitosti i obrasce, jer je znanstveno nepredvidljiva i kao takvu ju je nemogue uklju iti u znanstvene prora une. Naro ito je neprihvatljivo da skoro svaka druga pojava bude teorijska iznimka kao ato je to u ovom primjeru. Zato e znanstveno usmjereni itatelji za naa primjer potra~iti bolju teoriju. Oni koji neato znaju o srpskom jeziku i irili nom pismu mogli bi na toj osnovi oblikovati  srpsko irili nu teoriju i na svoje zadovoljstvo ustanoviti da su uspjeli mnogo vei broj predmeta sa slike 1. uklopiti u teorijski obrazac (vidi tabelu 2.). Tabela 2. SRPSKI, irilicaBesmislenoABAH tur. avan = stupa AMEH amen BAPBAP varvar = barbar BATPA vatra BEKTOP vektor BEPA vera = vjera BETAP vetar = vjetar BPATA vrata BPEME vreme = vrijeme HEBEH neven KABA kava KAMO kamo KAPMA ind. karma KEBA heb. srp. keva = majka KEP ker pas KOB kov KOMA koma = zarez KOPA kora KOPAK korak KPAH kran KPMA krma KPOM krom MAHEBAP manevar MAMA mama MAPA Mara MAT mat MATEP mater MATOP mator star MATPOHA lat. matrona MEKA meka mekanaMEKAH mekan MEKO meko META meta cilj METAK metak METAP metar MOMAK momak MOPA mora MOPE more MOTKA motka MOTO moto MOTOP motor OBA ova OKO oko OPATOP lat. orator OPMAP ormar PAHO rano PATA rata obrok PEKA reka rijeka POB rov POK rok POMAH roman POTOP rotor TAKO tako TAMA tama TEMA tema TOBAP tovar TOMA Toma TOP tor TPABA trava TPOM tromBABA BAHAT BAKA BEBA BOK BOKATA BOKA KAPAK KAT KOMH MOBA OPET PAKAO PAPAK PATAK PETA PETAK POHOTA POMAK POTKA POTOK POTOM TETPA TETTANapomena: malim slovima dana je latini na transkripcija i eventualno hrvatsko zna enje. Pri tome e, meutim, i dalje ostati neprihvatljivo velik broj predmeta koji se ne daju uklopiti u novu  teoriju i koji se u odnosu na nju ponaaaju kao iznimke. I jedna i druga  teorija , dakle, u osmialjavanju prvobitnog kaosa na slici 1. daju neke rezultate. Ovisno o jezi nim navikama i vrijednosnim opredjeljenjima itatelja mogu im biti viae ili manje privla ne. Pri tome se zagovornici  srpsko irili ne mogu pozivati i na to da je njihova teorija plodnija jer objaanjava vei broj pojava i ima znatno manje iznimaka. No, i pored toga ostaje injenica da obje teorije daju neke upotrebljive rezultate, ali i da u previae slu ajeva  ne rade . Stoga i dalje ostaje pitanje ato je na slici 1. stvarno? Ali tako postavljeno pitanje zapravo su~ava spoznajni vidokrug i zakrivljuje mogue odgovore sugerirajui njihovu jednozna nost, kao da to ato jest, jest samo po sebi. Meutim, stvarno je sve ato je na na in stvari (s-tvari), dakle svako osjetilima dostupno bie ili osjetilna jednota, pa je na slici 1. stvarno sve ato se mo~e opaziti. Ne, meutim, uvijek jednako, jer je odreeno onim po emu ili kako. Odnosno to ato jest, jest upravo to (a ne neato drugo) po spoznajnom obrascu u kojem se predmetno oblikuje. Primjerice predmet POTOP. Ne ulazei sada u to da je ve i samo izdvajanje tog predmeta kao takvog iz vidno podra~ajne cjeline rezultat djelovanja perceptivnih obrazaca, njegovo kona no pretvaranje u rije  ovisi o tome u kojem se teorijskom obrascu ia itava. Pa ako se na sliku 1. primjeni  hrvatsko latini na teorija onda je to potop = velika poplava, a ako se primjeni  srpsko irili na teorija onda je to rotor = pokretni dio motora vrsto spojen s osovinom. U pitanju su dakle govorno i pojmovno potpuno razli ite rije i sli ne tek na grafijskoj razini. I svaka je od njih jednako stvarna ili nestvarna