ࡱ> =?:;<q`vbjbjqPqP\::̦'$& l   $* PD* R&Rh" OOOOOOO$ShV^Oa !  !!O  :RJJJ!  OJ!OJJ  JF 񷚪;?|JO,PR0RJlWElWJlW J " J ! OOIj R!!!!* * * * * * * * *        Berislav Majhut, U iteljski fakultet Sveu iliata u Zagrebu, Odsjek Petrinja bmajhut@gmail.com Sanja Lovri, U iteljski fakultet Sveu iliata u Zagrebu, Odsjek Petrinja sanja.lovric@ufzg.hr Sredianji motiv Genoveve i njegove reinkarnacije u hrvatskoj dje joj knji~evnosti SA}ETAK Standardne pri e o pustolovnim junacima koji nastoje pre~ivjeti u divljim predjelima, odvijaju se uglavnom prema sljedeem obrascu: junak se, svojom snagom i sposobnostima, uspijeva nametnuti ~ivotinjama -lovcima te na kraju zagospodari njima (Robinson Crusoe, Knjiga o d~ungli, Tarzan). No, u hrvatskoj dje joj knji~evnosti zapravo od samog po etka dominira tema, koja se bitno razlikuje od pustolovnih pri a o junacima - gospodarima ~ivotinja, tema u kojoj se uspostavlja veza izmeu ovjeka i velike, divlje i plahe ~ivotinje  jelena. U tom odnosu nema suprotstavljanja niti pod injavanja. U hrvatskom knji~evnom prostoru motiv o koauti koja poma~e pre~ivjeti ~eni i njenom djetetu, prognanima duboko u pustoa aume, prisutan je kroz pri u o Genovevi ve od 1732. Motiv je u raznim verzijama pri e do~ivljavao modifikacije u skladu s knji~evnim mijenama da bi se od 1846., kada je prvi puta objavljen prijevod Schmidove Genoveve, stabilizirao u djelu koje postaje najpopularnija dje ja knjiga u iduih sto godina. No, daleko od toga da taj motiv ostaje petrificiran u Schmidovom djelu. On, pod utjecajem drugih (prijevodnih) djela, a od 1913. kroz objavljivanje Nazorova Bijelog jelena, zapo inje i vlastiti ~ivot, neovisan o Genovevi. Tema koja je o ito na neki na in odgovarala mentalitetu hrvatske itateljske publike, usprkos esto krajnje nepovoljnih povijesnih okolnosti (1945. Genoveva nestaje s knji~arskih polica), je kroz provokativne i zanimljive mijene, nastavila ~ivjeti sve do naaih dana. U retrospektivnom pogledu na hrvatsku dje ju knji~evnost za uuje stalna prisutnost i vitalnost te teme u raznim oblicima, do te mjere da nas gotovo prisiljava govoriti o njoj kao o trajnoj osobini hrvatske dje je animalistike. Klju ne rije i: hrvatska dje ja animalistika, hrvatska dje ja knji~evnost, po etci hrvatske dje je animalistike, po etci hrvatske dje je knji~evnosti Kiplingov roman Knjiga o d~ungli izvorno napisan 1894. o ito je pogodio u neku skrivenu ~icu itateljske publike airom svijeta pa je i na krilima tog meunarodnog uspjeha Kipling odlikovan 1907. Nobelovom nagradom za knji~evnost. U Hrvatskoj je Kiplingovo djelo objavljeno 1908. pod naslovom U d~ungli u asopisu Pobratim u 18 nastavaka. Prvi put, pak, kao monografija, Kiplingov roman izlazi u hrvatskom prijevodu 1917. pod naslovom Indijska d~ungla u, ve tada vrlo popularnoj Zabavnoj biblioteci. Knjiga, ija je neosporna knji~evna vrijednost bila tolika, da je ni injenica ato otvoreno slavi engleski imperijalizam, nije mogla sprije iti da bude objavljena eto i na neprijateljskoj strani, u samom jeku Prvog Svjetskog rata. Evo, kako je Knjiga o d~ungli prikazana u promid~benom popisu knjiga objavljenom 1923. u povodu desetogodianjice neprekinutog izla~enja Zabavne biblioteke: Jedna od naj uvenijih knjiga ope svjetske knji~evnosti. Zapravo su to dva djela:  The Jungle Book i   The Second Jungle Book , koja su u hrvatskom izdanju slo~ena u jedan svezak. Radi se o jednom djetetu, koje dotjera tigar medju vukove, i ovi ga odgajaju. On nau i njihov jezik, kao i jezik drugih divljih zvijeri, i postaje gospodarom d~ungle. Indijska praauma razotkriva se pred nama sa svim svojim ~ivahnim bojama i bujnom vegetacijom. }ubor ptica, krikovi divlje zvjeradi i siktanje ogromnih zmija. Sve to pri a osluakuje i objaanjava nam najdubljom realistikom. U dje aku  Mowgliju rjeaava se problem, koji oduvijek zaokuplja englesko pjesniatvo: pitanje o pra ovjeku. Sjeamo se Shakespearove Mirande, Miltonova Adama i Defoeova Robinzona. Dje ak, koji odrastava medju divljim zvijerima, prolazi u kratko doba svojega djetinjstva sve promjene, koje ozna uju u prethistoriji ovje anstva pojedine periode. (*** 1923: 12-13) Kada se Robinson naaao na pustom otoku, on nije uspio sa sobom na obalu spasiti niata osim nekoliko orua i svog ve izgraenog ~ivotnog iskustva dvadesetsedmogodianjaka. Nee proi puno vremena na pustom tropskom otoku a Robinson e, zahvaljujui usvojenim kulturalnim predod~bama, rekonstruirati udoban ladanjski ~ivot engleskog veleposjednika. U trenutcima egzaltacije, on sebe vidi kao apsolutnog gospodara otoka: teritorija, ljudi i ~ivotinja. Kiplingov Mowgli kree joa i korak dalje. Kao ato je Defoeov Robinson fizi ki, na pustom otoku, odcijepljen od drugih ljudi, tako je Mowgli odvojen od ljudi u pustoai praaume. Kada su ga vukovi spasili i prigrlili oporu, on je bio tek jednogodianje djeteace. Nasukan u tom ~ivotinjskom svijetu, nije uspio donijeti niata iz civilizacije: ne samo orue ve niti kulturalne predod~be koje bi mu bile svjetionikom u njegovu odrastanju u praaumi. Pa ipak, zahvaljujui samo onome ato predstavlja pretpostavljenu, bioloaki zadanu, duhovnu cjelovitost ovjeka, on sebi kr i put u praaumi. Prigrlili su ga vukovi, njegovi najbolji prijatelji su pantera Bagheera, medvjed Baloo, a saveznik zmija Kaa: samo odabrano druatvo s vrha hranidbenog lanca. Mowgli se ne dru~i s biljojedima kao ato su ze evi, antilope, jeleni ili bivoli. On se dru~i s gospodarima ~ivota i smrti, s najmonijim zvijerima praaume. I unutar zajednice tih najmonijih zvijeri, Mowgli ne postaje ~ivotinja, poput onih koje ga okru~uju, ve zadr~ava sve osobitosti ovjeka i tek to mu omoguuje da se nametne kao njihov voa. Robinson Crusoe je bio nestaano dijete, nesklono akoli, vagabund i prodava  magle, u svakom slu aju daleko od uzornog, akolovanog, role model dje aka. Pa i takav, sasvim prosje an izdanak srednje klase, uspio je postati apsolutnim gospodarom svoga carstva. Mowgli je dijete indijskog drvosje e, ime je smjeaten joa daleko ni~e od Robinsona na druatvenoj ljestvici britanskog imperija, i joa dalje od uzornog, akolovanog dje aka srednje bijele klase. No svejedno je postao gospodar najmonijih zvijeri u d~ungli. Ako su i oni najni~i na druatvenim ljestvicama tako uspjeani u krajnje neprijateljskom okru~ju za to su tek sve sposobni oni vie pozicionirani na drutvenoj ljestvici? Uistinu, vrhunac engleskog (...) imperijalnog nacionalizma () i bojovnog komercionalizma (***1917: 3). Dakle, 180 godina nakon Robinsona Crusoa koji je navijestio sposobnost engleske bur~oazije i njenu ~elju da nametne svoje gospodstvo svijetu, na vrhuncu najsjajnijeg doba engleskog imperijalizma, pri kraju viktorijanskog doba, ispjevana je himna  pobjedni koj bur~oaziji i (& ) njezinom ratnom pohodu oko svijeta (***1917: 3). U posve druga ijoj poziciji od Kiplinga nalazio se, uo i Prvog svjetskog rata, Vladimir Nazor piaui pri u o ~ivotinjama svojoj etvorici malih neaka u Kastvu. Prije svega, Nazor je pripadao narodu koji nije mogao biti dalje od razmialjanja o imperijalnom osvajanju svijeta. Dapa e, za razliku od engleskog etni kog bia koje se prelilo svijetom, teritorij hrvatskog etni kog bia je 1913. ispresijecan i izlomljen mnoatvom granicama. Ako je Kipling svojim Mowglijem ispjevao himnu  pobjedni koj bur~oaziji i njezinom ratnom pohodu oko svijeta kakav je motiv morao pokretati Nazora dok je pri ao svoju pri u o ~ivotu