Naslov
Zagrebački ljetnikovci od kraja 18. do početka 20. stoljeća ; Prostorno-pejsažna, urbanistička i arhitektonska obilježja
(Zagreb Villas from the late 18th until the early 20th century ; Spatial, landscape, urban and architectural features)

Autori
Meštrović, Mirna

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, magistarski rad

Fakultet
Arhitektonski fakultet

Mjesto
Zagreb

Datum
12.10

Godina
2010

Stranica
157

Mentor
Obad Šćitaroci, Mladen

Ključne riječi
Zagreb; ljetnikovci
(Zagreb; villas)

Sažetak
Zagrebački ljetnikovci (ladanjske vile) su veće stambene zgrade namijenjene ljetnom odmoru i ladanju, podignute u tadašnjoj okolici grada, na sjevernim, topografski specifičnim područjima. Generirali su drugačiji urbanističko-arhitektonski razvoj Zagreba (suprotan blokovskom urbanističkom planimetrijskom ustroju Donjega grada) sa specifičnim obilježjima izgradnje. Za potrebe istraživanja analizirana je regulativa koja propisuje obilježja izgradnje tog, ljetnikovačkog područja na kojem su evidentirani ljetnikovci. Izrađena je baza podataka u kojoj je evidentirano 96 lokaliteta ljetnikovaca nastalih od kraja 18. do početka 20. stoljeća na području nekadašnjeg III. razdjela Regulatorne osnove Zagreba (1887.-1889.), u koju su uvršteni i ljetnikovci zaštićeni kao nepokretna kulturna dobra. Obilježja izgradnje ljetnikovačkog područja prikazuju da ljetnikovci nastaju uglavnom neplanskom izgradnjom (izuzev naselja na nekadašnjem Josipovcu), većinom na hrptenim ulicama i prostranim parcelama sa kojih se pružaju prekrasni vidici na grad. Način izgradnje je reguliran propisima te određuje izgradnju otvorenog ili poluotvorenog tipa s obaveznim predvrtom. U stilskom oblikovanju prevladavaju historicistička obilježja te se uz ljetnikovce često nalaze perivojno uređene površine i/ili vinogradi. Od autora ljetnikovaca po broju izgrađenih ljetnikovaca se ističu Kuno Waidmann, Hönigsberg i Deutsch, Carnelutti, Mijo Geher, Janko Jambrišak, Šafranek i Wiesner te Janko Holjac. Zagrebački ljetnikovci ukazuju da su krajem 19. i početkom 20. stoljeća bili važan dio planiranja i izgradnje grada Zagreba. Njihova prostorno-pejsažna i urbanistička obilježja predstavljaju početak nastajanja rezidencijalnih dijelova grada Zagreba zbog njihova načina izgradnje koji pretpostavlja veći standard u smislu smještaja zgrada na parceli, njihovim međusobnim udaljenostima, uređenjem neizgrađenih površina i oblikovanjem zgrada koje je bilo podređeno prirodnom okruženju.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Arhitektura i urbanizam

POVEZANOST RADA