аЯрЁБс>ўџ ŽўџџџŒџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџьЅСq`№ПЦУbjbjqPqP .Ш::ЙY%џџџџџџЄppppppp„ШШШ8„aЖ<<"^^^^^^АВВВВВВ$hrжEp^^^^^жpp^^ˆˆˆ^ p^p^Аˆ^Аˆˆppˆ^0 АwB,фМЫШў2ˆА10aˆё0ёˆёpˆ(^^ˆ^^^^^жж0X^^^a^^^^„„„D Ш„„„Ш„„„ppppppџџџџ Odgoj, misao i smisao Pogled na odgoj kroz prizmu teorije umjetnosti Sa~etak: Nezadovoljstvo odgojnim sustavom kao refleksija druatvenog nedostatka svrhe i smisla. `to vrijedi u iti u akoli? Problem opa~aja na lingvisti koj razini  percepcija kao dekodiranje znakova. Pojam kao znak, Ћgledanje jezi noauЛ. Teorije opa~aja: shematski i doslovni opa~aj, prepoznavanje funkcije i zamjeivanje oblika. Objektivnost i modeli stvarnosti. Prilagoavanje opa~enog dostupnim kategorijama; zaato mozak stvara Ћopti ke varkeЛ? Problem slobode i ovjek-maaina. Teorije Ћumjetni kog htijenjaЛ i Ћpovijesti umjetnosti bez imenaЛ: sloboda ili nu~nost, povijesna uvjetovanost; Ћoblici gledanjaЛ. `to je slu aj? Znanstvene jednad~be i istina kao ujedna ena struktura. Paradoksi kvantne fizike; u imo li uope djecu ato ka~e znanost, ili s tim ne mo~emo izai na kraj? Red i samosli nost prirode u Pitagorinom proporcionalnom sustavu kao temelj za strukturalnu korelaciju meu nastavnim predmetima u akoli. Nadrastanje ograni enih iskustava naaih osjetila promjenom perspektive  um i spoznaja u stvaranju smisla. Klju ne rije i: odgoj, smisao, umjetnost, jezik, opa~aj, sloboda, stvaralaatvo, struktura, korelacija, spoznaja ЋEbner je rekao da je odgoj podivljali slon u prodavaonici porculana. Na kraju, slu ajno ostane i koji itav komad. I, kad se odgoj zavrai, ovjek se prihvaa lijepljenja razbijenih komadia. Do kraja ~ivota mo~da i bude gotov s tim.Л Bщla Hamvas, ЋKap prokletstvaЛ Problem koji se navodi u ovom citatu nipoato nije usamljeno mialjenje pojedinca s loaim iskustvom sredinom dvadesetog stoljea; na ovakve emo biljeake esto nailaziti, a empirijski dobivamo potvrdu iz neposredne okolice o nezadovoljstvu akolskim, kunim i druatvenim odgojem. ini se kako su nezadovoljni svi segmenti zajednice: odgojitelji, odgajanici i ostali lanovi druatva koje je, mo~da oduvijek, nezadovoljno generacijama koje dolaze. Posljednji segment druatva mo~da mo~emo u ovoj raspravi ostaviti po strani; mo~da se kod njih naprosto radi o nezadovoljstvu promjenama koje uvijek donosi novo vrijeme. Zanimljivi su nam, meutim, aktivni lanovi akolskog sustava. Nezadovoljstvo akolom, posebno izra~eno u naaoj zemlji, upuuje kako se zapravo radi o nezadovoljstvu konceptualnim nedostatkom njegove svrhe. `toviae, mo~emo govoriti i o nedostatku smisla  za ato pripremamo u enike, ato nam je kona ni cilj? A mo~da se problem nastavlja airiti  u kakvom druatvu/svijetu taj pojedinac treba ~ivjeti i s kojim mogunostima; ima li taj svijet smisao? Radi li se o normativnom, mo~da vrijednosnom gubitku kompasa? Sve ovo upuuje kako problemu akolstva treba pristupiti unatrag i prou iti koji su problemi druatva koje si je na inilo takvo akolstvo. A druatvo je sklono gledati na svijet oko sebe lingvisti ki; tj. kroz imenovanje pojmova. Jezik i opa~aj Ludwig Witgenstein silno je nervirao Karla Poppera i njegove pristaae tvrdnjom kako ne postoje