ࡱ> q`ObjbjqPqPe`:: FB4vvv$P2t,3$$1&1&1&1&1&1&1%4h6&1v&1vv2*** vv$1*$1**|-vv- G!br%r-0<203-,97)97-97v- * z&1&1*X3Dvvvvvv Prikaz ~ivotinjskih likova u Pinocchiu kao rezultat utjecaja razli itih pripovjednih strategija Sanja Lovri, U iteljski fakultet Sveu iliata u Zagrebu Dr. sc. Berislav Majhut, U iteljski fakultet Sveu iliata u Zagrebu SA}ETAK Lik Pinocchija koji je danas naj eae prisutan u svijesti publike je lik kojeg je stvorio i ispri ao Walt Disney, a koji se zapravo u mnogo emu razlikuje od Pinocchia prvotno zamialjenog u romanu Carla Collodia. Disneyev Pinocchio predstavlja nestaanog dra~esnog lutkia, koji zbog svoje znati~elje upada iz jedne nevolje u drugu sve dok ne kraju ne postane pravi dje ak. Collodijev izvorni lik je kompleksniji i plasti niji od svoje animirane filmske ina ice, postupci su mu mnogo dublje motivirani, a sam roman zbog izuzetne slo~enosti pru~a brojne mogunosti interpretacije romana bilo na narativnoj, strukturnoj ili motivskoj razini. O~ivljena cjepanica je razlog zaato se Pinocchio esto spominje u kontekstu fantasti ne pri e, no narativnom analizom se u romanu uo ava prisutnost pripovjednih postupaka koji su karakteristi ni za razli ite pripovjedne vrste. Tako se u romanu primjeuju postupci svojstveni pustolovnom romanu, basni, bajci i didakti noj pri i. No, osim ato je narativna struktura romana protkana pripovjednim postupcima karakteristi nim za druge vrste, utjecaji tih vrsta sadr~ani su i u motivsko-tematskom sloju, ato je prvenstveno o ito u na inu oblikovanja likova. Likovi u romanu su izuzetno brojni s time da su najraznovrsniji upravo ~ivotinjski likovi. Ipak, Collodiju kao da nije dovoljna ta raznovrsnost. Nasuprot razlo~nom o ekivanju da se istoj ~ivotinjskoj vrsti u jednom djelu pristupa na jedan i dosljedan na in, psi su, primjerice, prikazani na etiri potpuno razli ita na ina. Ti na ini se pritom pokazuju kao svojstveni upravo knji~evnim vrstama koje su odigrale tako zna ajnu ulogu u stvaranju Collodijevog Pinocchia. KLJU NE RIJE I: Pinocchio, Collodi, animalistika, pustolovni roman, didakti na pri a, basna, bajka SUMMARY The character of Pinocchio that is present in the minds of the contemporary audience is the character created and told by Walt Disney, a character quite different from the original Pinocchio created in Carlo Collodis novel. Disney's Pinocchio is a mischievous but charming marionette who goes through many dangerous adventures because of his curiosity but eventually gets transformed into a boy. Collodis original character is more complex than its animated film version, his actions are deeply motivated and due its extreme complexity, the novel generally, provides wide variety of interpretation on different levels such as narrative, structural or motif level. Pinocchio is often mentioned in the context of a fantasy story because of a motif of a revived piece of wood, but narrative analysis discovers many narrative procedures specific to different literary forms. Thus, the novel is built up of narrative procedures specific to adventure novel, fable, fairytale and didactic story. Apart from that, influences of those literary forms are visible on motif level which is presented in the way the characters are created. The characters in the novel are numerous but most variety can be observed on the example of animal characters. Still, Collodi was obviously not satisfied with this diversity. Despite the expected consistency in the presentation of animal characters of the same species throughout the whole novel, dogs are presented in four different ways. Those four types of presentations appear to be specific for exactly those narrative constructions which had such an important influence on Collodi s Pinocchio: adventure novel, fable, fairytale and didactic novel. KEY WORDS: Pinocchio, Collodi, animalistic, adventure novel, didactic story, fable, fairytale Baviti se Pinocchiom danas zna i pridru~iti se ogromnom broju znanstvenika i teoreti ara koji svojim radovima tvore cijelu novu disciplinu nazvanu Pinocchiologija. Brojna i krajnje razli ita itanja kao ato su religiozna, nacionalno-politi ka, psihoanaliti ka ili strukturalno lingvisti ka (Stone, 1994) najbolje pokazuju koliki je opseg istra~ivanja pri a o Pinocchiju, bilo da je rije  o djelu Carla Collodija ili njegovim brojnim knji~evnim i animiranim verzijama. Pa ipak, iako se ini kao da je sve ve re eno i analizirano po nekoliko puta, Pinocchio joa uvijek postavlja nova pitanja i otkriva nova lica. Odraz kompleksnosti samoga dijela o ituje se u brojnim nedoumicama teoreti ara oko vrsnog odreenja djela. Tako se Pinocchio esto navodio kao ~ivotinjska basna, bajka, didakti na pri a i danas najutjecajnije odreenje, fantasti na pri a (Silvey, 1995). Razlog tolikih lutanja posve je opravdan jer je sama struktura romana potpuno izlomljena i nekonzistentna ato je posljedica prvotnog pisanja djela u nastavcima. Takav na in pisanja uzrokovao je i neke kontradikcije te nelogi nosti u samoj pri i koje pokazuju i potvruju kako je Pinocchio pisan, a potom i objavljivan iz nastavka u nastavak. Primjerice, Gepetto ne uspijeva Pinocchiju izraditi uai jer mu ovaj bje~i im mu je izradio noge, no to Pinocchija kasnije niti malo ne ometa ne samo da izvrsno uje nego i da se smije od uha do uha. Takoer, danas najpoznatiji motiv koji ve~emo uz Pinocchjia je rast nosa zbog izre ene la~i. Iako se motiv rasta pojavljuje