ovjeka meu divljim zvijerima? Nazora se morao jako dojmiti Kiplingov roman kojeg je vjerojatno pro itao u Pobratimu 1908. Kipling je svoju praaumu i ~ivotinjski svijet u njoj organizirao na na in tipi ne engleske kolonije. Nazor je doduae ~ivo ~elio prenijeti Kiplingovu organizaciju ~ivotinja, ali, ona je u njegovom romanu, a za razliku od Kiplingova, mo~da i posve nenamjerno poslu~ila ne u svrhu slavljenja postignua engleske bur~oazije, ve kao prikaz druatvenog stanja u hrvatskim zemljama. Dok je mogao gotovo doslovno prenijeti u aumu Kiplingovu podjelu ~ivotinja na dobre i zle, hijerarhiju ~ivotinja i zakon aume kojeg se sve ~ivotinje moraju pridr~avati, Nazoru je taj aumski ureeni demokratski svijet poslu~io prije svega da bi ga mogao usporediti sa susjednim, ljudskim svijetom u hrvatskim prostorima u kojima su strani gospodari vladali autokratski, bez zakona i odgovorni jedino vlastitom hiru. Nazor se i pri stvaranju svog junaka osjetio ponukanim krenuti u sasvim drugom smjeru od onog Kiplingovog. Ako je Kipling, piaui Knjigu o d~ungli, negdje u podsvijesti osluakivao re enice iz Robinsona Crusoa, onda je posve sigurno Nazor uo re enice i slike iz djela koje je obilje~ilo njegovu mladost. I ne samo njegovu mladost, ve i mladost njegovih roditelja kao i mladost njihovih roditelja. Pri a o Genovevi i njenoj spasiteljici koauti u hrvatskom knji~evnom prostoru odzvanja gotovo jednako toliko dugo, i gotovo jednako toliko autoritativno kao pri a o Robinsonu u engleskoj knji~evnosti. Dapa e, mo~da se, i u posve suvremenim okolnostima Nazor mogao uvjeriti u njezinu popularnost gledajui svoje neake kako je itaju te se i sam uvjerio koliko je djeci draga pri a o Genovevi i koauti. Mo~da je baa tada odlu io motiv o koauti svakako uklju iti u svoju veliku ~ivotinjsku pri u. Ta pri a mu je od samog po etka rada na njoj zadavala mnogo jada. 1912. ve je imao dovraenu prvu verziju pri e koju je nazvao Vranjska kneginja, ali je njome bio toliko nezadovoljan da ju je spalio (Crnkovi 1979). Pri i se ponovno vratio 1913.  te je objavio pod naslovom Bijeli jelen. Umjesto da svoju junakinju smjesti meu zvijeri, meu gospodare aume, Nazor je odlu io da gua arici Anki kao glavne zaatitnike i prijatelje dodjeli koautu i jelena. Zna i, nikakve gospodare ~ivota i smrti drugih bia, ve velike, dobroudne, ponosne biljojede. I dok je Kipling pjevao himnu vitalnosti, snazi, krvi, dominaciji, Nazor je imao posve druga ije knji~evne ideje. Nazor nije htio slaviti ono ato je Kipling vidio kao iskonsko i prirodno, kao najdublju, jedino moguu istinu o realnom svijetu. Nazoru se Kiplingova istina, ma koliko izgledala uvjerljiva onako kako je izre ena u Knjizi o d~ungli, morala u initi ipak samo slabaanim pokuaajem da se reproducira tajanstveni ustroj d~ungle. Nazor je svojim djelom ~elio rei jednu druga iju, poetsku istinu, a da bi ju rekao, onda je i pripovjedni svijet koji ju je trebao izrei morao izgledati druga ije od onog Kiplingovog. Kona nim vrijednostima d~ungle, vrijednostima snage, dominacije, sebi nosti, gospodstvom nad ~ivotom i smru drugoga, muakim vrijednostima dokazivanja nadmoi, Nazor je hrabro suprotstavio posve nove vrijednosti, vrijednosti koje je afirmirala njegova junakinja blagoau, suosjeanjem, po~rtvovnoau, brigom za drugog. Roenje bijelog jelena simbolizira upravo taj novi poredak i ozna uje rupturu u ustaljenom prirodnom slijedu uzroka i posljedica. Pri a o Genovevi iz koje je Nazor crpio te slike o odnosu ovjeka i velikog benignog biljo~dera ima svoju dugu povijest. I dok se Genoveva u europskim okvirima pojavljuje negdje u srednjem vijeku pa preko francuskih autora stje e popularnost u Nizozemskoj i Njema koj, u hrvatskim okvirima ona, iako se pojavljuje znatno kasnije, tek negdje oko 1732., stje e puno va~niji status. Isprva sama, a potom od kraja 18.st. zajedno s Robinsonom, Genoveva ispunjava najvei dio hrvatskog knji~evnog prostora namijenjenog djeci do sredine 19.st. Iako prve verzije pri a o Genovevi nisu isklju ivo namijenjene djeci, one su korijeni pri e koja e trajno obilje~iti hrvatsku dje ju knji~evnost. Prvi se puta, dakle, Genoveva u Hrvatskoj spominje u latinskoj drami o Genovevi 1732. koju su aci Isusova ke gimnazije priredili u Rijeci. Nakon toga Genovevu nalazimo kao propovijed `tefana Zagrebeca 1734. Spjev }ivot svete Genuveve Antun Josip Knezovi objavljuje 1761. Meutim, kao ato nas upozoravaju istra~ivanja usmene baatine, pri a o Genovevi samo je jedna od grana puno starije pri e koja je u jednom trenutku krenula u razli ita samostalna pripovijedanja. Tako nas Franjo Galinac upozorava na srodnost Genoveve s razli itim verzijama narodnih pri a  djevojke bez ruku i  snjeguljice . U Grimmovoj verziji Djevojke bez ruku, djevojku ~eni kraljevi. Kraljevi odlazi u rat, a djevojka u njegovu odsustvu raa sina. No, Sotona koji stalno ~eli naatetiti djevojci bez ruku falsificira pisma koja djevojka upuuje kralju pa kralj povjeruje da dijete nije njegovo. S druge strane, Sotona donosi falsificirano kraljevo nareenje da se djevojku-kraljicu s djetetom mora ubiti. Nato kraljevieva majka ipak odlu i poatedjeti snahu pa nalo~i da koauti izre~u jezik i o i kao dokaz kralju da je njegova naredba izvraena. Djevojku bez ruku prognaju u veliku aumu, gdje e ona sa svojim sin iem provesti sedam godina. Tu djevojka ostaje sve dok je kralj ponovno nije naaao i odveo u dvorac. Dovoljno se prisjetiti Snjeguljice pa da naiemo na niz sli nosti. Pripovjednu funkciju koja treba uvjeriti kralja da mora kazniti djevojku u pri i  djevojka bez ruku otjelovljuje sotonina spletka, u  snjeguljici maehina ljubomora, u Genovevi spletka upravitelja dvora. Rezultat te pripovjedne funkcije je da djevojka biva prognana duboku u aumu, daleko od ljudi, u ~ivotinjski svijet. Pripovjednu funkciju dokazivanja izvraenja ubojstva djevojke u  djevojci bez ruku obavlja kraljevieva majka koja nala~e da se njezina snaha poatedi te da se kralju kao dokaz da je njegova naredba obavljena izre~u koauti jezik i o i, u  snjeguljici e lovcu srce mladog jelena poslu~iti kao potvrda njezine smrti, a u Genovevi e dvojca krvnika ubiti psa te njegovo srce predati kao dokaz o ispunjenom nalogu. Pripovjednu funkciju djevoj inog zaatitnika u pustoai duboke aume u  djevojci bez ruku obavlja Bijela djevica (aneo Gospodnji), u  snjeguljici aumski patuljci, rudari, a u Genovevi e tu funkciju preuzeti koauta.  