filozofski problemi, ve samo lingvisti ke zagonetke. U ЋTractatus logico-philosophicusЛ navodi: ЋMisao je smisaoni stav. Cjelokupnost stavova je jezik. (& ) Stav je slika stvarnosti. Stav je model stvarnosti onakve kakvu ju zamialjamoЛ (Witgenstein, 2003.). Ove navode mo~emo pogledati pod svjetlom Ferdinand de Saussureovog strukturalizma i semiotike. De Saussure pod jezikom podrazumijeva skup znakova (paradigme) i skup pravila (sintagme); pravilima se odreuje kako koristiti znakove (gramatika odreuje raspored slova i rije i)(Saussure, 2000.). Time dolazi do jezi nosti u airem smislu, koje obuhvaaju verbalne jezike, osjetilne jezike i matemati ke jezike. Govori razrauju jezike u pojave: iz osjetilnih jezika proizlaze likovne, glazbene i plesne umjetni ke pojave; iz verbalnih jezika proizlaze pjesni ke, prozne, scenske i filmske umjetni ke pojave (film zapravo u sebi sadr~i sve umjetnosti); iz matemati kog jezika proizlaze fizikalne, kemijske, geoloake i bioloake pojave. Komunikacija je, dakle, dekodiranje dogovorenih znakova (dakako, ne samo vizualnih). Nadalje, ato zna i model stvarnosti? Nije li stvarnost objektivna? Nije. ovjek stvarnost opa~a preko svojih osjetila (vid, sluh, dodir& ), ali time samo preuzima podra~aje koji se u obliku elektri nih impulsa aalju u mozak. Mozak pak tra~i o kojem se pojmu radi; dakle tra~i odgovarajui znak. Ako mozak ne prepoznaje znak koji prima, primijeniti e onaj znak koji mu se ini najsli niji. Tako nastaju tzv. opti ke varke i iluzije. E. Gombrich (Gombrich, 1984.) pokazuje kako takve varke i iluzija dakle nisu opti ke, ve mentalne. `toviae, to nisu opti ke varke, ve opti ke istine jer um jedino tako i poima svijet. Drugi teoreti ar percepcije, J. Gibson (Damjanov, 1991.), joa je viae povezao sliku, pojam i rije  (znak). On razlikuje dvije vrste opa~aja: prvi je shematski, a drugi doslovni opa~aj. Shematski je opa~aj prepoznavanje funkcije koju opa~ena pojava ima: izjava Ћovo je stolacЛ u stvari zna i Ћovo je neato na emu mogu boraviti u polo~aju koji odgovara pojmu sjedenjaЛ. Stoga, jedan atap postaje diskutabilan na razini znaka; ako je netko u stanju na njemu odr~avati ravnote~u u sjedeem stavu, tada taj ima pravo pripisati mu znak ЋstolacЛ. Za ostale to jednostavno stolac nije. Shematski opa~aj ne zamjeuje oblik stolca, osim ako ga ne mo~e uvrstiti ponovno u neku funkcionalnu kategoriju; npr. oblik ovog stolca je moderan; tim oblikom iskazujem svoj svjetonazor. S druge strane, opa~aj koji je orijentiran na oblik Gibson naziva doslovni opa~aj. Radi se o vizualnom jeziku; zamjeuju se udubine, izbo ine, obrisi, teksture, boje, linije, povraine, mase, plohe itd. Taj se jezik, meutim, mora nau iti. Jednostavni pokus opisivanja predmeta bez vizualnog kontakta s onim kojem se opisuje raspraiti e uobi ajenu iluziju kako se verbalnim govorom posve razumijemo. Ova vje~ba ak esto izaziva frustracije kod u esnika uruaavajui njihove svjetonazore. Problemu percepcije svoj je doprinos dao i J. Bruner, uvevai termin dostupne kategorije. Radi se o proairenju Gibsonovih postavki: polazimo od pitanja: ako znamo da ne gledamo o ima ve mozgom, ato onda vidimo kada nam je