ovisno u izboru  teorijskih o iju kojima ih se gleda. A povijest nas u i da joa nije stvorena teorija ak ni za samo jedan dio ili vid stvarnosti koja bi stvarnost uspjela srediti bez brojnih iznimaka i odstupanja. Uostalom, bilo bi to makar i samo na elno mogue jedino pod pretpostavkom da stvarnost ve jest jednoumno sreena pa je to potrebno joa samo otkriti. Ali u prilog takve pretpostavke, osim ~elje velikog broja ljudi ne govori niata. Naprotiv cjelokupna povijest i posebno povijest znanosti svjedo i protiv nje. U naaem primjeru ak ni dvije  teorije zajedno ne uspijevaju sve predmete sa slike 1. prepoznati kao rije i s poznatim zna enjem pa je za to potrebna i trea  gr ka teorija . Koja je doduae slabo plodna i mo~e dohvatiti tek manji broj predmeta, ali ipak mo~e dohvatiti neke koje prve dvije ne mogu. `to zna i da se svi predmeti sa slike 1. mogu ia itati kao rije i ali razli itih jezika i pisama, pa je pitanje prakti ke odluke za koji e se spoznajni obrazac netko opredijeliti. Mo~da ak svaki puta prema prakti koj potrebi za drugi, ato je teorijski inkonzistentno, ali primijenjeno samo na odreeni dio stvarnosti mo~e biti djelotvorno. Razli itim se teorijama, dakle, mo~e objasniti viae-manje sve (tabela 3.), ali ne i na teorijski konzistentan na in, pa se teorije nadmeu koja e biti uspjeanija u sreivanju stvarnosti. No to ato je u jednom trenutku jedna uspjeanija ne zna i da s vremenom to ne mo~e postati neka druga. U naaem primjeru to bi se moglo dogoditi dodavanjem novih predmeta (airenjem podru ja primjene teorije) ili izumom neke nove teorije koja bi bila obuhvatnije i plodnija od postojeih. Tabela 3. HRVATSKI, latinicaSRPSKI, irilicaGR KI, gr ko pismoBABA BAHAT BAKA BEBA BOK BOKATA BOKA tal. zaljev KAMO KAPAK KAT KOB KOMA MAMA MAPA MAT MEKET META cilj MEKA mamac MEKO METAK MOBA MOMAK MOTKAMOTO OBA OKO OPAT OPET PAKAO PAPAK PATAK PEKA PETA PETAK POHOTA POMAK POTKA POP POTOK POTOM POTOP TAKO TAMA TEMA TOMO TOP ABAH tur. avan = stupa AMEH amen BAPBAP varvar = barbar BATPA vatra BEKTOP vektor BEPA vera = vjera BETAP vetar = vjetar BPATA vrata BPEME vreme = vrijeme HEBEH neven KABA kava KAMO kamo KAPMA ind. karma KEBA heb. keva = majka KEP ker pas KOB kov KOMA koma = zarez KOPA kora KOPAK korak KPAH kran KPMA krma KPOM krom MAHEBAP manevar MAMA mama MAPA Mara MAT mat MATEP mater MATOP mator star MATPOHA lat. matrona MEKA meka mekanaMEKAH mekan MEKO meko META meta cilj METAK metak METAP metar MOMAK momak MOPA mora MOPE more MOTKA motka MOTO moto MOTOP motor OBA ova OKO oko OPATOP lat. orator OPMAP ormar PAHO rano PATA rata obrok PEKA reka rijeka POB rov POK rok POMAH roman POTOP rotor TAKO tako TAMA tama TEMA tema TOBAP tovar TOMA Toma TOP tor TPABA trava TPOM tromKOMH kome = liae MATEP mater = majka META meta = iza, poslije TETPA tetra = etiri TETTA teta = tata  Valja zamijetiti i to da je u naaem primjeru veina predmeta dohvatljiva samo jednom teorijom, ali da ima i takvih koji su dohvatljiv i sa dvije ili sve tri (tabela 4.). Pri emu mogu zadr~ati ili promijeniti svoju bit. Tako je npr. METAK i u hrvatsko-latini nom i u srpsko-irili nom obrascu isto, dok je TOP u jednom slu aju top = artiljerijsko oru~je, a u drugom tor = ograeni prostor za ovce. Oblikovanje novih teorija stvarala ki je in koji kao takav ne samo da izmi e postojeoj znanosti, nego ju dovodi u pitanje, a primjenom tih teorija konstruira se nova i