Koauta se, dakle, u ovim pripovijedanjima stalno zadr~ava manje-viae na istim mjestima pripovijedanja iako esto mijenja pripovjedne zadae. No, u pripovijesti o Genovevi tijekom vremena (i u razli itim verzijama) ova pomona funkcija koaute u pripovijedanju je polako dobivala na va~nosti te postala amblemom, zaatitnim znakom pripovijesti o Genovevi. Lik se koaute polako razvijao u pripovijesti o Genovevi. U verziji `tefana Zagrebeca iz 1734. koauta je Bo~ji pomonik izravno poslan Genovevi i djetetu, a koji e nakon ispunjenja svoje misije ostati u aumi: Genoveva pako vfze fzvoie uffanie poztavivfi vu G. Boga, da naimre on koi pticze, y vfze neme ztvari hrani, y ofzkerblyuie, na nye pravichnozt ogledatifze hoche, kodie y vuchinil, pofzlaufi naimre nye na pomoch jednu koffutu, koia doteklaie iz pufchine k-nye Cellicze, jednu zaichevu koficzu vu gubczu nofzecha, koiu kadabi pred Genovevu poztavila, leglaie na zemlyu, y zadnie ztegno gore zdigffi, pochelaie glavum kazati fzvoie vime puno mleka, to videchi Genoveva zpoznalaie provigenie Bofie, zaviufi Szinka fzvoga vu onu koficzu, pak vuznicza niegova priteknulaie k-vimenu koffute, iz koiega pochelie fzefznuti mleko i kreptifze, y toie nekuliko uremena terpelo daie koffuta vfzaki dan dvakrat dohagiala doit onoga deteta... (Zagrebec 1734: 249) Koauta kao da nema svojih prirodnih osobina pa je stoga mogue da u ustima nosi ze ju ko~icu te se puata mirno izdojiti. Ipak na kraju grof Sigfried odvodi Genovevu iz aume, koauta e mu doduae pokazati put prema dvorcu, ali e ipak ostati u aumi. U Knezovievom spjevu }ivot svete Genuveve koauta je i dalje pomonik poslan izravno od Boga. Od Boga poslata bi k Doje koauta, koja u sisa mlika imaae zadosta, pak pored Genuveve ona oma stade, hoti joj s ovime da na znaDe dade, od Boga da je ovamo poslata, da doji diteace ona odredita. Hoti sa zlameDem ova pokazati, ne znade bot s ustima svojim navistiti. Mliko joj poe iz sisa strcati, kano da b' hotila seb' diteace zvati. Uze Genuveva svojega sin ia, na polak mrtvoga miloga ditia, postavi ga ona pod sisu koaute za moi rane primit zaktivate. Grofi mali poe koautu sisati, koja mu poe rane zadosta davati. Dvaput je koauta k Demu dohodila i mlaana Dega vako je dojila, zadosta je rane Demuka davala, od sviju bolesti Dega oprostila. (Knezovi (1761)1960: 76) Za razliku od one Zagrebecove verzije u kojoj e koauta naprosto biti izvraitelj Bo~je volje, u Knezovievoj Genuvevi izmeu Genoveve i koaute nastat e tako sna~na emocionalna spona da koauta nee moi pre~ivjeti smrt svoje gospodarice. Zna i tijekom boravka u aumi, koauta je od Bo~jeg pomonika, izvraitelja bo~jih zadataka, postala biem ija egzistencija bitno ovisi o ljudskoj egzistenciji pa je zna i preala iz bo~je nadle~nosti u nadle~nost ovjeka. kada ju iz kue oni iznesoae i tilo cirkvi tada ponesoae, za lisom i koauta a Dima pojde iti pognutom glavicom u veloj ~alosti. Svi, koji su koautu ovako vidili, ne samo ato su se tuteka udili, nego su gledaju svi ~alost imali i Genuvevu od srca plakali. Kad bi Genuveva bila pokopana i po obiaju u raku stav<ena, ostade koautu prid vrati le~ea, kako da je bila na smrt osuena. Nit jesti nit piti ve koauta hoti, ne ~eli se doma vee povratiti. Dotle je koauta ovdeka le~ala, dok nije od glada paru izpustila: tako je milovala ona Genuvevu, da se ovde ne mo~e izrei po slovu. (Knezovi (1761)1960: 98) U Matijevievoj kajkavskoj proznoj verziji Genoveve obrauje se slanje koaute u pomo nevoljne Genoveve posve sli no kao u Knezovievom spjevu ato navodi na zaklju ak da su imali isti ili sli an predlo~ak. Genoveva moli Boga za pomo: Kada bi ovak plachucha Genovefa molila, nut! priblisavalafze je k nyoj kofhuta, koja kakti pitovno marfhe okolu nye mililafze je, kak dabijoj rechi hotela, da nyu Bog je pofzlal, za malo nyeino dete hraniti, y kojiti. Zpoznala je taki saloztna Mati ovo providyenye Bosje, pritifznula detetcze k-perszam ove neme ztvari, y puztila tak dugo czeczati, doklamfze je objachilo. Po ovom nebezkom dobrochinztvu tak je bila razvefzelyena dobra Genovefa, da med vnogemi szuzami Bogu milotivnomu hualu bi davala, y nadalye za dobrotu, y milofchu ovu nyega zazavala, y vu poniznozti szerdcza profzila. Molitva nyeina bila je pofzluhnyena, kofhuta dohadyala je vfzki dan, doklamfzu vu puztchini bili, dvakrat deteta dojit. (Matijevi 1808: 40) Kao kod Zagrebeca, kod Knezovia i kod Matijevia, koauta dolazi inovni ki uredno dvaput dnevno nahraniti dijete. Kod Matijevia su i druge ~ivotinje uglavnom izvraitelji Bo~je volje i njegovi izravni pomonici. Tako primjerice vuk donosi u gubici ov ju ko~u kad Saloztinovich nema ato za odjenuti. Dapa e,  divje stvari dolaze svakodnevno k njima i  kratek chafz chine detetu , vuk mu dopuata da jaae na njemu, pa ak ga je  y nahranil vechkrat z zajczi i drugum zverinum . I pti ice dolijeu Saloztinovichu na ruku i razveseljuju ga svojim  vugodnem popevanyem . No, ~ivotinje vrhunac svoje pomoi vjerojatno pokazuju onda kada bi Saloztinovich u aumi tra~io trave za svoju bolesnu majku: ... derchalefzu za nyim vfzakojachke zveri, y kazale z nogami, kojefzu dobre trave... (Matijevi 1808: 47) I kod Matijevia se razvija sna~na emocionalna veza izmeu Genoveve i ~ivotinje. Szerna pako kakti jedna Krotka ovchicza ifhla je za Groficzum, niti dva korachaja od nye zaoztati ni hotela. (Matijevi 1808: 68) No, i Matijevi je poaao korak dalje od svog prethodnika u prikazu odnosa ovjeka prema ~ivotinji. I kod Matijevia srna nee pre~ivjeti smrt gospodarice. Ali srnina smrt od ~alosti ima i drugu funkciju osim da poka~e vezu izmeu ovjeka i ~ivotinje. Srnino tugovanje treba pokazati grofu kroz,  peldu , kako ovjek, pogotovo Genovevi bliski ovjek, treba tugovati za Genovevom kad za njom tako tuguju i  neme ztvari . Grof Sziegfried srnino ponaaanje do~ivljava kao udo pa e spomen na to dati urezati na Genovevin nadgrobni spomenik. Tako je, u slici ugraenoj u svijet pripovijetke, Matijevi zapravo izrazio ono ato se uistinu dogodilo s pripovijedanjem u Genovevi: srna je zauvijek ostala povezana s pripovijeau o Genovevi. }ivotinje nikada nisu bia za sebe, ve uvijek ovise o nekom drugome: u sve tri do sada promatrane verzije Genoveve ~ivotinje su bile izravni izvraitelji Bo~je volje. Kada bi prestale izvraavati zadatke, naj eae posve nespojive sa svojom ~ivotinjskom prirodom, onda bi se ~ivotinje toliko vezale uz ovjeka da bez njega ne bi mogle opstati. No, u Nagyovoj Genovevi iz 1821. pristup prirodi i motivaciji postupanja likova, pa onda i ~ivotinja, bitno se mijenja. Kao ato je to Nagy u Pridgovoru navijestio, njega zanima isklju ivo istina o Genovevi. Stoga e on iz svog pripovijedanja izostaviti svako udo i ekstravaganciju: ne samo motiv Polikratovog prstena kojeg nalazimo u ranijim verzijama ili pru~anje Bo~je ruke s bjelokosnim raspelom koje Bog poklanja Genovevi, ve i sve neobi nosti vezane uz prikazivanje ~ivotinja. Nagy taksativno navodi izvore svog istinitog pripovijedanja pa se tako, kao najvjerodostojnijeg svjedoka, poziva i na samu Genovevu bez ijeg svjedo enja uistinu ne bismo mogli znati ato joj se dogaalo dok je bila sama. Komu je indi vishe virovati, jeli poslidnjim Pishcem, illi nazochnim Svidokom Benni, i Grimooldu, illi istoj Genovevi?? Doisto Genoveva nebi bila pripustila i to pripovidati, kakogodi ostala, kojasuse s njom dogodila: od njezinog u Puschini Xivleja, nishta nebi znali, da ona sama nebi bila pripovidala, kako je onamo doshla, kakoje svog Sina odhranila (Nagy 1821: Pridgovor) Ipak istinoljubivi Nagy je zaboravio spomenuti jednu sitnicu: posve je smetnuo s uma navesti kako mu je neposredni knji~evni izvor Genoveva Christopha Schmida, objavljena 1810. Tako Nagy, sljedei Schmida, prikazuje ponaaanje ~ivotinja prirodno i vjerodostojno, a ne kao do sada motivirano nekom voljom koja je izvanjska ~ivotinjskom biu. Dakako, Bo~ja volja i dalje ravna svijetom Genoveve, meutim ona se viae ne izra~ava kao neato ato izvana pridolazi prikazanom svijetu, neato ato e se onda izravno uplesti u prirodni kauzalni tijek stvari, ve su dogaanja u prirodi samo manifestacije bo~je Providnosti, plana koji preplie i rasplie posljedice pojedinih dogaanja. Dok' Genoveva sebe ovako z' Ditetom suncsa, csuje Koterljanje i Shumenje suhoga Listja po Zemlji, i nutto na jedanput smotri prid svojom Shpiljom Koshutu, koja, buduch da nikada od Ljudih nije progonjena bila, nijese ni od