na samom po etku pripovijedanja, on se tu joa ne ve~e uz Pinocchijevo laganje.Tek sredinom romana, kada Pinocchio ve po inje razlikovati dobro od zla, nos po inje rasti nakon izre ene la~i. Pinocchio osvjeauje ~elju da popravi svoje ponaaanje, ali upravo zbog toga ato zna da je pogrijeaio i osjea stid pred Vilom, te nos po inje rasti kao tjelesni pokazatelj neugode i krivnje zbog neprilike u kojoj se naaao. Joa jedna nekonzistencija jest udesna pojava Zrikavca kao jednog od trojice lije nika koji ustanovljuju je li Pinocchio ~iv ili mrtav, nakon ato ga je Pinocchio nekoliko epizoda ranije ubio bacivai na njega eki. Takav nemar Collodija oko tvorbe zapleta o ito je posljedica: pisanja nastavaka samo kad bi ga obuzeo hir ili kad bi ga na to nagovorili entuzijasti ni itatelji. (Carpenter and Prichard, (1984)2005: 414) A sve zapravo ukazuje na injenicu kako autor gotovo do samoga kraja nema definitivnu viziju o kona nom izgledu romana. Nedostatak izgraene vizije izazvao je nedostatke koji se pak zbog periodi nog na ina objavljivanja kasnije nisu mogli ispraviti. Na sli an na in se i vrsno odreenje Pinocchija, odmicanjem pripovijedanja, postepeno mijenjalo. Iako roman zapo inje formulai nim izrazom  bio neko... , signalom koji obavjeatava itatelja da je rije  o bajci, pripovjeda  odmah razbija iluziju i tvrdi upravo suprotno: Bio neko.. - ... neki kralj!  rei e odmah moji mali itaoci. Ne, djeco, pogrijeaili ste. Bio neko komad drva. Nije to bilo nikakvo fino drvo, nego prost komad iz hvata, drvo kakvo se zimi stavlja u pei i na ognjiata, kakvim se lo~i vatra i griju sobe. (Collodi(1883)1979: 5) Ne samo da je itateljsko o ekivanje iznevjereno uvoenjem sasvim obi nog predmeta kao ato je drvo, umjesto standardnog junaka bajke, nego je i samim smjeatanjem radnje u drvodjeljsku radionicu umjesto u daleko kraljevstvo, razbijena iluzija bajke. Na taj na in pripovjeda  ~eli ato o itije pokazati svoju namjeru, a to je realisti ki ispripovijedati pri u. No, realizam prestaje ve prvim fantasti nim dogaajem  o~ivljavanjem komada drveta, a ponovo se uspostavlja na samome kraju, kada Pinocchio postaje dje ak. Dakle, mo~emo rei da je realisti ko pripovijedanje upotrijebljeno kao pripovjedni okvir svih fantasti nih i neo ekivanih do~ivljaja koji se zbivaju u razli itim fantasti nim prostorima kao ato je zemlja Loviglupane, polje uda, otok Marljivih p ela ili Zemlja igra aka. Vrstovnom odreenju Pinocchia mo~emo pristupiti i na drugi na in. U samome naslovu Le avventure di Pinocchio. Storia di un burattino, jasno stoji indikacija pustolovnog pripovijedanja, ato naae o ekivanje i prije po etka itanja usmjerava ka ~anru pustolovnog romana. Ta o ekivanja i nisu suviae iznevjerena: & roman takoer utjelovljuje privla an i dobro poznat uzorak: junak odlazi u potragu za svojom sreom, na putu susree nepredviene opasnosti, prolazi kroz brojne metamorfoze i iskuaenja, kree se tamnim i opasnim predjelima, i na kraju ispliva kao drugi put roen, spreman popeti se na viau razinu postojanja i na kraju postii svoju prvobitnu ~elju. (Gannon, 1981/1982: 5) Jednako kao ato u tom uzorku mo~emo prepoznati dobro poznatu shemu pustolovnog romana, tako prepoznajemo i glavne odrednice romana Pinocchio. Zapo evai ~ivot kao najmanje sedmogodianjak, Pinocchio prvim neposluhom zapo inje svoju pustolovinu. Od tog trenutka Pinocchio pro~ivljava pustolovinu za pustolovinom upadajui iz jedne nevolje u drugu, joa veu. Prostori kojima se naa junak kree takoer su tipi ni za pustolovni roman: nepoznati, egzoti ni i opasni, a prolazak njima je uvijek dramati an. Tako Pinocchio na svojim putovanjima skoro pogine kada umalo ne bude spaljen, izboden, objeaen, skuhan ili utopljen. Postupak nizanja Pinocchijevih pustolovina zapravo je sli niji pikarskom romanu, jer se Pinocchio kree razli itim prostorima u kojima ga ekaju nove nezgode i pustolovine, a da prolazak njima nije jasno motiviran nekim postavljenim zadatkom kojeg junak na samome kraju treba ostvariti. Tek na otprilike polovici romana Collodi uvodi novi motiv, koji e cijeli roman okrenuti u drugom smjeru. Kada Pinocchio izrazi ~elju da postane dje ak, djelo postaje prava didakti na pri a u kojoj e nepo~eljna ponaaanja biti ka~njena a po~eljna bogato nagraena. Dug je to kojeg Collodi plaa ne samo vremenu u kojem je ~ivio, kada su svi dje ji romani zadobivali odgojnu funkciju, ve i svom dotadaanjem spisateljskom radu. Naime, sva su prijaanja, manje uspjeana Collodijeva djela za djecu, kao Giannetina ili Minuzzola, bila dio vrstog tematskog okvira moralisti ke i didakti ke knji~evnosti. Iz takve perspektive didakti ne pri e proizlaze brojna psihoanaliti ka tuma enja Pinocchia. Odmah po roenju, Pinocchio nije niata drugo nego tabula rasa, osoba voena zadovoljavanjem najnu~nijih ljudskih potreba. Podlo~an vanjskim, negativnim utjecajima, koji su mu, naravno, mnogo primamljiviji od polaska u akolu, donosi odluke koje su protuma ene kao neposluh i kao takve zaslu~uju kaznu. Tijekom cijelog romana mo~emo uo iti gradaciju kazne i nagrade koje zadese Pinocchija. `to bolje Pinocchio shvaa razliku izmeu dobra i zla, to su i kazna i nagrada za njegovo ponaaanje vee. Tako prvi njegovi postupci nisu popraeni prestrogom kaznom jer je on na po etku lutak bez sposobnosti empatije i bez imalo svijesti o razlici izmeu dobra i zla. Laganim kaznama za svaki prijestup, Pinocchio po inje shvaati koja su ponaaanja