rekonstruira prethodno postavljena i kao takva poznata stvarnost. `to zna i da se znanost ne bavi, kao ato se to ideoloaki voli prikazivati, otkrivanjem joa skrivene ali po sebi ve postojee stvarnosti i njezinih zakonitosti, nego upravo proizvodnjom stvarnosti u okviru ustanovljenih znanstvenih paradigmi koje znanstveni pobunjenici povremeno ruae i umjesto njih uspostavljaju nove. Tabela 4. Dvije ili viae teorija dohvaaju neke predmete na potpuno isti na inDvije ili viae teorija dohvaaju neke predmete na djelomi no sli an na inDvije ili viae teorija dohvaaju neke predmete ali na bitno razli ite na ineKAMO MAMA MAT MEKO MEKET METAK MOMAK MOTKA MOTO OKO TAKO TAMAKOMA hrv. koma KOMA srp. zarez MEKA mamac MEKA mekana META hrv. cilj META srp. cilj META gr . iza, poslije mater hrv. majka MATEP mater srp. majka MATEP mater gr . majkaMAPA mapa, zemljovid MAPA Mara OBA oba OBA ova PEKA peka PEKA reka = rijeka POTOP potop POTOP rotor TOP top TOP tor  Povijesno se dakle znanost razvija na sli an na in kao i umjetnost, iako sa znatno viae dogmatizma i konzervativizma, ali bez obzira na njezin formalno logi ki okvir u koji se nastoji smjestiti (ato je problem posebne rasprave) ona po iva na osobnom stvarala kom inu koji je duboko vrijednosno ukorijenjen, jednako kao ato je to i onaj koji mu se opire. Navedena djela Ba i, Marcel (2004): Carmina figurata, Zagreb, Horetzky Devid, Vladimir (1991): Matemati ka itanka, Zagreb, `kolska knjiga Einstein, Albert (2000): Moja teorija, Zagreb, Izvori Feyerabend, Paul (1985),  Kako zaatititi druatvo od nauke u Sesardi, Neven ur. (1985.), Filozofija nauke, Beograd: Nolit Khun, Samuel Thomas (2002): Struktura znanstvenih revolucija, Zagreb, Jesenski i Turk Ponomarev, Leonid I. (1995): Kvantna kocka, Zagreb, `kolska knjiga Sagan, Karl (1985): Svemir, Rijeka, Otokar Keraovani `iber, Antonio (2005): Svemir kao slagalica, Zagreb, `kolska knjiga Zovko, Nikola (2002): Prostor, vrijeme, tvar, Zagreb, ArTresor naklada Illusions About Objective Science and Subjective art Key words: objectivity, cognition, creation, theory, art, faith, value, science     PAGE  PAGE 14 Slika 1.  Slika 2.  t DF(*##(+7t=v==== $$Ifa$X`X $XX^X`Xa$$X`Xa$*\########n$x$%%%&&.&Z&&&&---,-22=>.>>tfthd@CJOJQJ^JaJ hd@CJOJQJ^JaJ hd@6]"jhd@CJUmHnHsH u hd@CJhd@<B*aJphh1Chd@B*phhd@B*phhd@<CJPJhd@CJPJhd@<PJaJhd@6PJ]hd@ hd@PJ#hd@B* CJOJPJQJ^Jph(=======>.>8>D>L>T>^>h>r>$Iftkd$$Ifl40#04 lalf4r>z>>>>>>>>>>? ???*?6?B?L?V?b?p?|???????$If$If>>>>>>??????@@*@,@6@8@N@P@@@@@@XAZAAAAHHHHHHHH I@ILIhIvIIIJJ&J8J:JBJDJFJؓhd@CJOJQJ^JaJhd@hd@CJOJPJQJ^JaJ&hd@CJOJPJQJ^JaJmH sH  hd@6CJOJQJ]^JaJhd@OJQJ^JaJhd@CJOJQJ^Jhd@CJOJQJ^JaJhd@CJOJQJ^JaJ 4???????@@"@,@8@D@P@\@f@t@|@@@@@@@@@@@@A$IfA AA A,A:AFAPAZAbAjAvAAAAAAA$IfAAANRNbNzNNNNNNNNNNNNO$If$IfO OO$O0O:OFOTO`OlOxOOOO$If OONPPPUYbglknkk~||sjjjjje$a$$X`Xa$$`a$kd$$IflF #   06    4 lal ]] aaiijjlkkwFwhwnwwww*x@xxydzzz~B~D~~~{l{\hd@CJOJQJ^JmH sH hd@<CJOJQJ^JaJhd@CJOJQJ^JaJhd@6]aJ hd@aJhd@CJOJQJ^JaJ hd@6]hd@hd@CJOJQJ^JmH sH &hd@CJOJPJQJ^JaJmH sH  hd@6CJOJQJ]^JaJhd@CJOJQJ^JaJhd@CJOJQJ^J$tttwN|P|d||YWNNNI@ $$Ifa$$a$$X`Xa$kdv$$Iflrx` #x 04 lal|}~~(~2~:~D~P~\~h~t~~~uooooooooo$Ifkd$$IflF #   06    4 lal $$Ifa$ ~~~~~~~~~ (Fvx:NP`prƀހ$If$If~~~~~~~~(<F\bfx:^`np<6Xx| ÷գzzz hd@PJhd@6B*aJphhd@6B*]aJphhd@B*aJphhd@hd@6<OJQJ]^JaJhd@OJQJ^JaJ#hd@6<CJOJQJ]^JaJhd@CJOJQJ^J hd@6CJOJQJ]^JaJhd@CJOJQJ^JaJ,̃΃ЃbXxvtnvlvvvv p#kd7$$IflF #   06    4 lal$If ,NP\jȆ8RDΈ |~ "$&*,0268<>JLNRT`bڸڸڸڸڮvpvpvpv hd@0Jjhd@0JUjhd@Uhd@hd@<PJaJhyh./B*CJaJphhyB*aJphh./B*aJphhd@6B*aJphhd@<PJaJhd@6B*]aJphhd@B*aJphhd@<PJaJmH sH  hd@PJhd@6PJ]+XNPv  |~ "$(*.046$a$gdy X^X`6:<NPRjlnph]h&`#$bfhjjhd@Ujhd@Uhd@ hd@0Jjhd@0JUhy0JmHnHu,1. A!"