Genoveve bojala: i tako prosta i slobodna od svakoga Straha, sigurna u Shpilju zajde, gdi njezin svakdashnji Lexaj biashe. Genoveva se je iz Pocsetka nad Koshutom jako pristrashila, ali po Csasu uslobodishe vishe i vishe, i pocsme Koshutu s' Rukamih gladiti, i s' Perstimah cseshati. Koshuti je ovo Gladenje godilo, zato je mirna kano Janje stajala, i Ruku Genoveve lizala; sadda padde Genovevi na Um, sebe i svoje Dite s' Mlikom ove Koshute hraniti, i Glada osloboditi, pak zavapi. O Boxe! Boxe! na shto Nevolja i Glad Csovika nessiluje! i priloxi Dite k' nadutomu Vimmennu Koshute daju posasne: Koshuta, kojoj je mozebiti Kurjak njezino mlado Koshutche proxdro, podnasha mirovno, buduch da je nju Mloxina Mlika jako pekla: ovo Sasnenje je tako ugadjalo Koshuti, dase je svojom Glavom g' Ditetu okrenula, i ono od Radosti lizala. (Nagy 1821: 47-48) Ovdje se bitnom rije ju ini ono  mozebiti ime se sveznajui pripovjeda  odri e svog sveznanja i odbija iata viae sa sigurnoau i nepobitno tvrditi ve naprosto skromno nagaa ato bi mogao biti najvjerojatniji prirodni uzrok koautina ponaaanja. Motiv koaute je svakako od sredianjeg zna aja za pripovijedanje o Genovevi. Za razliku od ranije spomenutih verzija Genoveve, iji je naglasak na spletki i razrjeaenju spletke, pri a kako je pripovijedaju Nagy i njegov neposredni uzor Schmid je uglavnom usmjerena na ~ivot Genoveve i njezinog sina u progonstvu u aumi. Zna i, cijeli onaj lascivno-detektivski zaplet, oko la~ne optu~be Genoveve za raskalaaeni ~ivot i grofova tra~enja pravog krivca, zamijenjen je robinsonovskom temom. Samo, dok je u Robinsonu na pustom otoku spaaen mladi muakarac, koji se naprosto svim svojim snagama mora uprijeti da sam pre~ivi, ovdje u pustoai aume daleko od ljudi moraju pre~ivjeti majka i dijete, dakle junakinja koja je bitno slabija upravo zato ato se mora brinuti za nemono dijete. Prvi prijevod Schmidove Genoveve na atokavskom objavilo je Kolo mladih rodoljuba u Zagrebu 1846. Knjiga je naiala na vrlo lijepi prijem iako je u to vrijeme na tr~iatu joa uvijek kolalo svje~e ponovljeno kajkavsko izdanje iz 1840. Matijevieve Genoveve. Od tada pa punih sto godina, do 1945., Genoveva je imala preko dvadeset izdanja pa je posve sigurno bila najobjavljivanija dje ja knjiga na hrvatskom tr~iatu. Pri a o prijateljstvu ovjeka i koaute bila je u Hrvatskoj airoko i dobro poznata od sredine 18. st. do 1945. Kad je na kraju predgovora Indijske d~ungle u prvom izdanju iz 1917. urednik napisao: ... ~elimo da ova Kiplingova knjiga nesamo ugodi najairim hrvatskim krugovima, nego da rodi sli nim originalnim djelom kod nas. (Kipling 1894(1917): 8) o ito nije znao da je takvo hrvatsko djelo ve napisano. Vladimir Nazor je 1913. u Mladom Hrvatu u nastavcima objavio Bijelog jelena. Meutim, za razliku od Kiplingovog romana u kojemu malo ljudsko bie mora dokazati da naprosto svojim bioloakim ustrojem predestinirano postati gospodarem indijske d~ungle, u Nazorovu djelu Zlatokosa e u aumski svijet unijeti posve nove vrijednosti solidarnosti, dobrote i su~ivota. Dok je u starijim verzijama Genoveve koauta predstavljala Bo~jeg pomonika, a u kasnijim, ~ivotinju egzistencijalno vezanu uz ovjeka, sada e pojava bijelog jelena imati sasvim drugu namjenu. Na po etku romana odnos izmeu aestogodianje djevoj ice gua arice Anke i od lovaca progonjene koaute razvija se u skladu s pripovjednim postupkom pustolovnog romana: prvo e gua arica Anka spasiti ~ivot koauti sakrivai je u ~bunje od lovaca, a potom e koauta spasiti Anku od divljine aume omoguivai joj da prespava u jelenjem le~aju. Meutim, ono po emu e Nazorov roman nadrasti i pustolovni roman i fantasti nu pri u upravo je pojava bijelog jelena. Njegov dolazak u pripovjednom svijetu navjeaten je u ukovim stihovima: Da je nama b'jeli jelen sva bi auma zapjevala, ljubav bi me' nama cvala: Munjko ne bi ptice klao; Striko ne bi guske krao; Poskoku bi iz zubia teko sladak med. Oj, da nam je b'jeli jelen na bistru potoku! Sunce na istoku! Sunce na istoku! (Nazor (1913)2000: 57-58) Bijeli jelen je ~ivotinjski prorok koji e donijeti svje~i po etak i od trenutka njegova roenja aumski e svijet poprimiti radikalno druga iji ustroj temeljen na posve novim vrijednostima. Ono ato je izgledalo toliko neizbje~no, prirodno, neupitno pa i logi no, odjednom je dovedeno u pitanje. Zaato bi ~ivotinje morale biti neprijatelji jedni drugima, zaato bi morale raditi o glavi onom slabijem od sebe? Zar u aumskoj zajednici ne bi mogao postojati poredak temeljen na ljubavi i poatovanju, suosjeanju? Baa kao ato je pjevao biblijski pjesnik: Vuk e prebivati s jagnjetom ris le~ati s kozliem tele i lavi zajedno e pasti, a djeteace njih e vodit. Krava i medvjedica zajedno e pasti, a mladun ad njihova skupa e le~ati, lav e jesti slamu kao govedo. Nad rupom gujinom igrat e se dojen e, sisan e e ruku zavla iti u leglo zmijinje. Zlo se viae nee initi, nee se pustoaiti na svoj sveL N v x z   8 < \ ` l hx^z2Խ~zrzh"h"6h" hGhzhz hzhzh) h"3hGh#E'hG6 ht6hGhGhG6 hsGhGhGhGh;5 hG5hGhW956hGhW95hGCJaJ hzhG hGh>3# hGhV0 hGhgE+x z 2 $6'gd1- d`gd. d`gd" d`gdzgdzgd)dgdzdgdG gdW9 d`gdgE d`gdG{(t<NPhxZ|02NPR^ !!2#4#%¾ɑ{hB hZXThZXT hZXThh hhrhZC6hhglh:Vh\D hj 6hO BhO B6h7hZC hglh"jh0JUh) h"6 hQh"jh"0JUheAh"6h" h"h".%'('4'6'X'b'r'v''''''''''Z(t((( )&):)l)))))))2+B+R+T+V++++^-n-z------f.x......./,0000$1&1112J2N2222ολhkh}h)h9hPt_ h3LhM|hM|h\D hZXThr hZXThZXTh7heAh3Lhrhh)Wh F22333 363:334$4&4<4>4@4T4~445555555555:6>6B6666666$787<78.8F8G8I8Z8e88888Ѽ쪦hl hlh9 hlhl hlh h jh"0JUh7h h$hK`. h$hG0 h$h h$h+ h$h3L h$hhhEvhG0hG06h\DhG0h"h9hkhK`.2888888:2::T;;;;;;;X<Z<\<<<<<<2=L=N=P=b===,>>>>>>>>>>???2?4?F?\???@@A$A&A(ADAbAjAnAvAAĬh>[hR9hth7hh:hRlhkh3hsVha,h hl hlhl hlhG0heAhG0jh90JUh49h496hK`.h9=6';GV[_ck"nZq s(tuvwR{~RD~:$(dgd.gdNgd; dxgd" d`gd.AAAAAAAAAAAAAJBBBB"C$C4CCCD@D`DDDDDDEE$EEEFF>FVFvFFFFGVGzGGGGGGG"H,H~HHHHIIDIXIrIIJJJK4KɱhfOhVgh+hO;6h}Yh+h>[6h"Mhrh7 h$hO;hR9hO;h>[h+h:6hBh:h3hF/D4K\KKKKKL>LpLrLLLLLMM\MMMMMN.NNNNnOpOO PP*PxPPPPPPPPQ*Q,Q0QQQQR RRR(R,RDRFRHRXRbRdRtRvR该hCh\hBjhVg0JUhVghVg6jh"M0JUh"Mh"M0Jhv hvh6YhvhVg6 hvhVgh"MhVgh{xh$h>[hfOh}Yh hlPl$NR ޘ&(Nʙjrthj|ܞííí쩭íhNeKh+hPjhv0JUh^#h)p"h+qh;jhG0JUhN hGhGhz|hGhMPhCh9hF#h3hvA(ޞĮ8:DD   d`gd gd/gd/gddgd@BD2RV~dxν𫣫җho&2h!hU 6hU h!h;6hh;6h;jh00JUhm hoh+hLh+H*Uh+h&Fhp/ h7h7 h7h~hah7h~hGh hc5toj gori mojoj. (Izaija, 116-119) Dakle, ~ivotinjski lik je poprimio, prije svega, simboli ku funkciju, a cijelo pripovijedanje ima ambiciju dovesti u pitanje ono ato se inilo bioloakim, fundamentalnim, aksiomatskim. Tako da Bijeli jelen izgleda zapravo kao polemi ni odgovor na Knjigu o d~ungli. Jer iako je zapravo Knjiga o d~ungli u kriti koj literaturi redovito apostrofirana kao realisti ki pisano djelo, niata ne mo~e biti dalje od takvog dojma. Ne samo da se ljudsko mladun e u takvim okolnostima ne bi uspjelo nametnuti kao gospodar drugim ~ivotinjama, ve bi ono, kao ato nam dokumentiraju uistinu zabilje~eni slu ajevi u kojima su djecu odgojile ~ivotinje, poprimilo njihove karakteristike. Bijeli jelen je objavljen u zadnjoj mirnodopskoj godini pred Prvi svjetski rat i nepobitno sa udnovatim zgodama aegrta Hlapia ini vrhunac hrvatskog dje jeg romana. Izmeu dva svjetska rata osim ponovljenog izdanja Bijelog jelena izlazi nekoliko izdanja Schmidove Genoveve. 