Naslov
Genetičke osobitosti populacije smeđeg medvjeda (Ursus arctos) u Hrvatskoj
(Genetic characteristics of the brown bear (Ursus arctos) population in Croatia)

Autori
Kocijan, Ivna

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, doktorska disertacija

Fakultet
Prirodoslovno-matematički fakultet

Mjesto
Zagreb

Datum
27.01

Godina
2009

Stranica
104

Mentor
Bašić, Ivan ; Huber, Đuro

Ključne riječi
Genetička raznolikost; Mikrosateliti; Mitohondrijska DNA; Neinvazivno uzorkovanje; Smeđi medvjed (Ursus arctos); Veličina populacije
(Brown bear (Ursus arctos); Genetic diversity; Microsatellites; Mitochondrial DNA; Noninvasive sampling; Population size estimate)

Sažetak
Populacija smeđih medvjeda (Ursus arctos) u Hrvatskoj je najzapadnija stabilna, a ujedno i autohtona populacija medvjeda u Europi, što joj daje izuzetan značaj za očuvanje vrste na europskim prostorima. Gospodarenje populacijom zahtjeva poznavanje njezine genetičke raznolikosti, strukture i veličine, što dosad nije istraženo. Ovo istraživanje ima za cilj utvrditi genetičku raznolikost populacije smeđeg medvjeda u Hrvatskoj pomoću molekularnih biljega mikrosatelita i mitohondrijske DNA, te istražiti spolnu strukturu i procijeniti brojnost jedinki na temelju prikupljenih podataka i primjerenih statističkih metoda. Istraživanje je provedeno na 159 uzoraka mišićnog tkiva odstrjeljenih i na druge načine stradalih medvjeda, te na 547 neinvazivno sakupljenih uzoraka izmeta na tri odabrane plohe na području Gorskog kotara i Velebita. U istraživanju je korišteno 13 mikrosatelitskih lokusa i spolno specifičan lokus Sry za genotipizaciju iz uzoraka tkiva i opisivanje genetičke raznolikosti populacije, a za procjenu njezine veličine iz neinvazivnih uzoraka korišteno je šest mikrosatelitskih lokusa i lokus Sry. Očekivana heterozigotnost populacije smeđih medvjeda je relativno visoka i iznosi 0, 749. Dva lokusa pokazala su odstupanje od Hardy-Weinberg ravnoteže, najvjerojatnije uslijed pojave nul-alela. Globalni test Hardy-Weinberg ravnoteže ne pokazuje odstupanje, te se populacija može smatrati panmiktičkom. Na mikrosatelitskim lokusima nisu nađeni dokazi da je populacija u nedavnoj prošlosti doživjela „usko grlo“, premda su određivanjem slijeda nukleotida dijela kontrolne regije molekule mtDNA otkrivena svega dva haplotipa na uzorku 71 jedinke. Frekvencije haplotipova su 0, 82 i 0, 18, a haplotipska raznolikost je niska. Potreban je oprez u tumačenju rezultata procjene veličine populacije metodom rarefakcijske analize kako se veličina iste ne bi precijenila.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Biologija

POVEZANOST RADA