#$% $$Ifl!vh55#v:V l405/ 4alf4$$Ifl!vh5555#v:V l05/ / / / 4al$$Ifl!vh55 #v#v :V l40655 4alf4$$Ifl!vh5 5 5 #v #v :V l065 5 4al$$Ifl!vh5` 505#v` #v0#v:V l405` 505/ 4alf4$$Ifl!vh5x55 55#vx#v#v #v#v:V l05x55 55/ / / / 4al$$Ifl!vh5 5 5 #v #v #v :V l065 5 5 4al$$Ifl!vh5 5 5 #v #v #v :V l065 5 5 4alDd1!P  C ,Akaosslovabt0Ԓ+n̒t0PNG  IHDRR?XPbKGDC cmPPJCmp0712`\IDATx^_W}ydW۴_;MLU%OެlNÅjmv*F"2j*S4}ac"%(̒TA ʣq?`@9~ί{Ͻ}B|{?{s^ES@u@ρF/Su:4KVPPuv)U;kfՁڥj:P5@R TT]JΚYuv.jgͬ:PTmUjRsTf3xm/6 ~ۭoLv#N}ߌPwtv)M7絁RӬ<퟈|=u7#|۸S_w/@R:>nQݱҁoyto/ofK-F8bgN(Ai)Ygim7ᡆxj0{Tq|vCB34su42*ڥF٦ӌ{Ա}tّÇSc8;~sg奇75.PWV3@R *=ԣn :ܶ;MٳW=,5Up[ &K|sn {Թ}|-95oȯ߸)8]Ռ8PK,f}٣Lœ׭t᭦wW۠=՜8PNz鏒%˷;]x1Rz-5uz]ע-J I f{`G춶of6'+%K])@=ͣFQp ѶrA G{zݮj's( GWW}l7/a;;D.:AfO5<~h>}vndt(ҟŌr:Pt:t^AU.u9ݯe]uZ@RZЁڥ^AU.u9ݯe]uZ@RZЁڥ^AU.u9ݯeRy* 3Z1 \}b_O|g(hHU @&̢T[jC<'qk58/G=4VBc׾yo68_k׍_zD+5`HT(T9NKZigDjCllPYnM:g)lʎ|_P™tddh1"F~Ue&Rnh7X5ivq"N].bT7*tUtxpVygd=NZ^h \˶&.1Tt?_3q_`u ^g8]u0}<Ψ]-fPNT't@ R%m.5 '^S &Q'Auؘ|l0|h^&8TZƘT/RFtaX ޟpRf,MU4WN~_ЗaFT"F *հ{٪U ҥ*)KXܖ'tU 'L {PR|MUXl\m;s*QmMzgB {/mCg3 }Ѳ[Pʎr_lUV^K懾/?+L|" ON]b&.,|=<^tF@ }n>'ozu8sՌUZ W̤UV2[^M `@XDQu6G4Z^|'0n,}~[-_eǵ.v\2>---TRJoIV4]o rEx{e%+Mq `@PD`=]ڶ9rIK5wY*[R}7uI',y h[6#G*q rt:<ę4I ީiT[嫛ґe[bT]4>8toDbl*nuU^NLt4g&U FC=4.e,3vnwnl}6r]DogBJuGLFŌ5 40pqБ6bҴ °SA]xXvIy+45Bܼw{hM&*8q8)t2+-%Ε1tUsvץ*K| 9Fc8fk~#puOm(#|hL$:Kz|dbD33UG]&Pj[pyb6+O&`<<ʛZ6;Q|gu6ֈT8rfZ[zf{,xQ)L:9+bQj?]9 6#՛&R UJt䱙f_7i&T)&DVW4|df{M:;KPT>lj΍x(i?dFxiTF~}@']'P GyOrVIX,NffL {}TUWQYw_{% 齵w2EU)h!kߐ3oZ[^)vE¬dȴ V"wX@9ԫfsxl_h;o4a]c \,mkQ蹦ٱ:ЀTÙܬپߥc hzJgPe`Z ry?j%䘂45M<ـt$WF5,,mb&Zsl;WYLcU6J]JCJͣ:zp@ZFCu`ijZšAu@:PTmUjRfV]ꀪKY3.U@u@ՁڥTUjm:@Rv̪CT)% @ymٶ[4$"YŔ[w jS\p+y3ٶYk@S+[$T), Ipe؛VE9b?X9ͥJK3HdE*qjD&UPc~m&O$c"ȑ)˧Ɉ[/wi ˑ(yuU =)K5Dг+snKvfXe'%%j‚zTvzR~g|7uwlNS4|@IM=\)T36uoKK97Ky n0)>Hܧh'P^nA)gP7y/`\& H5B;onY2 ݠ^Zʹ;(2lmc+8mTr ? +$ypz S4u݋>}^|?+4ŵUʄHN:̂@u0kzp T.|~K7zcdrM3MFufZh arg*ƞ$h(\]boL5 ?u!&"`9E)UoTuY6~ &[˄cvtuєZ l$5ĕ6g*uQ0TC3YDƅqN\+zImy.T͕^7XuvnsӊPEWB'gC R:N7UicT$ i^g5o.ʕ2O%ڠmY`"oIDnF}/G*]oj B'NԿ4=RI|YBq"@/-1]*VzX6\n 覂hwHlytP )aay2}&Ff-}1E4Dj)<=uj=C @ziY>cT?A;x+3\m d+ +knwp<'ylPOu[}?r~M:p$PDЎݚ<4'ДpfM/#8J%%J掀@5dLPZX.LH4 wBFs Θ=Łn> WgA=,Hl]2# `ϔ!l> |6 j"&*!<JMgz D/E04`ܥ]VBFBjE.UdSMT(uvRj@KTUJ]ԩ:P@RE6DՁRj*u9PTM5QuԁڥJE.UdSMT(uvRj@T'C XGIT$*?myiaW塡pd.R_IāQW`.4I?H%MVlf;V46^%ɟHUUn;)C̪) I$ x{ÒEwjl_@ƆG]*[ъ]K׆~'8,lֽ%Kt|(:=ؓi66~`/nHe_clx?M)1 >GR,zT.^0v)K.Sxpia6 /k,pC r%80"LAS2]*|(&$/kH1 Űi cA[AOt:F.RoQmף cHsI~l׺ bdO{ .zdZ'>89 r NEA Q./11;Yex0R"V_1ˌikؘ\THVRbN%H'1!X}hOXhߋףwxfT !ܑⰡSOi3@ѾO96dZpP}AhXK6!8˂bO@nkK\Kҟ_"rDOh:mBQWhCzP?S$,N!OkΨ%{XP&w Oia9g~u,R%8-7Y28.uͳcqmS `2 e ,,_"n*tJJGn}#Oۥz2Ȅ~?@OARL|-'>bUːu$Gwʄo <ˬdƳ-Eb$ʨΧ͈8?'3=e1\x ]= a׶Ҟ%W\% vv?@YAH1qTHbx}8iÏ^IxAj4q-;%Iqb"1q,Vb|lD$,_QјF |>Ԏũ) PLYRX&Bc6] Qh}h\`4 bRnpOwCҰ5?eT e8վei* uuk >W`xb o5K0 Us 9y,oG\,Яh>-3k/*g,)Ga}ih+8[Ehy);![F`"뾏0aYWH! efqaS>%rY15KxbL~'㶠|1'(Ǩ#4%ܫh=TiȖɉñwO J줶_LԧӅ/!S.pRX든sE>E> Ŗ:KXTjjjyj:@Rv̪K6PPuv)U;kfՁڥj:P5@R TT]JΚYuvLѥb INQ`f3ŤDѫmZV GA 0MIna@Q&i|<~AQgQ6;gP*,f]ĩOXMK鋰<N2A#2q@U,viy^Kἴإ<Ԗ]si)('(l2l\\m"?ahRZv*V&KY8,hdʹ#R2KH cJGk.m4ejGYAu)~X5ly ݁8쟵6_כrF;?qѾUU b>ekt4~"x,x4E)Su)-P>H=i7Nnlv!8;=Vˤ5?p3e93{ YVzZ,kΞi3MKFGI/gyB':E I)EAV^&rAEY霆ߺweLB ~gmK)EasFQH ~V6Ä*s-MdW[pfZ0~쉓D H~VJB+ ZrD>S{u]=+K6+{lo_BXɪ@UbQ0Ȝgmw׿eF)2FIIyPRg5ė޴^#"VYA")SuG>X`›v߂7z.7[}xO'uPN?Yi4sBIHKQ% Ȼ?;@ BkΓQY,ƩНώIʲ0hz:$wc !