pred o ima neato mozgu posve nepoznato? Drugim rije ima, ako mozak nema rije  za ono ato vidi? Ta rije , prepoznati znak je dostupna kategorija; poka~imo fotografiju otiska u snijegu nekome iz pustinje tko nikada nije vidio snijeg. `to e on rei da vidi? Iz tzv. opti kih varki znamo odgovore: ili e vidjeti neato drugo za ato mu um smatra da je sli no, ili e reagirati kao mnogi koji prvi puta sjednu pred kompjuter (i vide stvari koje im nisu u dostupnim kategorijama): rei e da Ћne vide niataЛ. Time se vraamo na Witgensteina: svi stavovi su jezik, stav je slika/model stvarnosti; jezik je slika/model stvarnosti ili skraeno jezik je stvarnost. Ova iluzija stvarnosti izvor je bezbrojnih nesporazuma i problema; umjetnost ih je pokuaala rasjei poput Gordijskog vora ma em apstrakcije. Stvar se mo~e gledati i obrnuto: osoba mo~e ne vidjeti ono ato prebrzo prepoznaje  nepoznavatelji umjetnosti tra~e na slici sli nost, uzajamnu zamjenjivost, s pojavom iz prirode. Tome se suprotstavio Renщ Magritte tako da je ispod slike lule napisao: ЋOvo nije lulaЛ. `to je onda? To je joa prije njega odgovorio Maurice Denis: slika je plo a prekrivena bojama, mrljama i potezima. Razdvojeni su ozna enik i ozna itelj; gledatelj se prisiljava da gledajui misli, da od pogledanog stvori vieno. Gibson je, uostalom, govorio kako je mo~e odgajati jedino pa~nja. Sloboda i stvaralaatvo `to onda u iti u akoli, kako onda odgajati djecu? P. D. Ouspensky (Ouspensky, 1989.) navodi kako su upitali u itelja ezoterijskog karaktera D. Gurdjieffa: ato je bio cilj njegovog u enja? On je pitanje okrenuo; zanemarimo li sada cilj njegovog pou avanja, ato su ciljevi njegovih u enika? Ovime se otvara problem uzajamnosti u itelja i u enika koji poznaju stari na ini obrazovanja  u itelj i u enik se tra~e i meusobno testiraju. Ako se uspostavi ravnote~a uzajamnosti (simetri an odnos), tada mo~emo uti i prve odgovore: Ћcilj je biti vlastiti gospodar (Ouspensky, 1989.)Л. Pojaanjenje je slijedee: ovjek se raa samo s mogunoau slobode; za ostvarenje te mogunosti, meutim, mora se veoma pomu iti. Umjesto te muke, veina tra~i vodstvo (autoritet); potencijalna osoba tako zapravo postaje ovjek-maaina. Odgojitelj mora biti dobar mehani ar i od u enika mora na initi mehani ara. Ovdje se spominje i Sokratov Ћupoznaj (spoznaj) sebeЛ. Samo-promatranjem ovjek spoznaje konstrukciju i zakonitosti svoje maaine; tek tada ima mogunost postati slobodan. Sloboda, dakle, jest spoznata nu~nost (Hegel u Poli, 1997.) pravila koja uo avamo i koja ureujemo u sustave. Ropstvo je neznanje o samom sebi. Dosei slobodu zna i stei vlastitu volju; time se omoguava stvaralaatvo. Stoga i sam odgoj treba biti stvarala ki in. Osoba koja mo~e stvarala ki misliti u mogunosti je stvarati i nove sustave koji djeluju na njenu percepciju (dostupne kategorije i prepoznavanje znakova i zakonitosti); takva osoba mo~e mijenjajui perspektivu proairivati opa~eni svijet. U takvom svijetlu, postavimo si pitanje: ima li umjetnik, stvaratelj po definiciji, slobodu initi ato ~eli? Ili, mo~e li on to? Likovni teoreti ari upuuju u oba smjera: Alois Riegel uvodi pojam Ћumjetni kog htijenjaЛ gdje umjetnik