po~eljna, a koja nisu. Tek kada zavrai u tamnici nepravedno optu~en, on kona no odlu uje biti bolji sin. Ali sad sam odlu io da u od danas pa ubudue promijeniti na in ~ivota i postati pristojan i posluaan dje ak. (Collodi (1883)1979: 70) No ubrzo ga do eka nova nevolja. Nae se u tuem vinogradu i ne uspjevai odoljeti iskuaenju, kuaa gro~e. Zbog te krae uhvati ga vlasnik vinograda i zadr~i ga kod sebe da mu slu~i kao pas, ato Pinocchio do~ivljava kao veliko poni~enje. Nakon te ~ivotne lekcije, on opet obeava svojoj Vili: Ja u u iti, ja u raditi, init u sve ato mi re ea, jer, na koncu, dosadilo mi je da ~ivim kao lutki i hou da postanem dje ak pod svaku cijenu. Obeala si mi to, je li istina? (Collodi (1883) 1979: 95) No, Pinocchio opet ne odolijeva iskuaenju, pa ga ovaj put prijatelj Lucignolo nagovori da zajedno odu u Zemlju igra aka. Zemlja igra aka je pravo dje je carstvo gdje ne postoje nikakva pravila: djeca ne moraju ii u akolu (u akolu se ne ide etvrtkom, a tjedan se sastoji od aest etvrtaka i nedjelje), ne postoji vrijeme spavanja, a slatkiai su dopuateni u svako doba i u ogromnim koli inama, u kona nici zapravo  igra i zabava od jutra do mraka. No, kazna za kraenje obeanja Vili je neizbje~na. Nakon pet mjeseci u~ivanja, Pinocchio se po inje pretvarati u magarca te kao magarac bje~i i upada u nevolje opasne po ~ivot. Naravno, iz svih se uspijeva izbaviti a ~rtvujui se za svog oca kona no zaslu~i pretvorbu u dje aka. Ako bismo posve doslovno shvatili poruku koju u svojoj sr~i pru~a roman, mo~emo rei da djeca koja ne sluaaju odrasle postaju magarci a kada su dobri, postaju pravi dje aci koji zaslu~uju svaku pohvalu. Drveni lutak u ovom slu aju predstavlja dionizijsko dijete:dijete onakvo kakvo svako postaje roenjem, a to je prema bihevioristi kim u enjima, prirodno i iskonski nagonsko, koje se oblikuje utjecajem druatva, a kojemu je odgoj nu~an kako bi mogao postati uzoran lan druatva. Pinocchijev neposluh nije niata drugo do nemogunosti kontroliranja nagona, ato ga u kona nici unizuje do te mjere da se doista i pretvara u ~ivotinju. Od trenutka kada se Pinocchio po inje ponaaati u skladu s pravilima i druatvenim normama, nagraen je ulaskom u socijalizirani ljudski svijet u kojem je on sposoban ponaaati se druatveno prihvatljivo, te zaslu~uje biti dje ak. Sli ne motive metamorfoze ovjeka u ~ivotinju nalazimo i u bajkama, koje su prepune kraljevia pretvorenih u je~eve, ~abe ili udoviata. Osobit slu aj pretvaranja lika junakinje u ~ivotinju nalazimo u ranim, danas posve zaboravljenim verzijama Pepeljuge, gdje je djevojka poni~ena o evim nemoralnim i incestnim ponudama. Naime, kraljica na samrti kralju zadaje uvjet da se nakon njezine smrti mo~e o~eniti jedino onom koja je ljepaa od nje. Tom uvjetu redovito udovoljava samo njezina ker, te se otac ~eli o~eniti svojom kerkom. Ker mu ne ~eli udovoljiti te na razli ite na in pokuaava izbjei taj in. Ocu obeaje ruku uz uvjet: udat e se tek nakon ato joj daruje nemogue poklone (haljine boje mjeseca, zlata, zvijezda), ali kad on ispuni i te uvijete, djevojka se odlu uje na bijeg. Na in na koji to ini sli an je u svim bajkama: pod krinkom ~ivotinje koja je ini toliko ru~nom da je nitko ne prepoznaje, ona uspijeva pobjei. U Magareoj ko~i, kraljevna se pokriva ko~om magarca, Kosmata se pokriva ko~om od tisuu ~ivotinja iz kraljevstva, u talijanskoj verziji djevojka obla i haljinu od ma je ko~e i bje~i od aumu, kraljevna bje~i od oca obu ena u odijelo od ko~e, pokrivena od tjemena do pete s jednim otvorom za o i, a Pepeljuha Zavaljuha bije~i dok patka u sobi zvukovima brkanja vodom daje vremena djevojci za bijeg&  }ivotinja u koju se djevojka pretvara, izraz je poni~enja koje ona do~ivljava zbog o eve neprihvatljive ~elje. Poni~enje koje joj pru~a otac, spuata je kao osobu na nivo koji se viae ne mo~e nazvati ljudski, ona postaje ~ivotinja. O ito je kako se metamorfoza ovjeka u ~ivotinju uvijek zbiva u slu aju kada se lik nae u situaciji neprihvatljivoj za uzuse date kulture. Kultura ima zadau sputati nagonsko djelovanje pojedinca, a prema Freudu, djeluje putem instancije Nad-Ja, uz ije posredovanje se u osobu usauje osjeaj krivnje. Krivnja koju pojedinac osjea izra~ena je pojavom ~ivotinje, koja svojim likom poni~enoj osobi ini situaciju podnoaljivom. U oba slu aja je poanta jednaka: pretvorba ovjeka u ~ivotinju ozna ava degradaciju ljudskosti na nivo na kojem je ovjek izjedna en sa ~ivotinjom, koja pak ozna ava sve ono nagonsko i nisko ato se nalazi u svakom ovjeku, ali se istovremeno nastoji potisnuti jer nije kulturno prihvatljivo. Svi navedeni pripovjedni momenti utjecali su na itanje i tuma enje Pinocchia te na njegovu vrsnu odreenost koja je danas popustila pred nazivom fantasti na pri a. Epizodni na in pripovijedanja odrazio se na strukturu romana, ali su posljedice takvog pisanja vidljive i na razini fabule. O ituju se u pojavljivanju brojnih epizodnih likova ili pak u pojavljivanju likova koji se u pripovijedanju pojavljuju viae puta, ali u razli itim ulogama. Uglavnom su svi likovi koji se pojavljuju u Pinocchiu prikazani antropomorfno, a meu njima teako je ne primijetiti likove koji potje u iz basne. Primjeri takvih likova su Zrikavac, Lisica i Ma ak, Gavran i Sova.Oni su potencijalni razlozi zaato se basna javlja kao jedna od moguih vrsnih odreenja Pinocchija. }ivotinjski likovi u Pinocchiu U Pinocchiu se pojavljuje izrazito airok spektar likova. Sve