1945. knjige o Genovevi nestaju s knji~arskih polica. Prostor ispra~njen naglim povla enjem knjiga, koje su predstavljale ve sto godina sastavni dio ponude dje jih knjiga notorne poput drvenih polica na kojima su knjige stajale, trebalo je popuniti s knjigama sli ne tematike. Tako je 1952. objavljen prvi prijevod Bambija: jedan ~ivot u aumi Felixa Saltena. Od tada gotovo redovito, svake dvije do tri godine izlaze nova izdanja. Godinu dana kasnije 1953. u Pionirskoj knji~nici nakladnika Mladosti objavljen je Pirgo Anelke Marti. No, iako je Bambi svojom popularnoau mogao bitno utjecati na na in obrade animalisti ke tematike, na hrvatsku produkciju ipak joa uvijek vei utjecaj ima, do mitskih razmjera razvijena, tema prijateljstva ovjeka i jelena potekla od Genoveve. Zato u Pirgu neemo naii na neprijateljstvo, nje~nog ali divljeg ~ivotinjskog svijeta i njemu nasuprot ovjeka, okrutnog lovca, kao ato je to slu aj u Bambiju, ve e u fokusu interesa biti prijateljstvo dje aka i laneta. Upravo e se te dvije teme (i neprijateljstva i prijateljstva) nai objedinjene 1982. godine i u romanu Jelenko. Dok u romanu Jelenko tema neprijateljstva opisuje odnos jelena i progonitelja-lovaca, tema prijateljstva je rezervirana za veli anje djeteta: onog dijela ljudskosti koje je jedino dovoljno nevino, i ~ivotinjskog mladunca koje je divlje i nezaatieno. Modifikacija koju pro~ivljava stara tematika odnosa ovjeka i jelena ide u smjeru infantilizacije, pa se ponovno prisna veza mo~e uspostaviti samo izmeu djeteta i laneta. No, dok su se pri e o Genovevi objavljene prije Drugog svjetskog rata odvijale u aumi, na podru jima gdje su ~ivotinje bile u svom ambijentu, a ljudi su bili samo prolaznici, u romanima nakon Drugog svjetskog rata slu ajni posjetitelji ljudskog svijeta postaju ~ivotinje. Naime, svako od navedenih djela strukturno se mo~e podijeliti na dva dijela: ~ivot u aumi i ~ivot meu ljudima. Uz to, podjela uklju uje i razdvajanje ova dva pripovjedna ambijenta na dva potpuno samostalna, samosvojna i razli ito strukturirana svijeta. U po etnoj to ki pripovijedanja dva se svijeta nalaze u ravnote~i, meusobno nemaju niata zajedni ko, prostorno su odvojeni i udaljeni, a izmeu njih ne postoje nikakve zajedni ke poveznice. Meutim, splet okolnosti naruait e ravnovjesje, neato e ugroziti ~ivot junaka. Dogaaj pun straha i emocionalne napetosti spojit e jedinke dvaju razli itih svjetova na neobi an na in. Junakinje, Genoveva i gua arica Anka, e se nai u aumi u situacijama u kojima im je ugro~ena egzistencija. `uma za nejaku ~enu s djetetom ili pak za suhonjavu djevoj icu predstavlja neizbje~nu smrt u raljama divljih zvijeri, no povratak u vlastiti, ljudski svijet, kao sigurnu oazu, posve je kao mogunost isklju en. Genovevu prije i obeanje dano krvnicima, a Anka ni uz sva nastojanja ne mo~e pronai put povratka kui. U takvoj bezizlaznoj situaciji krajnjeg o aja i nemoi, pojavljuje se izvorni stanovnik tog prostora - koauta i ovjeku spaaava ~ivot, nudei mu dom i potrebnu sigurnost. Pirgo i Jelenko e se pak nai u druga ijoj situaciji. Oba su laneta netom ostala bez svojih majki i to ljudskom krivicom. U prilici kada i njima prijeti sli na nesrea koja je zadesila i njihove majke, skloniate i potrebnu sigurnost pru~a im baa ovjek, odnosno djeca. Djeca ih pokuaavaju pripitomiti i na taj na in ih izdvajaju iz njihovog prirodnog staniata. Iako su u pitanju vrlo razli ite situacije mogue ih je tuma iti na istovjetan na in. Prijateljstvo na relaciji ovjek-jelen dogaa se uvijek u situaciji krajnje opasnosti kada se pojedinac nae odvojen od svog prirodnog okoliaa, prepuaten na milost i nemilost svijetu kojem ne pripada. Takva fizi ka izdvojenost iz vlastitog svijeta ini pojedinca posebno ranjivim. Trenutak je to kada se pojedinac ne mo~e osloniti na vlastite snage kako bi o uvao vlastiti ~ivot. Odrasli se u takvim situacijama ne mogu osloniti na fizi ku snagu ili ~ivotno iskustvo snala~enja, ranjivi su i u potpunosti ovise o milosru i zaatiti domaih bia. Kao da se u takvoj situaciji ponavlja obrazac nemoi i nezaatienosti ina e svojstven djetetu. Djetetu je za egzistenciju nu~na zaatita i skrb odrasle osobe (roditelja). Kad god se pojedinac nae izoliran iz svog prirodnog okru~ja, bez obzira na svoje supstancijalno odreenje, on e uvijek biti u poziciji djeteta kojemu je potrebna zaatita, a onaj koji e pru~iti pomo, bez obzira na svoje supstancijalno odreenje, bit e u poziciji roditelja. Tako e se u situaciji djeteta paradoksalno nai i Genoveva sa svojim djetetom kada je u neprijateljskoj aumi, dok e koauta biti roditelj. Takoer, na jednako paradoksalan na in, Pirgo i Jelenko e biti djeca kad se nau u ljudskom okoliau, a roditelji e biti  ljudska djeca. No, kao ato nitko ne mo~e biti vje no dijete, tako niti takav odnos ovjeka i ~ivotinje ne mo~e trajati zauvijek. Kao ato je prirodno da svako djetinjstvo na kraju zavrai odrastanjem, tako i svako prijateljstvo ovjeka i jelena na kraju zavraava odvajanjem. Na taj se na in opet uspostavlja ravnote~a, svijet ~ivotinja i svijet ljudi opet postaju zasebni, neovisni svjetovi: Kazat u ato je pravo. Riba ne mo~e ~ivjeti na stablu, ptica ne mo~e ~ivjeti na dnu mora. Neka bude sve onako kako bi moralo biti. Neka se ovje je lane vrati ljudima, a jelen e jelenima. (Nazor (1913)2000: 77) Iako je Jelenko posve samostalna i originalna pri a, ona je u sebe, kao svoj integralni element, ugradila pri u o bijelom jelenu, kao mitsku predod~bu dobro ukorijenjenu u konstrukciji likova, u dva bitna, odreujua smisla. Prvo, Marica je djevoj ica koja samu sebe do~ivljava kao Zlatokosu iz Bijelog jelena. Djevoj ici je Jelenko toliko omilio da je spremna izlo~iti vlastiti ~ivot opasnosti, pa se gotovo i smrzne, pokuaavajui ponovno vidjeti Jelenka. Pa ipak ranije, prije no ato je on odlutao u aumu, Marica je stavila Jelenku oko vrata praporce ne bi li ga zvonjenjem obranili od vukova. No u inak je posve dvojben, naime jelenje krdo izbjegava Jelenka i bje~i od udnog zvuka, pa stoga Jelenko zbog ljudske skrbi i ljudskog uplitanja u ustroj prirode, ne postaje zaatieni kralj i gospodar aume, kakvim ga vidi Marica, ve bijedni osamljenik, prognanik i autsajder. ovjekovo nerazumijevanje ~ivotinje ini ~ivotinju, koju on obasipa svojom ljubavlju, mizernom i bijednom. To ovjekovo neprestano projiciranje vlastite slike i vlastitih osjeaja u Drugog, Drugoga dovodi do ruba egzistencije. No, mo~da je joa va~niji aspekt uplitanja motiva bijelog jelena u tkivo romana Jelenko sljedei: Jelenko je mladun e roeno u proljee i puaten u prirodu negdje u ljeti. Rasplet se zbiva u zimi iste godine. Slu ajnom igrom pokvarenog telefona Mari ino dje je zamialjanje malog laneta kao prekrasnog aumskog gospodara bijelog jelena s ogromnim rogovljem dolazi do uaiju gramzivih i pohlepnih ljudi, koji tu maatariju zamjene za stvarnost i bacaju se u potjeru za bijelim jelenom kapitalcem s rogovljem od dvadeset paro~aka. Oni e joa viae sami proairiti taj mit sve dok ne postane stvaran, toliko stvaran da je u stanju uniatiti ljude i natjerati ih da ga plate vlastitim ~ivotom. Na trenutke se Jelenko doima poput travestije Nazorovog Bijelog jelena. Dok ljubav Zlatokose prema bijelom jelenu donosi aumi novi vrijednosni ustroj temeljen na ljubavi, u Jelenku ovjekova ljubav ~ivotinji donosi samo patnju i mizeriju. I dalje: dok je jelenji prorok iz Bijelog jelena srediate jednog poretka druga ijeg od onog aumskog i prirodnog, u Jelenku je bijeli jelen srediate poretka kojeg diktira novac, pohlepa, gramzivost, bezobzirnost