Pregled bibliografske jedinice broj: 495259
Đurđevićev latinski sonet i tradicija latinskih soneta. Slučajevi iz hrvatske i iberskih novolatinskih književnosti
Đurđevićev latinski sonet i tradicija latinskih soneta. Slučajevi iz hrvatske i iberskih novolatinskih književnosti // Tabula, 12 (2010), 8; 124-137 (podatak o recenziji nije dostupan, članak, znanstveni)
CROSBI ID: 495259 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Đurđevićev latinski sonet i tradicija latinskih soneta. Slučajevi iz hrvatske i iberskih novolatinskih književnosti
(A Latin Sonnet by Ignjat Đurđević and the Tradition of Latin Sonnets. Cases from Croatian and Iberian Neo-Latin Literatures)
Autori
Stepanić, Gorana
Izvornik
Tabula (1331-7830) 12
(2010), 8;
124-137
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, znanstveni
Ključne riječi
Ignjat Đurđević; novolatinska poezija; hrvatski latinizam; latinski sonet
(Ignjat Đurđević; Neo-Latin Poetry; Croatian Latinism; Latin Sonnet)
Sažetak
Jedini latinski sonet dubrovačkog pjesnika Ignjata Đurđevića (1675 – 1737), naslovljen Soneto latino sopra s. Caterina vergine e martire liberata dal tormento della rota, analizirao je Veljko Gortan nekoliko godina nakon svojeg izdanja Đurđevićeve zbirke Poetici lusus varii (Zagreb 1956). Posebnu je pozornost posvetio metričkim aspektima pjesme, definirajući je kao tonsko-silabičku. Gortan se ukratko pozabavio tradicijom latinskih soneta koju je Đurđević mogao slijediti. Ovaj članak prikazuje neke tradicije latinskog soneta koje su mogle utjecati na Đurđevića. Prije svega, tu je talijanska tradicija koja seže u četrnaesto stoljeće: dvojezični soneti na talijanskom i latinskom prethodnici su «čistih» latinskih soneta, a pišu se uglavnom u silabičkim stihovima srednjovjekovnog tipa. Humanistički soneti iz šesnaestog stoljeća teže klasičnoj kvantitativnoj metrici. Posebni slučajevi dvojezičnih i trojezičnih soneta mogu se pronaći u prigodnoj iberskoj poeziji u 17. stoljeću: postoje tonsko-silabički soneti kojima je svaka strofa na različitom jeziku (latinski, portugalski, španjolski, talijanski), zatim istodobno trojezični soneti (koji su napisani i na latinskom i na španjolskom i na portugalskom) te dvojezični soneti istog tipa (latinsko-portugalski). Tu su i potpuno latinski soneti u klasičnim metrima, kao i manirirani latinski soneti u kojima se koriste stilske figure česte u suvremenoj poeziji, kao što je figura jeke. Uzevši u obzir status soneta u Starijoj hrvatskoj književnosti – gdje je praktički odsutan – te nedostatak književne komunikacije između malobrojnih hrvatskih autora koji su pisali sonete na latinskom, tradicija koja je moguće utjecala na Đurđevićevo pisanje latinskog soneta vjerojatno je talijanska.
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Filologija
Napomena
Sažetak i na engleskom jeziku. Rad je prezentiran na Znanstvenomi skupu Veljko Gortan (1907-1985) : o stotoj obljetnici rođenja ; 2007.g.
POVEZANOST RADA
Projekti:
130-1300637-0636 - Neolatina Croatica: kritička izdanja, komentari, interpretacije (Novaković, Darko, MZOS ) ( CroRIS)
Ustanove:
Filozofski fakultet, Zagreb,
Sveučilište Jurja Dobrile u Puli
Profili:
Gorana Stepanić
(autor)