ukupno ih mo~emo podijeliti na tri skupine: ljudi, ~ivotinje i lutke. Ljudski likovi su smjeateni u realisti ne prostore (barem na po etku), i u odnosu prema drugim likovima, mo~emo ih smatrati realisti nima u smislu odsustva fantasti nog. No, oni su zapravo portretirani karikaturalno i nikako ih ne mo~emo svrstati u realisti ki pripovjedni postupak, jer on kao takav u romanu niti ne postoji. Lutke su prikazane antropomorfno. One govore, razmialjaju, osjeaju i posjeduju odreene karakterne osobine baa kao i ljudi. Toj skupini pripada i Pinocchio, od kojega se, iako je drveni lutak, o ekuje da kao i svaki dobri dje ak pohaa akolu, njega mori glad i mu i umor od tr anja, ~eli postati bolji, a ak ga i ljudi nekad prije percipiraju kao dje aka nego kao lutka. No istovremeno, lutke zadr~avaju svoje primarne karakteristike: na injene su od drveta i, prema tome, nalaze se u opasnosti da ih majstor Mangiafoco ne spali. Pinocchio, naime, i biva spaljen kada mu noge izgore na grijalici, no taj problem Gepetto ve sljedei dan mo~e sanirati jednostavnim popravkom. }ivotinjski likovi su najbrojniji, no oni su prikazani na razli ite na ine. Na in prikazivanja pojedinog ~ivotinjskog lika uvjetovan je konvencijama knji~evne vrste koja ga obrauje na specifi an na in pa tako imamo Lisicu i Ma ka, lukave razbojnike, koji su tipi ni likovi basne. Prikazani su izrazito antropomorfno: oboje hodaju uspravljeno, lukavo nadmudruju naivnog Pinocchia i dolaze do njegovih zlatnika. Oni nemaju osobnih imena, ve oboje predstavljaju osobinu koja se i u basni vrlo esto povezuje upravo s tim likovima, a to je prijetvornost. U tu skupinu bi se mogli svrstati i lije nici Gavran, Sova i Zrikavac koji su takoer tipi ni predstavnici basne jer osim antropomorfnih obilje~ja, niti oni nemaju osobnog imena, nisu individualizirani likovi, ve su nosioci odreene osobine, koja se preslikava na cijelu ozna enu ~ivotinjsku vrstu. Gavran, Sova i Zrikavac portretiraju odreeni druatveni sloj: nadrilije nike koji svoju stru nu nemo kamufliraju u sofizme i gomile u enih besmislica, a takav na in portretiranja ~ivotinjskih likova posebno je izra~en u basnama La Fontainea. Utjecaj pak bajkovitog prikaza ~ivotinjskih likova nalazimo u liku Vile i njezinim razli itim metamorfozama u Djevoj icu modre kose ili plavu kozicu, gdje se pak bajkovit utjecaj o ituje u samome motivu preobrazbe lika. Slu aj je to i s likovima magar ia koji su zapravo za kaznu pretvoreni dje aci iz Zemlje igra aka. Potom je tu kao bajkovit lik i morski pas koji proguta Gepetta. Gepetto zapravo jedno vrijeme ~ivi u njemu, palei vatru i hranei se ribama koje je kit progutao. Motiv pro~diranja, odnosno ~ivota u ~elucu ~ivotinje takoer je specifi an za bajku  sjetimo se samo Grimmove verzije Crvenkapice koju lovac spaaava kada vuku raspori trbuh, ili Pal ia takoer u verziji brae Grimm, koji jedno vrijeme ~ivi u vu jem ~elucu odakle vi ui javlja ocu gdje se nalazi. Bajkovit je i lik psa Medora, Vilinog ko ijaaa, krasno odjevenoga, koji ravna zapregom od dvjesto bijelih miaeva, a sam jaae na jednom kozliu. Malo vremena nakon toga vidjelo se kako iz konjuanice izlazi lijepa ko ijica zra ne boje sva podstavljena perjem od kanarinaca i oblo~ena iznutra tu enim vrhnjem i kremom sa savojadrima. Ko ijicu je vuklo sto pari bijelih miaeva, a pas-kudro je sjedio na kozliu i pucketao bi em desno i lijevo upravo onako kako to ini ko ijaa kad se boji da e zakasniti. Collodi (1883)1979:54) Nemogue je ne zamijetiti fantasti ni lik goluba veli ine purana koji Pinocchia prenosi do otoka Marljivih p ela ili pak ribara, zeleno udoviate: U isti as opazi da iz peine izlazi neakav ribar tako ru~an, ma tako ru~an da je izgledao kao morska neman. Mjesto kose imao je na glavi grm guste zelene trave, zelena je bila ko~a na njegovu tijelu, zelene o i, zelena duga, duga brada, koja mu je sezala sve do tla. inio se kao velik zelemba kad se uspravi na stra~nje noge. (Collodi (1883)1979: 107) U pustolovnim pak romanima ~ivotinje se mogu pojaviti u dva oblika: kao zvijeri koje predstavljaju prepreku na junakovom putu ili pak kao ~ivotinjski pratilac junaku ija je funkcija pratiti junaka na njegovom putu do samoga cilja i pomoi mu rjeaavajui ga sporednih prepreka i opasnosti. U Pinocchiu nalazimo oba oblika pojavljivanja ~ivotinja u pustolovnom romanu. Kao primjer prepreke nam mo~e poslu~iti zmija: :LVf2 6 H 22^p^2,  Խyuuhprh<'*hU6hUhFmH sH hFhFmH sH hFhNC[humH sH hNC[h]UmH sH hNC[hNC[mH sH hMAEhVhZ.6 hhZ.hhZ.hESah)hD h hg6hg6hg6^Jh$hg66hg6.2 o$a$gdNC[ $`a$gdZ.gd)gdZ.gdZ.<NNb$024,6^8>@CJZPVWFZ[(cPhw0z\^gdZ.dgdZ.gdZ. $da$gdZ.gdZ. J *!~!!!*"0"<"X"b"d"h"|""""#B###R$^$`$b$H%Z%%&,&L&j&&F(P(`(b(d(|((( )Z)\))))))))ǿǻַ˛֏֏֏h[q[hV\hHxhW6hWhhh<'*hh<'*hD6hDhDhV\htc6htchz hwhGhhGh]hwhprhwjh90JUh9hU6)))* + ++*+T,./ / ///|0001122r22224 444X4l4p44$5&5>5@5\8^8z889j9r9x9|9~9:L:::&;*;4;t<<<<<<= =>>ÿۿ۸ۿ߭߭hh8ha6h[! hA'hz hwShzhzh<'*hy_vh!hWh hzhWhGhhwS h[q[6hV\hV\6h[q[hV\?