Pregled bibliografske jedinice broj: 491115
Od Božjeg Otajstva do naše ljudskosti: što misa znači arhaičnim, a što zrelim slojevima našeg Selfa?
Od Božjeg Otajstva do naše ljudskosti: što misa znači arhaičnim, a što zrelim slojevima našeg Selfa? // Zbornik radova Prvog hrvatskog psihoterapijskog kongresa
Zadar, 2008. (predavanje, domaća recenzija, sažetak, ostalo)
CROSBI ID: 491115 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Od Božjeg Otajstva do naše ljudskosti: što misa znači arhaičnim, a što zrelim slojevima našeg Selfa?
(From the Divine mystery to our humanity: What does the mass mean at the archaic as well as at the recent levels of our self?)
Autori
Vlastelica, Mirela
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, ostalo
Izvornik
Zbornik radova Prvog hrvatskog psihoterapijskog kongresa
/ - Zadar, 2008
Skup
Prvi hrvatski psihoterapijski kongres
Mjesto i datum
Zadar, Hrvatska, 22.05.2008. - 25.05.2008
Vrsta sudjelovanja
Predavanje
Vrsta recenzije
Domaća recenzija
Ključne riječi
liturgija Riječi; liturgija Euharistije; superego; regresija; inkorporacija
(Liturgy of the Word; Liturgy of the Eucharist; superego; regression; incorporation)
Sažetak
Temeljnu podjelu mise na dva dijela, na liturgiju Riječi i liturgiju Euharistije i njihov prijelaz iz jednog u drugo promatramo kao psihološku regresiju sa zrelijih na arhaičnije slojeve mentalnog života. Kao žrtveni obred misa aktivira funkcije superega kroz ponovno proživljavanje Kristove smrti, što psihoanalitički gledano podsjeća na edipski rivalitet od kojeg je konsolidirani superego izvorno i proizišao. Ne zanemaujući pri tom ni preedipalne tijekove u iskustvu mise, ovakav psihoanalitički osvrt potvrđuje opravdanost ego-psihološkog pristupa a koji je u skladu s teološkim. Zašto misa mnogima tako puno znači? Stvarno iskustvo vjernika puno je složenije od formalne doktrinalne konstatacije. Djeca npr. doživljavaju misu drukčije od odraslih. Odraslima pak, sudjelujući u obredu s kojim su već kao djeca bili upoznati, misa u nekoj razini svjesnog iskustva postaje podsjetnik veze između ranijeg i kasnijeg selfa. Ni teologija ni psihologija same za sebe ne mogu adekvatno objasniti snagu mise koja zaokuplja imaginaciju djeteta a koja se zadržava ili čak i jača u duši odraslog. I dok Crkva govori o božanskoj prirodi, a psihologija o ljudskoj, svaka je tumačeći na svoj način, u svrhu psihoanalitičkog razumijevanja pitanje bi trebalo glasiti: «Što misa znači arhaičnijim, a što zrelijim slojevima našeg selfa?»
Izvorni jezik
Hrvatski
