Naslov
Sustav duše
(System of the Soul)

Autori
Mikecin, Igor

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Poglavlja u knjigama, znanstveni

Knjiga
Platonov nauk o duši

Urednik/ci
Barbarić, Damir ; Šegedin, Petar

Izdavač
Demetra

Grad
Zagreb

Godina
2010

Raspon stranica
151-216

ISBN
978-953-225-113-9

Ključne riječi
Platon, duša, jestvo, kretanje, um, osjetilnost
(Platon, soul, substance, moving, mind, sensitivity)

Sažetak
Polazeći od prikaza sustava duše iz Timeja, rad izlaže smisao Platonova uvida da duša u Platona zauzima središnje mjesto u cjelini bića. Svaka se od triju sastavnica u duši – jestvo, ono isto i ono drugo – nalazi na sredini između onog nedjeljivog i onog djeljivog, pa je duša sastavljena od srednje smjese triju sredina krajnjih sastavnica. Takvim svojim sustavom duša posreduje između onog mislivog i onog osjetivog. Svojim unutrašnjim dvojnim ustrojem duša tako nadilazi odvojenost (horismos) onog što jest i onoga što postaje, onoga mislivog i onoga osjetivog, štoviše ujedno uzrokuje razliku i svezu između njih: prisustvovanje onog mislivog u onom osjetivom i učestvovanje onog osjetivog u onom mislivom. Povrh toga, duša misleći i osjetilno zamjećujući uspostavlja ona misliva i osjetiva u njihovom jestvu. Toj središnjoj oblasti bitka u kojoj se nalazi duša sukladan je položaj onog matematičkog, koje je ono mislivo između onog umljivog i onog osjetivog. Osobita sveza duše kao bića sredine i onog matematičkog otkriva se najprije u tome da se duša spram onog matematičkog odnosi prije svega razumijevanjem, koje je u sredini između umovanja i osjetilnog razabiranja. Povrh toga, zajednička središnjost duše i onog matematičkog očituje se u tome da duša i sama ima takvo ustrojstvo koje se dade i matematički zahvatiti. Središnjost duše naime pokazuje se i matematički u tome da je smjesa duše rasječena prema zakonu aritmetičke, geometrijske i harmonijske sredine, koje se na različit način pojavljuju i u oblasti onog mislivog i u oblasti onog osjetivog kao dvama krajnjim oblastima bitka. Imajući u svojoj smjesi ove tri sredine duša je sposobna uzrokovati miješanje onog mislivog kao i odnos između onog mislivog i osjetivog. Duša kao biće koje je u sredini između onih suprotnih kao krajnjih razmatra se zatim na osnovi dijaloga Simpozij i Politik. Ono između ili sredina nije prosjek onih krajnjih – znanja i neznanja, umnosti i bezumnosti, besmrtnosti i smrtnosti, itd. – nego njihov vrhunac, tj. takva sredina koja u sebi sabire i svezuje ona krajnja u jednu cjelinu, tako da su u njoj oba krajnja objedinjena u svojoj punini. U skladu s Platonovim poimanjem duše kao počela svekolikog kretanja, sredina duše se kroz analizu dijaloga Kratil, Fedar, Sofist, Parmenid i Zakoni posebno promišlja kao sredina kretanja i stajanja. Navlastito kretanje duše otkriva se odatle u ujednosti kretanja i stajanja ili u stajaćem kretanju. Kretanje i stajanje su zajedno u duši kao onom biću koje samo pokreće samoga sebe i sve ostalo što se ikako kreće, ostajući pritom uvijek u istome. Duša je počelo svekolikog kretanja zato što je smjesa kretanja i stajanja, koja je smiješana po sredini, za razliku od onog osjetivog, u kojem kretanje prevladava nad stajanjem, i onog mislivog, u kojem stajanje prevladava nad kretanjem. Takva sredina između kretanja i stajanja otkriva se naposljetku kao savršeno kružno kretanje ili sebesamokretanje duše.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Filozofija

POVEZANOST RADA