stvara iz unutarnjih pobuda Ћzato jer mora stvaratiЛ, a ne zato da zadovolji neku druatvenu ili vremensku formu. S druge strane, Heinrich Wіlfflin svojom teorijom Ћpovijest umjetnosti bez imenaЛ govori o stilovima koji, uvjetno re eno, sami nastaju, a umjetnici su naprosto njihovi nositelji, oni koji su se zatekli u to vrijeme na tom mjestu. Wіlfflin to formulira ovako: ЋSve nije mogue u svako dobaЛ (Wіlfflin, 1904.). Umjetnik zatje e odreene Ћopti keЛ, opa~ajne mogunosti, neku likovnojezi nu i pojmovnojezi nu sintaksu izra~ajnih sredstava u svojem vremenu; koju dakako obogauje i proairuje. ЋOblici gledanjaЛ prema Wіlfflinu imaju svoju vlastitu razvojnu povijest. ovjek gleda prirodu kroz nao ale kojih se oatrina i boja neprestano mijenjaju (Hauser, 1977.); pristupa stvarnosti s odreenim opti kim stavom. Zbog toga povijest umjetnosti nije povijest imitiranja prirode, ve povijest fizioloakih i psiholoakih pretpostavki zadanih stavova prema prirodi. Baratajui ovim materijalima, Arnold Hauser zaklju uje kako ЋslobodaЛ i Ћnu~nostЛ ne predstavljaju u povijesti jednostavne alternative koje se mogu odijeliti jedna od druge (Hauser, 1977.). Kad neki dogaaj nastupi, Ћnu~anЛ je u tom smislu da je on rezultat lanca neizmjenjivih karika koji su mu dali razlog postojanja. ЋTako se, na primjer, meu pretpostavke umjetnosti Leonarda da Vincija ubraja s jedne strane promjena stila koja vodi od quattrocenta do visoke renesanse, a s druge strane okolnost ato u doba kad ta promjena stila postaje aktualna, postoji umjetnik Leonardova formata. Obje te injenice imaju svoje razloge postojanja, pa su, dakle, u odreenom smislu nu~ne, ali njihov stjecaj ovisi o neprora unljivom mnoatvu slu ajnosti (Hauser, 1977.).Л `to je onda slu aj? ЋSlu ajЛ je, ka~e Hauser, esto samo izraz iz nu~de za objaanjenje neke pojave joa nepoznatih uzroka. Ono ato se danas ini slu ajnim, sutra se mo~e pokazati kao kauzalno uvjetovano. Engels upozorava kako vidimo samo pojedine faktore zbivanja a ne cijelu sliku odjednom; u zajedni kom ~ivotu ljudi svatko nastoji sprije iti ato hoe netko drugi, iz ega proizlazi neato ato nitko nije htio ni mogao predvidjeti. `to o svemu ka~e znanost? Znanost, istina i struktura ,Œ–˜vVT!b-t-ˆ-˜-д1т1R8\8Ž?`BОKјajм|ђ|“““6“дЗјЗpИДИЙRЙЈЙмЙbКœКєКЛhЛ†ЛкЛМ~МъМRН‚НдНќНŽОИОП*ПLПŒПИПHРhР”РтР СnС–СіС"Т”ТЮТzУ|У€У‚УїёыёычыпдпдпдпдпыпывыЩыЩыЩыЩыЩыЩыЩыЩыЩыЩыЩыЩыЩыЩыЩыЩыУКУыЩыЩыЩыЩыЩыВчВjhЂgыUhЂgы6]aJ hЂgыaJhЂgы6CJ]UhЂgы6CJ]aJhЂgыCJaJhЂgы hЂgыCJ hюGCJhюGhюG5F,ŠŒž–˜xz|~€V”–X<>b'bBdB’B”BдNњњњњњњњњђђђъхњммммммммммм„а`„аgdюGgdюGd№gdюG$a$gdюGgdюGzУФУўўдN(^МaОaіaјaќnиwЪ„і‚Ё„ЁЂЁЄЁіЖјЖњЖќЖVЗ†З ЗЂЗ:ИxЙ2КОКіііііііііііііііііютінннннgdюG $„а`„аa$gdюG$a$gdюG„а`„аgdюGZavraetak devetnaestog stoljea zatekao je fizi are veoma zadovoljne; zakonitostima tzv. klasi ne mehanike mogla objasniti velika veina opa~enih pojava u prirodi i inilo se da je otkriveno sve ato se trebalo otkriti. Uspostavljeni su bili i zakoni o o uvanju koji su se trebali brinuti da danaanja fizikalna pravila vrijede i sutra; zakoni o o uvanju energije, materije i gibanja. Bohr je atom opisivao planetarnim sustavom koji je po eo pokazivati nedostatke; ipak, uruaavanje je po