Naslov
Le pitture murali nella chiesa di San Martino a San Lorenzo del Pasenatico: nuove interpretazioni di un capolavoro pittorico di XI secolo in Istria
(Mural Paintings in the Church of Saint Martin in Sveti Lovreč Pazenatički: New Interpretations of an Outstanding Example of 11th Century Painting in Istria)

Autori
Maraković, Nikolina

Izvornik
Hortus artium medievalium : journal of the International Research Center for Late Antiquity and Middle Ages (1330-7274) 16 (2010); 311-332

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, znanstveni

Ključne riječi
pittura murale; Istria; San Lorenzo del Pasenatico; secolo 11; arte ottoniana e post-ottoniana; primo romanico
(mural painting; Istria; Sv. Lovreč Pazenatički; 11th century; Ottonian and post-Ottonian art; early Romanesque)

Sažetak
U članku se donose nova istraživanja zidnih slika u crkvi sv. Martina u Svetom Lovreču Pazenatičkom uz kritički osvrt na prethodna istraživanja. U radu se revaloriziraju svi dosadašnji zaključci, prije svega na temelju iscrpne ikonografske i formalne komparativne analize u kontekstu europskog umjetničkog stvaralaštva 11. stoljeća ; objašnjava se što se u lovrečkim freskama treba prepoznavati kao "otonsko nasljeđe", a što dosadašnji istraživači podrazumijevaju pod prilično neodređenim terminom "bizantizma". Na temelju analize zidnih slika - uzimajući u obzir arhitektonske karakteristike građevine i karakteristike skulptorske dekoracije, izvornu poziciju crkve u odnosnu na gradsku palaču te, također, neke podatke iz pisanih povijesnih izvora, odnosno uz uvažavanje općeg kulturno-povijesnog konteksta - donose se zaključci o mogućoj provenijenciji zidnih slika, njihovoj dataciji, mogućem naručitelju, te o važnosti poznavanja ovih zidnih slika za razumijevanje umjetničkog stvaralaštva 11. stoljeća na prostoru šire regije. Crkva sv. Martina u Svetom Lovreču Pazenatičkom svojom se arhitektonskom koncepcijom i svetišnim oslikom nedvojbeno izdvaja iz korpusa umjetničke produkcije čija bi se interpretacija mogla zadržati u lokalnim okvirima i nužno se mora proučavati i interpretirati u okvirima europske ranoromaničke arhitekture i korpusa postotonskoga, odnosno ranoromaničkoga slikarstva, prvenstveno onoga na području sjeveroistočne Italije i južne Njemačke (što uključuje današnju Austriju). Analiza zidnih slika pokazuje da je riječ o likovnom izričaju u kojemu se mogu prepoznati zanimljive stilske "nedosljednosti" i u kojem se na vrlo originalan način sažimaju stilske karakteristike koje su u starijim istraživanjima pokatkad bile percipirane kao opozitne ("otonska", odnosno "postotonska" slikarska tradicija i "bizantizirajuće" slikarstvo). Nadalje, pokazuje da bi lovrečke zidne slike trebalo pripisati nekoj od južnonjemačkih slikarskih škola - slikarskoj radionici koja je pripadala bavarskom, moguće upravo salzburškom (seonskom?) slikarskom krugu. Predložena datacija zidnih slika je druga trećina 11. stoljeća, a podaci o povezanosti pripadnika najviših društvenih slojeva s južnonjemačkim prostorima tijekom 11. stoljeća dodatno potkrepljuju navedene pretpostavke. Podaci o izvornom smještaju crkve uz gradsku palaču navode na zaključak da je ona funkcionirala kao privatna crkva predstavnika vlasti (što ne isključuje i druge funkcije koje je mogla ispunjavati) ; graditelja crkve i naručitelja zidnih slika stoga treba vidjeti u upravitelju lovrečkoga feuda. Nova istraživanja lovrečkih zidnih slika redefiniraju neke od dosadašnjih spoznaja o europskom zidnom slikarstvu 11. stoljeća. Zidne slike u crkvi sv. Martina prepoznate su kao jedan od malobrojnih vrhunskih primjera južnonjemačkog monumentalnog slikarstva 11. stoljeća u kojemu se očituje spajanje otonske slikarske tradicije i nekih stilskih karakteristika suvremenog bizantskog slikarstva. One omogućavaju problematiziranje pitanja "bizantiz(a)ma" u slikarstvu južnonjemačkih samostanskih škola te pitanja "(adrio)bizantizma" u zidnome slikarstvu sjevernojadranskoga prostora. Ove su zidne slike jedan od pokazatelja da se "bizantizam" u istarskom slikarstvu ne može razmatrati isključivo u kontekstu povijesnih veza s talijanskim gornjojadranskim središtima (Venecija, Akvileja) te da je za njegovo shvaćanje i tumačenje važno imati uvid u slikarsku praksu šire regije, poglavito južnonjemačkih (bavarskih) centara umjetničke djelatnosti. Osim toga, doba je to u kojemu se intenziviraju kontakti između sjevernotalijanskih i južnonjemačkih vjerskih i umjetničkih središta, ali i vrijeme u kojem su južnonjemački prostori posvjedočeno u doticaju s kulturom i umjetnošću Bizanta, za koju interes pokazuju pripadnici najviših društvenih slojeva Carstva. Lovrečke su zidne slike možda najbolji pokazatelj ukusa i mogućnosti lokalne društvene elite, koja je polovinom 11. stoljeća otvorila istarske prostore prema najznačajnijim vjerskim i umjetničkim središtima južnonjemačkih krajeva. Osim toga, njihova iznimna kvaliteta i dobra sačuvanost (ponajprije se ovdje misli na oslik južne apside bazilike), te također činjenica da spadaju među malobrojne primjere zidnoga slikarstva toga doba koje se može pripisati južnonjemačkom slikarskom krugu, doprinose njihovoj važnosti za daljnja proučavanja umjetnosti 11. stoljeća u Europi.

Izvorni jezik
Ita

Znanstvena područja
Povijest, Povijest umjetnosti

POVEZANOST RADA