Naslov
Lex civilis kao mjerodavno pravo za načine izbjegavanja suđenja (kann. 1713-1716)
(Lex civilis as the competent law in matters of avoiding Trial (cann. 1713-1716))

Autori
Petrak, Marko

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Poglavlja u knjigama, znanstveni

Knjiga
Posebni sudski postupci i postupanja

Urednik/ci
Šalković, Josip

Izdavač
Glas Koncila

Grad
Zagreb

Godina
2010

Raspon stranica
151-164

ISBN
978-953-241-264-2

Ključne riječi
načini izbjegavanja sporova, nagodba, arbitraža, kanonsko pravo, civilno pravo
(modus evitandi iudicia, agreement, arbitration, canon law, civil law)

Sažetak
U radu autor analizira kakvu ulogu i značenje Zakonik kanonskog prava (Codex Iuris Canonici) pridaje normama civilnog prava u materiji načina izbjegavanja suđenja (de modis evitandi iudicia), reguliranoj u kann. 1713-1716 navedene kodifikacije, polazeći od činjenice da Zakonik predviđa dva takva načina: nagodbu (transactio) ili arbitražu (iudicium arbitrorum). U analizi navedene materije, autor postavlja dva temeljna pitanja: prvo, na koji način i u kojem opsegu kan. 1714 predviđa kanonizaciju civilnih zakona u pogledu pravne materije načina izbjegavanja kanonskopravnih sporova te drugo, koji konkretni hrvatski zakoni mogu biti primjenjeni u navedenom kontekstu. Sukladno kan. 1714., u pogledu pravnih instituta nagodbe i arbitraže u prvom redu treba primjeniti pravni poredak koje izaberu same stranke. Ako one to nisu učinile, supsidijarno mjerodavno pravo jest civilni zakon koji vrijedi u mjestu sklapanja ugovora o nagodbi (transactio) te ugovora o arbitraži (compromissum). Gledano u hrvatskom kontekstu, u slučajevima kada same stranke ne izvrše izbor mjerodavnog prava trebaju se primjeniti norme hrvatskog civilnog prava. Autor zaključuje da se u pogledu izvansudske nagodbe kao načina rješavanja kanonskopravnih sporova trebaju primjeniti odgovarajuće odredbe Zakona o obveznim odnosima, a u pogledu sudske nagodbe (res iudicialiter transacta) i odredbe Zakona o parničnom postupku koje reguliraju navedenu materiju. U pogledu arbitražnog rješavanja kanonskopravnih sporova, arbitri će provesti postupak i donijeti pravorijek primjenom Zakona o arbitraži. Na temelju provedene analize, autor ističe da je odredbe kanonskog prava i odredbe nacionalnog civilnog prava u pogledu materije izbjegavanja suđenja moguće uskladiti na optimalan način u njihovoj konkretnoj primjeni te da one i danas tvore sustavnu cjelinu, tj., kako ističe autor, „svojevrsno utrumque ius“.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Pravo

POVEZANOST RADA