ӡhIT?##drT!dnLI<h߯5l5o7(38\_r]SebuNmfw;xrj78sz◒R5.3x(ziL,3lDHCNg`߱M|ht8t Ln($7сBO\|dumŸ6D/n%%bN8sM 8GA*6Uq(t 'ܥ+5'^&6 ?qbzTKi?cf;4!R"ءؒPg#C"e;.5Uz~H],z~ȥdWp wn܉ֹk#=Uk>+e`jUADqUEfYY]Zis/%)DVӉ xᔋRS]K mZvli]vf)^XF+'u/+TuQaU)ΠC,Neꎟ$@RIOQƆ.XiH9 Hن8Cґ5Gd||Р㊥CG%U*>K)JrQGN&s?~ CᲠTVZRGD]دLGeck$)![](jdTߙCGRb+^ $y!G+OsYD7!i@Nۥ»|Mi5H1P;w"?P5O1q1:L"UžO2^`6K-⵼~Gkcͪ >sVt#xR> ;Nƻ )dz Nc6BDVm fpb=X)G)]r١Ƥ-Vxd+/-4ʸȟV.+f|،Zy4/1lBJOc,/+bdO&qYaP 56_iQ]%M;7'AC! ʱhi*OgoOc+(SQ `!Ӱðmz]CDAQiұ TڢBĴuDgfNpc`d9ԡ_K4vE: ߴ( rv8e8^=Qb{0@5b>6ܘٌed9D/8߄dDWd&TOfɇa-J[<hFJE'@ G~($$leD#IY~ߞscX&'~r귛C""iAm_I.9;}ٌk ~MRt#+<l *k Jt}l# ?bE״k<NtP#dO!84ut_B:6쁞 Q Pͦ:SՁj`VMZwv~jj`VMZwv~jj`VMZwv~jj`VMZwv~jj`VMZw@K1_IJ!~T1Rҧ75dIM ex=Tm~q@ Es"(6uS7%*' J!y8LK 6f1VawQR>ON.Ym'AO!9u-nUY֐f2&ZWj^sS9`Y endBH8DG>t]b#~?8u1SRD,ե,AEw92.EQSQe1)"`21P{]gCfR=*Р2pw݋;IϪ2qu)5x)w)fKvd0S2$cr9lP<0EJ;J$Cs$~g\^Wb˖ A6<.z"oiR٨:I<(Xf\ N;)6SsLC8fuY ε2  #=͑K.?G&I[Ci/,Gm*>}MG-.L::5}Ǐlm;}b2!amYc #PJ;̹NJ@6p(<Kp1Zc( )+)=o˶;*봬wl&,iD `ySt)!sްlkd$d= P ;|w0Š`-#k!FfZUg!߃Ͽ24-RKg..'#M@y?à.eE%Sx-sLMe%(-J#v+ZfBg&5%U)+]ҁϹMYn ƪ~yuMReet[Z. PZ\mUI Lܤ!$a..qU1FBpܒJIiB7͌ s-O6 XeC'hW|;_@#ϡ>,|)nx ul=5]=})dTH%5';-va5xWmKqhb=磻^Vԓ٥ن>U2Sj" kK ;Z6a2/*3HJ& TH%2\Ω5(Ôd)"6S8wukb7z/\̇4[y5y<ǦȢck(iZiQͳ~@ [T~ 4B-4I_g֌'ie~Gh7s;$ Zs ƒHMޅ(%E]O2Aۑxu"[eVx_-NFd~Q:mQ,<*S~hbLal"D\;7!h[9`Z@i,~ "l)_g N#S(d I12~G0^땼\4 PZ^d ,oA; iŦP'w ۄ'l 9HÜrt"Pl#-OT`(m#} 1QZoMw  3 ؀{ZA'E6PjkʇC9ԫ3 .| 'w)-a5kӁ)^NTjRfR.UBu@ՁڥTUjm:@Rv̪K6PPuv)U;kfՁڥj:P5@OD!OKI*Jd8 Yj[ %IIwR)h-QIvRC"`#6\viGAD*,, uuOi{cPH2ȑPpZ[gN!4-LӛS2xe*DL`wn,I;]IB*cI\Д;LAlf$($!s[q+ِnĐ-e; 4 %O4H>^Д@T%B0^T» Rȶ`ǔQHe7/H`*-*>Qzԥ$4 %*TJehσ%D*sbإ FA.E=;pl M) & ($@-DPnK2nX, a:eY, LӽH"Vcbqc@#ֳҟp[7&oIBPN)zJ'w).1{o륐P(:77/ÑKyNX,3`؅q5fo?p͎2YeJrDheyKI-ÿ_v+- DH5C,RoA93ds.JI # trb|&^(\ݥsAkvօrKV%w9iPj~ȫ)AASlP ZvJ4͍7۪MǸh;YIL1X`m{pYx RtREaFy;sI.=*-%e &|ߔ\r.R. CAYtRHnLG-`X./)\֦bX6Bkߡލi;a=_iAw ȒtnvڎwzƍS߃}Zw lhH;LM/uh4W9.ɴ_(IqѰ`)>8zpK[K-ri Bt ]*M4fwG!"YaLJVl>uإ_RHiQHxa7葌OT|t{4ݧ'z1Y*OOsS`G=a97[Qq{2= M0ⷸ应?$O=kȩ1y,sϸI6uK'RU'ҤLSw]*Qh~lDN9m9AM1]SK ȧ_G!2nG.Ǹ AYpdߟ_q:-?UY:iriSX`=m|phhДg^:לrt 2B&q f8)[lCN3n2a,He0A ?qiv:xDAZ?O?^L#w*M[;f l|)finq~`e7I Y$'JZ͕ħ0 B~L2"f 3eZP6lJ,0 m`Q-'\X4; 77]43Ԏ< DŎ[Ki/idf.YWu*p`wPXPsv)5+kFtv.jgͬ:PTmUjRfV]ꀪKY3.U@u@ՁڥTUR  Y/!O"=AдF̸fzrBPE bIBU)(MC B֋/[63Ǔh9ь%>Z5B-5'̑al9[ȼITOmLub/x g<_נd <|#iAn~[f3a%d尲K/RZKǤ@lFv)X5i7ALҙ@kyG!df3S6UU'_^~ U$O٥*pȁYVfZz0'MCn3g.~jց R֓rP[5$|9e Q$4}4M*~.T Ta-MQ(fȜqtHt͚,J'HMQ7\?ǥ1K C2E&]bA>2J틳K5wYϧ4S{AQwt >~ŜF<3=H '%j02g)LfX$3{~v)Gف)CП _P8NGU9]")'J l3Ȝ- \Z[jҳTc9`a\\ w#|v!< bGpQ݌ ƜEG=A<\^gڢxYd[?1#msȜ-dБ=T7.Č^>P<=E,t'yλ҃3\V 2 œquę\7hE^=k HX)ϲr=I@vǨ-M5p^fӞ4ngיԷ [[ 2vH3Nmið_#Ny4.߀8޼]f>c9g$|;o[ȼIG@SŠ.?]]zq ->cSRuK̂n`A Xn~H@x6|}//Wne+lBr>"sr[ȦLJnMRӰQ0hџbc( 7A O]Sz, 6?ٟ3sTvMi]RAGx6kB99{1%ª7YUQ]VR7ј 7φ [Gnؑ!K+Vk0H$!TxO4tHzp;нм*cAȑOLȐW$!M~MyU^^vdfzؑO9MN!] >FfxnэpNo)ZLL‰UlLXY83EC[z.`ȌS 7BMTvLeUIQl|Njŏaw:e~,]֖VA@S6$ת| b/qIpS4{uDf2*Q)lZy!N\K75I\]cD$N:2#+BZ-n bbP3My $NPezر]GB[k$K8{"S44.fVƵzT.Jسϣ,Q^qMj +)0/^݊?LBQR-s530~&f F m;]#dz*3\MTr|N( siT|s!,ZJ2q&!hv~K[wk@*^NQt\"|L0-.uv fdnݒo? zN$$6|R!PǵHeDFbqu}M7r ׫w;Rc a#0 0$̣q\IT ڥ5 ,oH,',M$2|ly 0A͵dv4kt7OԬ|jXS]_ib XÒ%ep CGop;톦ڥ8KwQ- E"Y#pEqɋZPò\}\R74u,csz ?bj)Pb\<2%Vz3uF/r2U_c18.orda B0HIq C&Ow*s3@]uYQz2ks8(VnAa 0Јr)NqToRIl1H>$}^#{žΥQK.~D I 7)芳0Qv:Z䎠\DtI T_hqg)I(y: U<>\T@Gwy>ៀ| M:r.o+');.koYLH7*E植)vs\h`FF5L!Jb#=b8q~.