Naslov
Ubušivanja, eocenske velike foraminifere i Prijelazni slojevi (Istra, Hrvatska), paleoekološki i tafonomski značaj
(Borings, Eocene larger foraminifera and Transitional beds (Istria, Croatia): paleoecologic and taphonomic significance)

Autori
Ćosović, Vlasta ; Moro, Alan ; Ištuk, Željko

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, znanstveni

Izvornik
4. hrvatski geološki kongres s međunarodnim sudjelovanjem (4th Croatian Geological Congress with international participation), Knjiga abstrakata (Abstracts Book) / Horvat, Marija - Zagreb : Hrvatski geološki institut, 2010, 50-51

ISBN
978-953-6907-23-6

Skup
4. hrvatski geološki kongres s međunarodnim sudjelovanjem (4th Croatian Geological Congress with international participation)

Mjesto i datum
Šibenik, Hrvatska, 14.10.2010. - 15.10.2010

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Nije recenziran

Ključne riječi
Ortofragmine; ubušivanja; endoliti; lutet; vapnenci; Istra
(Orthophragminids; Borings; Endoliths; Lutetian; Limestones; Istria)

Sažetak
Ihnofosili u paleogenskim klastičnim naslagama Vanjskih Dinarida istražuju se već godinama. Česta ubušivanja u kućice ortofragmina u eocenskim vapnencima koje nalazimo rasprostranjene od Istre do Pelješca, nisu istraživana. Nasuprot tome, tafonomska istraživanja tragova u krednim i eocenskim foraminiferama, razriješila su neke od dilema oko njihova nastanka: ihnotaksonomiju, smještaj unutar „domaćina“ i vrstu organizama koji ih ostavljaju (SLITER, 1971 ; SHROBA, 1993 ; NIELSEN, 2002 ; NIELSEN & GORMUS, 2003 ; NIELSEN et al., 2003 ; GORMUS & NIELSEN, 2006 ; CHECCONI & MONACO, 2008). Kućice ortofragmina iz lutetskih (SBZ15 i SBZ 16) Ortofragminskih vapnenaca (Prijelaznih slojeva sensu ĆOSOVIĆ et al., 2004, odnosno vršnog dijela tradicionalnih Foraminiferskih vapnenaca) s profila Pićan, Ragancini-Lišani, Šterna, Buzet (Istra) imaju tragove ubušivanja. Učestalost pojavljivanja tragova, oblik, položaj unutar kućice i dimenzije, te tekstura ispuna proučavani su isključivo iz mikroskopskih preparata, odnosno iz osnih ili kosih (ali ne tangencijalnih) presjeka kućica. Analizirani uzorci, odgovaraju Mikrofacijesu IV Ortofragminskih vapnenaca: Biološki uništenim vekstonima s ortofragminama (ĆOSOVIĆ et al., 2004), i uz brojčano najzastupljenije ortofragmine sadrže dobro sačuvane kućice operkulina i „sferičnih“ numulita. Na čak 30% kućica ortofragmina uočeni su bioerozijski tragovi. Kućice su različitih veličina, dijametra od 1.1 do 36 mm, a debljine od 0.9 do 2.2 mm. Prema obliku, tragovi su, pravilne kružnice, elipse, ali ima i onih čiji je oblik nepravilan. Tragove u obliku pravilnih kružnica promjera do 0.18 mm, ispunjenih mikritom, nalazimo u lateralnom sloju orbitoklipeusa. Kućice Orbitoclypeus sp. i Asterocyclina sp., u ekvatorijalnom sloju neposredno uz embrionalni aparat imaju tragove čiji su presjeci elipse. Dimenzije (dulja os) struktura variraju od 0.4 do 1 mm i one su ispunjene mikritom. Elipsaste bušotina nalazimo i kod jedinki Discocyclina sp., ali smještene u ekvatorijalnom sloju na različitim udaljenosti od embrionalnog aparata (embrionalnom aparatu najbliži trag je između 6-8 ekvatorijalne klijetikice). Velike jedinke imaju