Naslov
Diferencirana terapija kongestivne kardiomiopatije
(Differential Therapy of Congestive Cardiomyopaty)

Autori
Nikolić Heitzler, Vjeran

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, doktorska disertacija

Fakultet
Medicinski fakultet

Mjesto
Zagreb

Datum
06.07

Godina
1988

Stranica
103

Mentor
Vrhovac, Božidar

Ključne riječi
kongestivna kardiomiopatija; mitralna regurgitacija; hemodinamski invazivni pokazatelji
(congestive cardiomyopathy; mitral regurgitation; haemodynamically monitoring; furosemide)

Sažetak
Promatrano je 36 bolesnika s dilatativnom kardiomiopatijom , koji su prethodno bili kardijalno dekompenzirani i poprimili sve značajke kongestivne kardiomiopatije. Ovisno o vrijednostima tlaka punjenja lijeve klijetke (PCP) bili su podijeljeni u tri skupine. Prvu skupinu sačinjavalo je 14 bolesnika s prosječnim trajanjem bolesti 2.4 godine u II funkcionalnom stadiju NYHA-e sa prosječnim kardiotorakalnim promjerom 0, 52 (QT) i sa PCP manjim od 20 mm Hg. Nakon testa opterećenja značajno je porastao kardijalni indeks (CI) za 126%, ali neadekvatno primijenjenom opterećenju. Patološki je porastao PCP za 126%. Druga skupina sastojala se od 15 bolesnika s prosječnim trajanjem bolesti 5.9 godina u III-IV funkcionalnom stadiju NYHA-e uz QT 0, 59 i PCP preko 20 mm Hg. Nakon primjene furosemida PCP se smanjio za 37%, a CI i sistemska vaskularna rezistencija (SVR) se se mijenjali ovisno o nalazu mitralne insuficijencije (MI). Kod 10 bolesnika s hemodinamski umjerenom do značajnom MI, nakon terapije značajno je porastao CI za 23%, a SVR se smanjila za 21%. Kod 5 bolesnika bez ili sa neznačajnom MI, CI se smanjio za 12.5%, a SVR je porasla 15%. U trećeoj skupini je bilo 7 bolesnika s hemodinamski značajnom MI, već klinički refraktornom na diuretik, s prosječnim trajanjem bolesti 4, 9 godine u IV. funkcionalnom stadiju sa QT 0, 62 i sa PCP preko 20 mm Hg, koji se nije značajno mijenjao na furosemid. Nakon primjene hidralazina značajno je porastao CI za 42%, a SVR se smanjila za 44% i PCP 45%. Prateći učinke terapije autor zaključuje da je bolesnicima s kongestivnom kardiomiopatijom potrebna digitalizacija, amiodaron kod simptomatskih poremećaja ritma, verapamil kod tahikardne forme fibrilacije atrija, a antikoagulantna terpija tek kod tromboemboličkih komplikacija. Kod bolesnika prve skupine reducirana je diuretska terapija, a bolesnicima druge skupine sa značajnom MI svakodnevno je propisan furosemid. Bolesnicima treće skupine uz svakodnevnu diuretsku terapiju neophodno je potreban vazodilatator (hidralazin). Osnovni cilj terapije je bio ne samo ukloniti simptome i znakove kongestije već uspostaviti što optimalniju sistoličnu funkciju. Bolesnicima se poboljšala kvaliteta života i vjerojatno produžio životni vijek. Na osnovu iskustva i saznanja stečenih ovim radom, prilikom određivanja što adekvatnije terapije, nije nužno potrebna – prethodna invazivna obrada.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Kliničke medicinske znanosti

POVEZANOST RADA