꾼^A\~| T1pL#w[ެv",`Jթz<䜛 H?BW=_zzͼbêՃ0OhR>SfpaX;LkVD:D!)H?/}!Q}q`Q8{9\*~:bc?HΑĵi\KG ùjgOS`gT=k)e4M\8zK!JfJ"{ӵl(+ +iu܈Rq F{Weނ.5e"oڎR9W9 'rEm9?k~iMSXւ.%~%N!2#fJL#VϹ4\*r~s~xHzoԟ4c4 D :ZPt%G/X u/cQ npv[5;x:OW#܉pMOv:JWm)"K\{.~P^ULA)@gϿdoszvcm)cgϘ! FJ]J.n.ӟղO\ԜxAt)_ $6j*츠4 A=*(gZy!Hoqu)iZOj2:#伋^_o|\C%͋H6Ely .m \A6Ȁ!Y1f٧@I=m,&\Q۲w+_#I?I8ip fn4c8/(?ca-\v~q!njED'1sщ&j>G$4Uv(|H0r[r;[lTNZg@xdqH$hԫfwf)P,p f ĉZQuj6t/j&!EJi];oes ` ̛miPG4fiw\MaOt!nb8YN'2$)Rd%a`op3,hu]J|et~e'ꀊKX3Xjm:@Rv̪K6PPuv)U;kfՁڥj:P5@R TT]JΚYu R1d#HfۭkE l*LIHz"&XP 5e%]`㔵+O]0A[i8wpvqՀx}-rZaމwEy:26(h%Y!ރe9-꠶(X9ׂpoY(;ETH)kW2j-ץ53vTi 1`E-)&QxRK0ޒ\vPuqʺYWP(' RA3\irKjNjEy=꬟ʬO:Ny z}l%hɢdÙx}r6pjƿ5}(β Y  /@xYnIAWLľPg6W I Kٮ\ϜG9t,3xWVnXS آ^7E CHp,s>myul`(LvTfuxoqna(mQ)˶Ӷ:ڕ YDO?0/1<ðmZ Yw,?kٱ>tLl$- ܧF LK; N QGYjfX XL֢T6 bc5t&d]t4&\K*Jlt/ :3 73 -"XZa8ĭfz:PWHzc_k>KMbkuv78P$L^jzc_k>KMbkuv78P$L^jzc_k>KMbku ۥ!p%Sr/g,1 Jo(9t-bAFomFMII:/ H)R֮d؎tOs>Ҿ.Ei[!_` Cd!ҕ̷r;?SxZ[udgIͧݩйG0Z}6zmCFgiڥ+"?hp%)ˑI_Г8e0U%8:HDh>+^@!LeUx$A!@X,pGIZ;Ci[(?g=L|4#𜱌ؓXs)Y^6(eT@<Nk&1QTDQ0. oi/I$hP~IIR> ' [(lg]^6 ƥΰ#,2%DxyF=t'<{| Y}pDM5&T$#$DPk~Y-3):-W'(Kz95'켵wa]rb,LIt#_L5):k)u莰%-!H!DER?Bq[NX2Lq! ЦOm )kX䐕,d(X:j(h.[v#U X e\RYe$9WV&,xҫx389 Qջ;h,#i \W{i2m7ѩu*./ ,nbBk\Ȧ&zFR"פ%ÇKgt?%Uo4\YzCrk6z*kɘݏcq[,'8DKOi7ӛBR^'g~yMC{mbODaiO3(hH~r[ W gCx#"ҥH]<w0zo>s+?v>f,,\Y `&C%fLIA\;~IEdIH¨z(Nzgi^y~t'|. >$*FŞ3xOJm6R3/A^LmMrL$\Emd`<$2xpBW( ^Z =LD%p?mT,%CM7ryIII2ap4 D#cM< )*t?p1k; WQf <]Fg'ENEgqKy*J9n'arS9PI4?ܶuz@N$|_;lDIش!$IDIcb*:q;p7`Ry~TN BLi6Lyi])bfld߿@%5x -M#-,h@JHzYD @?d8J(rr23:BϲvD%*ʁ03/lgd$'.4%Z34 w i.Z1hT)E /XpM*)$AAfB1e0A^%ChxY & -\{ߟ(dh0.KMdPnKӤ<ؔWML1/#uM9[Ǥ4͉;M2[JKg JyQ2%1hE~к{Y?OZFk:6)'/u7߀5<(+R-0tkm)Ian&TY*M~k feqȶ , X*z3wa.Y(@2h|Fc8/ga6c!R*&¯ĺv{&SRiQBR bA SURiS&|ÙL=#% HF#HF -8lr?JAo|WK% X' R>:iD{.f(R q7\an5EBRȮy4ʜ X"Q2:NHNӒy7Ġy{s'n)r̠ C3=YV@n3 8:/Y^"*TV@rLCIoGnZowB[_Zo =á}dSL[=rk%'/mɘr ::G p RQʷxZA5,+0I% #, QA SMЈGd&4=wHR qB/ڦ`n5VzA*VrU]/*+RfH&ڧD@(^%oQo[[t+rG:B& `ɘ/r%A4neGn#Ky7|3{԰i !GAlg,&R{J07?I[Nr/=ٳ 1-~un|U0d}X J[4e] {8%EޑLվ̣ Uuty°h+#Lc(4xaT@RxݪbEゔL#m Mb5WJ$146(tJijRRؾg7q'Y(׼+؄R9zixw(Q[2UH#^ZnMI=yTn؀rErz֑H6Ƅ49OHͧa̞2I[ w< ͵γ?ZD̗"{rZ(-Ph;b*MB x1" e`gHT qqBrv͎obP4;xC~d@p"QCUn@A$l0Am&9PWHs~_@R쪉}.P:0ȁڥUW]ϡ}u`K &9PTC jdWM\sv>ՁA.5Ȯ:.Di1ڜ~` >5Qq aij 6Qq㣁b-5x 3O؇zeIЉ/&M4:$OH|XAv+~(fȗ_|IfsH $vQr n`ׯ5?= J꣈@"ׇSRu eE8'I~ݠ-f(@RAn|8o I $vQrK/ïRZ-ߥJ@'F8 щ: f]s L IyѦ'̐}id>jl8m{@҉iAENJ -jq{" .eRN\ԜxAK-?3^M)<6\x..}( S\zwBdxE=>x}r]\gH$ˈUB_)gX[3Y%ûpӕNv [wSD g@0I:sxDr8ZRnwBE aIԎg[6%aCCբ`.*Iq(8J FS(C$y 59ڱ_,Z iW:("m):@ĵu(oB)φ Iyl8^0lM!e,rGc [K9u Ai">4߿ *kh bL,iRsT`CJp،sI[8u$C ^n]͵c7aDxORX Z8R;ĎdP / F:s&1{$r 6 ņ&K-4hߥ˨)WZȲZ@KQPuv)U;kfՁڥj:P5@R TT]JΚYuv.jgͬ:PTmUtTK!*M#hSKԸ]I0`ip.Ʒ)!N2unq%Dޏ 34Si]M >!*5x+Z]}m/lj9HId {z8x:s"4'E -Pm;<, JQ8]Iq&p |BFδ (6T h/_N-^2芠d=T $$b* }f$e7TK|4~z|A":^}iCG L g*)]RX$IVMɶrd.A+?{ X[HI3zP@_HE݉k|=;ͪrHLi6(YdȢz2(zgtny0=iR,Co)iȩp.TPR[6$.8+. SQto8'\k,oWä' C(x[FasbnAnRaLs $2eA8S8%ʌ8ryR>EtT4i.տ_Vl8\vf^]"3zF5=L$-lyS+HyR4&S^؅ |gWG}HXJ2E׸Q>- /ָ-C윐Vt_:Pk7ݲ5?y qL6Sk+FőKUMK'%1$TP[`H-% J)V㴼|KC}7EFջO!xfZMO$( jLzI"`Kë_.Q9f4Q\@M& Dӭ]4ެMcT,:>DҐ+ M 3MF[56ʸGO`R[wgTcgK -w)!FuLO7!]QPJ|ZULz{"WѝėLQBk8y&skh8۩}$S4I$$Įt4@'M<41Һ}ǰ\hb94>o-UE"|ǂ(~>7ݵA(\z`r L-I,:*6\_q3p(#-{'wğ Ư .ʔbY6C"h4aK~4TY e{߂8$#NGi UQ!ME '*JrDQP=B/qs8w) 9;a@Bj#4_ ɿ k2߂vԱq:a;4Ck' "*,l.D^aM~.5D^KkX7-U@s}'j)- ]/F[(NNAILdLQs4oyN@2-'WNA`m.Qi*ApK1XC$ J CodOr`M'mBą5> 36@/MMuv}ʫjM:@Rv̪K6PPuv)U;kfՁڥj:P5@R TT]JΚYuv.jgͬ:Pҥ"n46OD?T$3FY鴁DQQihDԪa$IL(BV%Oֆ@I6$+UuJ,}Ӭ=ZbN}!.