>,??? @P@d@v@BCCC DDDDDDDjEvEEEEzFFHHHIIBIPI(J2JJKKnLM@MPMMMMMDNJNVNzNNNNNNNNOOOBPTPXPPhh{h{6h{hM^6h{ha6hM^h/hHxh^^!hbhzh1K,h1K,6h"h8h1K,hh[q[hhh6h[!?PPJQRRHSZS\STTTUYY:\z\z^~^^^^,_aa&c^cxccccdddeeHhJhLhNhPh8jJjLjvjl>lllm$m0mZmmmmnnno@ovooooppqqqqrrr4sFssstXuuu v8v:v|l}}~~~RfHZbtڀz(^<@lr~6Ҋ x2>VhvԼԸԸԩԟԸԸԸjhM@0JUh%H=hR h^h^h^h6h{ hh/h%H=hM@6hM@hjzxh%H=h%H=6h{hth%H=h6hhmdhWNc>^f@ґ4:J:|P:8 8$a$gdZ.gdZ. $da$gdZ.vzБґ NPf" 24 z|BDFjDV8:J"`"*T🭛Ûh/h1h2Uh[lh+6hh+jh 0JUh h&h[lhkvh6N6h5a<h2h2B*phjh6N0JUh/h6NhM@hhRh^:Ugledao je veliku zmiju koja se protegla preko puta, a imala je zelenu ko~u, vatrene o i i uailjen rep iz kojega je dimilo kao iz dimnjaka. (Collodi (1883)1979: 72) Jasno da se lutki nije usudio proi dalje putem pokraj ove zmije demonskoga izgleda, no ipak je na kraju savlada i to na na in da zmija doslovno umre od smijeha kad vidi kako je lutak pao u blato. Ulogu ~ivotinjskog pratioca ima Alidoro, policijski pas kojemu je Pinocchio spasio ~ivot od utapanja. Alidoro se nakon tog dobro instva Pinocchiju odu~io na sli an na in: spaaava ga upravo u trenutku kada ga je ribar, zeleno udoviate namjeravao popr~iti na tavici mislei da je riba. Tim inom, Alidoro postaje tipi an ~ivotinjski pratilac, koji je spreman dati i ~ivot za svojega gospodara. }ivotinjski likovi se likovi pojavljuju i u moralisti kim pri ama za djecu. Obi no je u tom slu aju i cijela pri a usmjerena na pouku kako se treba odnositi prema ~ivotinjama, odnosno naglaaava kako se ~ivotinje ne smije zlostavljati jer i one imaju osjeaje. U Pinocchiju je lik Zrikavca upotrijebljen kao moralni putokaz koji Pinocchiju pokuaava pomoi usmjeravajui ga u ispravnom smjeru. S obzirom na to da je ovdje rije  o fantasti noj pri i, nije nimalo udo ato Zrikavac nije objekt moralne poduke, kao ato bi to bio u klasi noj, realisti noj moralisti koj pri i, ve je on ovdje u funkciji glasa Pinocchijeve savjesti. Utjelovljen u liku malenog stvora, Zrikavac ini upravo ono ato se od savjesti o ekuje: sitnim glasom iz pozadine cvr i upozorenja i upute kako bi se trebalo ponaaati. Nakon ato takvo moraliziranje Pinocchiju dosadi, on ga jednostavno ubije bacivai na njega eki. Likovi u romanu Pinocchio su izuzetno brojni, prikazani na razli ite na ine i u razli itim prostorima. Klasifikacija likova prema njihovom vrsnom odreenju napravljena ranije, u kojoj se likovi mogu podijeliti na ljude, lutke i ~ivotinje, ini se jedinom klasifikacijom u kojoj se obilje~ja njezinih sastavnica zadr~avaju tijekom cijelog pripovijedanja. Daljnju razradu unutar ove klasifikacije je teako napraviti. Tako na primjer, pojavljivanje ljudskih likova ne mo~emo rezervirati samo za realna podru ja, isto kako ~ivotinje ne mo~emo podijeliti na antropomorfne i neantropomorfne. Vrlo se esto razli ite vrste likova nau u meusobnoj interakciji, u kojoj oni ne slijede o ekivani na in ponaaanja tog lika: zato je mogue primijetiti kako ovjek mo~e kontaktirati i s lutkama i ~ivotinjama, ali ne uvijek i ne u svim situacijama. Mangiafoco, vlasnik kazaliata lutaka, tako razgovara sa svojim lutkama, ili promatramo Gepetta, koji se na po etku ne mo~e na uditi drvetu koje govori, a kasnije ~ivot provodi u utrobi kita i ne do~ivljava to kao neato neobi no i fantasti no. Odnosi meu likovima esto mogu biti uvjetovani i prostorno. Tako e realni prostor talijanskog gradia prepoznati Pinocchia kao dje aka, kad se nae u pseoj kuici kune e ga prepoznati kao psa a zeleno udoviate ribar e ga, kada Pinocchia pronae u svojoj mre~i, smatrati ribom. Nepostojanje logi kih kriterija za razlikovanje te gomile likova pripadajuih svijetu basne, bajke ili pustolovnog romana, koji se neprestano u pripovijedanju isprepliu na razli ite na ine i u razli itim interakcijskim odnosima, mo~e zbuniti. No, itatelj ipak ne ostane zbunjen i rijetko se zapravo pita kako je doalo do takvih propusta jer ih zapravo i ne primjeuje. Odgovor se nalazi u itateljskom iskustvu. Bilo da je rije  o odraslom itatelju ili djetetu, ije itala ko iskustvo ne mo~e biti veliko, shvaanje Pinocchija nije ote~ano jer su u tkivo teksta upleteni utjecaji basne, bajke, didakti ne pri e i pustolovnog romana, a to su vrste s kojima se dijete najranije susree. Budui da je itatelj ve proniknuo u ~anrovski sustav navedenih knji~evnih vrsta, prilikom itanja on primjeuje signale pojedine vrste i shvaa ih pojedina no, u kodovima u kojima oni funkcioniraju kao postupci legitimni za svoju narativnu vrstu. Ako situaciju shvatimo na takav na in, prestaju nas uditi nelogi nosti. Koje se pojavljuju u razli itim interakcijama meu likovima i njihovim promjenama u drugom kontekstu. Kako su navedene etiri knji~evne vrste ~anrovski utjecale prvo na narativnu strukturu Pinocchija, a potom i likove, iji prikaz i funkcija slijede tu istu strukturu, u najdubljem sloju teksta mo~emo pronai joa jedan, u~i, koncentri ni krug u kojemu na primjeru jedne ~ivotinjske vrste mo~emo pratiti utjecaj sva etiri ~anra. Na primjeru lika psa, pokazat emo koliko su na pripovijedanje u Pinocchiju duboki utjecaj ostavile ove etiri navedene pripovjedne vrste. Likovi pasa se u Pinocchiu pojavljuju upravo etiri puta. Iako bi bilo realno pretpostaviti da se u jednom pripovjednom djelu jedna ~ivotinjska vrsta prikazuje na jedan, konzistentan na in, koji podrazumijeva uvijek isti, neproturje ni prikaz, u Pinocchiu prikaz ~ivotinja ne slijedi o ekivani obrazac. Naime, analiza pokazuje da su likovi pasa, koji su u romanu u krajnjoj liniji sporedni, prikazani na etiri razli ita na ina, a njihov je prikaz u skladu s pripovjednim postupcima karakteristi nima za pojedine knji~evne vrste. Iako su likovi pasa posve sporedni i za samu pri u potpuno neva~ni, na njihovom primjeru se lako uo ava onaj dubinski, suatinski, princip na temelju kojeg funkcionira struktura cijelog romana. Kako je naaa pa~nja prilikom itanja nekog djela uvijek usmjerena na glavnu liniju pri e i klju ne