i uniatenje. Ako pripovijedanja o odnosu ovjeka i zvijeri mo~e ra unati na simpatije pradavnih atavisti kih instinkta jednako tako pripovijedanja o odnosu ovjeka i jelena vjerojatno odgovaraju na neke druge jednako atavisti ke predod~be i osjeaje. Korijene teme odnosa ovjeka i jelena mogue je pratiti ne samo u usmenim bajkama tipa Snjeguljica, Djevojka bez ruku ve i u narodnoj lirskoj poeziji. Tema odnosa ovjeka i jelena javlja se u pripovijedanju i prije nastanka hrvatske dje je knji~evnosti. No, tek u hrvatskoj dje joj knji~evnosti ona e biti ne samo prva animalisti ka tema ve e tek tu nai svoje  prirodno mjesto. Tema na koju je hrvatska itateljska publika ve bila kondicionirana metaforikom usmene lirske pjesme, motivima usmene bajke, kao i svakodnevnom frazeologijom ( lane moje..... ) pokazala se ustrajnom i dugovje nom. Najstarija animalisti ka tema hrvatske dje je knji~evnosti jelena i ovjeka ne crpi svoj autoritet samo iz injenice da je kronoloaki prva (prva polovica 18.st.) ve i iz injenice da je u dugom vremenskom periodu (do sredine 19.st.) zauzimala najvei prostor i bila najutjecajnija animalisti ka tema. Zaato je ta nje~na pri a, onako kako je prisutna u Genovevi, toliko omilila hrvatskoj dje joj publici u iduih sto godina od prvog objavljivanja Schmidove verzije 1846. pa sve do 1945.? Ako dio njezine popularnosti svedemo na inerciju nakladnika, na jednostavnu generacijsku reprodukciju interesa, opet nam ostaje glavnina pitanja: kako je mogue da kroz sto godina samo pusta tehni ka, mehani ka sredstva odr~avaju interes publike? Stoga emo bitni dio morati pripisati nekom mesmeriti kom svojstvu pri e kojom je ona u tom razdoblju privla ila itatelje. Bez obzira na pripovijedanja u kojima se slavi veza ovjeka i zvijeri, bez obzira na njihovu knji~evnu i intermedijalnu atraktivnost i bez obzira na to ato su djela s takvom tematikom u prvoj polovici dvadesetog stoljea gotovo preplavila hrvatsko tr~iate, pri a o odnosu ovjeka i jelena pokazala je zadivljujuu otpornost ne uzmi ui i ne osjeajui inferiornost. Ta tema ne samo ato se odr~ala ve je pronaala i vlastita uzbudljiva i zanimljiva pitanja (onako kako su postavljena u Bijelom Jelenu). ak atoviae u vremenima posve nesklonim takvim temama (1945. Genoveva posve nestaje s knji~arskih polica) nastala praznina ipak je popunjena djelima sli ne tematike. Dapa e u povoljnijim okolnostima ona je u pri i o Jelenku do~ivjela joa jednu svoju reinkarnaciju i pokazala koliko je ~iva i vitalna i koliko je joa sposobna stvarati provokativna djela. Tema odnosa ovjeka i jelena najstarija je hrvatska dje ja animalisti ka tema koja je na neki udesni na in ve viae od dvije stotine godina neprestano prisutna u hrvatskom knji~evnom prostoru, o ito ukazujui na neku skrovitu sklonost hrvatskog duha, te je na svojevrsni na in (onaj koji gleda hrvatsku dje ju knji~evnost u njezinoj povijesnoj cjelovitosti) postala njezinim zaatitnim znakom. SUMMARY The plots of standard stories about adventure heroes who try to survive in wilderness usually follow the same pattern: the hero, owing to his strength and abilities, manages to achieve dominance over animals  hunters and in the end becomes their master (Robinson Crusoe, The Jungle Book, Tarzan). However, in Croatian children s literature another theme, essentially different from adventure stories about heroes-masters of animals has dominated since its beginnings. This is the theme about the relationship of man and a big, wild and shy animal  the deer. In their relationship there is neither confrontation nor subordination. The motif of a hind, which helps a woman and her child, expelled to the wood, to survive has been present in Croatian literary space since 1734, when it appeared in the story of Genoveva. This motif, which had undergone certain modifications in line with literary changes, got its stable form in Schmid s translation of Genoveva, published for the first time in 1846. In the next hundred years this was the most popular children s book. However, this does not mean that the motif grew petrified in Schmid s work. Under the influence of other (translated) works, it has started a life of its own. Thus, in 1913 The White Deer by Vladimir Nazor appeared. The theme, which obviously suits the mentality of Croatian readership, has continued to live to these days in provocative and interesting forms, in spite of highly unfavourable historical circumstances (for example, in 1945 Genoveva was removed from bookshop shelves). The constant presence and vitality of this theme is so surprising that it makes us call it a permanent feature of Croatian animalistic. Key words: Croatian children's animalistic, Croatian children's literature, beginnings of Croatian children's animalistic, beginnings of Croatian children's literature LITERATURA ***1923. Ilustrirani katalog: Knji~ara  Zabavne biblioteke d. d. , Zagreb: Zaklada tiskare Narodnih novina ***1995. Biblija: Stari i Novi zavjet. Zagreb: Kraanska sadaanjost ***1917. Rudyard Kipling u Indijska d~ungla. Rudyard Kipling. Zagreb: Zaklada tiskare Narodnih novina Crnkovi, Milan. 1979. Nazorovi radovi za djecu u asopisu Mladi Hrvat. u Nazorovo stvaralaatvo za djecu. Zagreb: `kolska knjiga Galinec, Franjo. 1936. Prilozi za motiv  nesretna i gonjena djevojka u hrvatskoj kajkavskoj knji~evnosti XVIII. stoljea u Zbornik za narodni ~ivot i obi aje Ju~nih Slavena. D. Borani, ur. knjiga 30;sv. 2, Zagreb: JAZU, str.1-16. Glua evi, Maja. 1999. Pri a o Jelenku. Zagreb: Znanje Glua evi, Obrad i Maja. 1982. Jelenko. Zagreb: vlastita naklada Kipling, Rudyard. (1894)1917. Indijska d~ungla. Zagreb: Zaklada tiskare Narodnih novina Kipling, Rudyard. (1894)1931. Indijska d~ungla. Zagreb: Zaklada tiskare Narodnih novina Knezovi, Antun Josip. (1761)1960. }ivot svete Genuveve, u Graa za povijest knji~evnosti. sv. 29. Zagreb. Majhut, Berislav. 2005. Pustolov, siro e i dje ja dru~ba: hrvatski dje ji roman do 1945. Zagreb: FF Press Marti, Anelka. 1953. Pirgo. Zagreb: Mladost Matijevi, Josip Ernest. 1808. Pripovezt od pobosne, y Bogabojeche Renanzke Groficze Genovefe Na po etku ofzemztoletja od Narodyenya Kriftufhevoga fivuche. Zagreb Nagy, Antun. 1821. Opisanje Xivota Svete Genoveve rodjene wojvodkinje od Brabanta udate pako kneginje od Triera iz razlicsitih knjigah iz nova sloxeno i na svitlost dano. Budim Nazor, Vladimir. (1913)2000. Bijeli jelen. Zagreb: Mozaik knjiga `poljar, Zlatko. 1942. Pobjeda je naaa: zgode i nezgode jedne a ke dru~ine. Zagreb: Matica hrvatska `undali, Zlata. 2008. }ivotinjski svijet u propovijedima `tefana Zagrepca. u Bogoslovska smotra 78/1:171-205. Zagrebec, Stefan. 1734. Hrana duhouna, ovchicz kerschanzkeh. ztran peta, 1. dio. Zagreb.  HYPERLINK "http://www.feralchildren.com/en/children.php?tp=0" http://www.feralchildren.com/en/children.php?tp=0; (Pristupljeno 9. velja e 2010.) Mati, Tomo. 1960. Motiv Genoveve u starijoj hrvatskoj knji~evnosti. u Graa za povijest knji~evnosti, sv. 29., Zagreb: JAZU  Skraeni izvadak samo prvog dijela knjige preveo je D.M..  Izdanje u Zabavnoj biblioteci obuhvaa oba dijela: i The Jungle Book i The Second Jungle Book. Prijevod je na inio Vladoje Dukat.  