elo istra~ivanjima Maxa Plancka iji se eksperimenti nisu poklapali s dotad va~eim formulama. Tko je u pravu, priroda ili formule? emu uope formule? Ono ato podrazumijevamo pod znanstvenom istinom zapravo je mnoatvo izmialjenih pravila, usuglaaenih i uravnote~enih na najviaoj razini apstrakcije, tj. u matemati kom jeziku. Upravo to usuglaaavanje se posti~e formulama. Veina pravila proizlazi iz nekih dubljih postulata, no na jednoj razini postulati viae nisu provjerljivi nikako osim empirijski, tj. eksperimentalno. Ako neki eksperiment otkrije iznimku u pravilu, temelji znanosti se po inju klimati. Tada se temelji neko vrijeme pokuaavaju spasiti krpanjem; oko 15. st. za to je bila zadu~ena inkvizicija (pokuaavali su se izbrisati svjedoci iznimaka i graditelji novih temelja), a po etkom 20. st. pokuaalo se modifikacijom pravila klasi ne mehani ke fizike. Neuspjeh tih metoda prisilio je stvaratelje na izmialjanje novih pravila prema kojima su se gradile nove jednad~be; nastala je kvantna fizika. Dakle, istina ovisi isklju ivo o konzistentnosti elemenata, znakova kojima se opisuje; za to se brine dobra struktura, meuovisnost tih elemenata ureena nekim pravilima. I opet govorima o sintagmama, gramatici, odnosno o jeziku. Istina ne postoji u rije i, ve u re enici. Kvantna fizika morala je prihvatiti jednake paradokse kao i umjetnost, naime dualna, dihotomijska svojstva svojih temelja. Je li umjetnik slobodan ili uvjetovan adekvatno je pitanju je li igra  slobodan ili nije u igranju svoje igre; svaka igra ima pravila kojima se verificira uspjeanost igra a koji, meutim, svaku igru igra druga ije na beskona an broj na ina. Mo~e li A biti jednako B? Kvantna je fizika nevoljno morala priznati da mo~e; niti elektron niti foton nisu kuglice za koje vrijede zakoni mehani kog gibanja; njihova dualna svojstva vala (tlaka) i estice natjerali su fizi are da od muke o tome pri aju viceve. To da je foton istovremeno i jedno i drugo Schrіedinger je usporedio s ma kom u kutiji; ako ju gledate kroz jednu rupicu ma ka je mrtva; gledana kroz drugu rupicu ona je ~iva  ma ka je istovremeno i mrtva i ~iva, ovisno kako ju gledate. Ova i druge pojave natjerale su Einsteina da zavapi kako nije mogue da se Bog kocka. Sjetimo se, ipak, kako je u 16. st. Johannes Kepler jednako tako o ajavao kako nije mogue da se planeti okreu po ru~noj elipsi oko sunca, umjesto oko savraene kru~nice. Nakon godina tra~enja druk ijeg opisa putanja ipak se vratio elipsi, skruaeno priznajui da nije pozvan prosuivati Bo~je namjere i Njegove koncepte lijepoga (`iber, 2005.). Ove mogunosti otvorile su put istra~ivanju deterministi kog kaosa; sada je postao mogu koncept da je svemir istovremeno ureen i slu ajan. Zakonima o odr~anju sada se kao simetri an pandan dodala entropija, drugi zakon termodinamike  sve u prirodi te~i neredu, red se nikada nee sam na initi, nered hoe. A ipak su zakoni fizike danas jednaki kao i ju er. Nastao je nelagodan osjeaj koji prati kvantnu mehaniku, zbog njezine neinventivne naravi. Elektron nije kuglica ve je razliven po atomu zbog Heisenbergovog na ela neodreenosti; ono ato je malo jednostavno ne vrijedi na velikim