Naslov
Nove spoznaje o etiologiji psihotičnih poremećaja, str. 17-32
(New insights on the etiology of psychotic disorders)

Autori
Pivac, Nela ; Nedić, Gordana ; Nikolac, Matea ; Šagud, Marina ; Mihaljević-Peleš, Alma ; Muck-Šeler, Dorotea

Izvornik
Antipsihotici u kliničkoj praksi : poslijediplomski tečaj stalnog medicinskoh usavršavanja I kategorije, Mihaljević-Peleš, Alma Šagud, Marina, urednice

Vrsta, podvrsta
Ostale vrste radova, ostali članci/prilozi

Godina
2010

Ključne riječi
shizofrenija; geni
(schizophrenia; genes)

Sažetak
Shizofrenija je ozbiljna psihijatrijska kronična bolest, koja pogađa oko 1% svjetske populacije, a u ovom tekstu se najvećim dijelom obrađuje njezina neurobiološka osnova. Raznovrsni simptomi shizofrenije se obično javljaju u ranoj odrasloj dobi i dovode do ozbiljnih poremećaja na društvenom i poslovnom polju. Simptomi shizofrenije uobičajeno se dijele na pozitivne, negativne, kognitivne (spoznajne) i afektivne (simptome promijenjenog raspoloženja). Bolest karakterizira tipičan uzorak dugotrajne povijesti akutnih psihotičnih epizoda, ali i kroničnih slabih psihosocijalnih prilagodbi. Shizofrenija je kompliciran dijagnostički entitet sa značajnim razlikama u kliničkoj prezentaciji bolesti, odgovoru na lijekove i tijeku bolesti (Bray i sur., 2010). Iako se neurobiološka podloga shizofrenije istražuje duže od jednog stoljeća, do danas nije sasvim poznata definitivna etiopatogeneza shizofrenije. To i nije čudno budući da je shizofrenija karakterizirana heterogenom kliničkom slikom, različitim simptomima, a ta fenotipska heterogenost odražava heterogenost patoloških mehanizama koji je izazivaju. No, neki su nalazi, kao što su određeni neuroanatomski i neurokemijski poremećaji, poznati. Prema Brayu i sur. (2010.), neuroanatomske promjene uključuju opće povećanje lateralnih ventrikula i relativno manje smanjenje volumena cijelog mozga, za koje se smatra da su neurorazvojnog porijekla. Neuropatološke promjene uključuju suptilne citoarhitektonske promjene hipokampusa i prefrontalnog korteksa i jače smanjenje volumena tih regija. Neurokemijske ili neurotransmitorske promjene uključuju promjene subkortikalne dopaminergičke aktivnosti za vrijeme akutne psihotičke faze bolesti koje se slažu sa dokazanom efikasnošću antipsihotika jer ti lijekovi djeluju putem dopaminergičkih receptora i liječe pozitivne simptome shizofrenije (Bray i sur., 2010.). Postoji mnoštvo različitih podataka o postojanju značajne povezanosti između shizofrenije i određenog rizičnog alela nekog gena, čija je funkcija vezana za pretpostavljenu neurobiološku podlogu shizofrenije. Jednako tako postoji i mnoštvo podataka o nedostatku bilo kakve povezanosti tih istih gena i shizofrenije. Sigurno je da taj odnos svakako nije jednostavan jer, radi komplesknosti i heerogenosti kliničke slike shizofrenije, nije niti moguće da jedan rizični alel određenog gena bude dovoljan za nastanak shizofrenije. Budući da je shizofrenija poligenska bolest, za razvoj shizofrenije je nužno da osoba nosi različite rizične alele koji su udruženi s različitim rizičnim čimbenicima iz okoline (DiForti i sur., 2007.). Najnoviji GWAS-ovi su utvrdili nekoliko gena koji su povezani s rizikom pojave shizofrenije. Jako je važno u nova istraživanja uključiti bioinformatičke analize genetskih podataka i usporediti rezultate koji upućuju na određene rizične varijante gena na svim razinama (molekularnoj, staničnoj i sistemskoj), a sve kako bi se poboljšalo razumijevanje osnovnih neurobioloških mehanizama nastanka shizofrenije (Bray i sur., 2010.). Kako je shizofrenija izrazito heterogen poremećaj, za pretpostaviti je da je i neurobiološka podloga te bolesti izrazito heterogena, ali može biti slična i podlogama drugih bolesti, kao što su bipolarni afektivni poremećaj ili autizam. Naime, pronađeni su zajednički rizični geni i njihove učestale varijante (SNP-ovi) za shizofreniju i bipolarne poremećaje, a studije koje su istraživale CNV-ove, otkrile su preklapanja između shizofrenije i autizma (O'Donovan i sur., 2009.). Također se ističe da rizični aleli bolesti obično imaju malu snagu za izazivanje bolesti, dok s druge strane neki vrlo rijetki CNV-ovi posjeduju veliku snagu za rizik razvoja bolesti Za razumijevanje etiologije shizofrenije potrebne su studije s velikim brojem uključenih bolesnika i kontrolnih ispitanika, a sve u svrhu pronalaska rizičnih alela koji pridonose riziku razvoja shizofrenije.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Temeljne medicinske znanosti, Kliničke medicinske znanosti

Napomena
Priručnik stalnog medicinskog usavršavanja, izdavači: Medicinska naklada Zagreb, Sveučilište u zagrebu, Medicinski fakultet

POVEZANOST RADA