U predgovoru izdanju iz 1917. urednik Zabavne biblioteke Nikola Andri naglaaava  A joa je pikantnijim neskladom urodila  bar u jeku danaanjeg openitoga pokolja  poznata injenica, da je baa njema ki car Vilim bio najvei obo~ava  engleskog imperijalista Kiplinga. (Kipling (1894)1917: 3)  Neato kasnije, tridesetih godina dvadesetog stoljea, Knjiga o d~ungli je u Hrvatskoj do~ivjela zamjetnu popularnost. 1931. izaalo je tree hrvatsko izdanje knjige, odnosno drugo u presti~noj Zabavnoj biblioteci. Koliko je Mowgli bio poznat airokoj publici vidi se iz toga ato su njegov lik pokuaali iskoristiti i pisci raznih aund izdanja koja su izlazila u nastavcima u jeftinim svea iima. Tako se Mowgli 1931. pojavio u dje jem romanu u osam tjednih nastavaka pod naslovom Pustolovine malog Moglia autora Dalibora Vu ice. Izgleda da se autor Vu ica nije prevario u svojim o ekivanjima, Mowglijevo je ime itekako moralo zvoniti u uaima itateljske publike jer se samo godinu kasnije pojavio i nastavak Moglijev sin na putovanju.  Junak ameri kog pisca Edgara Ricea Burroughsa, lord Greystoke, u okolnostima sli nim onima u kojima je bio Mowgli, postaje ne samo gospodarom d~ungle ve i najprofinjenijim izdankom ljudske vrste.  Robinson Crusoe Daniela Defoea objavljen je 1719. godine  Nazor se joa jedamput vratio motivu koaute u pri i Genovefina koauta iz 1926. u kojoj pripovijeda ato se dogodilo koauti nakon Genovevine smrti.  Bijeli jelen je prvi puta izaaao u nastavcima u opatijskom asopisu Mladi Hrvat, 1913. U monografiji je prvi puta objavljen u zbirci Tri pri e za djecu u nakladi Mirka Breyera u Zagrebu, 1920.  Vjerojatno se zato u promid~benom sa~etku (usp. citat na str. 1. ovog rada) reklo:  sve to pri a osluakuje i objaanjava sa najdubljom realistikom iako, zapravo, u pri i ~ivotinje govore i ~ive u, posve na ljudski na in, ustrojenom svijetu.  Latinsku dramu Genoveva su u pavlinskoj gimnaziji u Senju izveli u enici 1734.  Doduae Galinac uporno u lanku spominje Pepeljugu ali o ito se radi o Snjeguljici. usp. Galinac 1936:2, 5, 9  Razloge eae zastupljenosti divljih ~ivotinja vlastita podneblja u odnosu na domae ~ivotinje, divlje ~ivotinje stranih podneblja i fantasti ne ~ivotinje, `undali vidi u ~anrovskom profilu Hrane duhovne. Naime da bi sluaatelju prodika, greaniku, prikazao strahote grijeha autor esto pose~e za divljim ~ivotinjama i usporedbama s njima. Jelene i koaute stavlja u divlje ~ivotinje vlastita podneblja. `undali, meutim ne razmatra pitanje treba li uope Genovevinu koautu smatrati divljom ~ivotinjom. Naime, koauta je doduae divlja ~ivotinja ali o njoj se kod Zagrebeca govori kao o ~ivotinji isklju ivo u domaoj sferi, dakle kao o pitomoj ~ivotinji: koauta dopuata Genovevi i njezinom djetetu da je dva puta dnevno izdajaju. `toviae pitanje je ne radi li se i o ~ivotinji, koja prema `undali inoj podjeli, pripada grupi fantasti nih ~ivotinja: Zagrebecova koauta se doduae ne sastoji od nekoliko dijelova razli itih ~ivotinja kao ba~iliakua ili posoj, ali zato donosi ze je krzno u ustima. Usp. `undali 2008: 189.  Zverhu ove nevolynoga deteta golote szmiluvalfze je Bog lyubleni, zato pofzlal je tam vuka, koi ovchju kosu vu lampeh je nofzil, y nyu pred dete hitil. Prigela je Genovefa ov dar z-velikum zahualnoztjum od Boga, y zavila lyublenoga Saloztinovicha vu ovu kosu, kak je mogla. Pochelefzu takaj divje ztvari od onoga vremena z-nyimi pitovane biti, dohadyalefzu anda vfzaki dan k-nyim, y kratek chafz chinile detetu, koje vechkrat jahalo je na Vuku, koteri bilmu je kosu doneszel, y nahranil vechkrat z-zajczi, y drugum zverinum, koja okolu zderkavalafze je. Ptichicze takaj doletavalefzu na ruku, y glavu, ter tak dete, kak Mater razvefzelile z-szvojem vugodnem popevanyem. (Matijevi 1808: 46-47)  Matijevi, mislei na isto bie, malo ga smatra koautom, malo srnom, uglavnom onako kako to pripovijedanju bolje odgovara: kada treba Saloztinovichu osigurati dovoljno prehrane, onda je to koauta, a na izlasku iz aume ~ivotinja koja prati Genovevu je mala poput ovce, prikladna za dr~anje u dvorcu. Pa i umire kao srna.  Koautino ponaaanje je opravdano nizom argumenata: ona se ne boji Genoveve jer joa nikada nije vidjela ljude, ona prilazi Genovevi jer je Genoveva zalutala u njezino prebivaliate, ona ima vime nabreklo mlijekom koje je tiati zato ato joj je mladun e zaklao vuk. Ipak mi zapravo to trebamo itati tako da je vuk zaklao njeno mladun e zato da bi koauta mogla nahraniti Genovevino mladun e, odnosno tuma iti to kao bo~ju Providnost, kao dio mudrog plana koji vidi sve nizove uzroka i posljedica do njihovog samog kraja.  Vidljivo je to i po tome ato se nakon brojnih sentimentalnih kvazi krajeva (sastanka s mu~em, sastanak sina i oca, sastanak Genoveve s roditeljima, itd) zavrano dvadeseto poglavlje posveuje upravo zbivanjima vezanima uz koautu. Ali motiv koaute nije samo naglaaen time ato je ostavljen za sami kraj diskursa, ve je koautina smrt iskoriatena i za naglaaavanje kraja pri e (odnosno Genovevine smrti). Zanimljivo je da se niti u ovom  prirodnom prikazivanju, nije mogao izbjei motiv u kojemu koauta naprosto viae nije imala ~elje ~ivjeti nakon kneginjine smrti. Takav poredak smrti gospodarice i ~ivotinje ini se optimalnim za sentimentalno pripovijedanje: ~alost koja se mo~e iscijediti iz smrti ~ivotinje nakon Genovevine smrti daleko je vea nego u obratnom slu aju. }alost koju izra~ava ~ivotinja je neobi na upravo zato ato je suprotna njezinoj prirodi i to je ini naro ito ekspresivnom i pogodnom za sentimentalnu eksploataciju. Pri tome valja primijetiti da imamo i dodatnu mjeru koautine ~alosti: ~alost koju osjea ~ivotinja za Genovevom vea je od ~alosti koju je, ranije, osjeala za vlastitim izgubljenim lanetom.  Tako da su joa 1942. u romanu Zlatka `poljara Pobjeda je naaa, kad se djeci u vesla kom natjecanju kao nagrade daju knjige, knjige prema omiljenosti meu djecom poredane na ovaj na in: Kod ulaza bio je postavljen stol s nagradama. Prva je nagrada bila knjiga Robinzon, druga Pri e iz davnine, a trea Genoveva. Knjige su bile tako lijepe, da su se malim koritarima upravo otimale o i za njima. Osobito su ih mamile aarene slike na koricama, koje su upravo bljeatile na suncu, koje se ve nagnulo sasvim prema zapadu. (`poljar 1942: 75)  Likovi meusobnim spaaavanjem ~ivota uspostavljaju veze vee od onih koje poznajemo iz svakodnevnog iskustva. One e postati temelj za kasnije moralne automatizme neophodne za razvoj zapleta. (Usp. Majhut 2005)  Ta simboli ka dimenzija naglaaena je paralelnoau bjeline jelena koja je anomalija u prirodnom redu stvari i bjeline u etimoloakom izvoenju imena Genoveva. Prema Velikom rje niku stranih rije i izraza i kratica Bratoljuba Klaia : Genoveva (po nekim autorima ime nepoznata postanja, a po drugima potje e iz keltskog jezika i sastoji se od gen  lice + gwelf  bijel, dakle  djevoj e bijelih obraza )  junakinja srednjovjekovne pri e o oklevetanoj plemkinji koja poslije niza nevolja dokazuje svoju nevinost; simbol nevine patnice.   Kad je jedan literarni histori ar zapitao Kiplinga, kako je doaao na misao, da se indijska djeca odgajaju meu ~ivotinjama, odgovorio mu je, da je u spisima Bombaya i Kalkutte esto nailazio na izvjeataje o sli nim dogaajima. (Kipling (1894)1931: 10) No, zapravo podaci o djeci koja su odrastala u druatvu isklju ivo ~ivotinja doista pokazuju kako oni preuzimaju osobine i na in ponaaanja onih ~ivotinja koje ih okru~uju. Izvjeaa govore da takva djeca zaista hodaju etverono~no, glasaju se poput ~ivotinja, komuniciraju ~ivotinjskim pokretima. ( HYPERLINK "http://www.feralchildren.com/en/children.php?tp=0" http://www.feralchildren.com/en/children.php?tp=0)  No, iako je Bijeli jelen neosporno imao odjeka, kod itateljske publike nikad nije dosegao ni izbliza popularnost `egrta Hlapia.  