skalama. I opet: gdje je granica izmeu malog i velikog? Nadalje, ato se ti e opa~aja i objektivne stvarnosti, Heisenberg je pokazao kako svako mjerenje mijenja svojstva promatranog sustava. Stoga, unutar uobi ajenih interpretacija (kopenhagenska akola) kvantne mehanike objekt ne postoji po sebi, nema stvarnost bez promatra a; objekt (svijet) se realizira tek u interakciji s promatra em (`iber, 2005.). To podsjea na staro filozofsko pitanje: nastavlja li svijet postojati ako zatvorimo o i? Ove nelagode nas podsjeaju kako smo o svemu ovome zapo eli govoriti zbog pitanja ato u iti u akoli, i gdje su druatveni uzroci gubitka smisla. `kole (barem hrvatske) jednostavno ne u e djecu fizici nakon 19. st. uz prozirnu ispriku da je to Ћdjeci teakoЛ. ini se kako je prava istina da je to teako prihvatiti njihovim nastavnicima; prosje an ovjek i dalje o ekuje od znanstvenika da zamijeni sveenika  odnosno da zna sve odgovore, po mogunosti jednozna ne. Kvantni znanstvenici druatvo ne zadovoljavaju, i u ovoj godini fizike, stotinu godina nakon Einsteinovih otkria fotoelektri nog efekta i specijalne teorije relativnosti, nitko i dalje ne zna o emu je rije . Jer ta rije  nije jednozna na. Pa ipak, u tom zastraaujuem kaosu koji prijeti promjenama mnogih pravila, krije se joa ljepai red  svatko tko zna ato su fraktali prepoznati e ih otprve. Jer svi fraktali, kao kompleksni grafikoni kaoti nih re~ima, sadr~e nekoliko prepoznatljivih pravila  simetriju, ritam i proporciju. Zadr~avanjim tih pravila fraktal kod svakog uveanja postaje druga iji, a opet (dualnost) sli an  samosli an (selfsimilarity). Tako i priroda i dogaaju u njoj postaju samosli ni. I sve po inje podsjeati na sustav koji je Pitagora uspostavio joa u 6. st. pr. n. e. Pitagora je, prema legendi, prolazei pored kova nice vidio kako kova i udarajui ekiima masa omjera 1:2 stvaraju zvukove istog omjera, naime oktave. Iz toga je na inio muzi ku ljestvicu (Ghyka, 1987.): 1:2=oktava, 1:3=kvinta, 1:4=kvarta, 1:5= velika terca, 1:6=mala terca& Njegove teorije proporcija ~eljele su dokazati kako je sva priroda ureena (nije kaos ve kozmos)i kako nam je taj red dostupan uz mnogo truda (sli no je mislio i Einstein). Ovaj samosli ni pogled obrazlo~io je kao Bo~ji potpis u svojoj tvorevini. Nadreeni red (strukturu) prou avali su i geatalt psiholozi. Rudolf Arnheim (1985.) navodi slijedei pokus: atakori, kao i impanze su lako prepoznavali lik trokuta. ali nisu mogli prepoznati aest krugova rasporeenih u oblik trokuta; ovakva struktura zahtijeva prijenos, sli nost koje mo~e u initi dvogodianje dijete i prepoznati obris povezujui krugove u mislima. Meutim, ako nije uvje~ban, odrastao ovjek pada na ovom ispitu ako krugove zamijenimo figurama na slici, pa nee zamijetiti trokutnu kompoziciju na renesansnoj slici je mu figure previae odvla e pa~nju (tj. za njih prebrzo nalazi rije , shematski opa~aj). Naglaaavanje va~nosti unutraanje strukture a ne slu ajnosti prividne pojavnosti pokazali su u umjetnosti apstraktni slikari; u akoli tu pouku treba primijeniti koristei strukturalnu korelaciju a ne tematsku. Ne pri ati o proljeu, ve o simetriji leptirovih krila. Pristupiti