#"E= $$){L 0j"jUNA-4 bbV%q ߛ)}ͺW]YʕnXazG_ũa6>M`=[@DZ&E:zd~@ж|T +a#ynP8['c1-[Gv/~(b0ם"iqpn)Nx4Nܙm )^4foφK' GDթCX^%HSn£Rntrp(SiO)$Dzz<*\4D>M@D$9C_b O#Z7rsfE7iVaʷ5 K(4$>Qq\j(25(YRP$ ړ@ J BVXd%ay4%ڞm2mQ~cHrB^UҳT4t[.)>53?Jr3ųԤ)c =-&fN-phE!o|7 ]$ilm/MF5t8^U.Eلm=`.KD+dzNSL}\BdDɷԍζ,&w#aC(kpyTޥ'' V }?| ^zMkMӽҎʜ,ت֣κl>~nt jCtl~1DvmOf.{mPORYܥ]pX=T%m4#"C=,PXE,bhm ܍JW)^($,tH)=me]p,H4.d?X! n .4ɜ&z@cB=}ajENP @y&d( cS%IX!efbac#zT %HCTKtq=+s.(~l=L}Qsqb۾οKIXc Q]4'^_W("hnةtq}5GDM*6Mp{/Bb`-wij" /1C)$הo{{b/Wn3$,$Ic 7Yxm :(R$$6)t7gAډt=_6;z'Qp76=|LdP%5;#nIy޾mźA~dzG6X'1'큺ixd T7d3ǎ("H8 $-@UgZ1dbObjvD$:@BI2'GY$4G.nxAR| u+F7U$im]t&Rmg))$N<R4o^?i!HgL`yWknR <{ 'V=qEQڥPȖDEiYMGɜ .A1XkUiAKECBZY=zz-ݥ@XR8J&w q} )$q%,a XQ-!b)m0oÑx&&R*OҘY$+ עy$8?v9 TP%UOC }ŤP,g![P_p IX4!i)*c33ba_3{Z&Z`^LE+ފTqn5auw`PqvD.jgͬ:PTmUjRfV]ꀪKY3.U@u@ՁڥTUjm:@Rv,K *LU.]]3k.zMkaGuV>y/}MH9oe.w}YJi!5+ū+ZGRWJxw^^Oi;r' H^W鲛_2r]h5hǐ\\K-WF"K]~^`75O~ \9I-7}Lo=tÅdw=Bϛy )Lv";oٱ}t^k,v9g~[lgs;k"tV~w|}7&n^2s5]ʈ>\"mMD4+Ûטڥr%|˕aEE"50Wz&0<-3ynfq?W@V K]ȁ:ؚ@RWkk'rv^.uF{"jؚ@RWkk'rv^.uF{"jؚ@RWkk'rv^.uF{"jؚ ^N:IENDB`$(Dd `_L  C (Aarapskib'׆Ɗ`'ǙnX'׆ƊPNG  IHDR>z-<0PLTE+++ƼUUUaagPPP555 צbKGDH cmPPJCmp0712Om&IDATx| |S"mCJ_؋b7.__| n u LqN+)P/JKiT^^XCrސ<ܛܤIs<,NY`|KN4y W; tfEBр^ȋI?=3iV<.wblsG5:Jb+AXFAPC@;2 iuYSk\hkPJCgi.Q퍠.!0B+6VL[a@ђ4>~ɂD|{v]-X۬ w;:BWrΡV@]k51M'!i- 4NH_l77("[0ͤY ["Hڨ{AK<4\ "omWW" a^{q}Yѡt.iJHh9*}'2#Y mLe#13[F? }zK.B)ZəwFUe-H-Uґ#P{^z[D=(p(21D=q|y]zm!Bn@>I7bBeլJD2FEnVkE@FNTF(8>iX6e;Df{_ī;.BdyN#lcK"Z( _8> r^7OՎ r^P7ȯ@Y"/!? ÉPxc 8IKZsm@<&EoBxa7r4?͈o-`wZpX00ǒ #8`Db N[gRWXf!̇3kBRQF-yb3z k~wvww54PK|O.Br a.AkVҽ.Qk4Ira&e\>cw pSHQl\3b斡ja>F;俕#M]1Td?**w_1>9y\C6]jpGf:dtL{h 8. Pĭ9`yI5a!P)ϟDZ _*kyAY-ʹu(R}!nmp({SC~p2t~.(q4w;*CEB[(mÆ<Kn)E- ^FODOu*>\O>ׄ,ox(YաʖD@ihBŒe"Ҟ! [Q!*|B -\Dm4nRwNɶMűf( U{ _1jpՎ4muj Ŵn"rB5x~&[oy@ۤ [IVskˢzU&$j+inU+"^(^BĚ߂cHŅf  %/5mfy Ռ)lC ˸$wH{e[u7%(6I~C|CY5R<wt|;˝t7~E '(IOjn\Zsvع ~@pvZ{@`Q,W,O94MӰ4!6HZI\U*uW`vQvc}j2 6\UWI$?Kv)/A7[xO88lue8l]t-}A+ϺuOӓlҡ=ҧyTr@0mpN,;.4gEuAQ:&!Yn .9o%bMr)yGTdz6fL$/9c7R>7f65%5D%^K 6U+ [BN4dV_|xXG_ ygaVnRn|+ݖIT(B0r-(X8 I=K쵈:1ҒArgûQ:j#e.Oe,r/GVB>'M w{1yJ*+Xzw'gF|p"6t'⬒  D[ȣ' (BV6«*gɸph'&R+Œ)Φ.(smՆcJrlZB7`~ {c#8_ XS}wtI:?X$X.J] RS? Sտd D@Y5 Ak!շ b @7M&֥刃0EH &1U,-2j iٓHd JHjoD2Z^'7zhD>8{B aG$p5}S/ɢ,uq3$*D-f V]{4qJKT!f-D:.H?E{Mi| EN=oދ0Uʞ Dwhgz{Cc71b'tz JҨ {}dk3w]FKN}[alZ,; ?%#w$h|Rs\^r1>NP{ɜFV_ekqNW!nut6S p+0'x=j8dCV2ȇ%G |jMhIwy,T!DlaᎿ^T^3Vw`Y6F,R D}B9ϖtoP64-r_:8J\+1G7/koy.+جT!5q@]3A{AJ"Q'|bٮ!ihv 1Q<*yWBGfS[B8o`kan&y+#Im*jSS6JA^}$)AW@IWAyUמ?rmXk:mOJQFă`sGD'(+Wٶ`D'r3r^D"~6l2h9fW["x](WYI=Ri@ԏXV %r_Zܓ?yF`0DMM"6=lTM1s7ԨWve4M5MxW|˗pVZۘ#.tTW tBw·V5 nQ=ynBUnW%dI#yfL*,kߒ?_!7$?R\8*cE&mO|ӔO #h +OMF(^p!MmWaue ~TENB8b!R:)Sz\r=@ yM-|b;fW77+p_C䬁.J+x!Z#~>)䮹'̗PjF[|(E[%sM wHGpko\}F+ܠGoS2EC! #& 7>ɐ"~g^X$et6Iٟavګ_'\A5|D EF8?̥M$7P% F=b+C j`p`thf_d7/F}O2_njO(DfNs=,̖-O}׼Aj֤|iW6SU-'+luo903HO%eWl*"L8cO#{sBX/-N}җz#5[~fKO_ZCSC 8dQP!ͺH_ė`?',s,P;]j%Cbi>ޯqA}VBSV_ٶDL[߅^[3/],phw175̰~ XQR3ĂjE!c gՅg}(ՍKve6U'[N$z%S'P ^p?-pc@F%~xO.:[inḮa?P{N@QO)B3B=R P;G"36"|D"ʁyB7엨oަTF[Zbd!|E\Y?D5mw:bÔf7լBzw,kQ`J*}G[!~KV5w\J ٮn;8uzC|NTVqƋ(pUYI6S;rdOdogs+;Rzn!Yp@bEfF?bl Qf=͸AxbkxL=2̊D=QmKoUk ZweX\-5@l"]!\2w  ט}BB, ̝R̭^:ܣO `&̅:^lddG);4UAމKx ?X&foN@=&x-\YT݃ĵ؞I2G3~;aagx$ yThJՐ&Qc-Ut6(->fN󝇒JzȜ]n|.;YL%'~FOꑌٕvu*){*40uv]2 wܝoSpN۩1;^bTf(ŗ9LEvU.⹂f·:tb|9.bCNMl m tukde'cWf=#fuvl)nl6pFy;A?z c21|AMd)!< ,,ʹP\m`+_$#<瀽Cv@Ua};~_ߨF:q^7=`j= @+{J%(q{7:;~VV qbmeܔweW;Cqiwu M+p. b+jr˵Qi{*o7XUjߵ> W3UnvE;9_s\Hju:["Q;tvxMxg~+WJ Ķ!>MvP~*`%wT8??