Naslov
Bog slave je/i Bog Abrahamov. Abraham u Djelima apostolskim
(The God of Glory is Abraham's God too. Abraham in the Acts of the Apostles)

Autori
Cifrak, Mario

Izvornik
Bogoslovska smotra (0352-3101) 76 (2006), 3; 617-632

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, znanstveni

Ključne riječi
Abraham; Djela apostolska; Bog Abrahamov; Savez; obećanje; Mojsije; Isus
(Abraham; Acts of the Apostles; God of Abraham; Covenant; promise; Moses; Jesus)

Sažetak
Od sinoptika najveće značenje Abrahamovu liku pridaje evanđelist Luka. Njemu se pripisuju i Djela apostolska pa je razumljivo da pogledamo kakvo je značenje toga lika i u tom Lukinom djelu. Riječ je o sedam mjesta koja se sva nalaze unutar značajnih govora i to Petrovog u trijemu Salomonovu (usp. Dj 3, 13.25), Stjepanovog (usp. Dj 7, 2.16.17.32) i Pavlovog u Antiohiji pizidijskoj (usp. Dj 13, 26). Što se tiče Petrovog govora u Dj 3, 13 se pojavljuje svečana formulacija kakvu nalazimo u Izl 3, 6.15. To su mjesta koja se odnose na objavu Božju Mojsiju u gorućem grmu na Sinaju. Dj 3, 25 se odnose na Savez koji je Bog sklopio s ocima „vašim“, a Savez se sastoji u blagoslovu Abrahamovim potomstvom za sva plemena zemlje. Stjepanov govor započinje tvrdnjom o Božjem ukazanju Abrahamu dok još bijaše u Mezopotamiji (Dj 7, 2). U Sihemu je Abraham onda kupio grob (Dj 7, 16). Vrijeme obećanja (Dj 7, 17) je i vrijeme davanja u posjed zemlje Abrahamu i njegovu potomstvu nakon njega. Da se to obećanje ispuni Bog se javlja Mojsiju kao Bog Abrahamov (Dj 7, 32). Pavao se obraća Židovima kao sinovima roda Abrahamova i posvješćuje da im je Bog poslao riječ spasenja, no među sinovima roda Abrahamova su i bogobojazni kojima je upućena ista riječ (Dj 13, 26). Bog Abrahamov proslavi Isusa. To znači da Bog koji se objavio Mojsiju kao Bog živih je Bog koji se razotkrio u Kristu. Razlog kontinuiteta između Židova i ostalih naroda je u Bogu koji sklopi Savez s Abrahamom.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Teologija

POVEZANOST RADA