svijetu interdisciplinarno. Sve je povezano na viaem stupnju apstrakcije; a apstrahiranje i jest trenutak kad po inje mialjenje (Arnheim, 1985). Tada se, otkrivajui zajedni ke pojmove i tamo gdje ih prividno nema, po inje pomaljati harmonija, a s njom i smisao. Odgoj i smisao I joa jednom: ato u iti djecu? Zapravo, atogod ih u ili, time im automatski ugraujemo vrijednosni sustav. Obrazovanje, dakle, odgaja. Ono ato djeci nedostaje u procesu odgoja vidimo kao nedostatke odraslih - gubitak svrhe, nemotiviranost, nejasne ~ivotne vrijednosti, nespremnost na timski rad, stvarala ko i kriti ko mialjenje, planiranje vremena i akcije. I iznad svega poznavanje sebe kao maaine. Stoga bi trebali iz temelja promijeniti u enje o koncepciji umjetnosti i o koncepciji znanosti. Umjetnost i znanost samo su dvije strane istog nov ia; obje se bave strukturiranjem svjetonazora, dakle izgradnjom istinonosnih sustava s konzistentnim pravilima, ali uvijek svjesni o subjektivnosti tih sustava: nijedna istina nije otkrivena, sve su izmialjene. S druge strane, djecu ipak trebamo nau iti razlikovati subjektivno od objektivnog; subjektivno je ono ato nam se ini, ali nam se mo~e u initi i druk ije, zbog ega se ne sla~emo sa samim sobom. Stoga je problem ukusa u umjetnosti dobro podru je za razgrani enje ovih pojmova; pojedinci se vole pozivati na pravo na svoj ukus ( itaj: mialjenje) kada im ga se ne da dokazivati. Dokazivati, to zna i sagraditi sustav sastavljen od preciziranih pojmova i njihovih odnosa koji si strukturalno unutar sebe ne proturje e. Ovaj zahtjevan posao mo~e u initi samo osoba slobodna od nametnutih vrijednosti; stoga E. Kant govori o bezinteresnom ukusu (Kant, 1991.), dakle o ukusu na nivou jezi nosti (u Saussureovom smislu), koji nije ometan vrijednostima koje ima Gurdjiefova ovjek-maaina, vrijednostima koje zapravo nisu njegove (skup auto slu~i za pokazivanje drugima, kao i kristal ili bruaena plastika u vitrini). Misliti mo~e samo osoba koja je slobodna, slobodan je samo stvaraoc. Krug se zatvara; akolovanje ne treba biti bazirano na informacijama, ve na njihovom izvoenju iz razli itih parametara. Demokrit je govorio da se ne pouzdajemo u osjetila kod spoznavanja prirode; kada neato ne vidimo, ne ujemo, ne dodirujemo, okusimo ili miriaimo dolazi na red finije sredstvo spoznaje: um. Znanstvenike u na elu mo~emo podijeliti u dvije grupe: veina je ona koja istra~uje gomilajui injenice; Kelvin to naziva Ћskupljanje markicaЛ (`iber, 2005.). Iako su tako prikupljeni podaci neosporno to ni i vrijedni, pravo spoznanje (razli ito od znanja) nastaje tra~ei odgovor na pitanje Ћzaato?Л. `iber navodi istra~iva a koji itav svoj ~ivot bilje~i vrijeme izlaska i zalaska sunca; on ipak nikada nee shvatiti putanju planete oko Sunca. Za takvo ato potrebno je biti slobodan od znanja, i prepustiti finijem sredstvu  umu  da se odmakne od sun evog sustava i sagleda cjelinu. To je promjena perspektive. Za takvo ato treba odgajati djecu obrazujui ih da je to mogue. Miroslav Huzjak U iteljska akademija, Zagreb miroslav.huzjak@uazg.hr Literatura: Arnheim, Rudolf (1985.): Vizuelno mialjenje, Beograd, Univerzitet umetnosti Damjanov, Jadranka (1991): Vizualni jezik i likovna umjetnost, Zagreb, `kolska knjiga Fromm, Eric (1986.): Anatomija ljudske destruktivnosti, Zagreb, Naprijed Ghyka, Matila. (1987.): Filozofija i mistika broja, Novi sad, Knji~evna zajednica Novog Sada Gleick, James. (2000.): Kaos- stvaranje nove znanosti, Zagreb, Izvori Gombrich, Ernst H.