߰_״(j*iP}8tUXG%Rgw_qoW]XC,P}Jbhvռ!Yxaf#3+[zH\%Ub6YM-Yl`UtM&Uf2uvdH\5CrwVaj=Tm2U.+]7¼Ԣr"/{ -[& ۸8ZӶs-'j'd5Ykx}A;Tw.PZ+Z+[ZT5\lPO0Y̋ϽMCA٢K=@`(0)AAb( ~~-I꼁ɟP>N&UIz&U\u1EJK`jgp1'bz,9K#%U- [5[{y(<38ϣ?/[R<oEι)О^jhxj'*zR݄r}Jo6m)/J:'-ziJ{pS+^+¦Or/=<톢\)m>N{ ŘxRg8)q=j,Q6;10 o§YNHJRz_^Gr=B(-/!|B7{}_̄Rr4> >c8J$})=>Ln9F5EcZD 2| Nؐ˂쫆O)*n8o$x{Yʣ#m5G8*wkuQ_rkWOi1;Evx2R|ץ\Ӫ'߃}1&o3Fno*ID74)6b+t>^2ô;#Y)Tهu8W>/bn[X}N b/?|w >5ژD_}>W.ͨuv}jN`|5U: ̏ 8<";Y OJ4'l- |vb7VjӜadbB^.PJ+,d[fOj?'T"Uv 53p6&; 8>n,| b b2B~/  x;̹X #3Τ~abvLjf_Q]5=Y~NO][c!wDI6jg((*wfa_#mథe\OmXG.5$O;ųB3TBy8nڶӑֲǍύp?F4w l$O`_Xoiq%}+j2T w+y9hψq"n tJD%[rh(f_[Lbob%.sU/VUU*kMXC9ǽ|A&;aٝ# ^ςdצHm?[O~-PlަkB>JVW% |f'z.1Zgq6S֓!TůPwhD϶p1߮;ݘ7܉E=E'>uG(%,s1[݋k(~]nm?1{?iKaa~\D|\\"Y76xwM)Qn6;$ny3(Wa>z#\h\?-b:(/= ӈ۴1Sp='>4|>IQ E#6u# "=bwZqK b*£7YP=9+ ^v o㰮'3]q _NjX1&?n2*BYgud=GBC.a<pU mnFu6'K@YiG8qN=7C/ƍ7B.ʝF8$8е]|#幊YgyV`~8D#}srIʹX2wJA [ddYE`OsPKg-28'Ta2֖[5I,i[:6Z/@Se[[~LlUT)4S%/.)h_%S)'q>Z|4ʯI2["}LTΌct=jۗsc'\jWLK}ͤ_ܾ5Uw.PӕeOIENDB`<@< NormalCJ_HmHsHtH :@: Heading 1$@&5\@@@ Heading 2$$@&a$5\DA@D Default Paragraph FontVi@V  Table Normal :V 44 la (k@(No List 6>@6 Title$a$ 5;\`C@` Body Text Indent$XX^X`Xa$ B* CJph:@:  Footnote TextCJ@&!@ Footnote ReferenceH*NR@2N Body Text Indent 2$`a$4 @B4 Footer  p#.)@Q. Page NumberNS@bN Body Text Indent 3$X`Xa$6B@r6 Body TextCJaJFP@F Body Text 2$a$6CJ]aJ4@4 Header  p# X !X9:;Yuvwcd !" u+!#/b268BaEfF9LNNNNNP3Q)T*TVVSWXXXZZZZi`=b%e&eRfSf,g}j~jjjjn!w"woy{ } } }"}#}~h݃ރχЇŔؔ"&*/49=CO\aglrx}ĕȕΕԕڕߕ "(.3:>CHNSX]eklrzǖ̖Җٖؖږۖ%6ABYczǚݚ*6>PZfpz͛ $0<FP\fr{͜՜ݜ )1=HMSX]ahmsw|ȝΝϝ'(Zܩԫ */59=BGLPV`kpv{ǬͬӬ׬ݬ#:FTf{έ !+5?OYckwĮӮ߮ !-6>Q]gwįίگ)BWjklm'(2w"(.4:?CHM\lmxڵ'(089CVWcopx1v'(~¹;'()5678ACDMOPQRSTUVYI0I0I0I0I0I0I0I0I0I0I0I0I0I0I0I0I0I0I0I0I0I0I0I0I0I0I0I0I0I0I000000000000000000000000I0 I0 000000000000000000000000000I0 I0 0I0 0I0 I0 000000 0 0 00000000000000000000000 00000000000000000000000 0000000000000000000000 00000000000000000000 0 000000 0 0 000000000000000000000000000000 000000000000000000000000000000 000000000000000000000000 0 0000000000 0 0 0 00000000000000000000000 00000000000000000000000 000000000000000000000000000000 000000000000000000000000000000 000000 0 000000 0 0 0 000000000000 0000000000000 00000000000000 0 00000000000I00I0000000000000000I0I00I00I00I00I00I00I00I00I00I00I00@0@0I00I0000I000I0I0I0I0I0I0I0I0 %%%(T>FJ ]t~ bbg 0T=r>?AAHTJMOOk^lmVp st|~~X6cefd !(!!8@>(  N  3  N  3  B S  ?ЇJX8T|TSXz5;8>-2^e"5 < !!""H#S#$$$%%%% &&Q&b&J)R){))+*9*8,C,-.....//b2h244]4h4i4q44455j5p555C7K777R9Z9^9d99:: : ::::;;e<j<k<o<<<<<<<==??\@_@`@b@JASAAAAAB BXB\BKCSCCCCCCCCCCCCCCCCC1DBHL]btw(017v~!&(,.45;y}¹ǹɹ͹;@qyúĺɺ˺ֺغ78Y8;XYtwbd" tu*!+!##//a2b26688BB`EaEeFfF8L9LNNNNPP2Q3Q(T*TVVRWSWXXZZZZh`i`BCGHMNRSWX\]dejlqryzƖǖ˖̖іҖזۖ$%56@BXYbcyzƚǚܚݚ )*56=>OPYZefopyz̛͛ #$/0;<EFOP[\efqrz{̜͜Ԝ՜ܜݜ ()01<=GHLMRSWX\]`aghlmrsvw{|ǝȝ͝ϝ&(YZ۩ܩӫԫ )*./4589<=ABFGKLOPUV_`jkopuvz{ƬǬ̬ͬҬӬ֬׬ܬݬ"#9:EFSTefz{ͭέ  !*+45>?NOXYbcjkvwîĮҮӮޮ߮  !,-56=>PQ\]fgvwïįͯίٯگ()ABVWim&(12vw '(-.349:>?BCGHLM[\kmwxɵٵڵ&(79BCUWbcnpwx01uv&(}¹:;78@DLY67 SVa26 <1<,C-CIIIIGJMJVVddndnd\j]j^jajuv } } } }#}LJ͇1¸¸&'..;;~~78ADMY78Y./1Cyd@Ŕؔxlٖږ%6ABHΝϝԫkl2wMY@0<6:=ABEFKLR^X@@@0@t@|@@@@@@@@@UnknownGz Times New Roman5Symbol3& z ArialI& ??Arial Unicode MS"1hg?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~Root Entry F.cData 1TableFvWordDocument.SummaryInformation(DocumentSummaryInformation8CompObjq  FMicrosoft Office Word Document MSWordDocWord.Document.89q