motive, sporedne to ke u pripovijedanju, koje nisu u fokusu, esto izmaknu neprimijeene, a na njima se naj eae najjasnije vide oni sredianji krucijalni momenti koji daju potpuniju sliku cjelokupnom djelu. Slu aj je to koji potvruje ono ato se pokazalo u nebrojeno primjera: dublja razina razumijevanja slu aja reljefno se prikazuje upravo na rubnim dijelovima, do kojih svjetlost reflektora jedva dopire. Psi oru~nici su dva psa koja se nalaze u zemlji Loviglupane a rade kao pomonici suca gorile na mjestu oru~nika. U romanu se pojavljuju u trenutku kada sudac gorila Pinocchija osudi na kaznu zatvora zbog toga ato su mu Lisica i Ma ak ukrali zlatnike. Oru~nici ga privode, hodaju uspravno, odjeveni su u uniformu, a jedan ak na zapovijed zatvori Pinocchiu usta: Na tu zvonjavu pojave se odmah dva psa uvara odjevena kao oru~nici. - Ovome siromaaku ukrali su etiri zlatnika; zgrabite ga dakle i zatvorite odmah u tamnicu. Kad je lutki uo kakvu mu neo ekivanu osudu udara sudac, zapanji se i htjede protusloviti, ali mu oru~nici, da bi sprij ili uzaludno troaenje vremena, za epe usta i odvedu ga u buturnicu. (Collodi(1883)1979:69) Likovi oru~nika obraeni su u skladu s pripovjednim postupkom basne, ato se prije svega o ituje u njihovom antropomorfnom izgledu. Uz to, oni nemaju osobna imena, nisu individualizirani likovi i svojom su funkcijom u pripovijedanju zajedno nosioci osobine besprigovorne posluanosti u izvraavanju zapovijedi. Bajka je posve odredila pripovjedni prikaz drugog psa, Medora, Vilinog ko ijaaa. Njegova uloga u pripovijedanju je dovesti Pinocchija do Vile kada ga Lisica i Ma ak objese na drvo. Du~nost ko ijaaa nu~no pretpostavlja njegov antropomorfan prikaz, pa Medoro na sebi ima odjevenu prekrasnu svilenu opravicu, uspravljenog je dr~anja i, atoviae, jaae na kozliu. Takav prizor neodoljivo podsjea na Ma ka u izmama. No, baa kao i Ma ak u izmama, i Medoro zadr~ava neka obilje~ja svoje vrste: usprkos svome izgledu i svojoj funkciji u pripovijedanju, Medoru je najslaa poslastica kost, a zanimljivo je da po dobivanju zapovijedi, on Vili ne odgovara, ve u znak razumijevanja maae repom. Pas-kudro je bio obu en u sve ano ko ijaako odijelo. Na glavi je imao troro~njak, aeair na tri roaka, obrubljen zlatom, bijelu vlasulju s uvojcima koji su mu padali dolje po vratu, haljetak boje kao okolada s pucetima od dragulja i sa dva velika d~epa u koje je spremao kosti koje mu je darivala gospodarica, par kratkih hla a od grimiznog barauna, svilene arape, plitke cipelice, a straga mu je bila nekakva vreica, poput toka za kiaobrane, od modre svile, u koju je spremao rep kad je vrijeme prijetilo kiaom. (Collodi (1883)1979: 53) Funkciju didakti ne pri e preuzima trei lik psa, Melampo. To je pas koji u je vremenu pripovijedanja ve mrtav i o njemu se samo pri a. Prikazan je neantropomorfno, on je uvar na imanju, pas s ogrlicom i lancem vezan uz kuicu, bez mogunosti razgovara sa svojim gospodarom. No, zanimljiva injenica iz njegovog ~ivota ukazuje na njegovu djelomi nu antropomorfnost: Melampo je primjer korumpiranog slu~benika jer je ~ivio u tajnom paktu s kunama. Kune su mu predlo~ile dogovor: ako ih on ne otkrije gospodaru, one e svaki tjedan odnesti osam koka od kojih jedna o iaena ide njemu. - Svejedno, ja ti nudim jednaki pogodbu kakvu sam imao s pokojnim Malampom, i bit ea zadovoljan. - A ta bi pogodba bila? - Mi emo, kao i prije, svake sedmice jednom dolaziti, posjetiti kokoainjak i odnijeti osam koka. Od tih osam koka sedam emo pojesti mi, a jednu emo dati tebi, uz uvijet, razumije se, da se pretvaraa da spavaa i da ti nikako i ne doe na pamet da zalajea i probudia seljaka. (Collodi (1883)1979: 77) Pinocchio se zbog krae gro~a u vinogradu nae na Melampovom mjestu, privezan uz pseu kuicu. Kada kune jedne noi dou u svoj pohod s namjerom krae kokoai, zateknu Pinocchija u pseoj kuici. No, Pinocchio ne pristaje nastaviti sa sramotnim dogovorom koji je Melampo imao s kunama, ve on lave~om obavijesti gospodara i na taj na in zaslu~i svoju slobodu. Na osnovi prisjeanja kune doznajemo na koji je na in taj posao obavljao Melampo, na temelju ega usporeujemo Pinocchijevu uspjeanost u obavljanju tog istog posla. Melampovo ponaaanje moralo je ponuditi kontrast koji e naglasiti Pinocchijevo pravilno postupanje, a koje je na kraju i nagraeno puatanjem na slobodu. Njegovo poatenje ne bi bilo toliko vrednovano da nije postojao korumpirani Melampo, koji se nije uspio oduprijeti primamljivoj ponudi u obliku kokoai. Svrha Melampovog pojavljivanja u pripovijedanju je dakle iz didakti kih razloga uveden lik koji e kao opozicija slu~iti naglaaavanju pohvale pravilnog i po~eljnog Pinocchijevog ponaaanja. Izvraavanje du~nosti psa uvara ne bi samo po sebi bio dovoljno jaki argument za nagradu puatanja na slobodu, da ne postoji lik koji e svojim nepravilnim postupkom uveati va~nost pravilnog, a koji potom postaje vrijedan nagrade. Posljednji po redu u pripovijedanju se pojavljuje Alidoro, pas koji je tipi an lik pustolovnog romana. Alidoro je policijski, rasni pas, pobjednik na pseim utrkama. Njegova zadaa je postupiti prema naredbi: uhvatiti Pinocchija. Prema ovakvom opisu, mogli bismo zaklju iti kako je rije  o neantropomorfnom, realisti kom prikazu psa. No ipak, kada se u ludoj jurnjavi za Pinocchiom Alidoro ne uspijeva zaustaviti na obali i za njime padne u vodu, on progovara i moli Pinocchija za pomo jer ne zna plivati. Naravno, Pinocchio, kao drveni lutak pluta na vodi, te spaaava Alidora, ali tek nakon ato mu je Alidoro obeao da ga viae nee loviti.Zbog tog dobro instva Alidoro postaje Pinocchijev du~nik. Alidoro vrlo brzo dolazi u priliku vratiti Pinocchiju uslugu i spaaava ga iz tavice za pr~enje od ribara, zelenog udoviata. Takav odnos izmeu junaka i ~ivotinje, tipi an je pustolovno pripovijedanje, gdje je Alidoro, kako je ve re eno, u funkciji ~ivotinjskog pratioca koji junaka izbavlja iz situacije opasne po ~ivot. To no u asu u kom je ribar htio spustiti Pinokija u tavu, ue u peinu krupan pas kojega je doveo oatar miris pr~ene ribe. - Odlazi!  