više takvih bušotina, a udaljenost između pojedinih je 1 mm. Zanimljivo je to da veličina bušotina (0.4 do 1.25 mm je dulja os) tek neznatno raste idući od embrionalnog aparata prema rubovima kućice. Tragovi su ispunjeni mikritom, odnosno ispranim mikritom, sparitom. Nepravilne su forme najrjeđe i nalazimo ih kod jedinki diskociklina u lateralnim slojevima, uskim kanalom povezane s površinom kućice. Ispuna u potpunosti odgovara vezivu stijene. Elipsasti tragovi u kućicama ortofragmina koje nalazimo u ekvatorijalnom sloju i ne dopiru do vanjske površine, pretpostavljamo da su nastali za života jedinke. Napravio ih je organizam koji je živio kao endobiont, hraneći se citoplazmom „domaćina“. Kako je jedinka „domaćina“ rasla (u slučaju diskociklina, D/T omjer veći od 2.2 s 20- 25 ekvatorijalnih klijetki) i selila se u mlađe i veće klijetke, tako se endobiont selio. Pri tome se za prolaz koristio sistemom stolona na ekvatorijalnim klijetkama i klijetkicama, proširujući ih i ostavljajući spiralno udubljenje-trag (u ekvatorijalnom sloju na jednakim razmacima više jednako velikih tragova). Naime, kod drugih foraminifera (operkuline i sferični numuliti) u zajednici, čije su kućice sličnog oblika, ali i veličina, nisu uočeni tragovi ubušivanja. Sparitne ili geopetalno ispunjene bušotine objašnjavamo precipitacijom kalcita iz pornih voda koje su lakše cirkulirale praznom bioerodiranom kućicom (GOLUBIĆ et al., 1975). Izolirane strukture u lateralnom sloju su u kućicama čiji je D/T manji od 2.2 (orbitoklipeusi i asterocikline, 7-10 ekvatorijalnih klijetki), nastale su proširivanjem stolona biološkim uništavanjem septulana na lateralnim klijetkama i kljetkicama. Ubušivanje u lateralni sloj je teško i zahtjevno zbog specifične arhitekture, a zbog reducirane brzine stvaranja novih klijetki, manja je količina potencijalne hrane (nerazmjer u koncentraciji citoplazme u ekvatorijalnom i lateralnom sloju). Stoga je za pretpostaviti da su ove strukture nastale djelovanjem drugog tipa organizma. Tragovi nepravilnog oblika najvjerojatnije su nastali tako što su u postojeće biostrukture, nakon uginuća organizma, iskoristili drugi endoliti, povećali ih (ispuna sličnog oblika kao okolni sediment i veza s vanjskom površinom). Interpretacija biostruktura je donekle ograničena zbog ciljanog uzorkovanja isključivo ortofragminskih slojeva (stoga i relativno veliki postotak oštećenih kućica) i zbog nemogućnosti dobivanja ekvatorijalnih presjeka kućica.Unatoč tome smatramo da bioerozijski tragovi svjedoče o postojanju grabežljivaca i parazita nad ortofragminama (selektivni odabir prema rodovima, veličini jedinke i području skeleta). Izolirani tragovi u različitim ekvatorijalnim ili lateralnim klijetkama upućuju na djelovanje jednog ili više nepoznatih organizama (slične opisanim tragovima ostavljaju cijanobakterije, gljive, crvi, ali i foraminifere). U recentnim okolišima ubušivanja su zabilježena na foraminiferama iz umjerenih i hladnijih mora, stoga postojanje elipsastih i sferičnih biostruktura ide u prilog pretpostavci o vanjskom šelfu kao staništu nekih ortofragmina (ali unutar fotičke zone ; ĆOSOVIĆ et al., 2004).

Izvorni jezik
Engleski

Znanstvena područja
Geologija

POVEZANOST RADA