Naslov
Međunarodna zajednica i reintegracija Hrvatskog Podunavlja: realpolitika i multietnički odnosi
(International Community and Reintegration of the Croatian Danube Region: Real-Politics and Multhietnic Relations)

Autori
Bing, Albert

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Poglavlja u knjigama, znanstveni

Knjiga
Mirna reintegracija Hrvatskog Podunavlja: Znanstveni, empirijski i iskustveni uvidi

Urednik/ci
Živić, Dražen ; Cvikić, Sanja

Izdavač
Institut društvenih znanosti Ivo Pilar

Grad
Zagreb : Vukovar

Godina
2010

Raspon stranica
83-115

ISBN
978-953-6666-67-6

Ključne riječi
Domovinski rat, Hrvatsko Podunavlje, mirna reintegracija, multietnički odnosi, real-politika, SAD, međunarodna zajednica
(Homeland War, Croatian Danube Region, Peaceful Reintegration, Multiehnic Relationship, Real-Politics, USA, International Community)

Sažetak
Rad razlaže i analizira pojedine aspekte odnosa Hrvatske i međunarodne zajednice koji su rezultirali reintegracijom hrvatskog Podunavlja. U prvom planu je korelacija procesa mirne reintegracije i utvrđivanja položaja Hrvatske (1996.-2008.) u kontekstu međunarodne politike - pozicioniranja hrvatske države u regiji i međunarodnoj zajednici. Nakon uspješno provedenih vojnoredarstvenih akcija „Bljesak“ (svibanj 1995.) i „Oluja“ (kolovoz 1995.) hrvatsko Podunavlje ostalo je jedinim dijelom teritorija koji nije bio pod upravom hrvatskih vlasti. Iako nitko u međunarodnoj zajednici nije dovodio u pitanje njegov status integralnog dijela Hrvatske, reintegracija hrvatskog Podunavlja predstavljala je iznimno složen problem s kojim su se suočili međunarodni mirovni posrednici. Uključivanje hrvatskog Podunavlja u ustavnopravni poredak RH bilo je conditio sine qua non hrvatskog sudjelovanja na Daytonskoj mirovnoj konferenciji 1995. godine, a Erdutski sporazum o mirnoj reintegraciji (studeni 1995.) postao je bitnom sastavnicom mirovnog procesa i stabilizacije regije u cjelini. Najznačajniju ulogu u postizanju sporazuma o mirnoj reintegraciji te političkom nadzoru nad implementacijom samog sporazuma imale su Sjedinjene Američke Države. Iz perspektive četverogodišnjih ratova u Hrvatskoj i BiH američko inzistiranje na mirnom raspletu problema reintegracije hrvatskog Podunavlja krajem 1995. godine - usvajanju demokratskih standarda i obnovi multietničkog društva kao alternativi etnički motiviranim sukobima - bilo je u opreci s realpolitičkim kompromisima na kojima se u osnovi temeljila mirovna strategija dotadašnjih mirovnih posrednika (David Owen, Cyrus Vance, Thorvald Stoltenberg). Proces mirne reintegracije pokazao se iznimnim poduhvatom koji nije bio lišen suočavanja sa složenim problemima, prije svega u pitanjima poništavanja rezultata prisilnih migracija i uspostavi narušenih odnosa između hrvatske i srpske populacije, u čemu je najvažniju ulogu u početnoj fazi reintegracije imala američka diplomacija. U tom smislu mirna reintegracija hrvatskog Podunavlja pokazala se kao svojevrstan povijesni „zaključak“ divergentnih društvenih procesa prve polovice devedesetih godina – nacionalne (etničke) homogenizacije i usvajanja demokratskih stečevina civilnog društva. Postdaytonsko razdoblje u cjelini svjedoči kako je upravo pitanje sposobnosti pojedinih država nastalih raspadom Jugoslavije u usvajanju demokratskih standarda (na kojima je posebice inzistirala američka administracija) bilo važnom razdjelnicom njihova međunarodnog pozicioniranja, prije svega u okretanju socijalnim i ekonomskim reformama te hvatanju priključaka aktualnim međunarodnim procesima. U tom smislu mirna reintegracija i obnova multietničkog društva u hrvatskom Podunavlja bila je testom zrelosti hrvatske politike, a za SAD i međunarodnu zajednicu važna poluga stabilizacije regije i korak naprijed u traženju rješenja za ostale neuralgične točke u regiji.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Povijest

POVEZANOST RADA