Naslov
Ekumenska zbivanja na području zadarske nadbiskupije od II. Vatikanskog sabora do 1990.
(Ecumenical Events in the Archdiocese of Zadar from II. Vatican until 1990.)

Autori
Dovođa, Ivo

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, magistarski rad

Fakultet
Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Mjesto
Zagreb

Datum
09.06

Godina
2008

Stranica
143

Mentor
Zečević, Jure

Ključne riječi
Zadarska nadbiskupija; ekumenizam; jedinstvo; Hrvatska
(Archdiocese of Zadar; Ecumenism; Unity; Croatia)

Sažetak
Tema ovog magistarskog rada zahtijevala je, između ostaloga, i povijesni hod u dalju i bližu prošlost zadanog prostora i tematskoga sadržaja. Širi povijesni okvir bio je potreban radi razumijevanja povijesnog i društvenog konteksta teme i reflektiranja ekumenske ideje na mjesnoj crkvenoj razini. Međutim, fokus zanimanja i izlaganja usredotočuje se na određeno vremensko razdoblje od II. Vatikanskog sabora do 1990. godine i područje koje danas pokriva Zadarska nadbiskupija. Rad je koncipiran i njegovi su rezultati uvršteni u pet poglavlja.U Prvom, uvodnom poglavlju nastoji se prikazati područje Zadra od apostolskih vremena i prvih kršćanskih stoljeća, preko govora o povijesno-vjerskom i geopolitičkom kontekstu Zadra kao grada na vjetrometini svjetova i interesnih sfera od Liburnije preko Rimskog carstva, srednjeg i novog vijeka do suvremenosti. Ekumenska ideja jedinstva Kristovih učenika u svom povijesnom hodu od Isusove molitve do danas nije imala uporište samo i tek na II. Vatikanskom saboru. U okvirima Katoličke tradicije, ona je na II. Vatikanskom saboru samo doživjela verifikaciju, oplemenjenje i formalnu nadgradnju onoga što je na hrvatskim prostorima u krilu Katoličke Crkve u povojima oblikovano nastojanjima i zapisima preteča ekumenizma, Marka Antuna de Dominisa u 16. stoljeću, Jurja Križanića u 17. stoljeću, i Josipa Jurja Strossmayera u 19. stoljeću. Ekumenske nade i tjeskobe dijelila je Katolička Crkva na hrvatskim prostorima osobito sa Srpskom Pravoslavnom Crkvom, pa je njezino mjesto u kontekstualizaciji problematike u ovom radu neizostavno, pogotovo što je na području današnje Zadarske nadbiskupije od vremenâ osmanlijskih osvajanja pa do novijeg vremena ona bila Katoličkoj Crkvi jedina sestrinska kršćanska Crkva tih prostora. Uz analizu zgodnih i manje zgodnih povijesnih epizoda, naglasak je u radu više na onome što ove Crkve spaja nego li razdvaja. Poseban osvrt na nedavne povijesne promjene oslobođenja iz konteksta jugoslavenske države i ponovne uspostave samostalne i suverene međunarodno priznate Republike Hrvatske daje dodatni ton svim zbivanjima u zadanom razdoblju koje se obrađuje u ovom radu. Prisutnost elemenata multinacionalnog, multikulturalnog i multikonfesionalnog konteksta bila je prigoda za međusobno prožimanje i obogaćivanje koje se događalo na obiteljskoj razini te na razini užeg i šireg društvenog konteksta, od mješovitih brakova, kumstava, prijateljstava i pobratimstava, do oblikovanja pluralnog društva koje vrednuje i prihvaća svačiji aktivno doprinošeni obol miru i suživotu sa tendencijom izgrađivanja čvrste, zajedničke društvene zajednice. Međutim, i u takvom kontekstu, bez obzira na sve druge preduvjete, dogodila se brutalna agresija, osvajački rat i strahovito uništavanje duhovnih, moralnih i materijalnih vrijednosti. Nastavak rada faktografski sabire članke, dokumente, knjige i druge objavljene materijale, koji su pomagali sustavnom razvijanju saborske ekumenske svijesti u Zadarskoj nadbiskupiji. U tom kontekstu nastanak i povijest službenoga Glasila zadarske nadbiskupije od 1882. godine ima vrlo važnu ulogu u životu zadarske Crkve. Kroz tematsku faktografiju, vrijedne izvore i kontinuirano prisutna glasila u Zadarskoj nadbiskupiji, prepoznaje se trag ekumenskih sadržaja i nastojanja te mjesne Crkve. U 115 članaka, ekumenskih izvještaja, dužih i kraćih, rasvjetljava se ozbiljna zauzetost i iskrena njezina opredijeljenost za Sabor i ekumensku problematiku, u kontekstu cijele Crkve i svijeta. U Trećem poglavlju pod naslovom «Molitvene osmine za jedinstvo kršćana u Zadarskoj nadbiskupiji», donosi se sadržaj nastanka, važnosti i tradicije molitve za jedinstvo kršćana. Predstavljen je konstantan slijed molitvenih osmina od 1956.-1990. godine, a kontekstualno se u tome smislu obrađuje razdoblje od 1927. do 1937. godine. Predočene su sve zabilježene molitve i molitveni susreti. Iz obavljenog istraživanja daje se zaključiti da je svećenstvo s pukom, na čelu sa svojim biskupima, bilo dosta zauzeto u molitvi za jedinstvo kršćana. Četvrto poglavlje donosi ono što bi se moglo nazvati plodom ekumenskog dijaloga i ekumenske molitve. Radi se o međuvjerskim odnosima između Katoličke i Srpske Pravoslavne Crkve u razdoblju od 1962.-1990. godine. Pod tim vidom su registrirana, obrađena i predočena sva zabilježena ekumenska zbivanja, ekumenski susreti, kontakti ili sažalnice, ukupno 33 tako uspostavljena odnosa u zadanom periodu. U zadnjem, petom segmentu, istraživanje je usmjereno prema kršćanskim Crkvama i zajednicama reformacijske baštine. U gradu Zadru, međutim, kao i na širem području Zadarske nadbiskupije, nema autohtonih i domicilnih Crkava ili zajednica reformacijske baštine s kojima bi katolička zajednica u okviru zadanog razdoblja (1962.-1990.) imala izraženiji dijalog.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Teologija, Povijest

POVEZANOST RADA