Izdanje Zbora duhovne mlade~i iz 1924, izdanje Kue dobre atampe iz 1938.  Schmidova djela predstavljaju ve dugo retrogradnu sastavnicu hrvatske dje je knji~evnosti koja viae vu e nazad nego ato otvara novog. Pa ipak ~ilavost s kojom se odr~ala Genoveva pokazuje kako je duboko za~ivjela ta tema u itateljskoj publici. 1945. dolazi do naglog prekida. No, sjeanje na pri u u kojoj koauta spaaava majku kneginju i njezino dijete u dubokoj aumi i dalje je ~ivjelo u kolektivnoj svijesti. ini se naprosto logi nim popuniti ispra~njeni prostor nekim djelom sli ne tematike.  Izvorna knjiga je objavljena 1923. U vrijeme o kojemu govorimo pri a o Bambiju ve je bila globalno popularna zahvaljujui Disneyevom filmu Bambi iz 1942. Film nije bio prikazan hrvatskoj filmskoj publici do devedesetih godina 20.st. Gotovo trideset godina nakon izvornog izdanja Saltenovo djelo je u hrvatskom prijevodu Dragutina Berkovia i ilustracijama Fedora Vaia objavljeno u Omladinskoj knji~nici Matice hrvatske urednika Nikole Pavia.  Knjigu je ilustrirao Slavko Mari. Knjiga ubrzo postaje jedna od najpopularnijih djela dje je knji~evnosti u Jugoslaviji. Do 1989. samo u biblioteci Vjeverica izaalo je dvadeset izdanja.     PAGE  PAGE 22 xz|6:JL\z| >8 T         r t v ~                 Ҿξh^Wjh0JUhnhYh+jh.0J6Uh.hnhY6hYjh0J6Uhhwhhw6h~jh:V0JUh/h&Fh:VhU h*_7 , b    N v       HZ\*:L HL^lp˽˶įĶ h{h!h{h{6 h{h{h{hOF6 h{hd h{hRh2D h{h[ h{hOF h{hLEh h{h7 h{hQJDjh0J6Uhh6hjhY0JUhYhY6hY1*:Dbf 6T|0P&, R*48<@T` 8Jnz    4!@!!!"""X#hpE h2Dh,hv hhh{h~[ h{hd h{h! h{h[ h{h{hLx!L$'.13F5"<tAEKVRDVY \"\2\$adDfpiriigdzdgd^dgd}'dgdqdgdRxgdBdgd.X#^#L$$$$%%&&(&r&('*''2(")0)>))))))*++,,--...//"3n3x3z3333333D45D5F5556666666667747P7V7Z7h7j7|77Ź칱hLhi4h+\hhnfhLh)6 hkhvh^hwh.h2DhU h[@hM7h,h)hvhpE F7777888888z9|999:V:::;;;;;< <"<&<(<,<6<<<<<<T====>Z>>>>>F@X@@4AtAAAAAABBBBBBRCdCrCCCCCC8DFDNDhW h6hLhL6 hL6hnfhi4hi46 hi46hLhi46hh)hhLhh+\hi4FNDfDDDDEEETFjFFGGGGGG H8HIJJ0K2KNKPKKKLL L2L4LLL*MhMNjO~PPrQ~QVRRRdSXTTT2UUU VVBVDVVVXYZZ ZZZѽѹѹhN9h@h h!6h h!h>3#hhhhRxh hnghqhqh.h.hl6hlhi4hhW BZZZZ \"\0^N^R^p^t^^bbccefrijjjjj^kkkkk:lLljlpllmmmmobop$pppq¾zrhThv6hxAhv6hP%hv6hvhv6 hlhlhlhl6hPhlh.@vhv6 hv6hZChv6hvhhZChzhlhzmH sH hlh}'6mH sH hlh}'mH sH h^hN9h h}',ijjjjk:lmnoFppxq(rrs.ttuvZw$xy$;d^`;a$gdP;d^`;gdP;d^`;gddgd.gdzdgdzq$qqqnrrrr.ssssst tltbuuvw*wwwxxy2yxyyyy0z4z6zzzzzzzz{{d{f{l{{{{󼷼 h}'h}'h}'h}'6h}'h^hhhLWhm0J hmhmhmjhmU h6hh.@vhv6h%hv6 hZChv hv6h*~qhv6hhv6 hhvhvhP%hv60yyz{{T|\}hlx d`gdAqgdgd=D d`gd\gd"MgdP dx`gd" d`gdgdgd";d^`;gdP$;d^`;a$gdP{{0|2|>|@|T|V|l|||||||}}}\}^}}}~n~~<0Vj2dhjǹxq hEvh] hh]h.h]6h3h]6 hh]h1-h]6 h1-h] h]6h!h]6 h>Ph]h>Ph]\]mH sH h]6\]mH sH h!h]6\]mH sH hh]6 h\Dh]h]jh]0JU,lnև46@Dĉ؉  0xzlnxzԣNPR󩞖h]CJaJhh]CJaJ!jhh]0JCJUaJh"h]6hPh]0J hfOh] h=Dh]h=Dh]6hCh]6jh]0JUh]h$h]66xlxШNī8hB*&(,gd d`gd. d`gdgdcgdn d`gdp/gd! d`gd d`gd^lgdPgdQ}̪N8: hjи268:ع .ǿǷǯǯǨǨǨǨǠǙǎ}}uuh.h]6hh]6hh]0Jjh]U hmh]jh]U h&Fh]hnh]6hnh]5hWh]6h]jh]0JUh!h]CJaJh]CJaJhh]CJaJhh]6CJaJ..BD*,.FPX`d&,vx"$&(*.046:<@BNPRVXdfjlnrtº²hP0JmHnHu h]0Jjh]0JUjh"Uh"h]B*phh{h]6 h{h] h]0Jh7h]0Jhh]0J6hh]0J h7h]jh]0JUh]5,.248:>@RTVnprtv$;d^`;a$gdPh]hgdfO &`#$gdItvh}',1h. A!"#$% ,1h. A!"#$% =DyK 2http://www.feralchildren.com/en/children.php?tp=0yK dhttp://www.feralchildren.com/en/children.php?tp=0"N@N rNormaldh`CJ_HaJmHsHtHD@D ZCNaslov 1$dh@& 5CJ aJ >A@> Zadani font odlomkaViV Obi na tablica4 l4a .k. Bez popisa >@> E? Tekst fusnoteCJaJ>&@> E?Referenca fusnoteH*DOD rcitat Sd^S`:@": fO Zaglavlje  p#2)@12 fO Broj stranice<OB< R9fusnotadx`>OQ> P Char Char2_HmHsHtH0ORa0 R9 fusnota CharDOD vCitatd`m$ 6OJQJPOP v Citat Char#6CJOJQJ_HaJmHsHtH6U@6 .@v Hiperveza >*B*phDOD  citat CharCJ_HaJmHsHtHHV@H *_SlijeenaHiperveza >*B*phVOV/citati d^`mHnHtH uFOF/ citati CharCJaJmHnHtH u8 @8 Podno~je  B#6O6  Char Char1CJaJ\>@\ !W9Naslov $<@&a$"5CJ KHOJPJQJ\^JaJ NON W9 Char Char"5CJ KHOJPJQJ\^JaJ m U Fl$$&-. ;HJZ[w_cEjl,mmnoo =\d :Z/Gh!h#&$)$B.^kwxy` X S')+-1345667:<>s@BCCFUIIJJoMQSUYZ [{__A``|bMe[fhjlImmnsty{|V́i cq(@ABMbˠC^ȢK`N˦̦ Z(ޮ0S.G&4t4 000 000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000I00000000000@0@0@0@0@0@0@0@0@00000@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@000&$@0I00@0I00@0I00@0I00I00$I00I00@0@0I00D %%%%%%%%%%%(%28A4KvR[bpyܞުҶx X#7NDZq{.tvjmnoprstuvwxyz|}~6'(iyx,vkq{tl+X !(!!n)$Xl,R$[G"%{s[@0(  B S  ?{Ao#{A~#_ܚ_C*urn:schemas-microsoft-com:office:smarttagsmetricconverter =18. st1846. In ProductID ^kw HR DPy    # $ 5 6 ; o y   $   -FK<= 3bcv3?@g6JR_!Ie@B<<kBY@`ano    8 W b d J!!!!!!" "9"B"N"P"`"b""""###+#U#V##$$$$6$>$F$$$$$%%&&&v&&&&&'Y'''( (M(e(f(((((L)))))* *8*H*Q*Y*n*******+/+l+p+++++++,D,{,,,,,,- ----=-F-L-M-_-g--P.`.g.~....S/V/X///L0M0x000000@1A1111@2H2x22Q4Y4\5d5)616666W7o7w7777587888:::::::: ;#;;;;;;;< <</<k<}<<<<<<<C=J=n=r=w==N>O>m>n>>>>>>>>>> ????%??A@r@s@@@5A6ABBBBBBBBBBBBC3CBCOC[CCCCCCNDODDDFF4F5FFFFFGGHHHHHHHHHHHHHIEIYIdIeIIIIIIIIIJJ}JJJJJJJJJJ K KKKKKKKxLyLLL M MnMoMMMNN&N'NCNDNsNuN=OJOiOOOOOOvPwPzP{PPPPQQQBQCQSQTQQQQQeRfRRRRRRRRSSSSSSSSSSSSSVTTTTTTTTT#U%U(U)UUUUUUUVVTWUWmWtWxWWWWWWXXYYYY ZZZZ[[[H[q[[[[\U\a\\\\;]<]]]]]]]]] ^ ^^^,^-^^^^^^^^^^^_ _ _\_S`y```vaBbbbcc@`bȆFGPQGPQDE[\yzƉljMN׍ <>u̎KPABBՑ֑ 67MNwxݓ bcϕ^#+embijȞɞݞ )018bjy TgˠԠ  !(CJLSjq¡ɡ "*3LNTV\^d¢ǢȢ΢Тעآ#(BRZotפ3;?J`hjprvx/;UYgo̦PQRUV\]c~ GHhHNxɫҫektzʬԬ'­˭̭ѭҭۭܭs~9@=`ݰ3;hryıұ۱=EGwxSUζжط (ڹ߹!14%hr:Bpzֿ߿TWcf-5+0]^jkvy_ ` W X l$n$R'S'))++--11334455666677::<<>>r@s@BBCCCCFFTIUIIIJJJJnMoMQQSSUUYYZZ[ [z_{___@`A```{b|bLeMeff/f0fZf[fhhjjllHmImmmnnssttyy{{||UV́́hi bcBLM)abʠˠBC]^ǢȢJK_`MNʦ̦Φ Y\'*ݮ/2RU-.FG%(|36sv3633ekt<$L$>>BBCCCC@MMabˠˠCCstvǢ``,˦̦̦ΦϦզ֦ۦަߦߦ ()?OQhkrrsv}}֧RRZ(ޮ003ıαܱ,.5ز`elw^ζ!-9t ̦[Z@;O;>Ni4Y,k7)WU ; pE f j J _` W d ,L x+;j !dKG%^W0[r49&F(jz|Q}}R68!9!z!")p" #>3#F#>$P%^%H&2'SI*k*+a,h,s,-+-1-..K`.4n.F/p//G0V0ac1o&23PX3j3S5M7W9{:;[0<1b>rz>R?E?hl?s?[@eAxAB BO BC2D=DQJDgEOFxF GfIIRJtJ%KNeK3L"MC"Oo4OMPvQRLR]R}R$SZXT8V:VHVWqW!WhX}YYY6Y>[~[]K_*_Pt_F5acxfcdv>enfngLEhR?iWi7kBkrJkRllsCmqm"n9UnAqK:su uv.@v5xc'}H~N4~3zitz 5$m P\iRx}'Gnv9fO+\q{~);"7%]vY ^};CpW+qGBX3h'0--bG k &7RGglN9B>_w@` !@^#^l6{0} \?+x]@G7=M| ZCl^n!LsVU`0[R)+V-Z. KR9\EvL".dP@P":XJtQ-?%!Ye)mMȢ`˦@GF\  "$%(+-2348:<>?@CDFGHIQRCSCVY\]^_`cegi@@ @@@@0@2@4@6@p@@:@B@D@F@H@L@P@R@X@^@b@l@n@p@@@z@~@@@@@@@@@@@@P@@@`@@@@@@@@@@@UnknownGz Times New Roman5Symbol3& z Arial7&{ @Calibri7K@Cambria"1Uf8fU.U.$4dww2qHX ?E?2Recimo, iz naae Bibliografije nee biti vidljivo otkuda onaj presudni utjecaj Kiplinga na strukturiranje ~ivotinjskog svijeta u Bijelom jelenuclannsksanjaOh+'08DT`l|     Recimo, iz nae Bibliografije nee biti vidljivo otkuda onaj presudni utjecaj Kiplinga na strukturiranje ivotinjskog svijeta u Bijelom jelenuclannskNormalsanja20Microsoft Office Word@@( @Meu@՜.+,D՜.+, hp  0Nacionalna i sveucilisna knjiznica u Zagrebu.Uw Recimo, iz nae Bibliografije nee biti vidljivo otkuda onaj presudni utjecaj Kiplinga na strukturiranje ivotinjskog svijeta u Bijelom jelenu Naslov| 8@ _PID_HLINKSA4 ]^2http://www.feralchildren.com/en/children.php?tp=0]^2http://www.feralchildren.com/en/children.php?tp=0  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()+,-./013456789>Root Entry F @Data 1TablelWWordDocument\SummaryInformation(*DocumentSummaryInformation82CompObjs  F!Microsoft Office Wordov dokument MSWordDocWord.Document.89q