vikne mu ribar prijeteim glasom, a jednako dr~ei u ruci nabraanjena lutkia. Ali je jadan pas imao teka za etvoricu, i cvilei i maaui repom kao da je govorio: - Daj mi zalogaj pr~ene ribe pa u te odmah ostaviti na miru. - Odlazi odavle, ka~em ti!  ponovi ribar i digne nogu da e udariti. Tada pas, koji, kad je zbilja gladan, nije bio navikao da mu sjedaju muhe na nos, okrene se re~ei k ribaru i poka~e mu svoje straane zube. U tom asu za uje se u peini slabaaan, slabaaan glasi, koji re e: - Spasi me, Alidoro! Ako me ne spasia, spr~en sam! Pas prepozna odmah Pinokijev glas (...) - Kako sam ti zahvalan!  re e lutki. - Nije potrebno  odvrati pas.  Ti si spasio mene, i ono ato je u injeno, vraeno je. Zna se: na ovom svijetu moramo jedan drugoga pomagati. (Collodi (1883)1979: 111, 112) Svaki navedeni lik psa razli it je i razumljiv samo ako ga shvatimo u kontekstu knji~evne vrste koja je utjecala na njegovo oblikovanje. Ako ih ne shvatimo tako, Alidoro i Melampo ne bi bili vjerodostojni likovi jer njihov neantropomorfan prikaz ne dopuata promialjanje ~ivotinja o osjeaju du~nosti, zahvalnosti ili pak kalkulacije iz koristoljublja. Prikazi i postupci svih likova u potpunosti odgovaraju onome ato se od njih o ekuje ma koliko njihova uloga u pripovijedanju bila minorna i bezna ajna. Ovakav dokaz o primjenjivosti jednog principa, utjecaja etiri knji~evne vrste: bajke, basne, didakti ne pri e i pustolovnog romana, na tri razli ite razine: po evai od vanjske, strukturne razine, preko fabularne, pa sve do naju~e razine, ograni ene na odreenu vrstu ~ivotinjskih likova, pokazuje jednu novu dimenziju djela koje je ve odavno svrstano meu najvrjednija djela dje je knji~evnosti. Zaklju ak U razdoblju od 1881. do 1883. godine u asopisu Giornale per i babmbini Carlo Lorenzini, pod pseudonimom Collodi, objavljuje svoju Pri u o lutku. Vrlo brzo je pripovijest zadobila simpatije publike te unato  nedostacima i nelogi nostima u pripovijedanju koje su nastale zbog periodi nog na ina objavljivanja, roman ubrzo postaje popularan diljem Europe. Danas je lik Pinocchija neizostavan dio svjetske knji~evnosti, a za takav uspjeh je dobrim dijelom zaslu~na Disneyeva filmska ina ica. Pinocchio je danas jedan od najboljih romana ikad napisanih za djecu o kojem su napravljene brojne studije, interpretacije i itanja. Collodi je u svoj roman ugradio sve do tada poznate i primjenjivane pripovjedne postupke, a to su postupci specifi ni za basne, bajke, didakti ne pri e i pustolovni roman. U meusobnoj interakciji takvih utjecaja nastaje roman u kojem se ti utjecaji vide na razli itim razinama teksta. Uo ljivo je to na, airoj, strukturnoj razini, gdje vrsta za koju se opredijelimo odreuje smjer interpretacije. Takoer, na razini fabule, uo avamo motive i zaplete tipi ne za pojedinu knji~evnu vrstu. I na kraju, najni~a razina u kojoj se o ituje dosljednost primjene istog principa je na razini likova i to ograni eno samo na jednu vrstu ~ivotinja: pse. Likovi pasa su sporedni likovi u romanu. Postoje etiri lika koji pripadaju vrsti psa, svaki od njih se spominje samo jedanput i svaki je prikazan na druga iji na in. Svaki njihov pojedina ni prikaz i funkcija u pripovijedanju slijedi konvencije prikaza specifi ne jednoj od knji~evnih vrsta (basne, bajke, didakti ne pri e i pustolovnog romana) te ih na taj na in i itatelj percipira i shvaa. Kao sporedni likovi romana, psi najbolje ocrtavaju ono ato se dogaa u najdubljem sloju pripovijedanja i ponovno pokazuju kako se onaj krucijalni moment u pripovijedanju nalazi uvijek izvan strogog pripovjeda evog fokusa. Rije  je o detalju, koji se prilikom itanja jedva i primijeti, ali je dokaz maestralne tehnike pripovijedanja koja samo dodatno potvruje mjesto na kojem se roman nalazi u povijesti dje je knji~evnosti. LITERATURA: Cambon, G. (1973); Pinocchio and the Problem of Children's Literature; u Children's Literature; Vol. 2 (str. 50-60) Carpenter, H. and M. Prichard (2005); The Oxford Companion to Children's Literature; Oxford University Press Collodi, C. (1883)1979; Pinokio; Mladost Gannon, S. R. (1981/1982); Pinocchio: The First Hundred Years; u Children's Literature Association Quarterly; str.5-7. Majhut, B. (2001) eprkanje po pepelu; u Op.a: kulturni magazin i katalog knjiga; Vol. 1, No. 2 (str. 36-40) Majhut, B. (2005); Pustolov, siro e i dje ja dru~ba; FF press Matijaaevi, }. (2006); Strukturiranje nesvjesnog: Freud i Lacan; AGM Silvey, A. (1995); Children's Books and Their Creators; Houghton Mifflin Company Stone, J. (1994) Pinocchio and Pinocchiology; u American Imago; Vol. 51, str. 329-342. Velagi, Z. (1998); }ivotinja u prilici, poredbi i metafori hrvatske knji~evnosti ranoga novog vijeka; u Otium; Vol. 5-6 (str: 50-59) Zima, D. (2006); Djetinjstvo i stereotipi: slika djeteta u