(1984.): Umjetnost i iluzija, Beograd, Nolit Hamvas, Bщla (2003.): Kap prokletstva, Zagreb, Mirakul Hauser, Arnold: (1977): Filozofija povijesti umjetnosti, Zagreb, `kolska knjiga Huzjak, Miroslav (2002.): U imo gledati, priru nik likovne kulture za nastavnike, Zagreb, `kolska knjiga Jung, Carl Gustav (1964.): ovjek i njegovi simboli, Zagreb, Mladost Kant, Emanuel (1991.): Kritika moi suenja, Beograd, Izdava ko-grafi ki zavod Ouspensky, Pыtr Demiaonovi  (1989.): U potrazi za udesnim, Beograd, Opus Poli, Milan (1997.): ovjek-odgoj-svijet, Zagreb, Kruzak Saussure, Ferdinand de (2000.): Te aj ope lingvistike, Zagreb, ArtTresor naklada, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje Seneka (1995.): Ideal i kult stoicizma, Zagreb, CID `iki, Zvonimir (1995.): Filozofija matematike, Zagreb, `kolska knjiga `iber, Antonio (2005.): Svemir kao slagalica, Zagreb, `kolska knjiga Zovko, Nikola (2002.): Prostor, vrijeme, tvar, Zagreb, ArTresor naklada Wittgenstein, Ludwig (2003.), Tractatus logico-philosopicus, Zagreb, Moderna vremena Wolfflin, Heinrich (1904.), Klassische Kunst, Grundbegriffe     PAGE  PAGE 1 ОКJМІНиОLПHРАР>СУzУ~У€У„У†УŠУŒУУ’УЄУІУЈУОУРУТУФУЦУњњњњѕњњњњѓѓѓѓѓѓѓѓъфѓъфѓѓњ„h]„h„јџ„&`#$gdюGgdюG‚У†УˆУŒУŽУ’У”У УЂУЄУЈУЊУЖУИУКУМУОУТУФУЦУќєќєќъфъфръфъеъфрќЯ hЂgыCJhюG0JmHnHuhюG hюG0JjhюG0JUjhЂgыUhЂgы,1hА‚. АЦA!АŠ"АŠ#$Š%ААХАХ Ф†œ@@ёџ@ NormalCJ_HaJmHsHtH @@@ Heading 1$$@&a$6]DA@ђџЁD Default Paragraph FontVi@ѓџГV  Table Normal :V і4ж4ж laі (k@єџС(No List JC@ђJ Body Text Indent „а`„а6]4 @4 Footer  ЦИp#.)@Ђ. Page Number0>@"0 Title$a$CJ *W@Ђ1* Strong5\2B@B2 Body TextCJBP@RB Body Text 2$dрa$CJпYШџџџџEFOKLМНОПРЋЪЫ,     Б12IJj#+о,п,ћ,ќ,z/ш3a:ї?НHОHЭHЮHwSxSySzSЇSПSЬSЭSTИTU[U!VЯVhWЂW XTX›X}YЙYЛYМYОYПYСYТYФYХYЮYЯYаYлYмYнYрY˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€IШ00%Iˆ00ЅIШ00%Iˆ00ЅIШ00%Iˆ00ЅIШ00%Iˆ00ЅIШ00%IШ00IШ00˜@0€€˜@0€€IШ00ЅIˆ00ДЅ $$$'‚УЦУ1cдNОКЦУ24bФУ3  '!•!tџ•€\hs~СЦЋЏАЖ % & 1 K R И С Т Ш Щ ж ъ ђ l w З У у ы ” œ emow<BDLOU17q{ђїыїR`ЧЫЬд8?@E‹”—Ёепяѕ‚‹–йуy‚˜!! !Ѕ!$$$!$д$м$н$х$Ћ%Г%ш%№%9&G&J&Y&Х&Ю&G'M'9(?(@(F(Щ(Я(Ž)–)š)Ё)T*^*н*э*+ +:+@+{..ѕ.љ.њ./=4I4†6’6i7r7У7Ы7Ь7в7№:ў:Ж;Р;c?o?x?‡?r@z@œ@Є@A&A3A:A}A‡A‰A—AУAЭAуBшBмCфCьCіC[DbDuD|D7H>H3K?K$N(N2N?NGNKNzN†NИNУNŽO–OPPАQЙQЗSЛSЭSдSцSюSTTT!ToTtTvTzTИTНTПTХTUUU"U[UcUeUjU”U™UšU UЂUІUбUзUйUпUŠVŽVV”VЯVгV)W-W.W9WhWmW›WЁWЂWЊWтWыW X&XTXYXрXхXYY(Y4Y6Y?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdўџџџfghijklўџџџnopqrstuvwxyz{ўџџџ}~€‚ƒўџџџ…†‡ˆ‰Š‹ўџџџ§џџџ§џџџўџџџўџџџўџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџRoot Entryџџџџџџџџ РFэK,фМЫ‘€Data џџџџџџџџџџџџe1TableџџџџmёWordDocumentџџџџ.ШSummaryInformation(џџџџџџџџџџџџ|DocumentSummaryInformation8џџџџџџџџ„CompObjџџџџџџџџџџџџqџџџџџџџџџџџџўџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџўџ џџџџ РFMicrosoft Office Word Document MSWordDocWord.Document.8є9Вq