hrvatskome dje jem romanu 20. stoljea; u Kulturni stereotipi: koncepti identiteta u srednjoeuropskim knji~evnostima;. FF press (str. 253-265)  Naziv preuzet iz lanka Pinocchio and Pinocchiology autorice Jennifer Stone   Dionizijska je predod~ba o djeteta ona koja po iva na pretpostavci da je dijete u na elu podlo~no zlu, dok mu je odrastao moralni uzor i korektiv, koji ga svojim ispravnim primjerom i pravilima uva od tog potencijalnog zastranjivanja. Apolonska predod~ba o djetetu, upravo suprotno, pretpostavlja da je dijete nevino, neiskvareno, nekorumpirano, blisko prirodi, nedodirnuto pogubnim utjecajem druatva i druatvenih struktura. (Zima, 2006: 254)   Freud tvrdi da su mala djeca amoralna te ne posjeduju unutarnje sputanosti protiv svojih nagona koji te~e zadovoljenju. (Matijaaevi, 2006:50)  Za takav preokret je o ito zaslu~no stvaranje kriti ke instance Nad-Ja, koje se prema Freudu pojavljuje prevladavanjem Edipovog kompleksa, kada roditeljska figura poistovjeivanjem po inje biti uzor, a time i nositelj moralnih i vrijednosnih sudova te savijesti.  Preuzevai podjelu Marian R. Fox, koja bajke o Pepeljugi dijeli na tri velike skupine: a) one u kojima je Pepeljuga progonjena od strane zle maehe, b) one u kojima Pepeljugu progoni otac i c) na one u kojima otac od keri nastoji dobiti izjavu njezine odanosti roditeljima, Berislav Majhut u lanku eprkanje po pepelu izdvaja bajke u kojima je Pepeljuga progonjena od oca: Magarea ko~a, Pepeljuga Zavaljuha, Kraljevna u odijelu od ko~e i Ma ja ko~a.  Viae o tome vidi u Majhut: eprkanje po pepelu  Prijetvornost kao osobinu koja se naj eae ve~e uz ma ku i lisicu navodi i Zoran Velagi u svom radu }ivotinja u prilici, poredbi i metafori hrvatske knji~evnosti ranoga novog vijeka.  Fantasti an dogaaj pretvorbe ovjeka u ~ivotinju i ~ivotinje u ovjeka nalazimo u mnogim narodnim, ali i umjetni kim bajkama (}abica divojka, guja u `umi Striborovoj, Je~ kraljev zet...)  U literaturi se esto pojavljuje lik kita umjesto morskog psa, no to je posljedica ogromnog utjecaja Disneyeve adaptacije romana. Slu aj je to kada se umjesto u utrobi udoviano ogromnog morskog psa nae u utrobi benignog kita, ime se znatno umanjuje Pinocchijev juna ki pothvat  Viae o ~ivotinjskom pratiocu vidi u Majhut: Pustolov, siro e i dje ja dru~ba.  Glauco Gambon u svom lanku Pinocchia smjeata u sami vrh najboljih dje jih knjiga i to izmeu Carrollove Alice u Zemlji udesa i Twainovog Tom Sawyera.     >Dl ~6L DJtp~`n 8:LL`bÿÿÿǿïǫǫhSh \6h \hShShV&6hV&hh>lh>l6h>lh#h=kht5hhFZ{hFZ{6hFZ{hAh0 hc)>6hc)>h i6hc)>h ih/h1:T(46:`v>xBR8rtvz| 42PnLN:Z<V&,0@Dh|hkqhX]]h;QhhDhwN hVhhhVih$hSh!hseht5h \LVd8dT  $ * N  D tZ^N,.8& ( !!!@#B#F#H#J#`###$$@$B$f$ȾȺh7h3I6h3IhFh `jh `0JUhXAhjzxh1XhJhUhh)$h,^h (/hkqh \h!h|h!;C8( H#J#^#`#@(F-3333345567*88X9:;<B=@ dgdeXdgdZ.gdZ. $da$gdZ.f$$"&0'(>(@((()2) --$-@-".R..l//^0122 222<2@2333d445555h66&7t778Z88999::::::4;;ϸϰϸϨϠϘϸό hgheX heX6hv:heX6hgheX6h&heX6hIbheX6h'"heX6 hDheXheXheX6heXh'hVNhVhfh7hJhJhy h3Ih7h3I67;;n<p<r<<<<=B=D=@@AACCTFzFFGG.G2GhGnGGGGGGGGHXI\I^I`I`J|JJJJJJJJMMjMMMMNNNܹܱܪܢܢܢܕ܍h `hVN6h[lhVN6 hVN6hx\hVN6 h(&hVNh(&hVN6h%H=hVN6hNhVN6jh'`hVNUhhVN6hVNjhVN0JU heX6 hV6hgheX6heX7@ACGG^IJMMNNNNNNNNNNNO dgdeXgdM@NNNNNNNNNNNNOheXjh;5Uh;5hVNh `hVN6 5 01h:p `. A!"#$% ,1h. A!"#$% @@@ NormalCJ_HaJmHsHtHV@V g6Naslov 1$$<@&a$5CJ$KH \^JaJ Z@Z M@Naslov 2$<@& 56CJOJQJ\]^JaJT@T M@Naslov 3$<@&5CJOJQJ\^JaJ>A@> Zadani font odlomkaViV Obi na tablica4 l4a .k. Bez popisa.O. D lanakd>@> 9 Tekst fusnoteCJaJ>&@> 9Referenca fusnoteH*VO!V g6 Char Char16&5CJ$KH \^J_HaJ mHsHtHDO2D Z.citatd^m$6>O> zQuote xxm$ 6OJQJPOQP z Quote Char#6CJOJQJ_HaJmHsHtH>a> M@ Char Char3_HmHsHtHF'qF \Referenca komentaraCJaJVV  \Tekst komentaram$CJ_H aJmH sH tH >>  \ Char Char2_H mH sH tH NN  \Tekst balon iaCJOJQJ^JaJn0A1$3%4_8E'ISIO= Np\4 ! y`7``aiefwo hiju1} /Cy y$-'x**#,,0(3:<??.?/??@CGKMMNPBQSWa\`b[gh:jokn9pr*t y }ABLM@wxygtI&>`L $t000000000000000000000000000000000000000000000000(00?0?0?0?0?0?0?0?0?0?0?0?0?0?0?0?0?0?0?0?0?0?0?0?0?0?0?0?0?0?(00B0B0B0B0B0B0B0B0B0B0B0B0B0B0B0B0B0B0B@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@000 @0I00@0I00@0I00@0I00I00 g@0  )>Pn|vf$;NORVWXYZ[]^8@OSU\NT\nGG>*urn:schemas-microsoft-com:office:smarttags PersonName   La Fontainea. ProductID&gmOSTZ^hMYZcb k &_n4>Y^_h &~qJS,6}  CLW` j#w#$$%%L&W&l&v&{&&!'*'_'e'((**R,W,,,,,5->-11 22557888881898\<e<> >? ?$?-?1?:?BC`CgCEEGGGGbIiIkIrI4JD$h ^`hH.h ^`hH.h pLp^p`LhH.h @ @ ^@ `hH.h ^`hH.h L^`LhH.h ^`hH.h ^`hH.h PLP^P`LhH.D6t "x9 wN "XA4Kyf[!^^!)$V&; *<'*+6 +pv+1K,/ (/1W35!5t5a6<6g695a<%H=c)>A?AD4D;$EMAE3If8K6N;QwS]UVp>WeXZNC[[q[V\X]]^ud_ `ESatcWNcmdsePfh iK k=k[lc~mRnpr*ry_vHxjzx4yz_zFZ{z6}U[lv:^SX?2Gw'"w) \!wZ.-t! Jr\\OF{L,^8'`D1XL&FVNA;5M^g[y 2#DG&;0abxNIbWX V_|]!;2R/ViuU-z7>lU{ #kq&0JMSM@N^'jF )do'8{$/W!bC4{EGm`y_0Y0@!#$&-456:<=>?CEFMNOPP0000@00 0"0$0,0204060:0D0H0J0N0\0j0l0n0v0z0|0~000000000UnknownGz Times New Roman5Symbol3& z Arial7&{ @Calibri5& zaTahoma"1UTFDO{JO{J!4d 2QHX ?D27Pas na etiri na ina: pripovjedni postupci u Pinocchijusanjasanja Oh+'0  ,8 X d p|8Pas na etiri naina: pripovjedni postupci u PinocchijusanjaNormalsanja17Microsoft Office Word@t@TD@>>!bO{՜.+,0  hp|  J 8Pas na etiri naina: pripovjedni postupci u Pinocchiju Naslov  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~Root Entry F V!b1TableI7WordDocumente`SummaryInformation(DocumentSummaryInformation8CompObjs  F!Microsoft Office Wordov dokument MSWordDocWord.Document.89q